Dobrodošli gospodine Bush

Dobrodošli gospodine Bush

Dolazak predsjednika najmoćnije države svijeta u Hrvatsku 4. i 5. travnja nesumnjivo jest veliki diplomatski uspjeh i snažan „vjetar u leđa“ na putu, kako se to kaže, prema euroatlantskim integrativnim asocijacijama. U potpunosti stoje tvrdnje da je posjet Hrvatskoj istovremeno i snažan signal potencijalnim ulagačima o stabilnosti i sigurnosti investicija, te od samog posjeta treba i očekivati koristi. U političkom smislu, posjet i pozivnica pridruživanja NATO savezu, znak su da se Hrvatska, konačno, svrstala na „pravu“ stranu u današnjem globalizacijskom svijetu. O stupnju razvoja demokracije, slabostima demokratskih „euroatlantskih“ država, o tome kakva bi demokracija mogla i trebala biti, može se beskrajno dugo raspravljati i teoretizirat. No, činjenica jest, da je upravo taj krug država, danas, sagledavši globalno svijet, dosegle vrhove kojima ostale države streme. Dakako, ima i onih država kojima to nije na kraj pameti, poput Kube, Sj. Koreje i mnogih drugih koji traže neki različiti put i formu „demokratskog“ ili demokratskog uređenja. Kako stvari stoje, izgleda da baš i nema primjera zemlje, za koju bi mogli reći da je, danas, „ispred“ stupnja demokratskog razvoja ovog kruga euroatlantskih zemalja!

Stoga, konačna dugoročna odrednica Hrvatske, koja se potvrđuje, interno međustarnačkim koncenzusom o pristupanju NATO i EU, a eksterno više nego kurtoaznom posjetom gosta, što nam kao dar donosi NATO pozivnicu, i ubrzanim pregovorima za članstvo u EU, objektivno, jest hrvatski uspjeh! Put u ovo društvo je trnovit i bolan, iskušenja su, kao što i svatko od nas svjedoči prateći medije, svakodnevna, samo je društvo odabranih zemalja daleko od idealnog demokratskog društva. Ipak, danas je to Voltairov „najbolji od svih mogućih svjetova“, a i na Hrvatskoj će biti da ga svojim djelovanjem i doprinosom, mijenja na bolje. Odnosi se to i na sudjelovanje u promicanjima interesa NATO saveza širom svijeta.

 Tko je danas najglasniji u osporavanju potrebe za ovim posjetom g. Busha, predsjednika SAD? Očekivano društvo s dobro nam znanim, u pozadini sakrivenim, motivima:

Centar za mirovne studije, Documenta i Zelena akcija koje pripremaju prosvjed na zagrebačkom Cvjetnom trgu 4. i. 5. travnja, te ad hoc građanska inicijativa Antiimperijalistička akcija (AIA), u kojoj su Mladi antifašisti, AntiNATOffzg i stranka Hrvatska ljevica. Doista, “respektabilna” skupina udruga. Od njih, svakako treba odvojiti one protivnike ovom posjetu i uopće protivnika euroatlantskih integracija, domoljubno djelujuće i orjentirane pojedince, čije je promišljanje da je za Hrvatsku štetno “ulijetanje” u “bilo kakve integracije”. Dok sa “prvom grupom protivnika” uopće ne treba ulaziti u polemiku, jer njihovo protivljenje povezivanju sa USA proističe iz njihovih političkih korjena u vremenu mentorstva istočnoeuropskih-komunističkih ideologa, sa drugom grupom “protivnika” posjeta američkog predsjednika, zapravo protivnika euroatlatskih povezivanja Hrvatske, dijalog je potreban i nužan. Jednostavno zato što je hrvatski je narod malobrojan i ne može si dopustiti nove političke, pogotovo nepomirljive podjele.

Tko se u medijskom prostoru, suprotstavio najavljenom dolasku predsjednika Busha? Očekivano, iz Rima javio se, poznati nam dopisnik, Inoslav Bešker u kolumni Jutarnjeg lista 22.ožujka, znakovitog naslova: “Bush, gost bez kojeg je trebalo biti”! Pamfletni tekst ljevičarskog nostalgičara, kojim se vratio u dane svoje novinarske mladosti, a koji bi tako dobro pristajao YU glasilima u hladnoratovskim 70im i 80im, žestoko kritizira američku vanjsku politiku i predsjednika Georga Busha osobno. Kolumna ne bi zasluživala osvrt da ne predstavlja, naravno, kritiku onih koji su ostvarili ovaj posjet. A pravi naručitelji kolumne ostali su “iza zavjese”, do nove prilike za stvaranje lažnog dojma o hrvatskom opiranju euroatlantskim integracijama. Istinska je dvojba međutim, način na koji se integracije provode i njihov doprinos razvoju Hrvatske.

Damir Tučkar, dipl.ing.