Sudski proces u Munchenu

Dragi moj g.Budimiru, Vaš komentar o Munchen sudjenju ispisali ste u "jednom drugom filmu", u blogovskom komentiranju članka "Kraljevstvo za ustašu". Vjerojatno ste, uzdrmani "napadima", smetnuli s uma o kojoj temi diskutirate na kojem mjestu portala.
No, to je manje važno, ali sada kada smo na "pravoj temi" i na "pravom blog mjestu" dopustite mi da Vam ipak odgovorim, jer ste u Vašim pitanjima potvrdili da sam "vas" uzdrmao. naime, u nekim ranijim vremenima, nije bilo prilično, a bogme i za po glavu opasno, postaviti pitanja oko poveznice prezimena Špiljak sa prezimenom Đureković. Ništa manje opasno nije postaviti niti pitanje oko "kupovine" nafte u ona svijetla - socrealistička vremena u gigantu INI ! Možda su se neke navike tadašnjih postupanja provukle i do danas, pa su ovakova pitanja i dans malo "škakljiva", ali bar se nadam da nisu više ubojita!
ili Vas je zapravo zasmetao komentar o 200.000 pobijenih, pljačkama pojedinaca kroz nacionalizacije i konfiskacije, odnosno cjelokupno ekonomsko izrabljivanje HRVATSKE, tijekom 50 godišnje komunističke (velikosrpske) diktature, u komunističkom teroru nakon 1945 Možda Vas je i zasmetala primjedba oko današnjeg utjecaja "bivših", posebno u medijskom prostoru, koji tako efikasno sprečavaju lustraciju, prvenstveno političkog, pa onda i duhovnog prostora HRVATSKE.
No kako, prema Vašim riječima, Vi znadete sve o suđenju u Munchenu, a znadete i tko se koristi kakvim kodnim imenima, na primjer Julius, ne preostaje mi nego da zaključim da imate vrlo zanimljiv krug prijatelja, koji Vas ovim informacijama snabdjevaju. Vidim i da Vam prenose što "vlasti drugih država" govore "našim vlasima", pa se nadam da će te, kao dobro informiran čovijek, kojem je Hrvatska uvijek na srcu i duši, završiti jalove diskusije s oponentima poput mene. Naime, mene "ne informiraju" bivši, pa su moji zaključci plod moje mašte, a kako ja ne zaboravljam, niti mijenjam mišljenje, osim pod utjecajem argumenata, bojim se da me daljnja diskusija s Vama već pomalo i zamara.
Vidim da su Vam svojstvena etiketiranja nekih blog diskusijskih sudionika, epitetima tipa "fra", valjda jer podcrtavaju "nazadnjaštvo" i asociraju na "reakcionarnost katoličanstva", odnosno nije Vam strano dovođenje u vezu "onih" pojedinaca koji vas ospore u diskusiji, s "ustaštvom i NDH nostalgičarstvo m". Možda se samo služite retorikom Vašeg političkog idola, no možda je to i n ačin Vašeg izražavanja, no uvjeravam Vas da to etiketiranje "ne trenirate" na meni. naime - rodjen sam iza tih nesretnih godina! Moj su politički-život ni stav formirali neki "napredno, avangardno, lijevi", o kojima i sudjenje u Munchenu zbori.
Stoga, uživajte radije u šetnjama Šibenikom i druženju sa "informatorskim vezama" obnavljajući nostalgična sjećanja iz "bivšeg života".

postovani g Budimire,
doista ne znam čemu služe više ovi "novi momenti", za neke sam čitao, za neke doznajem, ali poanta na kojoj inzistirate: "UDBA je kontrolirala, pomoću dobrovoljnih ili ucjenjenih HRVATA, opoziciju", nije nešto što sam ja ikada OSPORAVAO. Osim toga sa ovim spomenutim člankom o suđenju u Munchenu (molim, pročitajte ga opet) znači samo udaljavanje od teme.
Moji su naglasci, u članku, bili samo na: veza Špiljak-Đurekov ić i novac, trošenje "profita" od trgovine naftom INE u interesu UDBE, te pokušaj utjecaja danas na sudstvo u Njemačkoj. Uzgred, spomenuo sam i "bivše", koji su i danas utjecajni i sprečavaju kažnjavanje (makar povjesne ideje, kada više nema živih pojedinaca) zločinaca krivih za 200.000 hrvatskih žrtava razdoblja nakon 8.V.1945. Ideja lustracije hrvatskog ukupnog prostora, dakako da podrazumjeva i odgovornost svih HRVATA, koji su na ovaj ili onaj način pomagali sudjelovanjem kroz institucije KOMUNISTIČKE (velikosrpske) državne infrastrukture, višedesetljetnu podčinjenost i ekonomsku eksploataciju Hrvatske. Emigrantske (političke) organizacije nedvojbeno, bile su isto tako meta UDBE, a tog dijela se uopće u članku nisam doticao. Budući da Vi znadete tko su osobe, iz tog vremena, danas na "položajima u RH", lijepo Vas molim da imena i napišete.

Stoga, doista ne razumijem više sve vaše komentare, pogotovo ovaj oko nesretnog ustanka, niti njihov cilj, pa Vas molim, pročitajte još jednom članak -informaciju o suđenju u Munchenu. To bi trebao biti VAŠ doprinos Hrvatskoj danas !

Poštovani gospodine Tučkar, kako je moje znanje skromno i siromašno da odgovorim na vaše postavljeno pitanje prepuštam onome tko zna. Prepuštam hrvatskom vitezu gospođi RUŽICI ANDRIĆ.

Ovaj Članak objavljen je u Hrv. tjedniku Spremnost 20/8/2002 i 3/9/2002

KNJIGA BOŽE VUKUŠIĆA NEMA VJERODOSTOJNOST I

« Moja generacija cula je puno puita od hrvatskih vojnika iz Drugog svjetskog rata, da su Titovi partizani obuceni u domobranske i ustaske odore,cinili strasne zlocine, a za te zlocine okrivljeni su Hrvati. Isti scenario ponovljen je u knjizi “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljenistva” Pisac knjige Boze Vukusic, imenovao je obicne clanove i zrtve Hrv. Revolucionarnog Bratsva, vodjama te zlocinacke organizacije, a stvarne vodje Bratsva, Maric, Pericic, Saric, Bosnjak (iz Njemacke) it.d. predstavlja kao hrvatske nacionaliste i rodoljube. Vukusic nigdje ne spominje da su Maric, Pericic i Mudronja trebali voditi Bugojansku grupu u akciju. Pericic i Mudronja desertirali su Bugojansku grupu na samoj austrisko-jugos lovenskoj granici, Pericic sa izgovorom da je star za takve akcije, Mudronja da je bolestan. Maric nikada nije doputovao u Evropu. Vukusic nigdje nespominje ostale iz vodece elite HRB-a, ukljucujuci i trojicu brace Butkovic. Dvojica njih su djelovali u Australiji a treci u Francuskoj. U Bratsvu se nista nije moglo niti smjelo dogoditi bez naredbe ili dozvole Jure Marica. Clanovi su morali informirati Marica, o svemu, ukljucujuci i kako naprjeduju sa naredbama koje su dobili od vodja Bratsva. Sjedece pismo pok. Adolfa Andrica datirano 28.7,65., upuceno Maricu potvrdjiva moje rjeci. U pismu Adolf daje izvjestaj o zadatcima koje mu je dao Maric. Na kraju pisma Adolf pise: “Ujedno mi javi, molim te, kada bi se ponovo trebao sastati sa bratom I. Puicem. Ja znam njegovu adresu, ali neznam dali mu otvoreno smijem pisati uvezi uspostave i ugovora o vremenu i datumu sljedeceg sastanka.” (Pujic je ubijen poslije Bugojanske akcije). Adolfovo pismo uzeto je iz tajnih arhiva HRB-a. (vidi prilog A) Knjizi “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljenistva” data je i jos se uvjek daje velika reklama preko novina i interneta. U novinama Dom i Svijet 18.9.2000. novinarka Vesna Kljajic izjavila je da je Boze Vukusic jedan od dobrih poznavatelja H.R. Bratsva. Prije nego se dalje osvrnem na Vukusicevo pisanje, treba se ustanoviti:

1.da li Vukusic ima znanje iz prve ruke o H.R.Bratsvu, Bugojanskoj grupi, i drugim dogadjajima u ubojstvima Hrvata toga vremena.
2.da li je Vukusic imao namjeru napisati istinu.

Vukusic se rodio pocetkom sesdesetih godina i mogao je biti star oko 10-12 godina za vrijeme Bugojanske akcije. Dakle, Vukusic nema znanje iz prve ruke o H.R.B.-u, Bugojanskoj grupi, o brojnim poubijanim Hrvatima i dogadjajima toga vremena. Za vrijeme ere Franje Tudjmana, Bozo Vukusic radio je kao samostalni istrazivac Saborske Komisije za utvrdjivanje zrtava Drugog svjetskog rata i poraca. Dakle, sve sto je stizalo komisiji bilo je dato na uvid Vukusicu, sto znaci da je Vukusicu dato na uvid moje pismo i potresna pisma cetvoro djece ciji su ocevi bili clanovi Bugojanske grupe. U Spremnosti 23.1.2001. str.12 objavljena je postanska potvrda da je Komisija dobila moju posiljku u kojoj su bila pisma djece Bugojanaca i moje pismeno svjedocenje o zlocinima vodstva H.R.B.-a. Od komisije sam trazila da ispita slucaj Bugojanske grupe, sa ponudom da sam voljna hrvatskim vlastima predati dokumentaciju koju posjedujem. Vukusic niti bilo tko drugi iz Komisije nisu nam nikada odgovorili. Prema ovim cinjenicama, Vukusic je ognorirao svjedoka dogadjaja, pa prema tome samo se moze doci do jednog zakljucka. Vukusic nije htio znati o zlocinima vodstva Bratsva. Sto se tice Komisije kao drzavnog tjela, po rjecima nekih domovinskih Hrvata koji su radili u Komisiji, glavnu rjec imali su takozvani “ugledni hrvatski povratnici” kako se kasnije saznalo, medju uglednim povratnicima bio je Vukusic i zena Buce Butkovica. U kratkom vremenu, poslije sto je Komisija dobila moju posiljku u Hrvatskom Saboru procitana je nevjerodostojna izjava protiv moje osobe, upucena iz Auistralije. Ta izjava je objavljena u Spremnost 23.1.2001. Vukusic u njegovoj knjizi pise; U inozemstvu ubijeni su vodje H.R.B.-a Geza Pasti, Marijan Simundic i Josip Senic, a u domovini poginuli su Ambroz Andric i Pavao Vegar. Niti jedan od ovih imenovanih Hrvata nije bio u vodstvu Bratsva. Cinjenica je da niti jedan vodja HRB-a nije ubijen. Cinjenica je i to, da su vodje Bratsva bili i ostali nedodorljivi. Propagande napisane u Vukusicevoj knjizi, da su imenovani Hrvati bili vodje teroristickog Bratsva, dostavljane su godinama stranim policijama. Rezultat je bio, strane policije pravili su dosije o Hrvatima kao teroristima i o nama i drugim obiteljima imenovanih po Vukusicu Hrvata za vodje Bratsva. Obitelji i djeca umorenih Bugojanaca bila su radi takvih propagandi proganjana po stranim policijama, a te propagande utjecale su stetno i za dobivanje radnih mjesta, jer su markirani kao teroristicka obitelj. Bez ikave sumnje znam , da ce se knjiga Boze Vukusica gadno odraziti nad nama obiteljima Bugojanaca, ovakve knjige dolaze u ruke stranih tajnih sluzbi prevedena na njihov jezik.

DJURO HORVAT

Po prvi puta od Bugojanske akcije do danas u knjizi Vukusica, Djuro Horvat imenovan je inicijatorom i prvi puta slika Horvata prilozena je uz dobro poznatu sliku Ambroza Andrica, Adolfa Andrica i Pave Vegara. To se nije slucajno dogodlio, ja vjerujem da Bratsvo ima namjeru u buducnosti iskrenuti istinu o jednom sastanku, na kojeg su vodje Bratsva poslali Horvata da govori u njihovo ime, par mjeseci prije Bugojanske akcije.

JOSIP OREC

Josipa Oreca, Vukusic naziva antikomunistick im borcem i o njemu pise: “polovicom sedamdesetih godina glava Josip Oreca bila je ucjenjena na visoku svotu novca” Vukusic nije spomenuo da je Orec bio jako vazna osoba za vodstvo Bratsva, samo mi obicni clanovo to nismo znali. Ja sam saznala kada sam procitala tajne arhive H.R.B.-a 1994. Vukusic nije napisao da je Josip Orec 1965. docekao pok. Ambroza Andrica na ulici u North Melbourne i bez da su njih dvojica i jednu rjec izmjenili, Orec je iz pistolja pucao na Ambroza i ranio ga u 11 sati ujutro. Orec je optuzen za pokusaj ubojstva, na prilozenoj sudskoj pozivnici datiranoj 23.3.1965. pise da je Orec pucao sa namjerom da ubije. (Vidi prilog B) Sudska pozivnica upucena je Ambrozu Andricu, da dodje na sud kao svjedok. O Orecu bi se moglo jos toga puno napisati. Prema informacijama koje sam ja dobila, Orec se je posvadjao sa vodjama iz australskog ogranka Bratsva dok je zivio u Juznoj Africi. On je zaprjetio vodjama da ce o njima iznjeti neke stvari na javnost. Kasnije je Orec bio ubijen. Svatko za koga su vodje HRB-a smatrali da je opasan za njih ili im se suprostavio svjesno ili nesvjesno bio je ubijen, zatvoren ili totalno oblacen sa propagandama. Naprimjer, Blaz Kraljevic suprostavio se je vodstvu Bratsva, on je ubijen. Vodjama Bratstva suprostavila se je grupa hrvatskih mladica poznata pod imenom “Hrvatska sestorka”. Svi oni bili su nevino osudjeni na dugogodisnje robije. Fabijana Lovokovica urednika Spremnosti, Bratsvo je mrzilo sto je Hopovac, on i Spremnost smetali su vodstvu Bratsva. Lovokovic je bio tucen, po noci bacane su cigle u njegovu spavacu sobu, isto su dozivljavali i drugi miroljubljivi Hrvati. O Josipu Kerezi sirene su stetne propagande kada je meni i djeci taj dobri covjek pokusao pomoci. Moga dobrog prijatelja Mileta Kodzomana (iz Chicaga) pokusali su ubiti. Mile je bio tesko ranjen, jedva je prezivio, uzelo je dugo vremena da se taj plemeniti covjek oporavi. Vlado Glavas, danas ugledni povratnik u Hrvatskoj, rekao je Miletu da je na njega pucano znog moje osobe. O tome je Kodzoman pisao, njegovo pismo objavljeno je u Spremnosti 22.8.2000. str.3. Kada je Josip Senic poceo sumnjati da sa Bratsvom nesto nije u redu, bio je ubijen, lista bi se mogla nastaviti. Nema sumnje da je udba planirala ubiti i mene. U mojim zapisima datiranom 27.6.1977. godine zapisala sam: “Sjedeci kod Slavka P. Slavko mi prica da se australske vlasti boje da se udba sprema da me ubije…..” Devedesetih godina prosloga vjeka iz sluzbenih izvora potvrdjeno je bilo, da je udba imala u planu da me ubije. Ja vjerujem da sam ostala na zivotu samo iz jednog razloga, zato sto je hrvatskim emigrantima bilo dobro poznato da sam se ja, jos u to vrijeme javno podigla protiv zlocina vodstva Bratsva i da su me ubili bilo bi ocito da su vodje Bratsva Udbasi. Ubili me nisu., ali su me izvrgli strasnim fizickim i emocionalnim torturama i pokusali su me i jos uvjek pokusavaju oblatiti i diskreditirati moju osobu sa sirenjem monstrouznim lazima, ukljucujuci i laznu propagandu da ja nisam zena Ambroza Andrica.

IVICA SIMUNOVIC

O Ivici Simunovicu Vukusic je napisao: Udba je svoj krvavi rat protiv H.R. Bratsva nastavila i putem svojih najboljih agenata, poput Ivice Simunovica u Njemackoj, kojega je Udba vodila pod pseudonimima Tivar i Oskar, a koji je podatke skupljao cak i od osoba najbilzega kruga nekih od vodja Bugojanske akcije itd. Vodje njemackog vodstva Bratsva upoznali su decke iz Bugojanske grupe i moju osobu sa Simunovicem. Simunovic je imao velikog udjela u zavrsnim pripremama Bugojanske grupe, sto je kostalo prilicko veliku Svotu novca. Osobnon znam da je vodstvo Bratsva obecalo Simunovicu da ce oni pokriti novcane troskove kada on nabavi sto je trazeno od njega. Tako se nije dogodilo, poslije ulaska Bugojanske grupe u zemlju, Bratsvo je odbilo pokriti troskove, a Simunovic je morao odplatiti troskove sa svojim novcem. On je suradjivao i sa vodstvom australskog ogranka H.R. Bratsva, a to potvrdjiva njegovo prilozeno pismo datirano 8.5.1973 ( Vidi prilog C). U pismu Simunovic pise: “Pitas me da ti posaljem adresu Zvale, to nije licno Zvale nego njegov bratic neki Butkovic Ante, on tebe pozna pa mu se javi” (Butkovic je bio u vodstvu HRB-a)

ZDENKO MARINCIC

O Zdenku Marincicu Vukusic pise: “jedan od predvidjenih clanova Bugojanske skupine Zdenko Marincic, uhicen je u Njemackoj cim se spustio zrakoplovom. Deportiran je u Australiju nakon sto je izrezao zile zbog prjetnji da ce biti izrucen Jugoslaviji” Vukusic je objavio sliku Marincica i clanak “Covjek prijeti da ce se ubiti” iz australskoh novina SMH, koje su objavile da je Marincic izjavio da ce se ubiti ako ga izruce Jugoslaviji. Citatelj dobiva sliku, da Marincic nije deporitran u Jugoslaviju zato sto je uspio ucjeniti dvije zemlje sa prijetnjom da ce se ubiti. Kakve li gluposti.Vlasti niti jedne zemlje nedaju se ucjenjivati, a svatko tko je bio uhapsen zna, kada policija pritvori nekoga, prvo sto urade je, uhiceniku oduzmu sve sa cime bi se mogao sam ozljediti ili ubiti. Kako je Marincic vracen u Austrakiju i kako je ostao u Australiji to ostaje pitanje. Vukusic je zatajio zasto je Marincic bio uhapsen u Njemackoj i datum i mjesec njegova uhicenja. Po Vukusicevom pisanu Marincic je bio predvidjeni clan Bugojanske grupe, po izjavi Marincica on je bio clan Bugojanske grupe. A Istina je samo jedna, Marincic nikada nije bio clan Bugojanske grupe.

OBITELJI UBIJENIH HRVATA

Vukusic u knjizi pise: Na zahtjev rodbine, suboraca i prijatelja iz emigracije, udruge Hrvatska Mladez - Uzdanica, te kluba hrvatskih povratnika is iseljenistva (m.o. sva imenovana drustva vodeca elita Bratstva) organizirala je ekshumaciju i prijenos posmrtnih ostataka Josipa Senica ….” Vukusic iskrivljuje istinu, ja sam razgovarala sa nekim clanovima obitelji tih ubijenih Hrvata. Prema njihovom pricanju, Vukusic osobno dosao je kod njih i pitao dali bi oni pristali da Komisija za utvrdjivanje ratnih i poratnih zrtava na svoj trosak, prenese u Hrvatsku posmrtne ostatke njihovih najdrazih. Rodbina poubijanih Hrvata prihvatila je ponudjenu ponudu. Vukusic i njegovi drugovi kada su dobili (citaj izmamili) dozvolu, organizirali su prijenos posmrtnih ostataka i sahranu na takav nacin, da obitelji tih ubijenih Hrvata nisu mogli imati nikakavog udjela u organiziranju sahrane, niti im je data prilika da odluce tko ce i sto ce se govoriti nad grobovima. Dakle, Vukusic netocno pise da je rodbina tih ubijenih Hrvata zahtjevala prebacivanje posmrtnih ostataka njihovih najdrazih. Vukusic i njegovi drugovi iz Bratsva nisu to ucinili iz dobrocinstva, oni su uvjek koristili po Udbi poubijane Hrvate za postizanje njihovih politickih ciljeva. Pa tako je i u ovom slucaju. Meni se koza najezi kada pomislim da su nad grobovima Senica i Seve hvalopjevno govorili oni koji su odgovorni za njihovu smrt. A obitelji Senica i Seve misle da su ti govornici bili uistinu prijatelji njihove poubijane brace. Vukusic je netocno napisao da je ubistvo Josipa Senica bilo posljedica Bugojanske akcije. Senic je ubijen prije Bugojanske akcije, prema tajnim arhivima H.R. Bratsva, Senic je ubijen po vodstvu Bratsva.

HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSVO (HRB-o)

Vukusic je napisao da je HRB-o osnovano u Australiji. Prema tjanim arhivima Bratsva, ta organizacija formirana je u komunistickoj Jugoslaviji pedesetih godina. Za Dom i Svijet, Vukusic je izjavio da HRB-o nije nikome slalo prijeteca pisma. Pismo objavljeno u Spremnosti 20.8.2002. str. 18 ukazuje da je Vukusiceva izjava i pisanje nije tocno. (vidi prilog “D”) Prilozeno pismo uzeto je iz tajnih arhiva Bratstva. Pismo je potpisano sa alijas imenima u Bratsvu, Jozo Katanac i Marija Slavic, njih dvoje su muz i zena, oni su imali su mocne pozicije u vodstvu Bratsva. U tom pismu napisali su: “Posaljite adrese ljudi koje se zeli ucjeniti. Oni ce to dobivati iz Domovine od H.R.B-a. To ce smatramo, na Pod. Pov. Br. 4. djelovati u propagandnom smislu kao i domovinska akcija.” (Povjerenistvo H.R.B. br. 4, je australski ogranak Bratsva) Ovo pismo upuceno je jednom jednako mocnom vodji u Bratsvu. U tajnim arhivima Bratsva, pronasla sam da je on koristio imena, Johny, Petar Kovac i Marijan Krsan. U tajnim arhivima Bratsva, takodjer sam pronasla da su muskog potpisnika ovoga pisma, neki obicni clanovi Bratsva poznavali su pod alijas imenom Ljubo Plavi a neki pod alijas imenom Jozo Katanac. Ali on je takodje koristio alijas ime Ivan Krsan. Javno priopcenje Bratsva, koje Vukusic spominje u njegovoj knjizi poptisano je sa imenom Ivan Krsan. Iako ovo spomenuto pismo nema datuma zna se da je pisano sesdesetih godina poslije nestanka Geze Pasti, jer se u pismu spominje Alija Hasanovic, alijas ime za Gezu Pasti u HRB-u. Pored iskrivljenih cinjenica i neistina, Vukusic je objavio netocan datum rodjenja Ambroza Andrica. Takodje je objavio netocan datum ulaska Bugojanaca u zemlju. Vukusic je netocno napisao da je brat Pave Vegara, Nediljko Vegar stigao u njemacku za vrijeme Bugojanske akcije. Takodjer sam zapazila da su izmenjene neke rjeci zakletve HRB-a, u Vukusicevoj knjizi.

JURE MARIC

Citatelj dobiva sliku da Vukusic ima dobro znanje sto se dogadjalo u Udbi i drugim tajnim sluzbama, ali da on nije siguran kakvu je uloga Jure Marica u Hrvatskom Revolucionarnom Bratsvu. Na strani knjige 42 Vukusic pise:“Jure Maric, prema raznim izvorima jedan je od osnivaca H.R.B.-a, u povodu tijekom prosle i ove godine iznesenih optuzbi da HRB-o iza nekih diverzija u Hrvatskoj, izjavio je: “HRB je raspusten i htio bi naglasiti da se nemoze obnoviti, dokle god postoji Hrvatska drzava i njezine institucije zaduzene za cuvanje granica i sigurnosti. Nasa je zadaca bila kristalno cista. Boriti se za Hrvatsku drzavu. Ona je stvorena i svako ozivljavanje HRB-a bilo bi povratak u proslost. Dali covjek sa karakterom macke na smetistu, moze da daje savjete kako da se drzava vodi. Da li Maric i citavo vodstvo Bratsva misle, da bi hrvatski narod podrzao Tudjmana, Manolica i horde njihovih revolucionaraca iz HRB-a, da je znao istinu. Dali Maric hoce reci da je teroristicka politika koju je vodilo vodstvo Bratsva desetljecima bila politika koja je isla u korist Hrvatskom narodu. Neka te bude stid Jure Maricu sto se kukavicki krijes iza ljepih rjeci, sto se izbjegavas ispricati zrtvama teroristicke politike vodstva Bratsva, a u tom vodstvu ti si imao kljucnu i mocnu poziciju. A sto je Maricu sa brojnim Hrvatima koji su ubijeni sa djelima vodstva Bratsva, sto je sa brojnim Hrvatima koji su osudjeni nevini na dozivotno proganjanje sa djelima vodstva Bratsva, sto je sa brojnim Hrvatima koji ce citav zivot svakodnevno i svakonocno biti traumatizirati zbog terora Bratsva. A sto je sa djecom ozenjenih Bugojanaca. Andja Glavas udovica clana Bugojanske grupe Ilije Glavasa, o patnjama njezinim i njezine tada malodobne djece, izjavila je Hrv. tjedniku Spremnost 15.9.82. str.7: “Sigurna sam, da bi Dante kada bi prozivio isto sto sam ja prozivila sa mojom djecom… jos prizornije opisao pakao, nego sto je ucinio u njegovo vrijeme. Nekoliko puta pomisljala sam na samoubojstvo” Rjeci g. Glavas moze u potpunosti razumiti i svatiti samo ona osoba koja je bila izlozena brutalnostima vodstva Bratsva. To kazem jer sam i sama te strahote. Teror vodstva Bratsva je strasan, vjerujem da ih nebi mogao slikovito opisati niti najbolji pisac na svijetu.Vodstvo Bratsva vodilo je rat protiv miroljubljivih Hrvata, protiv malodobne hrvatske djece i udovica poubijanih Hrvata. Te vodje Vukusic naziva hrvatskim revolucionarcim a i nacionalistima. Da je vodstvo Bratsva, imalo bar malo ljuckosti i casti, oni bi odrzali njihovo obecanje dato ozenjenim Bugojancima, da ce njihove zene i djeca biti po Bratsvu zbrinuta i zasticena ako oni poginu. Umjesto odrzanog obecanja, vodstvo Bratsva je teroriziralo i proganjali zene Bugojanaca i njihovu djecu. Puno truda i vremena ulozilo je vodstvo Bratsva da napravi nepodnosljiv zivot tim zenama i toj djeci. Zar je Jure Maric i citavo vodstvo Bratsva misle da bi im Bugojanci rekli hvala, sto su ih uveli u zamku da budu poubijani. Zar Jure Maric sa vodstvom Bratsva misle da bi im Bugojanci rekli hvala sto su proganjali njihovu malodobnu djecu i sto je tu djecu vodstvo Bratsva opljackalo za silan novac, kojega su izmamili od dobrih Hrvata, u ime djece poubijanih Bugojanaca. Zar Jure Maric sa voodstvom Bratsva misli da bi im pok. Ilija Glavas rekao hvala sto je njegova malodobna kcerka bila silovana, prema njezinim vlastitim rjecima ne jednom vec vise puta, zar vodstvo Bratsva misli da bi im Ilija Glavas rekao hvala sto su proganjali njegovog najmladjeg sina koji se rodio za vrijeme Bugojanske akcije. Zar Bratsvo misli da bi im ubijeni Jospi Senic i Stjepan Sevo rekli fala, sto su se njihovim obiteljima predstavo;o kao prijatelji. Zar Bratsvo misli da bi im onaj Bugojanac rekao hvala, sto je njegova zena bila pretucena a onda silovana. Zar Maric sa vodstvom Bratsva misli da bi im pok. Ambroz Andric rekao hvala, sto je njegov jedini sin, bio skoro nevin zatvoren. Slucaj Ambrozovog sina, orkestriran je na isti nacin, kao sto je bio slucaj sestorice Hrvatasvi njih sestorica bili su nevini osudjeni na dugogodisnju robiju. Oni su ostali poznati pod imenom “Hrvatska sestorka” Hrvatska sestorka bila je lazno optuzena isto kao i Bugojanska grupa da su imali namjeru otrovati rezervoar vode. Kako se vidi, isti reziseri isti scenario. Zar Maric i vodstvo Bratsva misli da bi im pokojni I. Puic rekao hvala sto su njegovu zenu nazvali vesela udovica poslije njegovig ubistva. Zar Jure Maric i vodstvo Bratsva misle da bi im Ambroz Andric rekao hvala sto su predstavljali hrvatskoj javnosti Katarinu Andric kao njegovu zenu. Tako su je predstavli i Marku Veselici 1990. g. U Bugojnu. Marko neznajuci da je prevaren, bez da je bio svjestan sirio je i nastaviti ce siriti tu smisljenu sotonsku laz vodstva H.R. Bratsva. Za vrijeme njegove posjete Australiji, Veselica je javno izjavljivao da je u Bugojnu ispred 25 tisuca ljudi pozdravio zenu Ambroza Andrica, Katarinu Andric. Kada sam cula da Veselica daje tu izjavu ja nisam mogla vjerovati, pa sam ga otisla cuti kada je drzao predavanje u Hrvatskom domu u Punchbowl-u (Australija) 22.8.1990. Na moje usi cula sam kada je Veselica rekao da je u Bugojnu pozdravio Katarinu Andric, zenu Ambroza Andrica. Povodom Veselicine izjave u mojom zapisima datiranim 22.8.1990. napisala sam: “ Nakon predavanja pocela su se postavljati pitanja Veselici. Jure Maric dosao je i sjeo na drugi kraj stola za kojim sam sjedila ja i moje drustvo. Maric nije bio sam, dosao je u drustvu njegova dva mocna zastitnika. Te veceri bio je treci puta da sam vidila Marica od moga povratka u Australiju 1975. Pitanja Veselici mogla su biti postavljana samo napisana na papiru. Kada je Veselici dato napismeno pitanje o izdajicama Bugojanske grupe, on je ddaompitanje B., koji je sjedio do njega, oni su nesto razgovarali, cas gledali u mene cas u papir. Nakon pet minuta Veselica je glasno procitao pitanje i odgovorio: Slusajte, ja neznam da je bila ikakva izdaja, ja sam u Bugojnu ispred 25 tisuca ljudi pozdravio Katarinu Andric, zenu Ambroza Andrica koja se tamo nalazila”. Da li je Jure Maric te veceri slucajno dosao i sjeo za isti stol gdje sam ja sjedila, ni u kom slucaju, jer je bilo dosta polupraznih stolova. Tek poslije predavanja svatila sam da je dosao da osigura, da se meni nebi dala prilika dadam Veselici do znanja da je prevaren. Covjek (B..) koji je bi zaduzen da prosljedi Veselici napisana pitanja, on nije Veselici prosljedio papir na kojem sam ja napisala: “Vas su prevarili g. Veselica, ja Ruzica Andric, supruga sam Ambroza Andrica a ne Katarina Andric ”. Maric i vodstvo Bratsva treba odgovoriti od kada Katarina Andric suradjiva sa njima i da li je ona po njihovim uputama izjavila na australskoj televiziji, da su Hrvati bili spremni bombardirati aerodrume i druga mjesta da dodju do njihovog politickog cilja. Strasni i monstrouzni zlocini vodstva Bratsva bili su jedini razlog da sam se ja dobrovoljno javila australskoj policiji da svjedocim o zlodjelima vodstva Bratsva. Na sudskom procesu “Bega Case”, bila sam krunski svjedok, kada se je sudilo nekima vodjama H.R. Bratsva, medju njima je bio i Jure Maric. Na sudu sam svjedocila punih pet dana o djelima i nedjelima vodstva Bratsva. Ja sam htjela i zelila svjedociti i na visem sudu pred porotom. Bratsvo je to znalo, sa strasnim teroriziranjem oni su mi ostetili zdravlje do te mjere, da kada je doslo vrijem da opet svjedocim, ja nisam mogla, bila sam do skrajnosti izmrcvarena i tesko bolesna, da sam jedva prezivila. Svjejedno, sudac je prihvatio moje svjeocenje sa nizeg suda i Maric je bio osudjen na izdrzavanje zatvorske kazne. Koliko je vremena proveo u zatvoru, to je druga prica. Beskicmenjak Boze Vukusic u njegovj knjizi napisao je, da su u inozemstvu poubijane vodje H.R. Bratsva i za vodje Bratsva imenuje Hrvate koji su poubijani sa djelima Bratsva. Cinjenica je, da niti jedan vodja Bratsva nije ubijen, cinjenica je isto, da su oni bili i ostali nedodirljivi. Beskupolozni Boze Vukusic Beskupolozni Vukusic o Juri Maricu i drugima iz vodjama Bratsva pise, da su oni hrvatski rodoljubi i nacioanlisti. Decenijama, brojne bombaske akcije u Australiji i drugim zemljama za koje su okrivljeni Hrvati, bile su planirane po vodstvu Bratsva, a po njihovom naredjenju bombe su postavljli obicni clanovi Bratsva. Clanovima australskog ogranka H.R. Bratsva, naredjena je davao izravno Jure Maric, ja to znam iz prve ruke. U Bratsvu se nije smijelo, niti moglo dogoditi bez Maricevog naredjenja ili suglasnosti. Bombaske akcije Bratsva, dale su miroljubljivim Hrvatina ne zasluzenu reputaciju du su teroristicki narod, sto je doprinjelo da internacionalna zajednica da Srbima vise simpatija nego Hrvatima. Zar Jure Maric i vodstvo Bratsva misle da bi se itko od dobrih brojnih Hrvata, kojima pripadam i ja, uclanio u Bratsvo da su znali istinu. Sam naslov knjige Boze Vukusica netoican je i sadrzaju neodgovara. Udba nikada nije vodlila nikakav tajni rat protiv iseljenistva, nego ga je cak promicala. Zar Vukusic ne zna da emigrant nije iseljenik. Emigranti su pobjegli iz komunisticke Jugoslavije da spase gole zivote. Iseljenici su odlazili u strane zemlje dobrovoljno bez ikakvih problema i zapreka. Tko ima pravo da poubijane Hrvate po Udbi, naziva iseljenicima. Dali Vukusicu i njegovim suradnicima smeta izraz emigrant, emigracija i zasto? Vukusic niti bilo tko drugi, nema pravo zlocince iz vodstva Bratsva stavljati na isti nivo sa mojim ubijen muzem Ambrozom Andricem, Gezom Pasti, Stjepanom Sevom Antom Milicevicem, Nikolom Raspudic, Bugojanskom grupom i sa drugim dobrim brojnim poubijanim Hrvatima. Na pocetku ovoga clanka utvrdjeno je da Vukusic nema znanje iz prve rike o H.R.Bratsvu, o Bugojanskoj grupi, o brojnim poubijanim Hrvatima i dogadjajima toga vremena, sto znaci da je ona napisao njegovu knjigu po uputama i informacijama koje su mu date. Takodjer je ustanovljeno da je Vukusic morao imati na uvidu napismenu izjavu svjedoka, o zlocinima vodstva Bratsva i potresna pisma djece Bugojanaca, dok je on radio u Komisiji za utvdrdjivanje ratnih i poracnih zrtava. Takodjer je utvrdjeno da je svjedok i djeca Bugojanaca bili ignorirani. Prema tome, Vukusicevo ponasanje, pokazuje da tog covjeka ne zanima istina, niti zlocini ucinjeni nad Hrvatima i nazasticenim udovicama i siricadima. Kada bi se ukazalo na sve kontradikcije, neistine i iskrivljene cinjenice u knjizi Boze Vukusica, “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljenistva” trebala bi se napisati knjiga. To nije protrebno uciniti, vodje Bratsva ugusice se u njihovim lazima. U zadnje dvije godine brojni objavljeni dokumenti u Hrv. tjedniku Spremnost, dokazali su da vodje Bratsva sire neistine i iskrivljene cinjenice. Na racun iznesenih cinjenica u ovom clanku i prilozenih dokumenata, i na racun moga znanja, ja zakljucujem da knjiga “Tajni rat udbe protiv hrvatskog iseljenistva ” nije nista drugo nego prikrivanje zlocina vodstva Bratsva i iskrivljavanje istine o brojnim poubijanim Hrvatima po Udbi. Na racun ovih cinjenica, prilozenih dokumenata i na racun moga znanja, ja zakljucujem da knjiga Boze Vukusica “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljenistva ” nema vjerodostojnost i, da vara citatelje i da je napisana i promocirana samo za politicke svrhe «.

Ružica Andrić

Pazite se g. Tučkaru, Budimir opet dejstvuje, a štite ga "desničari" iz HKV-a (pogledajte gore, cenzurirane redci).

Budimir je opasan, slušali ste danas njegove: Fumića, Mesića, Bebića i Vlaisavljevićku u Jasenovcu. Jedina zemlja gdje se komunistička povijest u potpunosti može vratiti, je ova ovdje žalosna zemlja.

.....

G. Tučkaru, ne znam odakle vam ideja da Golub sve one koji «ne misle kao on» drži za protivnike.
A to, da se Hrvatska «mora jednako odrediti u osloncu na glavne točke zapadnog civilizacijskog kruga, EU i USA» pogrješna je premisa i na određeni način bjeg od vlastite samostalnosti (koja nije još niti dosegnuta). Izraz «zapadni civilizacijski krug» je šuplja sintagma, bez semantičke vrijednosti. Kada se «stvorila Europa», na razvalinama Zapdnog rimskog carstva krajem IX. stoljeća, ta barbarska, bradata, neuka, prljava i okrutna rulja donosila je okolnim narodima i civilizaciji samo ratove, pokolje, pljačku i smrt. A i međusobom su se sve do polovice XX. stoljeća neumoljivo trijebili. Danas su svoje ratove prenijeli na male i slabe narode Trećeg svijeta.
Morate g. Tučkaru znati da je u XVII. stoljeći tzv. Tridesetogodišn ji rat u Srednjoj Europi završio naprosto tako što je «ponestalo» ljudi za nošenje mača. Prvi veći civilizacijski pokolj ta agresivna bradata rulja je započela krajem XI. stoljeća s tzv. Križarskim ratovima. Morate znati da Al-Kaida, Usame bin-Ladena, je udruga časnih sestra u usporedbi s kršćanskim Europljanima (arapski: Frendži; dakle Franci, Francuzi) i njihovim pokoljima kojih se jedva riješio egipatski sultan Salah ad-Din Jusuf.
Samo jedan primjer okrutnosti «Europljana-kri žara»: kada su u XII. stoljeću zauzimali grad Edessu (danas Urfa u jugoistočnoj Turskoj), nakon zauzeća grada, a ljuti zbog junačke obrane Edešana, naprosto su POJELI SVE STANOVNIKE GRADA EDESSE. Ti Europljani nisu bolji ni danas, ćud im je ostala ista: pa pođite redom, od osvajanja Amerika, protjerivanja Židova i Španjolaca-musl imana (nisu to u Španjolskoj bili Arapai), pa do i krvavih ratova XX. stoljeća i sabirnih logora, pa do Vijetnama i Iraka (Amerikanci su Europljani). Da ne govorimo o genocidu cionističkih ratnika protiv palestinskih Arapa. I da ne nabrajam dalje.
Takva civilizacija, ne hvala.

Osim toga, Amerika i Europa uvijek su, i uvijek će, podržavati Srbiju i samo Srbiju, i oni i ne vide nikakvu Hrvatsku. Oni su odobrili Srbijancima rat protiv Hrvata i Bošnjaka, misleći da će Srbi stvar zgotoviti za «dvajest» dana i da će opet biti Jugoslavije. Europljani i Ameri čak i jezik negiraju Hrvatima, i zovu ga srpskim. A ova sadašnja «privremena tvorevina», s guvernerskim trijumviratom Mesić-Sanader-M ilanović, samo je prijelazna faza do nove Asocijacije. I vi hoćete u takvu Europu.

Često se ovi domaći epigoni hvale da su «nasljednici» Dubrovačke Republike. Recite mi g. Tučkaru, komu su trebali – po vama - pristupiti u Savez stari Dubrovačani? Pa bili su «mali i slabi» kao danas Hrvatska. Zar Veneciji, Osmanskom Crastvu, Genoveškoj Republici ili Papinskoj Državi? Da nisu bili svoji i neovisni, da su pristupili u savez s nekim iz «zapadnog civilizacijskog kruga» ili s osmanskom Turskom, ne bi se održali niti pet godina, a ne PET STOLJEĆA koliko su postojali, dok ih nije rasformirao jedan terorist i masovni ubojica, osnivač Ujedinjene Europe, korzikanski psihopat Napoelon Bonaparte.

I za kraj, ne mogu shvatiti da u istu ravan stavljate četnika Budimira, koji Vam radi o glavi, i Goluba. Oni nisu i ne mogu biti isti. Čudno je da vi u HKV-u ne brišete četničke i Budimirove hrvožderske komentare.

Tučkar se svojim zadnjim komentarom jasno izjasnio što jest i u što vjeruje. Na prezrivi način govori o samostalnosti stavljajući je u znakove navoda. Znači, njemu nije stalo ni do kakve samostalne Hrvatske, njegov je ideal "rvacka" kao veliki deponij zapadnog smeća, kolonija stranog kapitala, NATO-ova baza itd. Optužuje druge za "idealizam", a očito ne zna ili ne želi znati što je idealizam, jer da zna, valjda bi uvidio da je upravo njegov nekakav idealizam perverzne vrste (kako drukčije shvatiti bulažnjenja o "zapadnim vrijednostima" koje brane NATO i EU? nije li tu očit idealizam?)

To je tipičan fetišizam moći, padanje ničice pred onim koji trenutno ima moć i novac, ako treba i po cijenu gubitka vlastite samostalnosti (koju Tučkar prezire u stavlja u znakove navoda). To je znak izvrnutog pogleda na svijet, može se reći sotonskog, gdje se klanja Golijatu, a mrzi Davida.

U nekim drugim Tučkarovim komentarima može se vidjeti njegov prezir (to je barem moj dojam, neka me ispravi ako se varam) prema žrtvama američkog imperijalizma, pa i onim budućim. I u zadnjem prilogu na prezriv način spominje Iran stavljajući "žrtva" u navodne znakove. Ne vidim što je to Iran ikad skrivio Hrvatskoj da bi se ona trebala stavljati uz krvoločne SAD protiv dotične zemlje: čak kad je i bio rat u Bosni između Hrvata i Bošnjaka, Iranci su bili jedni od onih koji su nastojali smiriti situaciju, za razliku od, npr., Saudisjke Arabije (velikog američkog "saveznika" a zapravo okupirane i vazalne zemlje) koja je potpirivala sukob. Onaj tko podržava zločine Amerikanaca, kakvo ima moralno pravo da se zgraža nad zločinima komunizma? To dakako vrijedi i za tzv. antifašiste koji silno moraliziraju oko Jasenovca, ali opravdavaju komunističku strahovladu. Kakvo moralno opravdanje ima današnja "rvacka" na čelu s Mesićem i Sanaderom da se silno zgraža nad NDH i njezinim (stvarnim i izmišljenim)zlo činima, dok se istodobno ta "rvacka" sprema za ulazak u zločinačku organizaciju NATO koja prijeti čak i "preventivnim nuklearnim napadima"? Hrvatski vojnici pod Staljingradom ne valjaju, a "rvacki" kontingent u Helmandu (Afganistan) je u redu?

Ne radi se tu ni ni o kakvom moralu nego o jednostavnom puzanju i gmizanju pred moći. Ali svi oni silno vole moralizirati, i to samo onda kad to njima odgovara.

Konačno, glede Amerike i njezina odnosa prema Hrvatskoj: jesu li ti koji sline i ekstatično veličaju Bushev dolazak u Hrvatsku svjesni čime je on plaćen? Jesu li svjesni da tog susreta nikad ne bi bilo da nije bilo dolaska Račan-Mesićevac a na vlast 2000., da nije bilo njihove sluganske politike koja je uslijedila, da nije bilo stavljanja Bljeska i Oluje pod nadležnost Haaga, da nije bilo izručenja tom istom sudištu, da nije bilo pristajanja na "regionalnu suradnju" (u kojoj Hrvatska "šlepa" regiju, na svoju štetu, znate li da Hrvatska izdvaja novac za razne projekte popmoći "regiji"?), da nije bilo amnestiranja srpskih zločinaca, da nije bilo raznoraznih Pupovaca u vladama, da nije bilo sramotnog lova na Gotovinu (sjećate li se kako je američko veleposlanstvo drsko sudjelovalo u lovu na Gotovinu?) itd - DA TOGA SVEGA NIJE BILO, NE BI VAM BILO NI VAŠEG DRAGOG BUSHA U ZAGREBU, NI POZIVNICE ZA NATO. Mislite li da je to prava cijena? Kad neki "ljevičarski" malograđani tako misle, jasno mi je, ne čudim se. Međutim, kad neki koji se deklariraju silnim domoljubima rezoniraju na taj način, nešto je tu jako čudno.

A kad se već govori o europskoj kulturi i sl: pripadnost zapadnom europskom kulturnom krugu Hrvatske nešto je što se samo po sebi podrazumijeva, to je činjenica enciklopedijsko g karaktera koja nema nikakve, ama baš nikakve (ili ne bi trebala imati) reperkusije na današnje političke odnose. To je jedna banalna činjenica isto kao i to da npr. Maroko pripada islamskom kulturnom krugu, a Burma budističko-isto čnoazijskom. Kakve veze ima pripadnost nekom kulturnom krugu s, npr., ulaskom u NATO? Kakve veze ima npr. renesansni platonizam (u kojem su i Hrvati sudjelovali) s "rvackim" ulaskom u EU? Svaki kulturni krug imao je neke svoje uzvišene, a i niske stvari. Je li Hrvatska trebala raditi sve one stvari koje su radili vrli Europljani, a opsiao ih je gore Zalović, da bi se dokazala dovoljno "europskom"? Rvacki stupidarij je nepresušan.

Konačno, jedna od pozitivnih strana europskog duha uvijek je bila nekakva svijest o vlastitoj nesavršenosti, kritika. Po tomu smo onda ja i Zalović ovdje više europski nego neki koji nekritički veličaju "moderni zapad". To je način razmišljanja više svojstven nekim orijentalnim despocijama.

Konačno, ne pišem ovo sve zbog Tučkara, nego zbog jednog određenog ljudskog tipa (zovimo ih tučkaroidi) kojega ima dosta u Hrvatskoj. Bolje bi bilo da takvi ljudi ne postoje. Zbog njih nam je ovako kako nam je. Ako su oni većina, onda je ovaj "narod" zaslužio i Carlu Del Ponte i Fumića i sve druge.

Fuj. Apage Satanas.

Jedino što prihvaćam jest sugestija da i sam nešto napišem. Stoga je ovo moj zadnji komentar na ovu temu. Sljedeći će biti možda samo neki tekst na ovu temu, ukoliko ga HKV htjedne objaviti.

Bosanče, Vi Mesića nazivate "glavnim smutiteljom", te njegove pobočnike Sanadera, nazivate "vazalom" Bajića (komunističkog tužioca), ali ti glavni (izabrani!!) "smutitelji" su prihvatljivi i Americi, i EU-ji i teroristima iz NATO-pakta, to je bit svega.
Buš ne želi samostalnu Hrvatsku, ne želi hrvatske borce, Buš želi osuditi Gotovinu i one tisuće hrvatskih boraca koje će "hrvatski" sudovi osuditi, Buš ne želi Hrvatsku.
TO JE BIT. i zato je Buš došao, došao je podržati Mesića, Milanovića, Pupovca, Stanimirovića, Pusiće, Ćaćića, Šeksa, manipulaciju s Jasenovcem i sve nevladine udruge (terorističke organizacije) itd.
TO JE BIT.
Buš ne želi dobru uspomenu na Tuđmana, niti želi samosvojne hrvatske domoljube, želi klimavce koji će se slizati sa Srbijom i pristati na pomirdbu s srbijanskim krvnikom i utopiti se u novu Jugoslaviju.

Ali, neka zapamte svi oni koji su za pomirenje sa Srbijom, ne će to samo tako proći. Nakon osuđujuće presude Gotovini i društvu (prije toga - kao model - dolazi osuđujuća presuda Praljku i društvu) dolaze tužbe za progon Srba iz Krajine, potom idu tužbe za NDH; sve to govori Štrbac, a treba mu vjerovati, i nitko ništa ne poduzima. Svi se prave ludi, kao da su na "brodu luđaka". A hadezeovski političari srljaju u neprijateljsku EU-u, gdje će ih čekati Srbija, poput naivaca "gole guzice među pijane Turke".
Ne znam, neka rade kako hoće. Samo ti brojni političari, naći će sinekure, mnogi će kao čuvari nad narodom preći na protivničku stranu, a nama, siromašnim pripadnicima naroda, pripast će srpski pendrek i nož, Lepoglava i nove Stare Gradiške. Ropski rad i slične ljepote EU-je.
Kako se naši političari misle uključiti "ovu zemlju" u EU kada ne znaju proizvesti hranu niti za samu sebe (što Srbija zna)? Zar će Hrvatsku hraniti Španjolska, Italija ili Francuska - EU? Malo morgen!

G.Golub je ipak nastavio diskusiju na ovom mjestu, a u želji da argumentira svoje gledište, služi se umetanjem svojih zaključaka o tome što ja mislim. Pažljiviji i objektivni će čitaltelj, između onoga, onog što sam do sada napisao i proizvedenih zaključaka g.Goluba o tome što ja "mislim i propagiram", teško naći poveznicu. Sve se svodi na "sukob teza" o tomu što je bolje za Hrvatsku: ući ili ne u integrativne procese !
Budući da ne želi saslušati argumente, niti ih prihvatiti, zbog sljepila vlastitog stajališta, g.Golub pribjegava, umjesto argumentirane rasprave, potpuno nepotrebnim i uvredljivim diskvalifikacij ama, valjda uvjeren da to podupire jače njegov stav !
Osobno, već sam i zamolio u nekoliko navrata g.Goluba, da argumentirano napiše članak za ovaj portal (može i anonimno potpisan kao Golub) u kojem će iznjeti svoje vidjenje budućnosti Hrvatske, izvan svih integracija (NE za EU i NATO). Posebno s aspekta, ne idealizma, već realne, današnje gospodarsko političke situacije Hrvatske i njenog okruženja. Sva buduća "prepucavanja" na ovom blogu su besmislena, jer vode u daljnje razjedinjavanje moguće platforme malobrojne hrvatske desne, politički još neartikulirane struje.
Sve što govori g.Zalović, o tomu zašto je Bush baš sada došao u Hrvatsku, je točno ! I potpuno se slažem s njime da NAČIN na koji se "srlja" u integracije NIJE dobar, da motivi hrvatskih inicijatora ulazaka u te procese NISU dobri, da tempo (EU) i potpisani dogovori (poglavlja i pregovori o njima), a koji su međunarodni ugovori, NISU povoljni za Hrvatsku.
Pa zašto onda zastupam stav da Hrvatska treba u NATO i EU ?

Gospodin Mislav spominje Švicarsku i njenu neutralnost, kao primjer za Hrvatsku. Dakako, da je Švicarska neutralnost realna posljedica odluke "švicaraca", onda bi to bio put. No, Švicarska je bila i ostala neutralna, jer je to "svima" u Europi odgovaralo,u osvit XX st, da imaju gdje, na sigurno u sefove, pospremiti svoje "teško zaradjene novčeke", bez obzira na ideologije, političke sustave i zemlje iz kojih su dolazili. Dakako, da je takav "gentelmanski" dogovor odgovarao svima, pogotovo u XX st, kada su se "inicijatori svjetskih sukoba u sjeni", medjusobno zakrvili. Zaradu su naravno ostvarili i vlasnici švicarskih banaka, neovisno gdje im je adresa "stanovanja" (Zurich ili new York), potpuno pouzdano garantirajući diskretnost u poslovanju, ne
postavljajući suvišna pitanja o porjeklu kapitala.

Naravno, nakon sto su sukobi zavrsili, ovi "iz sjene", aktivirali su svoje "novčeke" i ponovno pokrenuli business, na osnovu "nove podjele karata, tj. utjecaja".
U tom smislu, u Europi, još jedna neutralna zemlja nije potrebna ! ( Švedska je samo jedna i iz drugih razloga izbjegla biti uvučena u svjetske sukobe)

Naime i danas, pogotovo iz "tranzicijskih zemalja", posebno Rusije, ali vjerojatno i sa prostora "lijepe naše", "sklapaju se diskretni bankarski poslovi" u ugodnim uredima Zuricha i Basela.
Kada se priča o samostalnosti Hrvatske, nemojmo zaboraviti da je Hrvatska već ušla, zbog hipoteke golemog, još javno neizrečenog, duga bankama Europe, u vrlo čvrst "zagrljaj", koji zapravo znači da je ta samostalnost UTOPIJA (dug je vjerojatno oko 60-70 milijardi USA $!!!). Hrvatska je već danas, ono što se JAVNO nitko ne usudi govoriti, ne dužnik tim bankama, već, kako to bankari obazrivo govore za klijente koji dugove više ne mogu vraćati, PARTNER !
Stoga, lamentiranje o samostalnosti je ipak, naivnost.

Potrebno je naći izlaz iz sadašnje situacije, a on može biti samo takav da se dug PLATI!
Drugi je način, onaj kojim ide "proleterski internacionaliz am" i "klasna borba" (revolucija, nacionalizacija , konfiskacija... .). A taj smo put već prolazili i mislim da se ne bi na njega vraćali!


Što se tiče "zapadnih vrijednosti", miislim da je nesporno kamo Hrvatska pripada, mediteranskom, katoličkom krugu. Tko ne vidi (neovisno o razlozima nastajanja) militantni, u svjetskim razmjerima, nadirući i u Europu, islamizam, niti vidi eskalaciju svjetskog međureligijskog sukoba, bez obzira na propagirajući ekumenizam, isto jest NAIVAC.

Treća komponenta svjetskih sukoba, koja se reflektiora na Hrvatsku, jest SVJETSKO PROTEKCIONISTIČ KO GOSPODARSTVO. Tko misli da SAMOSTALNA zemlja može proizvesti sve što može i poželi, te da će to prodati bilo gdje u svijetu gdje nađe kupca, taj je isto NAIVAC ! Upravo sada traje bespoštedna borba za svjetske resurse, posebno energente i vodu, a što će omogućiti prosperitet pobjednicima, te, reći ću obazrivo, "lošiju kvalitetu života stanovništvu poraženih".

Iz svega rečenoga, da skratim, odabir, za ili protiv integracija, Hrvatska ne treba raditi "srcem", već razumom ! "Srce" nam je bezbroj puta u našoj povijesti donjelo "Sigete" i stoljeća oporavka. Razumom, pri odluci i provedbi odluke, se dakako treba služiti u potpunosti pridržavajući se vjerno onome što nas naša vjera kroz tisućljeća uči.

Stoga mladi g.Golub, potisnite srce i koristite, razum, prihvatite činjenicu da nečije DA za integracije ne znači i DA za trenutne i potrošne hrvatske političke garniture koje tu integraciju danas provode ili DA za današnje svjetske velmože i njihove motive integracija.

nemam stvarno više snage nastavljati diskusiju. Opet sugeriram, procitati bar posljednja dva pasusa mojeg priloga, pa g.Budimire, recite mi čije ja interese štitim !