Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
One četiri riječi
Iz razgovora, kako god prijetvoran bio, znade katkad vrcnuti spoznajno vrijedna iskra. Zgodan se primjer zbio neki dan. Novinar Ivica Radoš dogovorio je s potpredsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom razgovor o „uskočkim" istragama i političkomu previranju u HDZ-u. Teme - aktualne i unosne. Draže najniže strasti i, što je podjednako važno, uzdržavaju novine. Ali, gle vraga, visoki je sugovornik u zadnji čas „iskočio" iz dogovora! I povukao novinara iz goruće aktualnosti u pljesnivu prošlost. Gotovo šest godina natrag.
Šeks najednom nije htio razgovarati o kađama, o utajama, o pronevjerama, o korupciji, o policijskomu svratištu u Remetincu. To su, valjda, sitne, prizemne, prolazne stvari. Nisu za razgovor s državnikom njegova formata. Njega trenutno zaokuplja sekularna vječnost, tj. – Povijest. Navlastito njegovo osobno mjesto u Povijesti.
A ono, to mjesto, već sada, drži Šeks, ugrožavaju suvremenici. Neistinom i zlobom. Neka novinarka predviđa da će ga Povijest pamtiti po riječima: identificirati, locirati, uhititi, transferirati; Nedjeljko Mihanović, bivši predsjednik Sabora, ponavlja te „četiri riječi" u knjizi „Tuđmanova baština" i misli da je dvojbeno hoće li Povijest Šeksu ikada oprostiti što se sramotno ponio prema generalu Anti Gotovini; Hrvatski list piše da se Šeks boji oslobađajuće presude Gotovini jer je on „otac plana" da ga treba uhititi; Ivan Aralica tvrdi da je za HDZ Šeks jednako zlo kao i Sanader.
Bolne su to stvari. I nije nimalo čudno što se Šeks u tom ispovjednom razgovoru vrti kao piškor u loncu. Boli ga podlost ljevičarske klike, koja širi animoznost prema njemu. Nerazumljiva mu je „još i veća" mržnja onih desnih krugova kojima je, veli, sve razjasnio. Jer on je onaj isti Vladimir Šeks! Njega su ljudi gledali „kao jednog od hrvatskih bogova"! A Gotovina je i dalje hrvatski heroj! Protiv Gotovine je podignuta „čisto politička" optužnica!
I zato on, Vladimir Šeks, ne želi nositi stigmu i pečat Gotovinina krvnika. Stoga – a radi povijesne istine - on opovrgava mit da su one „četiri riječi" plod njegova srca i uma. Ne, tumači Šeks, to je zaključak Vijeća nacionalne sigurnosti. Donesen je na prijedlog Stjepana Mesića i Ive Sanadera na sjednici održanoj 4. veljače 2005. On, Vladimir Šeks, po zakonu je, kao tadašnji predsjednik Sabora, pribivao toj sjednici, ali nije sudjelovao u raspravi. Kada je 2. ožujka na tiskovnoj konferenciji izgovorio one „četiri riječi", samo je jasno prepričao zapisnik! On, veli, ne smije iznositi zaključke da su Mesić i Sanader prodali Gotovinu, on samo želi naglasiti da je on, Vladimir Šeks, bio – puki glasnogovornik!
I maše zapisnikom, te nas, onako usput, izvješćuje tko je sve pribivao toj sjednici. Dakle, osim predsjednika Države, Sabora i Vlade, Marijan Mlinarić, Berislav Rončević, Miomir Žužul, Vesna Škare-Ožbolt, Josip Lucić, Mladen Bajić, Imra Agotić, Gordan Čačić, Veseljko Grubišić, Tomislav Karamarko, Ivica Franić, Davor Božinović i Vladislav Pivčević. Hm... Zvuči kao denuncijacija. Ali prihvatimo to dobrohotno, kao bezazlenu informaciju.
Kakva ispovijed! Ali tko će mu povjerovati?
Moja je vjera u toj stvari manja od gorušičina zrna. Ne zbog preuzetne mnogobožačke hule (Šeks kao „jedan od hrvatskih bogova"!), nego zbog toga što ne mogu preko raspada logike. Tko je i kada Šeksa imenovao glasnogovornikom Vijeća nacionalne sigurnosti? Nisu li tri bivša predsjednika bila ravnopravna? Kako je to visoki glasnogovornik izvješćivao javnost, gotovo mjesec dana nakon događaja? Nismo li na HTV-u gledali Šeksa kako slasno krasnoslovi haaški nalog zbijen u one „četiri riječi"? A kod treće riječi zastaje, jer se ne može sjetiti internacionalizma „arestirati", pa se zadovoljuje kroatizmom „uhititi"? Napokon, gdje je dovoljan razlog za tu kasnu ispovijed? Zašto se Šeks, ako u toj stvari ništa ne zamjera Mesiću i Sanaderu, danas – nakon gotovo šest godina - tako panično od njih distancira? Zašto hoće biti samo glasnogovornik? Što će mu tužna slava malodobne Salome, koju je grješna majka nagovorila da od očuha, kao nagradu za svoj ples, zatraži – glavu Ivana Krstitelja?
Ipak, ta javna ispovijed ima određenu spoznajnu vrijednost. Doznali smo tko „nije sudjelovao". Tko zna, možda ćemo od koga drugoga uskoro doznati i tko je primio američku ucjenu u iznosu od 5.000.000 dolara.
Benjamin Tolić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Stipe Mesić želi biti zagrebačkim gradonačelnikom . I trebao bi, svega čega se dohvati, to uništi, a Zagreb je Hrvatskoj ionako višak, iz njega se rijetko čuju pjesme ovog naroda.
DAJ NAM BOŽE DOBRA HRVATSKOG MUŽA.
Jednom je bilo očigledno da je svijet jedna ravna ploča. Neki je grčki umnik razmišljap o svijetu i o tome od čega je sastavljen, pa je nabrojio neka četiri temeljna elementa (voda, vatra, zrak i još neki). Neki drugi se pak bavio pitanjem mogu li se tvari dijeliti u beskonačnost i zaključio da ne mogu. Najsitnije dijelove tvari koje se više ne mogu dijeliti nazvao je atomima.
Danas znamo da su sve te prve spoznaje svijeta bile pogrješne.
Malo nakon toga što sam saznao za učenje o atomima, osupnulo me je saznanje da atom i nije atom nego tj. nedjeljiv nego da se sastoji od jezgre i omotača koji neki nazivaju ljuskama, a i nekakvom maglicom, jer omotače atoma čine elektroni koji se bjesomučno vrte oko jezgre da im se nikada ne može odrediti istovrememo i mjesto i brzinu.
Što ovim želim reći ? Želim reći da stvarnost nikako nije takva kakva nam se pričinja na prvi pogled pa ponekad i kad dugo i uporno promatramo određenu stvar ili pojavu. Naime, starnost uvijek od naših osjetila nešto skriva i dovodi nas u zabludu.
Jedan takav dio stvarnosti su i prošli događaji tj. povijest. Znamo, ako znamo ono što je bilo očigledno, a sve ono što je skriveno od naših osjetila, sve što se odvijalo u tajnosti, a možda je imalo i odlučujući utjecaj na vidljive događaje, ostaje nam kao neistraženo podzemlje koje treba istraživati dugo i uporno. Znamo da u politici i u međunarodnim odnosima, uvijek ima mnoštvo događaja, pisama, poruka. ugovora, sporazuma, dogovora itd. itd. koji se drže iza sedam brava, po nekoliko desetina godina, pa čak i stoljeća. Tek se s povijesnim odmakom od 50-tak ili više godina sazna za razloge, uzroke nekog događanja koje nam je inače poznato.
U vrijeme kad je u Hrvatskoj bila najžešća potraga za generalom Antom Gotovinom i kad je hrvatske vlada bez ustručavanja isticala napore koje ulaže za njegovo hvatanje, te kad je zaslugom hrvaskih obavještajnih služba, bio lociran i potom uhićen i odveden u Hag - postavio sam samom sebi određena pitanja.
Je li moguće da su Sanader i Vlada RH, s toliko žara hvatali generala Gotovinu, samo radi toga da bi time umilostivili moćnike u EU i Ameriku i tako otvorili put Hrvatskeu EU ? Je li moguće da su svjesno žrtvovali hrvatskog junaka Gotovinu radi interesa Hrvatske ? Nije mi ni nakraj pameti došla pomisao da Gotovinu drže ratnim zločincem i da ga kao takvog i treba uhitiit i otpremiti u Hag. Nije li tu bila na djelu tajna diplomacija ? Što sadrže tajni dokumenti o slučaju Gotovina i o dr. sličnim slučajevima? Zar da posumnjamo na veleizdaju Hrvatske od strane nositelja vlasti u Hrvatskoj ? Zar smo zaista došli na te toliko niske grane da su obnašatelji vlasti, Hrvatski Sabor, Vlada RH i Predsjednik RH - veleizdajice ?
Sjećam se, davno sam čitao jednu knjigu koja se bavila tajnom diplomacijom koja je prethodila Prvom svjetskom ratu. Bilo je tu svega i svašta, a došlo je na svjetlo dana tek kad su skinuti pečati s tajnih dilomatskih arhiva.
Nije li i u slučaju Gotovine danas poznato tek 1/10 onoga što čini cjelovitu istinu o slučaju ?
Na ta sam pitanja pokušao dati neki suvisli odgovor. Pokušat ću odgovore dati u digitalnom obliku.
Pod tim sam naslovom pokušao odgovoriti na to pitanje. Tada sam posavio niz pitanja na koja ću sada pokušati svojom maštom proniknuti što se događalo i što se događa iza zastora.
Evo tih pitanja i mogućih odgovora koji priznajem nisu drugo nego rezlultat moje mašte.
1. Je li moguće da su Sanader i Vlada RH, s toliko žara hvatali generala Gotovinu, samo radi toga da bi time umilostivili moćnike u EU i Ameriku i tako otvorili put Hrvatskeu EU ?
Odg.:
Mislim da je bilo toga, ali da je bilo i suradnje s međunarodnim moćnicima u vezi s utjecajem na Srbiju koju je trebalo umilostiviti da počinje s postupkom prihvaćanja europskih normi u polititici. Nije u pitanju samo stoljetno savezništvo UK sa Srbijom nego i potreba da se Srbije kao tvrd orah privoli na bližu suradnju sa Zapadom.
2. Je li moguće da su svjesno žrtvovali hrvatskog junaka Gotovinu radi interesa Hrvatske ?
Odg.:
Moguće je da je general Gotovina, jedan od najzaslužnijih za obranu Hrvatske od srpske agresije svjesno žrtvovan u interesu procesa na području bivše države. Slovenija je praktično bila izvan toga, a zaostalu Albaniju je bilo nužno povući zajedno s bivšim republikama u Jugoslaviji. Nije u pitanju stvaranje neke nove Jugoslavije - Slovenija , + Albanija, nego cjeloviti zahvat područja nazvanog Zapadni Balkan njegovo privođenje u sastav Europe odnosno EU, kamo i spada.
Naravno, tko se jednom opeče kao što su se opekli Hrvati , ne jednom nego dvaput, i na hladno puše. Zato u tome i ne vidim prljavu politiku UK ,nego realni interes cijele EU pa i Amerike. Takva je politika prema Hrvatskoj koja je ključna zemlja za provođenje takve politike, u Hrvatskoj s pravom krajnje nepopularna. Rekao bih da EU i Amerika više trebaju Hrvatsku , nego Hrvatska njih. Tu svoju poziciju, naši nedorasli politčari nisu znali, nisu bili sposobni iskoristiti na pravi način. Istina, čini se da će Hrvatska prije drugih istočnih susjeda ući u EU, ali uz velika poniženja i odricanja od svojih interesa. To nam nije trebalo. Hrvatska je imala adute, ali ih nije znala dobro iskoristiti. Naravno, zahvaljujući našim nedoraslim i pokvarenim politčarima. Kako netko može zastupati interese Hrvatske s toliko putra na glavi koje su imali i maju hrvatski političari ?
Uostalom, još nije sigurno kad će Hrvatske uči u EU. Ulazak u EU može zakočiti bilo koja članica EU iz bilo kojega razloga. Nije teško izmisliti razlog i ostale članice se pasiviziraju i nema ulaska u EU. Drugo, što ako Haški sud osudi Gotovinu na dugogodišnju robiju ? Hrvati će na referendumu listom glasovat protiv ulaska u EU.
Haška presuda hrvatskim generakima može biti onaj jezičac na vagi koji će odlučiti o ishodu referenduma.
3. Nije mi ni nakraj pameti došla pomisao da Gotovinu drže ratnim zločincem i da ga kao takvog i treba uhitiit i otpremiti u Hag. Nije li tu bila na djelu tajna diplomacija ?
Odg.:
Ako je već unaprijed bilo jasno da je general Gotovina častan i zaslužan za obranu Hrvatske i da nije odgovoran za navodne ratne zločine, da nije ratni zločinac, a ipak je uhićen i sudi mu se u Hagu za očajno nategnute optužbe - je li moguće da to nije igra koja je unaprijed dogovorena i pripremljena za javnost ? Odgovor na to pitanje će nam biti poznat veoma brzo. Objavom predude generalima. Ako bude oslobađajuća, tada ima osnove pretpostaviiti da je takav ishod unaprijed dogovoren. Ako bude presuda osuđujuća tada je riječ ili o žrtvovanju generala za hrvatske interese od strane hrvatske politike ili pak o prljavoj politici svjesne osvete Hrvatskoj za razbijanje Jugoslavije. Istina, Jugoslaviju je razbila Srbija, ali zato jer Hrvatska nije više htjela biti podložna Srbiji. To jako dobro znaju na Zapadu i zato su nerado prihvatli Hrvatku kao neovisnu državu.
4. Što sadrže tajni dokumenti o slučaju Gotovina i o dr. sličnim slučajevima?
Odg.:
Vjerujem da sadrže odgovore na sva ova pitanja.
5. Zar da posumnjamo na veleizdaju Hrvatske od strane nositelja vlasti u Hrvatskoj ?
Odg.:
Još nisam došao na to da je naša politika bila veleizdajnička. Da je korupirana, da je nesposobna, da je sluganska prema ino-moćnicima, to stoji, ali da je u cjelini veleizdajnička ne mogu vjerovati. Osim za jednog poznatog i dokazanog krivokletnika i izdajice koji je tajne isprave, transkripte i dr. stavio na raspolaganje inozemnim obavještajnim službama.
6. Zar smo zaista došli na te toliko niske grane da su obnašatelji vlasti, Hrvatski Sabor, Vlada RH i Predsjednik RH - veleizdajice ?
Odg.:
Ne, niti to ne mogu vjerovati.