Azazelovi nakupci

U pastoralnim zemljama ljudi vole ovce i koze. Točnije, ne toliko ovce i koze koliko njihovu mladunčad: janjce i jariće. I sir ovčji i kozji. Vole podjednako u gradovima i u selima, stari i mladi, muškarci i žene. Ljubav prema janjcima i jarićima nadilazi sve podjele u Hrvata. Ona im je kao more. U njoj se svi radosno praćakaju: i bogati i ubogi, i kršćani i hrišćani, i muslimani i nevjernici, i bezbošci i neznabošci – ukratko, svi politički Hrvati. Mnogima od njih para uši pravda koja pjeva: Glava glavi, plećka harambaši,/ a fukara može i rebara. Drugima taj distih upravo čudesno utjelovljuje visoko načelo pravednosti: Svakomu svoje! Ostali se brane od načela kao od muha. Oni drže da je nos puno pouzdaniji vodič kroz život. Ali uza sve te narodnosne, vjerske i svjetonazorne razlike, zdrav će politički Hrvat ponosno kapitulirati pred slasnim zalogajom janjetine ili jaretine i gutljajem dobra vina.

Krasno je to. Ali mene u ovom času draže druge stvari. Ni okusi ni mirisi. Ni janjetina ni jaretina. Draži me simbolika: jaganjci i jarci. To su valjda oduvijek žrtvene životinje. Jaganjac je blagost, čistoća, dobrota. Isusovom smrću na križu on se na posljetku uzvisio u Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Drukčiji je jarac ili prč. On je smrad, nečist, pohota. Ali i on je nekoć imao visoku žrtvenu vrijednost. No ništa ne bî od njega. Potonuo je u odvratne mrtve metafore: hircosus senex (prčevit starac), „stari jarac", i sl.

Ali, gle! Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije uhvatila je prije desetak dana toga nesretnika za rogove i izvukla ga iz njegove nečisti! U priopćenju pod naslovom „Mito, korupcija i klima u društvu" ona je među ostalim upozorila i na mitologiju „žrtvenoga jarca", koja priječi hrvatsko društvo da ozbiljnije postavlja i primjereno rješava probleme mita i korupcije. Uz to je osudila ozračje linča što ga oko USKOK-ovih istraga stvaraju javna priopćivala, jer se u takvu ozračju gube iz vida pravedni ciljevi borbe protiv korupcije, pozitivni se rezultati pretvaraju u nepravde, a one mogu biti „lijek gori od bolesti".

Glas je Komisije Iustitia et pax razborit, odmjeren i jasno zauzet za opće dobro. No, najvećim je dijelom otišao u vjetar. Javna ga priopćivala nisu u dostatnoj mjeri posredovala društvu, a vlasti su tradicionalno otporne na takve poruke. Samo je kao bomba odjeknuo u Morgenblattu (Jutarnji list). Pogodila ih natuknica o mitologiji „žrtvenoga jarca".

A „grješni jarac", „žrtveni jarac", „jarac otkupitelj" – sve je to isto. U tim izričajima ogleda se ono nesretno zvijere iz Levitskoga zakonika. Bio je to jarac po naravi smrdljiv, nečist i pohotan, ali možda nevin, možda bez grijeha. „Grješnim" ga je učinio tek prvosvećenikov izbor kockom i pomirbeni obred. Prvosvećenik je tomu jarcu stavio obje ruke na glavu i nad njim ispovjedio sve krivnje, prijestupe i grijehe židovskoga naroda. Zatim je jarca, tako natovarena grijesima cijele zajednice, poslao kao žrtvu demonu Azazelu u pustinju (Lev 16,20-22).

Hm... To se priopćenje nikako nije svidjelo Azazelovim nakupcima. Ni njegovim žrecima u Morgenblattu. Vjerojatno su se nad tim štivom kolektivno zgrozili Inoslav Bešker, Denis Kuljiš, Jelena Lovrić, Jurica Pavičić i Branimir Pofuk. A sigurno je ono razbjesnilo i Davora Butkovića. On se naime smatra Azazelovim prokuratorom u Hrvatskoj. Nedvojbeno je i prva violina Morgenblattova novinarstva. Ljudi mu vjeruju, jer besramno laže. A ima on i dobar nos i – što jest, jest - „pouzdane sugovornike" u diplomatskim krugovima, u DORH-u, u USKOK-u. I, gle, sad! Baš sad – pred tim i takvim Butkovićem ispriječila se Komisija Iustitia et pax! I poručuje mu: Suum cuique! Svakomu svoje?! Neka svatko radi svoj posao?! Što to znači? Njemu, Azazelovu prokuratoru, sada kad je došao na „pet minuta do Sanadera", ta Iustitia et pax ne dopušta da svomu „dragomu Ivi" stavi obje ruke na glavu i da ga pošalje u pustinju?!

Da, u Morgenblattu su doista iznenađeni. Kako ne bi bili! Iznenađen sam i ja. Jer, i prije su se „žrtveni jarci" na isti način otpremali u pustinju, a nitko se iz Crkve nije o tomu oglasio. Sjećate li se što su Azazelovi nakupci činili generalu Anti Gotovini? Ali, Bože moj, ne ćemo sjenom staroga propusta zastirati svjetlo novoga čina.

Benjamin Tolić