Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Uzbuna u čergi
Vratio se Ivo Sanader. Ne u HDZ, ne u Vladu. Vratio se u... Savez za Europu. Kamo?! U ono u što su eurohrvati pretvorili Hrvatski državni sabor otkad su mu iz naziva izbacili pridjevak „državni".
Hrvatski državni sabor uživao je, kao vrhovna predstavnička i zakonodavna ustanova, poštovanje i povjerenje goleme većine Hrvata. Velim: goleme većine, jer su ga neki Hrvati otvoreno prezirali. Blistav je za to primjer onaj hrvatski ministar kulture koji je Hrvatski državni sabor javno nazvao kokošinjcem. Kada je ostao bez pridjevka „državni", Hrvatskomu je saboru vjerovalo znatno manje Hrvata, jer je njegov naziv implicitno nijekao državu – smisao i svrhu političkoga razvoja nacije. A kada se pretvorio u Savez za Europu, koji eksplicitno zagovara tuđinsku vladavinu, spao je na vrlo niske grane. Danas mu vjeruje samo 20 posto hrvatskih državljana.
Vratio se dakle dr. sc. Ivo Sanader u svoj Savez za Europu. Otišao je, veli, jer nije htio sa Slovencima trgovati hrvatskim državnim teritorijem. – Laže! – uzviknuo je dr. sc. Andrija Hebrang. – Ja sam smislio tu izliku. On joj se samo divio.
Hm... onaj tvrdi, ovaj niječe. Tko govori istinu? Tvrditelj je s onu stranu istine i laži. Nijekatelj se zauzima za istinu. No on se u istom dahu diči svojim umijećem laganja! Što dakle? Istina se zaplela. Kao vila Ravijojla u trnjaku Vladimira Nazora. Tko će je odatle ispetljati? Ja ne mogu. Nisam Marko Kraljević. Ostavit ću je dakle – posve neviteški - u nevolji. No, ona će se snaći. Jer, kao što ističe Hrvatski list, Veritas vincit. Ne bude li mogla sama, pomoći će, ako nitko drugi, Vladimir Šeks. Uostalom, tko sam ja, da u pitanjima istine arbitriram među doktorima znanosti?
Ostavljam dakle taj prijepor postrani. No uz najbolju volju ne mogu zaobići neka pitanja. Kako, recimo, častan čovjek, ako ne želi trgovati državnim teritorijem, može za taj nečasni posao zadužiti svoju najbližu suradnicu i njezino trgovačko društvo? A sebe istodobno uzvisiti na pijedestal „doživotnoga počasnog predsjednika" toga nečasnog društva? Zar čast raste i cvate iz nečasti kao ruža iz stajske nečisti?!
Zaludu govoriš, rekao bi Ante Starčević. Naši su političari mahom pasmine slavo-sebrske (robovsko-sluganske), pa ih se takav nauk ne prima.
Bit će da je Stari u pravu. Ali kao što je tužno ne znati zašto je „veliki vođa" Saveza za Europu onako otišao, radosno je znati zašto se ovako vratio. Nevjerojatni ga je, veli, razvoj događaja nakon njegova odlaska nagnao da aktivira svoj saborski mandat. Nada se, veli, da će u Saboru otkriti što je dovelo do ovako nevjerojatnog i nedemokratskog razvoja događaja, koji je apsolutno neprimjeren europskim demokratskim standardima.
Otkud mu sada to?! Pa, u Hrvatskoj se laže, vara, krade, pljačka, ubija – posve demokratski, apsolutno primjereno slavnim europskim standardima. Pod vodstvom Jadranke Kosor Hrvatska nezaustavljivo napreduje preko Zapadnoga Balkana u Europsku uniju. Na dlaku isto kao pod Račanovim i njegovim vodstvom. Hrvatska je i sad - kao i 2004. i 2007. – „na vratima Europske unije". Gospodarski se sporo, ali ipak oporavlja. Možda je borba protiv korupcije krenula nevjerojatno? No, tu će, ako Bog da, USKOK-u i Sovi stati na rep Bodo Hombach, Erhard Busek ili koji drugi Europljanin većega kalibra. Sve u svemu, nije bilo nikakva razloga za tako ružno uznemirivanje „kokošinjca", osim ako nije došao po onih 250.000 kuna što ih je, dok je vedrio i oblačio, zakonski osigurao kao nagradu zastupnicima koji se odreknu svoje stranke i proglase „neovisnima".
Sutra, kada „kukurikavci" (SDP, HNS, IDS, HSU) zapodjenu u Savezu za Europu raspravu o povjerenju Jadranki Kosor, ako im se pridruži Ivo Sanader, dignut će se silna halabuka. Tada će Nazif Memedi, zastupnik s „najtanjim" legitimitetom (svega 351 glas), slavni „kokošinjac" vjerojatno promaknuti u - čergu. To je u biti već učinio u prošli petak, kada je HDZ-ovo lakrdijanje oko „velikoga vođe" komentirao riječima: „Svi Cigani, samo ja Rom."
A što će biti s Jadrankom Kosor? Ništa. Ona će, ako je vjerovati iskustvu, ostati u sedlu. Čvršće nego dosad. Savez za Europu ne puca od znanja, ali resi ga životna mudrost. Bolje golub u ruci nego vrabac na grani.
Benjamin Tolić
Dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
usuđujem se navesti dva ispravka krivih navoda:
1. Drug TiVo nije napustio svoju stranku, nego je njegova stranka njega izbacila iz svojih redova, mada je bio po uzoru sebe proglasio "doživotnim predsjednikom". Po zdravoj logici on nema pravo nadoknade 250,000 HK!
2. U zadnjoj rečenici valjda je predvladala "elektronska prašina". Ja se sjećam da su stariji govorili: bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Dakle, upravo obratno. Kao s onim pitanjem:
Kakva je razlika između kapitalizma i socijalizma?
Odgovor: Kapitalizam je izrabljivanje čovjeka po čovjeku, a socijalizam je upravo obratno!
Ovime nisam htio biti zajedljiv, ali kad sam se već odvažio za ono pod 1.
Budite lijepo pozdravljeni s izrazima moga dubokog poštovanja.
Meni osobno i nije važno znati istinu. Istinu o njegovom napuštanju vlasti (ne bijegu s vlasti!) mogu si zamisliti s vrlo velikom vjerojatnošću da je blizu konktretnoj i pravoj istini.
Eto, Sanader je bio toliko opijen vlašću i s blagodatima koje mu je pružala moć vlasti, da je ni u snu ne bi svojom voljom napustio. Samo krajnja nužda ga je mogla natjerati na neželjenu ostavku s državnih i stranačkih funkcija. Kakva je to mogla biti neodoljiva nužda ?
Netko ga je ucijenio. Netko iz zemlje ili netko iz inozemstva. Vjerojatnije je da je ucjena došla iz inozemstva.
Kakve je naravi mogla biti ucjena ? Kakvo je Sanaderrovo dobro bilo ugroženo da je tako iznenadno odlučio demisionirati ? Nije vjerojatno bio ugrožen niti on kao fizička osoba niti njegova obitelj. Da je to u pitanju, nitko ne bi obavljao državničke poslove, jer su svi državnici više ili manje ugroženi i kao takve ih čuvaju specijalne zaštitarske službe.
Međutim, neka osoba može biti ugrožena u svom integritetu kao ličnost. Najvrijedniji značaj neke osobe jest njegova čast. Čast je pak ono što mu nitko ne može ugroziti ako je prije toga sam nije ugrozio, izgubio. Treće osobe mogu samo razotkriti u javnosti nečast tamo gdje nema časti. Eto, čega se prepao Sanader i naprasno napustio vlast !
Drugim riječima, imao je veoma mnogo putra na glavi i netko je o tome bio jako dobro informiran. Taj netko mu je dao ultimatum.
Istrage korupcije koje se upravo provode možda će nam otkriti ima li u tim predmetima i Sanaderova putra.
Postavlja se dalje pitanje, ako je to tako, zašto se je taj "netko" aktivirao baš tada kad se je aktivirao ? Ja bih rekao da je to zbog Sanaderove izjave da Hrvatska ne će trgovati sa svojim teritorijem radi ulaska u EU.
Kakva je to izjava ? To je nediplomatska izjava. Njome si je zatvorio put pregovorima. On, da je bio lukav diplomat i domoljub tj. da je bio pravi državnik nikada ne bi dao takvu izjavu. U sebi bi držao to načelo o netrgovanju vlastitim teritorijem, upregovorima bi ga se držao kao "pijan plota", ali ga ne bi nikada izgovorio. Tu je pogriješio. I "netko" mu je rekao da mora otići. I otišao je.
Eto, ovim promišljanjem, pomirio sam istinu i laži o Sanaderevu protjerivanju s vlasti i političkog života. Nema ama baš nikavog izgleda za njegov povratak u politički život nacije. Uostalom, poznata je ona stara da kad netko izgubi čast, izgubio je svoje najvrjednije blago. On je, po svoj prilici, svoju šansu za političku budućnost - prokockao.
Za kraj, mislim da autore slogana NE U EU nesuprotstavlja njem treba ignorirati kako ne bi dobili nepotreban publicitet, pa bi tada slogan nijhovih neistomišljenik a, koji se po političkim nebitnostima u ovom presudnom trenutku za RH ne žele nepotrebno dijeliti, trebao glasiti "NE u EU pod svaku cijenu".
Neka zatim sam zaključi je li to 'paušalno i neargumentirano '
I Juraj Pulski i Boljunac ne shvaćaju da su oni, kao i mnogi, zapravo žrtve desetogodišnje jednostrane kampanje da EU 'Nema alternative'
Ako Juraj Puljski stvarno misli da ulaskom u EU, Hrvatska nema više što izgubiti, onda je to razlog više da pročita već spomenutu knjigu.
Kako se bez spoznaje argumenata za i protiv može donijeti informirano mišljenje?
Upravo to, nažalost, čine i Boljunac i Juraj Puljski.
Ne poričem potrebu pogledati u knjigu M. Bošnjaka, ali to ne znači da sam potpuno neupućen u argumente protiv EU. Uostalom, vama koji ste čitali tu knjigu, zar je teško iz nje izvući deset teza na kojima se gradi argumentacija protiv EU. Umjesto da me tjerate na nabavyu te knjige , ukratko napišiter bitne njezine teze i branite ih.
Vidim da sam dobro procjenio, ovo je tema kojom se treba razoriti hrvatske integrativne procese sada pred izbore, pa o njoj treba prekinuti svaku nepotrebnu polemiku, a naročito iz razloga što se načelno slažemo u tome kako RH ne treba pod svaku cijenu pristupati EU, što bi kao zajedničko polazište trebalo biti dovoljno, ukoliko smo dobronamjerni.