Jednoreferendumski narod

Hrvati su star narod. Ali politički su još uvijek mladi i zeleni. U svojoj dugoj povijesti samo su jednom, u proljeće 1991., izašli na referendum. Njihova volja tada je obnovila samostalnu i neovisnu državu – Republiku Hrvatsku.

Poslije – točnije, nakon god. 2000. - Hrvati su odlučivanjem na referendumu htjeli i braniti svoju državu. Ne od tuđina, nego od svoje demokratske, ali neprijateljske vlasti. Zahtijevali su referendum o izmjenama Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, referendum o ulasku Hrvatske u NATO, referendum o uređivanju hrvatsko-slovenske granice.

I što je od toga bilo? Prvi zahtjev potpisom je poduprlo zakonski propisanih 10 posto svih birača. No vlast je, uz obrazloženje da potpisi nisu skupljeni u zakonskomu roku od 15 dana, zahtjev glatko odbila. Za drugi zahtjev organizacijski odbor nije skupio dovoljan broj potpisa. Ali taj zahtjev nije ni trebalo podupirati. Ustav i Zakon o referendumu propisivali su da se o udruživanju Republike Hrvatske u saveze s drugim državama odlučuje na državnomu referendumu natpolovičnom većinom broja glasova svih birača. No tadašnji je predsjednik Vlade, slavne uspomene Ivo Sanader, kršeći Ustav i Zakon, zaobišao narodnu volju i trijumfalno uveo Hrvatsku u NATO. Treći zahtjev vlast je bezobrazno predusrela. Usred akcije skupljanja potpisa Sabor je potvrdio hrvatsko-slovenski Sporazum o arbitraži, kojim se Jadranka Kosor, pristavši na političku arbitražu, odrekla međunarodnopravnog rješavanja graničnog prijepora.

Kada su proljetos sindikati počeli skupljati potpise za referendum o izmjenama Zakona o radu, vlast im se smijala. Ona se pouzdavala u spasonosnu visinu zidina kojima se zakonski ogradila od narodne volje, pa je u skupljanju potpisa vidjela Sizifov posao.

Nesređen popis birača, previsok broj potrebnih potpisa (450.000), prekratak rok za njihovo skupljanje (15 dana), zbrka oko Zakona o referendumu koju su stvorile nedavne ustavne promjene, porazno iskustvo s narodnom voljom u „proeuropskoj" Hrvatskoj - sve to i štošta drugo govorilo je da referenduma ne će biti. Ali, dogodilo se čudo! Sindikalni je Sizif svoju gromadu, gurajući je na vrh brda, gotovo udvostručio i – slavodobitno - prevalio na drugu stranu.

Vlada se cijelo ljeto znojila nad 815.826 potpisa. Prebrojavala ih i provjeravala njihovu valjanost. Napokon se - valjda po naputku svoga vrhovnog pravoslovca – na početku rujna hrabro ustobočila. Izjavama ministra uprave Davorina Mlakara i ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka ustvrdila je da je od tih 815.826 potpisa samo oko 300.000 nesumnjivo valjanih. To je doduše nedovoljno, ali Vlada, veli njezina predsjednica Jadranka Kosor, Saboru ne predlaže ništa. Ona mu samo „šalje gole činjenice".

Vlada se osramotila. Ali trijumfirao je neprispodobivi Vladimir Šeks. On je ovih dana, plešući na konopcu procedure, sam sebe više puta preskočio. Ponizio je Jadranku Kosor izjavom medijima da Vlada povlači prijedlog izmjena Zakona o radu. Iz Vladinih „golih činjenica" u saborskom je Odboru za Ustav zaključio da su sindikati skupili 717.149 valjanih potpisa birača i time ispunili zakonski uvjet za raspisivanje referenduma. Ali na posljetku je, unatoč tomu, odgodio odluku o tomu hoće li Saboru predložiti da se referendum doista i raspiše.

Javnost je taj neobični igrokaz dočekala s gnušanjem i ogorčenjem. Morgenblatt (Jutarnji list) žestoko je vlasti zamjerio to što ona nehotice (da, upravo tako!) prezire narodnu volju i zbog toga joj prorekao propast na slijedećim izborima. Abendblatt (Večernji list) najprije se rasplakao nad porazom Jadranke Kosor u HDZ-u, a zatim razjasnio da drukčije i ne može biti jer je gospođa Kosor i u HDZ-u i u Vladi predsjednica bez izborne legitimnosti. Narodnu volju zaštitio bi predsjednik Ivo Josipović. Ne referendumom, nego svečanom saborskom izjavom da će je vlast poštovati.

Da, a što će biti s referendumom? To se zasad ne zna. Sadašnja se radnička prava mogu kratkoročno sačuvati i bez njega. A dugoročno, ostanu li Hrvati - uz ovakvu vlast - jednoreferendumski narod, sigurno će ostati i bez države.

Benjamin Tolić
Dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska