Osvrt Romana Sole – Snaga molitve

 

Gospodina Josipa Kokića sam imao priliku upoznati prošle jeseni, u vrijeme njegovog odlučnog štrajka glađu i žeđu, kojim je na svoj osebujan način izrazio otpor sramotnom potpisivanju slovensko-hrvatskog graničnog sporazuma. O implikacijama navedenog sporazuma za hrvatsku državu jako se malo zna, a prošla je već puna godinu dana od njegovog potpisivanja. "Pojeo vuk magarca", reklo bi se, a ta našem narodu bliska poslovica bi slobodno mogla postati novim sloganom Hrvatskog sabora. Bilo kako bilo (i šalu sa 99% zbilje na stranu), to su bili jako zanimljivi i živopisni dani; dani kada se u jutarnjem zraku počelo osjećati konačno buđenje hrvatskog naroda iz petnaestogodišnjeg zimskog sna, dani kada se tom sramotnom sporazumu putem akcije "More je kopno" usprotivilo preko 200.000 Hrvata, što je s obzirom na komunističkim vremenima kompatibilnu medijsku blokadu inicijative - bio nevjerojatan i ohrabrujući rezultat.

Kosor i PahorUsporedo s tim događajima rađao se i kroz njih rastao i portal HRsvijet, koji je jedini u Hrvatskoj aktivno pratio ovaj pokušaj referenduma o graničnom sporazumu, koji bi sigurno bio i ostvaren da rok za prikupljanje glasova nije bio sramotno kratak. Tada smo žalili za tom propuštenom prilikom, no danas, nakon što smo se osvjedočili o odnosu marionetske hrvatske vlade prema demokratski izglasanom referendumu o ZOR-u, shvatili smo da nam u to vrijeme ne bi pomoglo niti milijun prikupljenih potpisa. Ljubav između Kosorice i Boruta Pahora je u to vrijeme cvjetala takvim intenzitetom, da taj "zaneseni par" nije ni primijetio da se u narodu uopće nešto događa i pokreće. Možda je tako i bolje, jer nam je upravo ta njihova ležernost i lišenost svakog talenta za prepoznavanje određenih socioloških strujanja u svojim državama (koje tragičnom igrom sudbine predvode), uopće i dala mogućnost šireg umrežavanja. Hrvatski ponos je tih dana u nevjerici trljao svoje krmeljave oči, a krv je napokon krenula gotovo atrofiranim udovima hrvatskih domoljuba. Neki od njih međutim nisu svih ovih godina mirovali niti spavali, a jedan tih rijetkih "kroatooptimista" je svakako čovjek kojem posvećujem ovaj moj današnji osvrt - gospodin Josip Kokić.

Upravo u danima navedenog petodnevnog štrajka glađu i žeđu, koji je u njegovim godinama (i s obzirom na iznimno hladan prošlogodišnji studeni) predstavljao akutnu životnu opasnost, shvatio sam kolika je neizmjerna snaga volje tog rastom malenog, ali u srcu golemog čovjeka. Ako znamo da je Josip porijeklom iz starog hrvatskog grada Šibenika, onda nas ne mora čuditi ta njegova, već bezbroj puta opjevana dalmatinska tvrdoglavost i "dišpetožastost". Koliko smo ga samo puta svi skupa nagovarali, a naročito u posljednjem danu štrajka, da se javi doktoru i da prekine taj u našim očima suludi čin, ali Josip se nikada nije povodio za mišljenjem gomile, pa čak i ako mu ta gomila želi dobro te ako se, kao u ovom prošlogodišnjem slučaju - ona sastojala od njegovih bivših i budućih prijatelja. "Samostalna i nezavisna Hrvatska je iznad svih kompromisa", često je govorio Josip, a bilo mi je već tada jasno da se tom čovjeku domovina na listi prioriteta nalazila poprilično iznad vlastite egzistencije. Na kraju se sve ipak dobro završilo, jer se Josip ipak odlučio na nastavak života posvećenog borbi za svoju zemlju, shvativši da joj u budućnosti mnogo više može koristiti živ - nego mrtav. Njegova eventualna smrt od gladi i žeđi, zasigurno bi se urezala u pamćenje nas nekolicine koji su ga svakodnevno pratili u tom naumu, ali bi hrvatske tiskovine o tome vjerojatno izvijestile samo sa par šturih redova te bi ova Kokićeva žrtva prošla iznimno nezapaženo, kao i mnoge žrtve anonimnih hrvatskih domoljuba i branitelja u zadnjih dvadesetak godina.

molitvaStoga hvala dragom Bogu što nam je ostavio ovog dragog i poduzetnog čovjeka, čija će se esencijalna ideja mirnih prosvjeda s krunicom i svijećom u rukama slijedećeg tjedna napokon početi ostvarivati. Ne pitajte me koliko sam puta u ovih posljednjih godinu dana dobio mail od gospodina Kokića, u kojem on iznosi planove za ostvarenje masovnih molitvenih skupova; skupova u kojima bi svi oni koji vole Hrvatsku razočarano zavapili Bogu i od srca ga zamolili za oslobađanje naše voljene zemlje iz paukove mreže kriminala, korupcije i nesposobne izdajničke politike. Čuo sam u posljednjih nekoliko godina bezbrojna "spasonosna rješenja" za hrvatski narod; planove i vizije izgovorene od vodećih hrvatskih umova i intelektualaca, a sve se uglavnom svodilo na mrtvo slovo na papiru ili, pak na onu poznatu narodnu: "Tresla se brda rodio se miš".

I moram na kraju tog cijelog puta iskreno priznati, da mi se od svih tih ideja i konstrukcija najviše svidjela ova Kokićeva, jer se za razliku od drugih koji spas traže u EU, Americi ili Izraelu, gospodin Josip obraća direktno najvišoj instanci, tj. Stvoritelju samom. Kakve su moći jedne Angela Merkel, Baracka Obame ili Nicholasa Sarkozya, u poredbi sa Onim koji je stvorio sve vidljivo i nevidljivo? Mislim da su neznatne i vjerojatno nedostojne ovakve usporedbe. No ipak sam se usudio usporediti; neka to bude moj mali doprinos edukaciji ovog naroda, jer čini se da su mnogi političari i intelektualci, pa čak i pojedini biskupi i svećenici u ovoj državi zaboravili koliko je ogromna i bezgranična snaga molitve. Onima pak koji su te snage svjesni, mogu samo od srca preporučiti molitveni skup u organizaciji gospodina Josipa Kokića. Velik je to i ovoj našoj borbi značajan doprinos tog malog čovjeka velike vjere, jednog od rijetkih koji je shvatio na koju se adresu moraju u ovim odsutnim trenutcima uputiti svi naši apeli i molitve. Ako smo iskreno svjesni da samo Bog u ovoj situaciji može spasiti našu zemlju, onda se moramo svi zajedno pokazati dostojnima njegove intervencije i pomoći u ovoj neravnopravnoj borbi za istinu i dostojanstvo hrvatskog naroda.

Romano Sole

Informacije o molitvenim skupovima pročitajte na slijedećoj poveznici:

http://www.hrsvijet.net/

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Snaga molitve?Jusuf 2010-11-01 19:40
Bojim se da je "Onaj koji je stvorio sve vidljivo i nevidljivo" zaboravio na Hrvate, koji mu se toliko utječu i koji ga toliko i svesrdno mole. (Valjda su mu već dosadili.)

A J.Kokić, čini mi se da mu je to bio 25. (srebrni) jubilarni štrajk glađu i žeđu.
Prijavi Administratoru
#2 Dragi moj mladi prijatelju Romano....MIJO F 2010-11-01 20:43
..zločinac Staljin "number two" JBTitou svojoj euforičnoj i diktatorskoj vici,buci i galami godine kad sam se ja rodio ovako je larmao:Na jugoslovenskim prostorima....b ratsvo i jedinstvo....ni kad više nesmije i neće biti rata...NOB-a i ostale .... su garancija...itd ..itd...Dok međ'tim paralelno s tom nakazom je živio moj pradjed Lovro-labinjani n i ovako je zborio:nepismen čovjek,trgovinu vodio.."pet sinova dao" za ... Tito...a je "zgrabija Vlast"..velk državnik,al'niš t nerazumi...odka d je svita i vika "uvik je bilo rata i ratovanja i uvik će bit'...a na kraju svita će "žuta rasa" pobidt'...e dide il'pradide ,a jes'bio veliki mudrac i pametan čovik..sviću san ti danas zapalia i malo poškrab'o sa "đesom"(kredom) odnosno dide moj Rvatino moja "đesetom"...mal on kredicom..MFP!
Prijavi Administratoru
#3 Hrvatski narod je narod molitve!Jedino Hrvatska 2010-11-01 21:14
Pojedinac i narod koji se usrdno mole Gospodinu ne mogu propasti i nema tog neprijatelja koji ga može poraziti.

Hrvatski narod je narod molitve, osobito krunice, koju su svi hrvatski branitelji za vrijeme Domovinskog rata nosili oko vrata.

Sestra Lucija iz Fatime za krunicu je rekla: «Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo
djelovanje, da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem, koji
se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti».

Sve probleme koje imamo kao pojedinci i narod možemo riješiti kroz žarku molitvu Gospodinu za spas nas kao pojedinaca, naših obitelji i naše Domovine, a ni jedan problem bez molitve.

Svakom ljudskom i narodnom htijenju treba prethoditi molitva.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman je bio itekako svjestan činjenice da bez Božje pomoći nikad ne bi bila stvorena hrvatska država, stoga je toliko puta znao naglasiti „uz Božju i našu pomoć stvorena je hrvatska država».
Prijavi Administratoru
#4 Hrvatski jezik...Cicarija 2010-11-02 01:52
...treba njegovati! Zato Romano pazi kada pišeš na to. U hrvatskom nema 'u poredbi' već u usporedbi!
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Tko je na vezi?

  • Penf_hima
  • 1 korisnik
  • 18 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal