Sine, Hrvatima se nešto lijepo dogodilo!

Zagreb, Jugoslavija, svibanj 1983.

Večer je bila topla i ugodna za šetnju. Šetao sam bez cilja mojim zagrebačkim ulicama. Osjećao sam se kao nekada kada sam živio ovdje, izvanredno sretno i zadovoljno! Našao sam se ispred velikog hotela "Interkontinental". Ušao sam unutra s namjerom da popijem hladno piće. Sjeo sam za bar i naručio sam limunadu. Nedaleko od mene sjedila je mala grupa muškaraca. Bili su veoma glasni, mogao sam čuti svaku njihovu riječ. Diskutirali su o nogometu i o Dinamu i njegovim šansama da osvoji duplu nogometnu krunu, nogometno prvenstvo Jugoslavije i Kup Maršala Tita! Zainteresirala me tema razgovora. Pristupio sam njihovom stolu i upitao da li im se mogu pridružiti.

"Uzmi stolicu i samo sjedni sine!" - odgovorio mi je najstariji medu njima, koji mi je bio od nekuda jako poznat. "Ćiro, kako će u nedjelju biti protiv Crvene Zvijezde u Maksimiru?" - obratio se jedan od mladih sugovornika čovjeku koji mi je ponudio da sjednem kraj njih. Bilo mi je odmah jasno odakle poznajem ovog čovjeka crne kose. Vidio sam ga u "Sportskim novostima" koje kupujem u Chicagu. Veoma poznat i popularan nogometni trener zagrebačkog Dinama, Miroslav Ćiro Blažević!

Nakon kratkog vremena nogometnu temu zamijenila je tema o parapsihologiji! Nisu mogli izabrati interesantniju temu, zadnjih godina čitao sam dosta o tome. Njihove informacije o parapsihologiji bile su veoma oskudne. Gospodin Blažević znao je nešto više o tome. Umješao sam se u razgovor. Rekao sam da živim u Chicagu, Americi, i da je zadnjih nekoliko godina parapsihologija popularna tema u Americi. Napomenuo sam knjigu o parapsihologiji "The Equarium Conspiracy". Ništa nisu znali o toj knjizi!

"Što vi mislite, ako se bavite parapsihologijom da li će Dinamo biti prvak države i osvojiti Kup?" Upitao me prilično ozbiljno u jednom trenutku gospodin Blažević.

"Dinamo će osvojiti Kup, ali prvenstvo ne će!" Odgovorio sam kratko. U daljnjem razgovoru rekao sam da sam u Zagreb došao iz Chicaga isključivo radi ozbiljne srčane bolesti moga oca. Napomenuo sam da se ne bavim parapsihologijom, ali znam nešto o tome. Rekao sam da sam vjernik, kršćanske vjeroispovijedi, i da se uz moj svakodnevni posao bavim i filmskim radom. Kada je gospodin Blažević čuo da sam iz Amerike donio sa sobom i filmsku kameru, ponudio mi je da navratim u Maksimir na Dinamove treninge i utakmice!

"Odličnim igrama ovog proljeća Dinamo je ne samo oduševio svoje navijače i mnogobrojne simpatizere diljem zemlje, nego i privukao je sve ostale ljubitelje nogometa. Postao je pravi "hit" i publika hrli na sve prvoligaške stadione u zemlji da bi svojim očima vidjela kakav to nogomet igraju plavi, o kojima se toliko govori i piše. Očito je, popularnost Dinama, zahvaljujući sjajnoj proljetnoj seriji ostvarenoj pod palicom majstora Ćire Blaževića, veća je nego ikada dosad, prerasta i u fenomen o kojem se pišu članci, eseji, čak i studije! Što je uzrokom takvom nezapamćenom bumu u našem nogometu? Da li sjajne igre, popularnost i osobni šarm nekih naših igrača i njihovog trenera, ili nešto treće?" Nakon što sam pročitao članak u klupskom magazinu "Nogometni klub Dinamo Zagreb", objavljenog u mjesecu svibnju 1983. godine, razmišljao sam dosta o tim pitanjima, ali moj interes fokusirao se isključivo na riječima "ili nešto treće"!

Ne znam da li je Miroslav Ćiro Blažević bio svjestan svojih riječi kada mi je u početku našeg poznanstva u društvu jednog poznatog radio spikera ozbiljno rekao:"Sine, Hrvatima se nešto lijepo dogodilo, danas se hrvatstvo poistovjećuje s Dinamom!" Slijedećih nekoliko tjedana zahvaljujući dragom Bogu, našem Gospodinu Isusu Kristu, nogometnoj lopti, Dinamu, igračima Dinama i Miroslav Ćiri Blaževiću, moja filmska kamera dokumentirala je "buđenje uspavane nacionalne svijesti Hrvata" u komunističkoj Jugoslaviji!

Zagreb, Hrvatska, 18. svibnja 2007.

"Usuđujem se reći da je Dinamo prije 25 godina dao impuls za buđenje hrvatstva!" Izjavio je javno gospodin Miroslav Ćiro Blažević prigodom slavlja Dinamove Šampionske generacije '82! Ne znam iz kojih motiva, jer ne znam njegovo srce, koje samo dragi Bog zna, gospodin Miroslav Ćiro Blažević je izrekao ove riječi i što one njemu znače? Moje je iskreno uvjerenje i razumijevanje da se u prvom redu moramo zahvaliti dragom Bogu, našem Gospodinu Isusu Kristu, a zatim Dinamovoj šampionskoj generaciji '82 i njihovom učitelju Miroslavu Ćiri Blaževiću za buđenje uspavane nacionalne svijesti Hrvata!

Prošlo je punih 24. godina od kada sam filmskom kamerom dokumentirao "Buđenje uspavane nacionalne svijesti Hrvata". Veoma kvalitetan dokumentaran snimljeni filmski materijal ostao je nažalost u mojoj arhivi nemontiran! Na moje osobno razočaranje, čelni ljudi nogometnog kluba Dinama i Hrvati u domovini nisu do danas pokazali zanimanje i interes za ovu jedinstvenu povijesnu filmsku dokumentaciju! "Narod koji se ne sjeća što je bilo jučer, ne zna što je danas, niti zna sto želi učiniti!"

Zvonimir B. Ranogajec
Kršćanski TV producent SAD

{mxc}