Nesuglasice između domovinske i iseljene Hrvatske

Nesuglasice između domovinske i iseljene Hrvatske 

Gospodin Ivan Asić iz Kanade u svome članku "Što hrvatski iseljenici danas očekuju od Hrvatske?", koji je objavljen u petak 27. srpnja 2007. godine u tjedniku Fokus postavlja pitanja: "Zašto je došlo do nesuglasica između domovinske i iseljene Hrvatske? Zašto je nestalo onoga zajedničkog oduševljenja koje je vladalo prije i za vrijeme Domovinskog rata?" Pitanja su potpuno na mjestu i zavrjeđuju iznimnu zabrinutost, pozornost i reakciju domovinskih i iseljenih Hrvata.

Zašto je došlo do nesuglasica između domovinske i iseljene Hrvatske? 

Nesuglasica između domovinske i iseljene Hrvatske povijesnog je nasljeđa, i ono nije ovisilo o drugima nego uglavnom o nama. To je onaj dio naše nesretne povijesti iz koje bi trebali naučiti kako krenuti u budućnost. Današnji odnosi i nesuglasica između Hrvata u domovini i iseljenih Hrvata velikim su dijelom rezultat snaga koje su preuzele vlast nad Hrvatskom za vrijeme i na početku Domovinskog rata. Njihov je bio cilj da se ignoriraju i da se otklone svi ljudi koji su htjeli vratiti se u to vrijeme i boriti se za Hrvatsku, isto kao što im je cilj i danas da drže ljude isključene. Isto tako, ne smijemo zaboraviti činjenicu da negativno i veoma, veoma netočno i štetno mišljenje o hrvatskom iseljeništvu učinili su dobrim dijelom pojedini hrvatski pisani i elektronski medij, koji su javnost "hranili" isključivo negativnim, iako ponekad i opravdanim pričama o pojedincima koji su povratak u Hrvatsku iskoristili za svoj osobni interes. U Hrvatskoj je bilo, i ima ih još uvijek veliki broj onih koji su se većem povratku hrvatskih iseljenika protivili i zbog straha i jala da bi u demokratskom svijetu i u sustavu slobodnog tržišta educirani i uspješni iseljenički poduzetnici mogli ugroziti njihov monopol u privatizaciji državnih poduzeća.

To su jedni od temeljnih razloga današnjih nesuglasica domovinskih i iseljenih Hrvata!

Zašto je nestalo onoga zajedničkog oduševljenja koje je vladalo prije i za vrijeme Domovinskog rata? 

U sudbonosnim danima za opstojnost doma i roda, kada su se nad domovinom Hrvatskom nadvijali crni olujni oblaci iz kojih je prijetila smrtna opasnost, domovinski i iseljeni Hrvati zajednički su učinili ono što im je Božja ljubav i veliko srce govorilo, obraniti svoju jedinu i toliko voljenu domovinu Hrvatsku! Vrativši se kući u oslobođena sela i gradove, hrvatski ratnici nađoše neku drugu Hrvatsku, sasvim drugačiju od one koju su ostavili odlazeći u boj za narod svoj. Vrativši se s bojišta, zatekoše polariziranu i razdijeljenu Hrvatsku, ali sada ne ideološki ustaško-partizansku, crno-crvenu, nego Hrvatsku golemim dijelom ponižavajuće siromašnu i nezanatnim dijelom bogatu i bahatu! Vidjevši što se događa u njihovoj oslobođenoj i slobodnoj domovini Hrvatskoj, gorko razočarani i nezadovoljni iseljeni Hrvati vrlo brzo počeli su polako, ali sigurno, mozda čak i nepovratno udaljivati se od svoje matice Domovine. Počeli su, što je ogromna tragedija svih Hrvata, stavljati svoje osobne interese i ambicije ispred hrvatskih nacionalnih interesa.

Zaključak 

Hrvatski narod ima sličnosti s izraelskim narodom. Hrvati su kao i Izrealci u povijesti cesto bili tlačeni, proganjani i rasuti svijetom. To potiče, da se uputimo vrlo izravnom tekstu o obnovi Jeruzalema, kako je zapisano u Knjizi Nehemije:

"U velikoj smo nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razrušen, a vrata ognjem spaljena.Ka sam cuo te vijesti sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana i postio i molio pred Bogom nebeskim, O, Jahve Bože nebeski, molim ti se sada, danju i noću za sinove naroda, sluge tvoje i ispovijedam grijehe sinova tvojih koje smo počinili protiv tebe. Sagriješili smo ja i kuća moja.Veoma smo zlo činili ne držeći se naredaba tvojih.Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiji sluzi svome.Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode, ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i na kraj neba, ja ću vas sakupiti na mjesto koje sam izabrao da onde prebiva moje Ime!"

Pitamo li se zašto je Bog dozvolio tragediju Hrvatskome narodu, i razmotrimo primjer Nehemije koji je shvatio da je Božja kazna došla izraelskom narodu zbog njihova nevjerstva.

Mi, Hrvati, mali smo narod. Ali nije tragedija biti brojčano malim narodom, nego je tragedija kada se taj mali narod međusobno dijeli i ne slaže! Pametno i mudro je upitati se što ćemo mi Hrvati, domovinski i iseljeni "opet zajedno" učiniti? Odgovor i upozorenje nam piše u Božjoj riječi :"Ako je u sebi nesložno, svako će kraljestvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je sam u sebi nesložan, neće opstati!"(Matej 12,25) Budemo li i dalje ignorirali ove Božje riječi, te nastavimo li kao da nesuglasica između domovinske i iseljene Hrvatske ne postoji, vro brzo, puno brže nego što mislimo, naći ćemo se u situaciji kada domovinski i iseljeni Hrvati neće više biti u mogućnosti da si sami pomognu! Kada ljudi pravilno razviju svoj osobni, intimni odnos s Bogom, našim Gospodinom Isusom Kristom, tada dolazi do razumijevanja smisla naših života. Kada domovinski i iseljeni Hrvati počnu otvoreno i s iskrenim i poštenim motivima uzajmno iskazivati svoje probleme, ali i uspjehe, te surađivati, tada će se dogoditi osobno i skupno prosvjetljenje u zajedničkom cilju! Iako sam u članku ponovio monogo toga već rečenog i napisanog, dobro je ponavljati činjenice koje mi iseljeni i domovinski Hrvati ne možemo i nesmijemo zanemariti. Iz istih je razloga Bog, naš Gospodin Isus Krist namjerno ponavljao svojim učenicima i nekoliko puta iste stvari.

Zvonimir B. Ranogajec
Kršćanski TV producent, SAD