Komu ste Vi, zapravo, predani u ruke?

Ono što rade, ne rade za narod, već za same sebe kako bi zadržali (ili osvojili) položaj, položaj koji besmisleno smatraju vrlo ozbiljnim, a koji je uistinu kukavan i odvratan. Ne govorite nam da činite nešto za narod, to nije istina.

- Tolstoj

“

”

U ove predizborne dane vrijedilo bi Vam barem pokušati nešto pametno reći. Trebalo bi uputiti neke misli i pitanja koja sežu mnogo dalje od priče o velebnim projektima i investicijama, o podzemnim tunelima i garažama...

I dok tako sjedim i razmišljam o tome koga će se narod odlučiti i zaokružiti ga, učinilo mi se potrebnim uputiti jedno važno pitanje svim kandidatima. Pitanje je osobno i glasi: Za koga ste se Vi odlučili? Ili ovako: Koga ste Vi izabrali, tj. 'zaokružili' da vodi i oblikuje Vaš život još prije nego ste, 'igrom slučaja', dospjeli na izbornu listu? Tko usmjerava Vaš cjelokupni život? Komu ste Vi, zapravo, predani u ruke? Jer svatko je u nečijim rukama.

Ovo pitanje je, smatram, najvažnije u bilo čijem životu. Dakle, kako god bilo, bili svjesni toga ili ne, netko upravlja našim životom. Ne nešto jer nešto nije živo, nego netko. O odgovoru na to pitanje, držim, ovisi ne samo politički, nego i sveukupni životni smjer i sam smisao.

Tolstojeve misli koje i danas čvrsto stoje

U prilog ovom pitanju, kao potkrijepu, prilažem kraća Tolstojeva razmišljanja koja su u ono vrijeme (prije više od 100 godina) bila cenzurirana i zabranjena, a zapisana su u njegovoj knjizi ''Ne mogu šutjeti''. Knjiga je sastavljena od šest podužih eseja o društvenom i duhovnom stanju ruske vlastele, ali i ruskog naroda. Neke od tih misli vrijedi i danas čuti jer, na koncu konca, 'povijest se ponavlja'. Zato, neka čuje tko čita. Neka izabere dobro tko shvaća. Evo, pored uvodnog i završnog citata, još nekoliko Tolstojevih promišljanja:

''Nikakve promjene političkog i ekonomskog uređenja ne mogu ukloniti nejednakost iz svijeta. Takvo zlo može ukloniti jedino sloboda koja se sastoji u tome da se čovjek ne pokorava čovjeku, ni da se pokorava grupi ljudi. A samo se onaj ne treba pokoravati ljudima koji se pokorava najvišem, svima zajedničkom - Božjem zakonu. Nitko ne može biti slobodan ako vrijeđa najviši, opći zakon međusobnog služenja.''

''Silnik drži kako će njegovu milost steći samo onaj koji mu redovito plaća određenu količinu novca što ga traži. Kako će ga potčinjeni namaknuti, to njega ne zanima. Njega zanima samo da se njegov zahtjev i interes ispuni.''

''Radnici svaljuju krivnju za svoja stanja na pohlepnost i okrutnost SluženjeSvatko od Vas, i od nas, već je 'zaokružio', kako god to shvatili, ili Boga ili sebe. Koji je Vaš izbor? Koja je Vaša odluka? Na čijoj smo listi? Ovo pitanje nema nikakve veze s trenutnim izborima koji će proći. Nema veze ni s površnom (ili folklornom) religioznošću. Ovo je pitanje naše neprolazne esencije koja utječe na naše danas i naše sutra. Tako, ako služimo Bogu, onda služimo narodu i svome bližnjemu kako treba. I blagoslovljeni smo. Čak i u zadnjim redovima. No, ako služimo samo sebi, svojoj bolesnoj ambiciji i pohlepi, onda, i ne misleći, služimo vragu. I prokleti smo. Čak i u prvim redovima.posjednika, dioničara, pa ipak su svi ili gotovo svi radnici, kojima nedostaje vjera u Boga i njegove zapovijedi, isto takvi, samo manji posjednici, dioničari i silnici.''

''Prije nego što ste krvnici, generali, javni tužitelji, suci, ministri – zar niste prije toga ljudi? Gle, zar jučer niste ugledali svjetlo Božjeg dana, a sutra ćete prestati živjeti? Vi, silnici svake vrste, koji ste prouzročili mržnju i još je uzrokujete, mislite na to! Varate sami sebe, druge i Boga, još i uvjeravate sebe i druge da činite velika djela za boljitak svoga naroda! Je li moguće da svaki od vas ne zna da su to sve samo puki izgovori pronađeni samo zato da se vi možete smatrati dobrim ljudima? Morate znati da vi, kao i svaki od nas, imate samo jednu pravu dužnost koja sve druge u sebi uključuje: dužnost da ovo kratko doba što nam je dosuđeno, u suglasju s voljom Onoga koji nas je poslao na ovaj svijet, živimo, te da ga u suglasju s Njegovom voljom i napustimo; a ova volja jest da ljubimo svoga bližnjeg. No, što vi činite? Za što vi žrtvujete svoju duhovnu snagu? Koga vi ljubite?''

''Da, razmišljajte o tom, razmišljajte svi od najvišeg do najnižeg... Razmislite tko ste vi i prestanite raditi ono što radite. Prestanite, ne za volju vaše osobe, ne zbog naroda i ne zbog toga da prestanete biti kuđeni, već za volju vaše duše i za volju Boga koji vas čeka...''

Koji je Vaš, i naš, odgovor?

Dakle, svatko od Vas, i od nas, već je 'zaokružio', kako god to shvatili, ili Boga ili sebe. Koji je Vaš izbor? Koja je Vaša odluka? Na čijoj smo listi?

Ovo pitanje nema nikakve veze s trenutnim izborima koji će proći. Nema veze ni s površnom (ili folklornom) religioznošću. Ovo je pitanje naše neprolazne esencije koja utječe na naše danas i naše sutra. Tako, ako služimo Bogu, onda služimo narodu i svome bližnjemu kako treba. I blagoslovljeni smo. Čak i u zadnjim redovima. No, ako služimo samo sebi, svojoj bolesnoj ambiciji i pohlepi, onda, i ne misleći, služimo vragu. I prokleti smo. Čak i u prvim redovima.

Bolje je, onda, 'zaokružiti' ovo prvo. Do tada, ni najveći politički, bankovni ili bilo koji drugi uspjesi ne mogu umiriti našu dušu. Jer 'ako Bog kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji'. Vrijeme je test. Vrijeme je uvijek u pravu.

''Moć događaja ne temelji se nikako na materijalnim životnim interesima, već na duhovnom stanju naroda...'' (L. N.Tolstoj)

Dražen Radman