Treba promisliti kako ustati i prokazati ono nevaljalo

Prof. dr. Vladimir Boschi, jedan od najboljih liječnika traumatologa u KBC-u Split, prije nekoliko Boschidana je dao otkaz, a zatim ga i povukao nakon razgovora s ravnateljem splitske bolnice prof. dr. Ivom Jurićem i njegovim zamjenikom prof. dr. Julijem Meštrovićem. Povod davanju otkaza su 'kriminalne radnje' koje je dr Boschi uočio, na koje je još prije nekoliko mjeseci nadređenima ukazao, a kojih nije želio biti sudionikom.

S druge strane, povod vrlo brzom povratku dr. Boschija na posao je dogovoreni skori dolazak inspekcije Ministrastva zdravstva. Povod povratku su i sami pacijenti, odnosno građani Splita i okolice, od kojih je dobio podršku i kao vrhunski liječnik i kao čovjek.

''Radije ću biti gladan kruha, nego...''

Razmišljam o ovom potezu dr. Boschija i sljedećoj kronologiji: Čovjek je uočio problem. Čovjek je o problemu izvjestio ZdravstvoPotezRazmišljam o ovom potezu dr. Boschija i sljedećoj kronologiji: Čovjek je uočio problem. Čovjek je o problemu izvjestio nadležne u svom kolektivu. Čovjek nije dobio odgovor primjeren tako ozbiljnoj situaciji. Čovjek je dao otkaz. Čovjek je upoznao javnost o problemu koji se događa.nadležne u svom kolektivu. Čovjek nije dobio odgovor primjeren tako ozbiljnoj situaciji. Čovjek je dao otkaz. Čovjek je upoznao javnost o problemu koji se događa.

Navedena kronologija je jednostavna i normalna, ali ona nije 'pala s Marsa'. Ona je plod osobne i unutranje odluke. Odluke zbog koje čovjek bude unaprijed spreman i na posljedice. A da bi se dogodila takva odluka, potrebno je, prethodno, prelomiti nešto u sebi. No, takvo 'prelamanje' se nikada ne događa ako čovjek ne drži do savjesti. Ako mu nije stalo do istine, dostojanstva i pravde. Ako mu sve to nije bitno u životu. Naime, ako tim kategorijama čovjek kaže 'doviđenja' ili 'zbogom', on sebe zapravo srozava na puko vegetiranje ispunjeno, uglavnom, strahom i mrmljanjem.

Namjerno ovdje prilažem izjavu dr. Boschija, kakvu se rijetko može čuti u našem društvu. Naime, nakon davanja Korupcijaotkaza, kazao je: ''Nemam rezervnu varijantu. Trenutačno sam na ulici, ali se nadam da ću naći posao. Radije ću biti gladan kruha, nego raditi tamo gdje ništa ne funkcionira kako bi trebalo funkcionirati i gdje je ugrožena sigurnost pacijenata.''

Primjetimo, čovjek je zapravo rekao ovo: ''Nije važno što neću imati dovoljno za kruh; nije važno što neću raditi ono što volim; nije važno što me čeka neizvjesna budućnost – postoje važnije stvari od toga. Postoji čast i uzdignuto čelo. Postoji sloboda i čist obraz. Postoji viši smisao svega, zbog kojega Čast''Nije važno što neću imati dovoljno za kruh; nije važno što neću raditi ono što volim; nije važno što me čeka neizvjesna budućnost – postoje važnije stvari od toga. Postoji čast i uzdignuto čelo. Postoji sloboda i čist obraz. Postoji viši smisao svega, zbog kojega vrijedi iskoračiti. Da, i zbog kojega ponekad treba platiti skupu cijenu. Svejedno, 'iskorak' vrijedi toga.''vrijedi iskoračiti. Da, i zbog kojega ponekad treba platiti skupu cijenu. Svejedno, 'iskorak' vrijedi toga.''

Mjehuri od sapunice...

Na koncu, kratko razmišljanje na koje me ponukao ovaj događaj. Dakle, u KBC-u Split, i ne samo tamo, ima veliko mnoštvo divnih stručnjaka, divnog osoblja i ljudi. No, vjerujem da živimo u vremenu kada treba redefinirati što doista znači biti divan ili dobar čovjek.

Naime, onaj tko zna da netko u njegovom kolektivu, ili bližoj okolini, čini nešto nezakonito, kriminalno ili nemoralno, ne smije šutjeti. I ne smije ga biti strah. Treba donijeti ispravnu odluku. Treba promisliti kako ustati i prokazati ono što je Poltroninevaljalo. Treba učiniti što je moralno i ispravno. Bez obzira na moguće posljedice... I bez obzira na raznorazne 'više sprege'. One su, često, samo mjehuri od sapunice koji se lako rasprše kad se prema njima podigne i zapuše jedan običan i dobar vjetar.

Iskorak umjesto straha i kukavičluka

U suprotnom, posljedice po čovjeka koji se 'distancira' i 'gleda samo svoja posla' su daleko teže. Osim gubitka osobnog dostojanstva, tu se radi i o lošem primjeru kojeg ostavljamo svojoj djeci i svojim prijateljima. Činimo da i oni, danas-sutra, budu takvi. A to je prilično porazno, zar ne?

Zato bih rekao da je šutnja, u vremenu u kojemu živimo, ipak, odlika loših ljudi. Možda i kukavica. Znam, prilično tvrdo zvuči, ali, što ako je to istina? Što ako je živa istina baš to - da smo prave pravcate kukavice? S napomenom da već sutra takvi ne moramo biti. Jer kad nas istina o nama prožme, a onda i istina tko je zapravo Bog u našem životu, možemo biti promijenjeni. Ponekad i preko noći. Jer je dovoljan jedan pošteni susret sa Zrcalom.

'' Ali će se tama raspršiti, jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba...'' (Izaija 8: 23)

Dražen Radman

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.