Siniša Glavašević

Sinišu nisam poznavao. Kao što ga nije poznavala ni većina drugih ljudi. Pamtim tek njegov Sinisa Glavasevic2glas iz rujna i listopada te devedeset prve. I studenog. Da, i studenog te godine. Glas iz nekog tijesnog i polumračnog vukovarskog podruma.

Dok bih slušao ta njegova gotovo epska i gotovo nestvarna izvješća, nisam ni mogao zamisliti koliko je taj podrum bio tijesan.Tek godinama kasnije razumio sam da je taj prostor, osim što je bio tijesan i hladan, bio zapravo i širok i svečan - i dovoljno topao.

Pamtim dobro taj njegov brz i precizan opis stanja u Gradu. Bez suvišne patetike ili pokušaja izazivanja sažaljenja. Naprotiv. Iako je Siniša zasigurno znao da će u skoro dolazećem 'sutra' smrt s lakoćom pokucati i na njegova vrata.

Tek godinama kasnije shvatio sam još nešto. Nešto važno o njemu kao čovjeku. I ne samo o njemu. Siniša nije davao samo britke izvještaje o vukovarskim strahotama, o kronologiji olovnih kiša koje nikako nisu htjele prestati padati. On je, gle, u isto vrijeme pisao i o Ljubavi. Da, u Sinisa Glavasevic3isto vrijeme dok bi granate zasipale ulice, a geleri pogađali ljude u grudi ili čelo jer bi samo na trenutak izvirili iz srca zemlje da udahnu malo svježeg zraka. Ako bi takav zrak, SinišaSinišu, kažem, nisam poznavao. Ili ipak jesam. Jer govorio je o nečemu što bih i sam htio, kakvo god 'sutra' došlo. Govorio je o Ljepoti usred mraka. O Nadi usred strahovite buke. I usred kratkih i jezovitih tišina. Bio je čovjek kojemu se mogao osjetiti puls, a da ga prije nikad nisi sreo, pogledao u oči, osmjehnuo se i stisnuo mu ruku.barem za trenutak, i postojao. Ili bi provirili da vide ima li, uopće, još uvijek Sunca vani.

Da, Siniša je pisao i govorio o Ljubavi. U isto vrijeme dok bi neka djeca postajala sijeda preko noći. Dok bi ruke majčine, bez riječi, gladile i ljubile kosu svog sina ili kćeri, kako barem njihova malena duša te noći ne bi postala sijeda.

Da, koliko god neobično, pisao je i govorio o Slobodi. U isto vrijeme dok bi geleri pogađali i onih nekoliko preostalih ptica u letu. Onih ptica koje, zbog neobjašnjive privrženosti Gradu, nisu htjele pobjeći. Iako su lako mogle. Kao da su htjele preostalo vrijeme svog leta provesti u blizini čovjeka. Onog čovjeka koji im je svakog jutra pored klupe u parku ostavljao komadić kruha ili peciva. U ono vrijeme dok su još ljudi duboko udisali svjež miris jutarnje trave. U vrijeme kada se sve činilo da je dobro i pitomo. Travu je, ipak, prekrio debeli sloj olovne prašine. A čovjeka su prekrile ruševine.

Da, Siniša je pisao iz Ljubavi. Bez gorčine i mržnje. Bolje reći, bez gelera one druge, nevidljive, a opet ubojite vrste. Pisao je iz srca koje nije bilo tijesno kao podrum u kojeg je, nekim usudom, grubo gurnut. Zato njegove riječi još i danas dišu. A i sutra će. Barem će ih netko negdje čuti. Zastati na trenutak. Onako, nježno i polako, osluškujući njihovo bilo. Onako kako to samo čovjek ponekad zna.

Sinišu, kažem, nisam poznavao. Ili ipak jesam. Jer govorio je o nečemu što bih i sam htio, kakvo god 'sutra' došlo. Govorio je o Ljepoti usred mraka. O Nadi usred strahovite buke. I usred kratkih i jezovitih tišina. Bio je čovjek kojemu se mogao osjetiti puls, a da ga prije nikad nisi sreo, pogledao u oči, osmjehnuo se i stisnuo mu ruku.

* * *

Sinišu su tog dana negdje odveli. Pa ga sada više nema. A, opet, ima ga. Jer za neke ljude se ne može lako reći Glavasevic priceda ih više nema. Doista, neki se ljudi ne mogu ubiti. Neki ljudi i kad ih silom naglo polegnu, stoje uspravno kao jarbol. Kao putokaz. Ili kao zvono koje još uvijek odjekuje. Koje zove da danas, ne sutra, izađemo iz podruma nekog svog jala ili šutnje. Da na slobodi ne postanemo sijedi. Ili štogod drugo.

Istina, neki nas ljudi podsjete da bismo trebali hodati kao ljudi. Kao ljudi koji su stvoreni da drugom budu čovjek, a ne vuk. Da, trebali bismo znati izboriti se za onu prvotnu ćud. A ne biti prevareni pa se oblačiti u ćud vučju. Da, trebali bismo tako živjeti, uprkos raznim tipovima gelera koji još uvijek režu zrak ne bi li pogodili i zatrovali. Ne bi li nam gorčinom i strahom duša bila zatočena u nekom hladnom podrumu, duboko negdje pod zemljom.

O, Bože moj, samo nas ti možeš izvući na čist zrak! Osloboditi! Oprostiti! Utješiti! Ohrabriti! Samo nam ti možeš vratiti osjetilo vida i mirisa da bismo napokon vidjeli! Da bismo zamirisali i zaživjeli Ljepotu koju nam, uprkos tonama olovne prašine, još uvijek dobrostivo nudiš! Koju jedva čekaš dati onima koji se otvore za Tvoju Ljubav, Vjeru i Nadu! Za Tebe!

Dražen Radman

Pet, 7-02-2025, 19:03:44

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.