Nemamo alternative – a što sad?

Ovih dana slušao sam jednog niže rangiranog političara na tv-u koji je papagajski ponavljao da za ulazak u EU nemamo alternative jer ako bismo rekli na referendumu - NE u EU, da bi nam tada bjelosvjetska vlast rekla - niste htjeli u EU sad se izvolite integrirati u regiji, ali da se to neće dogoditi jer da naš narod shvaća hrvatsku stratešku situaciju i da će većinski glasati za ulazak u EU. U to uopće više i ne sumnjam jer naš narod, a nažalost i naša politika, teško da su „misleća kategorija“. Kod nas ili bolje kazano u „hrvatskoj“ politici i ne postoji sintagma „strateška istraživanja“ ili „strateška predviđanja“.

Sloboda nema cijene

U privatnom životu za sve sam imao neku alternativu, ali za slobodu ni osobno ni kao narod ne smijemo imati drugu alternativu - osim slobode i suverenosti. Moja sloboda kao i sloboda moga naroda nema i ne smije imati druge alternative. U privatnom životu od mnogih ljudi čujem da im je od svega - najvažnije zdravlje. Mnoge sam upitao ima li ljudi kojima je nešto prioritetno važnije od zdravlja. Svi su rekli da nema. Na to sam im odgovorio da ima ljudi kojima je sloboda važnija od zdravlja, a to su zatvorenici, dakle ljudi koji nemaju slobode. Na tu moju tvrdnju svi su ustuknuli i priznali mi da je tako. Ako se nema slobode ne može se imati ni zdravlja, ako se nema slobode ne može se imati ni budućnosti, ako se nema slobode ne može se imati ni sreće, ni zadovoljstva. Ovdje riječ „slobodu“ treba tumačiti kao - samostalnost u odlučivanju, kao suverenost naroda.

Još i danas mi ječe u ušima riječi Slobodana Miloševića još iz 1991 koji je po prilici kazao „Hrvati ne znaju voditi državu, pa će je brzo izgubiti“. Kako se čini doista se nije šalio, iako mi danas sve više postaje jasno da je sam Slobodan Milošević dobrim dijelom zaslužan za stvaranje hrvatske države, ponajprije iz razloga što svima onima koji ni tada ni danas nisu voljeli i ne vole hrvatsku državu ¬- nije ostavio niti milimetra manevarskog Rasprodaja svegaDakle, svega se odreći u bescijenje, da mi kao narod, kao ti nemisleći Hrvati ne smijemo imati ništa, ama baš ništa u svome državnom vlasništvu. Uskoro će doći vrijeme da vodu koju pijemo i kojom se umivamo, nećemo više plaćati Zagrebačkom holdingu, ili u drugim gradovima nekom drugom komunalnom poduzeću, već nekakvoj firmi iz Engleske - John Smith d.o.o ili slično, koja će upravljati našim vodama i određivati joj cijenu po metru kubnom kako zaželi. Isto ili slično će biti i sa našim šumama, našom energetikom i strujom, i da sve drugo da i ne ne nabrajamprostora, sve ih je proglasio ustašama bez obzira jesu li bili jugaši, komunisti, autonomaši i sl. pa nisu imali niti najmanjeg izbora kuda...?!

I danas nam naši i euro političari kažu da nemamo alternative, već utopiti se u EU od pet stotina milijuna stanovnika i s time da treba sve što iti malo vrijedi rasprodati (pardon – privatizirati) u Hrvatskoj, što je prije nekoliko dana zatratražila i Svjetska banka...?! Dakle, svega se odreći u bescijenje, da mi kao narod, kao ti nemisleći Hrvati ne smijemo imati ništa, ama baš ništa u svome državnom vlasništvu. Uskoro će doći vrijeme da vodu koju pijemo i kojom se umivamo, nećemo više plaćati Zagrebačkom holdingu, ili u drugim gradovima nekom drugom komunalnom poduzeću, već nekakvoj firmi iz Engleske - John Smith d.o.o ili slično, koja će upravljati našim vodama i određivati joj cijenu po metru kubnom kako zaželi. Isto ili slično će biti i sa našim šumama, našom energetikom i strujom, i da sve drugo da i ne ne nabrajam.

Zar je to, drugovi i gospodo vaša alternativa?!

Zar je to, drugovi i gospodo vaša alternativa?! – kojoj mi nemamo druge alternative. E, moj izbezumljeni hrvatski narode, samo bolesni politički mozak može tako razmišljati?! Takav mozak kojemu hrvatski čovjek, hrvatsko dijete, hrvatski starac, hrvatska trudnica, hrvatski seljak, hrvatski radnik, ratar, mornar, intelektualac, hrvatski činovnik i sl. i sl. – ama baš ništa ne znači, i o njima nitko ne vodi nikakvu brigu. Ako mislite da će se stranac o vama bolje brinuti nego i najlošija (ili najbolja) hrvatska politička vlast, ljuto se varate.

Na svečanosti potpisa EU pristupnog ugovora u Bruxsellesu naša tehnička premijerka sva ozarena, nekom samo njoj znanom srećom, izusti - „Ovim potpisom Europa dobiva najdragocjenija i najljepša prostranstva u Europi.“ Skoro sam se srušio kad sam to čuo, jer moj skromni mozak neoandertalca, još uvijek toliko funkcionira da shvaća ako netko drugi nešto dobiva, da tada onoj koji je dosada to nešto držao u svojim rukama – to sada gubi.

Ili njen kolega i nekadanji partijski sudrug Ivo Josipović tom svečanom prilikom reče - Mi se ne odričemo teško stečenoga suvereniteta, već njegov dio ulažemo u Europsku Uniju. Doista vrlo duboka pravna mudrost, od koje će hrvatski narod baštiniti samo sreću i to decenijama, pa i stoljećima.

Ali, kako se čini, uzaludno je govoriti, uzaludno je uvjeravati, kad narod ima svoje – vjeruje onome što se kaže na TV i u novinama. Pravo mu budi! Sjećam se Nostradamusa kada je za Španjolsku (anticipirajući vrijeme građanskog rata iz 1936.) kazao: „Kad se vlast preda urni (kutiji) za glasanje, zemlja će izgubiti slobodu“. Hoće reći da je sam narod izabrao neslobodu birajući tada komuniste (Narodnu frontu). Kad narod nema mudre i domoljubne političare da ga vode, a narod najviše voli da ga netko vodi, pa kakve je vođe izabrao neka mu i bude, takvu će si izabrati i „slobodu“.

Politika je najdublja narodna kategorija, ne po tome da bi narod odlučivao, već po tome što svaku grešku političara ponajprije plaća narod, nerijetko i životima svoje djece i sl. . Ili ona naša narodna izreka - Riba smrdi od glave, a čisti se od repa. A evo tom istom narodu sa svih strana (i od strane EU i od strane naših EU političara) - pljušte silna obećanja.

E, moj narode

E, moj narode, ne vjeruj obećanjima već vjeruj samo u snagu jačega. Zakon jačega je gazio i zemlje i rušio carstva, i pri tome nije imamo niti najmanje milosti za narod, za pravdu, poštenje, ljudskost – već je priznavao samo silu. Zašto bi taj zakon jačega (jačeg politički, jačeg gospodarski, jačeg vojno i sl.) prestao Gdje nam je ponos?A u cijeloj toj priči, ti narod, postaješ najnevažnija kategorija i nizašto te se više neće pitati, samo će ti uzimati, a kad ti sve uzmu i više ne budeš ništa imao i kad postaneš neposlušan, dobivat ćeš i euro batine, to ti ne bi bilo prvi puta u tvojoj povijesti, ne daš se ispametiti. Nisi drugo ni zaslužio, jer si lakovjeran, zaboravljaš prošlost, pa i ovu nedavnu kad su ti, ti isti moćnici zabranili da se i braniš i kao žrtvi vezali ti ruke da bi te agresor kojeg su podržavali lakše dotukao. Gdje je onaj ponos tvojih branitelja – svi su se zavukli u mišje rupe ili pod nečije političke skute, i kao da više ne postojedjelovati kad Hrvatska uđe u EU?! Svjetski moćni kapital preuzima sve u svoje ruke, s namjerom da to više nikada iz svojih ruku ne ispusti. Iz svojih ruku više nikada neće ispustiti tvoju Hrvatsku, koju mu potpisom na papiru darovaše, onu koju si do sada imao u svojim rukama kao svoju, a sada ni Bog je više neće moći iščupati iz njihovih ruku.

A u cijeloj toj priči, ti narod, postaješ najnevažnija kategorija i nizašto te se više neće pitati, samo će ti uzimati, a kad ti sve uzmu i više ne budeš ništa imao i kad postaneš neposlušan, dobivat ćeš i euro batine, to ti ne bi bilo prvi puta u tvojoj povijesti, ne daš se ispametiti. Nisi drugo ni zaslužio, jer si lakovjeran, zaboravljaš prošlost, pa i ovu nedavnu kad su ti, ti isti moćnici zabranili da se i braniš i kao žrtvi vezali ti ruke da bi te agresor kojeg su podržavali lakše dotukao. Gdje je onaj ponos tvojih branitelja – svi su se zavukli u mišje rupe ili pod nečije političke skute, i kao da više ne postoje.

O draga, o mila, o slatka slobodo, evo, sad te tvoji političari u ime naroda podigoše na viši euro nivo slobode. Umjesto svog vlastitog zakonodavstva i kršćanskog morala, sad će nad tobom bdjeti pravna regulativa od milijun i sedam stotina tisuća stranica zakona, odluka i sl. Nad tobom će vladati ogromna birokratska mašinerija, najveća i najobimnija u cjelokupnoj ljudskoj povijesti

Članstvo u toj tvorevini plaćat ćeš godišnje kao redovnu članarinu 600 milijuna eura, od čega bi se svake godine od tog iznosa moglo izgraditi najmanje šest tvornica. (Svaka po sto milijuna eura). Uz to posebno ćeš morati plaćati i dio svoje vlastite euro birokracije s oko 400 različitih službenika i sl. s basnoslovnim plaćama.

E, moj narode, tebe i ne uzbuđuje kakva je ta kuća u koju si praktički i pravno već ušao, što joj pucaju temelji, što joj se paraju šavovi.. i tko zna kako ćeš i ti tamo u toj lomljavi proći. Mi nismo poput Grka - buntovna kategorija, mi kao narod prećutno sve prihvaćamo što naši političari zažele i rade.

Svijet i njegova budućnost?! Hrvatska i njena budućnost?! Korijeni te budućnosti, pa ma kakva bila, leže u nama samima, makar toga malo tko je svjestan. Još bih dodao – tko ne pamti prošlost bolje je da i nema potomstva, a koga ne zanima budućnost neka ga i ne stvara.

Mile Prpa