Hrvatska politika - Let iznad kukavičjeg gnijezda

Svi se sjećamo filma Miloša Formana – Let iznad kukavičjeg gnijezda, s glavnm ulogom Jacka Nicholsona i glavnom ženskome ulogom Louise Flecher. Autobus pun odbjeglih luđaka, oliti duševnih bolesnika, stihijski se vozi gradom i proživljava različite situacije, (neodoljivo podsjeća na hrvatsku politiku i njene političare) i koji ne znaju kud bi, a znaju da ipak moraju negdje ići, jer ako stanu bit će ulovljeni i vraćeni onamo odakle su pobjegli.

Neodgovorne brbljarije

A hrvatska politika, nitko je više u narodu ne drži za ozbiljno, konačno ni ona sama sebe ne drži ozbiljnom što se na svakom koraku vidi jednako one u oporbi, ali i one na „vlastI". Umjesto odgovornosti za svaku svoju javno izgovorenu riječ, čuju se i slušaju se samo neodgovorne brbljarije, međusobne svađe, napadi i optužbe i da dalje ne nabrajam. Hrvatskoj politici kontinuirano nedostaje odlučnost, nedostaje joj hrabrosti, nedostaje joj odlučan stav. Ne razlučuje bitne nacionalne i domovinske vrijednosti o kojima ne može biti rasprave, koje ne mogu biti predmet medjunarodnih ucjena, ne spoznaje vrijednosti poput suvereniteta, poput zaštite svojih branitelja i sl.

Dio tih političara se udomio u Remetincu za teška kaznena djela gospodarskog kriminala i korupcije, kojom su ugrozili same temelje hrvatske države, a čim budu puštenim iz pritvora odmah se vraćaju u Sabor RH, kao da su bili negdje na nekom dužem putu, ili odsutni nekim poslom pa se evo vratili na svoju dužnost. Tako nešto ne bi dopustili ni oni koji se voze u autobusu u gore spomenutom filmu.

Čitam na džambo izbornim plakatima hadezeovsku ispraznicu „Mi smo zaštitili dostojanstvo hrvatskih branitelja". To može napisati samo čovjek koji se izgubio sam u sebi, (locirati, uhititi, transferirati, osuditi..) da mi je samo znati iz koje stranke je izišla ta neponovljiva narodna mudrost – upravo iz one koja je evo, «zaštitila dostojanstvo hrvatskih branitelja». Da i ne spominjem pok. generala Brodarca, osuđenog branitelja Marića u Srbiji i brojne druge slučajeve o „zaštiti" dostojanstva branitelja. Hrvatska politika se izgubila sama u sebi, a najteže je pronaći čovjeka koji se izgubi sam u sebi, to se pravilo odnosi i na politiku.

«Manje zlo»

Evo, sve se više čuju glasovi, da i ovaj puta treba glasati za „manje zlo". Svako zlo je samo po sebi zlo, može biti ne znam koliko maleno, ali i mala iskra požar stvara...! Nedostatak intelektaNašim političarima najčešće nedostaje i visoka intelektualna razina koja pokazuje mudrost, prateći njihove razgovore, javne ad hoc nastupe, njihove riječi najčešće predstavljaju rječnik najobičnijeg lupetanja, ispraznosti, a u tome posebno se ističu neki političari iz oporbeOpet situacija u Hrvatskoj nije dobra, nemamo u politici ozbiljne ljude na koje se narod može osloniti. Nedostaje sposobno nacionalno vodstvo, ne vidim ga nigdje, ni među onima u oporbi, ni među onima na vlasti.

Za koga glasati? Pitao sam nekoliko svojih prijatelja i poznanika koje sam slučajno sreo hodajući gradom. Kod sviju je bio isti odgovor – Ne znam! Oni koji se deklariraju kao domoljubi – rascjepkali su se u brojne strančice, svi se pozivaju na starčevićanstvo, a ponekad i pet takvih stranaka ima gotovo isto ime. Što o njima reći? U ovih dvadesetak godina demokracije ništa nisu naučili, ne znaju kako uzeti vlast koja im se sama nudi na svakome koraku, pod uvjetom njihovoga sveobuhvatnog ujedinjenja. Kako bi tek znali vladati, kad ne znaju uzeti vlast koja im se sama nudi. Dugovječni austrougarski car Franjo-Josip, za sve probleme kad bi se pojavili imao je uzrečicu „Viribus unitis" ili združenim snagama. Postoji i u našem narodu krasna izreka – „Složna braća nove dvore grade, a nesložna i stare razgrađuju". Doista, naša se Hrvatska politički razgrađuje na svakom koraku, kako na općem, jednako tako i na partikularnom planu sve do naoko malih i nevažnih stvari.

Našim političarima najčešće nedostaje i visoka intelektualna razina koja pokazuje mudrost, prateći njihove razgovore, javne ad hoc nastupe, njihove riječi najčešće predstavljaju rječnik najobičnijeg lupetanja, ispraznosti, a u tome posebno se ističu neki političari iz oporbe.

Politika koja se vodi bez naroda nije politika, a takvi političari nisu narodni političari, već samo političke elite. Kad zemljom vladaju političke elite umjesto narodnih političara, vrlo lako skreću s glavne ceste, jer se prvenstveno vode svojim osobnim interesima, a ne interesima naroda. Ponekad to skretanje znači i vožnju u suprotnom smjeru.

Srljanje u EU

Unatoč upozorenjima od strane brojnih mislećih intelektualaca, da bezglavo ne srljamo u EU koja dogledno za hrvatski narod, i njegovu krvlju generacija stečenu slobodu, dugoročnije za nekoliko decenija znači njegov sigurni nestanak kako naroda, jednako tako i njegove države sa cjelokupnom jezičnom, kulturnom, povijesnom i gospodarskom baštinom. Utapanjem u petstotina milijunsku EU ljudsku masu. Sjećam se rasprava od prije tridesetak godina kad je EU imala tek nekoliko država, tad se u njihovim političkim i stručnim krugovima javno glasno razmišljalo da, kada sve europske države jednoga dalekog dana uđu u EU, (a taj dan je sada postao vrlo blizu) da će nestati mali narodi i njihovi jezici. To naši političari zaboravljaju. A to je najkrucijalnije pitanje za hrvatski narod.

Hrvatska politika ne dopušta niti najmanji javno izgovoreni argument protiv ulaska u EU. (Na državnoj televiziji, radio programima i dnevnim, te tjednim revijalnim izdanjima). Hvala Bogu da ne mogu kontrolirati Internet.

Evo, upravo danas (09. 11.2011.) namjerno pišem datum da se zapamti, kad su naši biskupi, naši duhovni oci pozvali hrvatski narod da na referendumu glasa za ulazak u EU! Što na to reći? Ne mogu prihvatiti da ne znaju što se time sprema hrvatskom narodu...?! Ali hrvatski narod će glasati po svojoj savjesti, bez obzira kako mu i s kojeg političkog ili duhovnog vrha (mjesta) sugerirali. Nije u pitanju koža ni politički niti vjerskih elita, već je u pitanju koža samoga naroda. Kad je u pitanju sudbina naroda, naš hrvatski narod se uvijek pouzdavao u načelo – In te Domine speravi! (U tebe se gospodine uzdam!) Naš blaženik Stepinac, radije je prihvatio i muku, pa i smrt nego da bi podilazio politici i bilo kakvim političarima koji su radili protiv interesa naroda.

Kako će Mišljenje narodaA narod, što misli narod? Narod u sudbonosnim odlukama rijetko kada griješi. Povijest nas uči da su loši političari govorili i mislili – narod je da sluša, a ne da misli. No, svi političari i filozofi zaboravljaju da je narod jedno kolektivno biće, i da se bezbroj puta u povijesti pokazalo, da oni koji nisu upitali narod za mišljenje – u pravilu su pogriješilihrvatska hadezeovska politika (ako pobijedi na izborima) izvući Hrvatsku iz gospodarske, političke i moralne krize, kad joj se policijska i sudbena vlast otela ispod kontrole i hapsi i osuđuje tu samu vlast koja im je nadređena. Ovdje, ne ulazeći u nečija djela ili nedjela, ali ne znam primjer u povijesti država u svijetu da je policijska i sudbena vlast hapsila svoje ministre, dopredsjednike vlade i sl. upravo dok još obnašaju visoke državne funkcije, da im je na optuženičku klupu dovela samu vladajuću stranku dok je još na vlasti, da joj plijeni zgradu u kojoj ima sjedište i sl. Ako takva politika nije mogla zaštititi samu sebe, kako će zaštititi narod i državu od moguće ugroze.

MMF i koncesije strancima

S druge strane oporba brblja o dovođenju Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatsku, o davanju koncesija autocesta strancima i sl. Opet sve pogrešno, opet smanjenje i ono malo nacionalnog kapitala, ono malo gospodarske supstance što je ostalo u rukama države. Što će se s nama dogoditi kad ostanemo bez igdje ičega? U narodu je veliko političko razočarenje, baš u sve političare, a posebno u ovakvu politiku koja se vodi poslije smrti hrvatskog političkog diva Dr. Franje Tuđmana. Kad umiru hrastovi, tada ispod njih niču trave.

A narod, što misli narod? Narod u sudbonosnim odlukama rijetko kada griješi. Povijest nas uči da su loši političari govorili i mislili – narod je da sluša, a ne da misli. No, svi političari i filozofi zaboravljaju da je narod jedno kolektivno biće, i da se bezbroj puta u povijesti pokazalo, da oni koji nisu upitali narod za mišljenje – u pravilu su pogriješili. Nitko nema pravo sugereirati narodu da uđe u EU, a da mu se prethodno javno vrlo iscrpno ne podnesu argumenti za ulazak i protiv ulaska. Narod mora znati kamo ga vode političari i njihovi duhovni vođe.

Temelj svake dobre politike je sloboda i čovjekoljublje – i to ono na djelu. A jednako tako i red i zakon, te odlučnost i pravednost. A u novije vrijeme još i informiranost. Onaj koji ne želi prethodno informirati narod o sudbonosnim odlukama koje se u ime njega donose, čini zločin prema svome vlastitom narodu.

Mile Prpa