Regnum regno non praescribit leges
Na zasjedanju sabora 1790. u Požunu (današnja Bratislava) kad se htjelo od strane nekih država nešto Hrvatskoj nasilu pravno nametnuti, tad je skočio hrvatski ban Ivan Erdödy, pritom izvukavši i visko podigavši sablju i uzviknuo - Regnum regno non praescribit leges! (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!) Kako to gordo zvuči! Zvuči kao jeka nekadašnje davne skoro zaboravljene povijesti. Ali i današnje Kraljevstvo nije ono što je nekada bilo, a pogotovo te osobine nema današnja hrvatska država, niti ima bana, a ponajmanje onog koji bi tako hrabro uzviknuo i stao na branik svoje domovine.
Dva "kraljevstva"Hrvatska se nalazi pritješnjena između jednog vrlo velikog i jednog malog kraljevstva (EU i Srbije), i oba ta kraljevstva žele Hrvatskoj propisivati zakone i nametnuti im svoju volju, a pogotovo svoju sudbenu nadležnost u daljnjoj kriminalizaciji Domovinskog rata.Upravo Hrvatska se nalazi pritješnjena između jednog vrlo velikog i jednog malog kraljevstva (EU i Srbije), i oba ta kraljevstva žele Hrvatskoj propisivati zakone i nametnuti im svoju volju, a pogotovo svoju sudbenu nadležnost u daljnjoj kriminilizaciji Domovinskog rata.
To je pravna agresija Srbije na hrvatsku državu uz očitu asistenciju EU. Hrvatski ministar pravosuđa gospodin Bošnjaković onako kiselo izjavljuje za pristigle optužnice protiv dijela državnog vrha i protiv četrdesetak branitelja –„ Pa ja nisam smatrao da je to nešto važno...!"
Na putu smo da izgubimo državu
U svakoj drugoj državi u svijetu i to beziznimno, za takvu reakciju odmah bi bio udaljen iz političkog života i bio bi momentalno procesuiran zbog izdaje i unutarnjeg podrivanja države. A u Hrvatskoj nikome ništa, svašta se može raditi protiv Hrvatske i nikome ništa! Doista ... i nikome ništa. Zar smo do toga dogurali?! Izgleda da jesmo. Na putu smo da izgubimo krvlju stečenu državu, a time i slobodu. Kad izgubimo državu, neće je izgubiti samo narod i branitelji, već ćemo je svi izgubiti, pa i političari koji će tada biti prvi na udaru novih stranih gospodara Hrvatske, jer im oni više neće trebati i smetat će im. (Kao što je Beograd odbacio Pribičevića nakon što im je na tanjuru predao sve krajeve zapadno od rijeke Drine.) Svi se varaju ako misle da neće biti tako!
Hrvatska nema ni politike ni političara koji su kadri i hrabri, ali i voljni stati čvrsto i nepokolebljivo na branik svoje domovine. Hrvatska pravna struka totalno je zakazala kako ona u Ministarstvu pravosuđa, jednako tako i ona akademska i sveučilišna na pravnim fakultetima i pravnim institutima. Oni samo o svemu šute.
O ovome „pravnom postupku" Srbije da procesuira na svojim sudovima državljane iz druge, međunarodno priznate države za djela koju su „počinili" u svojoj državi, a ne u Srbiji i ne protiv Srbije dalo bi se napisati čitave knjige, jer takav slučaj u cjelokupnoj pravnoj tečevini ljudske civilizacije nije zabilježen i ruši same temelje međunarodnoga prava, a time i međunarodnoga poretka. Da se razumijemo, u povijesti svijeta su zabilježeni brojni slučajevi gdje su suđeni građani druge države koji bi bili oteti terorističkim činom neke države.
Ovdje ne govorimo o terorizmu države već o pokušaju Srbije da stvori novu dosad nepoznatu pravnu praksu kao pravo, kao postupanje ex lege, kao nešto što bi bilo regulirano njenim zakonodavstvom kojeg proširuje i na drugu državu i njene građane kao da se radi o njenom suverenom teritoriju. Očito u tome ima podršku od strane EU, ako ne podršku tada ima barem njenu prešutnu suglasnost. I tu Hrvatska općenito mora biti vrlo oprezna i to prvenstveno prema EU. Ako se upućuje pravna kritika prema Srbiji ili prema EU tada to ne trebaju činiti političari, jer često puta svojim izjavama i pravnim neznanjem stvar dodatno zakompliciraju, već te kritike treba izreći pravna struka i to prvenstveno ona akademska.
Protupravni postupci protiv RH
One pravne stručnjake koji u EU vide pravnu državu, to njeno ponašanje i izjava da Hrvatska treba biti oprezna kod poništavanja pravnih akata bivše vojske i bivše propale države, takav stav može iznenaditi jer ide u pravcu rušenja međunarodnog pravnog poretka. A one druge koji u EU više vide političku nego pravnu tvorevinu nisu niti malo iznenađeni takvim stavom, jer sličan stav koji je protupravan i suprotan međunarodnom pravu ta ista EU je nekoliko puta poduzela kad se radilo o nečemu što je upereno protiv Hrvatske, (ZERP, Haaški sud i sl.), kada je nedvojbeno koristila različite „pravne" kriterije prema pojedinim državama, a prvenstveno prema Hrvatskoj.
Prema Hrvatskoj njen prelazak sa pravnog na političko polje postaje konstanta u njenom ponašanju. Ovdje ne želim govoriti o teoriji urote, ali brojne činjenice koje su nesporne idu u pravcu potvrde mojih tvrdnji.
Pojedine izjave s političkog vrha države, su pravno nepromišljene, kao one da Srbija to nema pravo činiti ali počinitelje zločina treba NepromišljenostPojedine izjave s političkog vrha države, su pravno nepromišljene, kao one da Srbija to nema pravo činiti ali počinitelje zločina treba kazniti. Takva izjava je vrlo opasna jer potvrđuje od samog vrha države da postoje zločini, iako nikakava istraga o tome u Hrvatskoj nije vođena i ne postoji čak niti kaznena prijava protiv eventualnih počinitelja na hrvatskoj strani. Hrvatsko ministarstvo pravosuđa je napravilo najveću pravnu grešku kad je išlo te srpske optužnice službeno uručiti optuženim osobama u Hrvatskoj kazniti. Takva izjava je vrlo opasna jer potvrđuje od samog vrha države da postoje zločini, iako nikakava istraga o tome u Hrvatskoj nije vođena i ne postoji čak niti kaznena prijava protiv eventualnih počinitelja na hrvatskoj strani. Hrvatsko ministarstvo pravosuđa je napravilo najveću pravnu grešku kad je išlo te srpske optužnice službeno uručiti optuženim osobama u Hrvatskoj.
Tim činom je potvrdila pravnu valjanost tih srpskih optružbi na hrvatskome tlu i optužene uvukla u još težu pravnu situaciju. Jedini ispravni odgovor Ministarstva pravosuđa trebao je biti donošenje rješenja o odbacivanju srpskih optužnica, uopće ne ulazeći u meritum stvari, jer Srbija nije pravno legitimirana da kazneno progoni počinitelje kaznenih djela u drugoj državi i koji nisu njeni državljani. Takvim činom se ruši hrvatski državni suverenitet, i takav čin predstavlja pravnu agresiju na hrvatsku državu. Hrvatska diplomacija je trebala hitno izvijestiti Vijeće sigurnosti o srpskoj pravnoj agresiji na Hrvatsku.
Riječ je o srpskoj dugo promišljenoj diverziji protiv Republike Hrvatske i njenih pravnih temelja, s nesagledivim političkim i pravnim posljedicama koje iz toga mogu proizići.
Potrebna promjena međunarodne politike
Promijeniti politikuHrvatska politika od vrha do dna, a prvenstveno ona međunarodna i međudržavna mora se dupkom promijeniti, prvenstveno dovodeći na funkcije stručne a ne stranačke ljude. Hrvatska politika mora na takvo ponašanje Srbije prema Hrvatskoj odgovoriti vrlo čvrstim stavom – na primjer uvođenjem čvrstog viznog graničnog režima koji bi Srbiju teško pogodio.Hrvatska politika od vrha do dna, a prvenstveno ona međunarodna i međudržavna mora se dupkom promijeniti, prvenstveno dovodeći na funkcije stručne a ne stranačke ljude. Hrvatska politika mora na takvo ponašanje Srbije prema Hrvatskoj odgovoriti vrlo čvrstim stavom – na primjer uvođenjem čvrstog viznog graničnog režima koji bi Srbiju teško pogodio. A ako bi neki političar iz neke zemlje EU vršio pritisak na Hrvatsku da popusti treba jasno i glasno upitati na primjer Francuze da li bi oni dopustili da Njemci dižu optužnice protiv francuskog političkog i vojnog vrha i da ih odvode i da im sude u Njemačkoj. Ako kažu da bi dopustili i onda ćemo im odgovoriti da mi to ne bi nikad učinili jer je to grubo gaženje međunarodnoga prava i suvereniteta zemlje.
Hrvatski narod, ali i članstvo svih političkih stranaka trebaju shvatiti, ako to ne shvaćaju njihova stranačka rukovodstva, da se Hrvatska nalazi pred sudbonosnom odlukom ulaska u EU sa svim mogućima dugoročno tragičnim posljedicama toga čina. Sa svih strana svijeta stižu dobronamjerna upozorenja Hrvatskoj da to ne čini, a poglavito ne u ova za EU turbulentna vremena gdje se ne zna kako će EU završiti i kako će izići iz gospopdarske i političke krize.
Kao narod nitko nam nema pravo zabraniti da mislimo svojom vlastitom glavom i da se odlučujemo za političke poteze koji će nam garantirati budućnost, slobodu i prosperitet. Svi moramo znati da se strana uprava o nama neće brinuti već će gledati samo svoje gospodarske i političke interese. Za to imamo bezbroj primjera iz kolonijalnog ponašanja nekadanjih kolonijalnih sila. Suverenitet Hrvatske je naša najveća svetinja i politički ne vjerujmo nikome tko ga pokušava oduzeti hrvatskom narodu. Suverenitet je temeljni stup opstojnosti države, a time i slobode koju smo preskupo kroz našu tragičnu povijest plaćali krvlju. Ako mi sami o sebi nećemo misliti uskoro nećemo imati više nikakve budućnosti.
Mile Prpa