Zašto trebamo reći – ne Europskoj uniji

Kao narod moramo postati misleća kategorija! Pripadamo ljudskoj vrsti koju znanost naziva – homo sapiene! I zato ne dopustimo da politika misli umjesto nas ili da politički odlučuje bez naroda. Svi oni narodi u povijesti svijeta koji su prepustili svoju politiku samo u ruke političara po načelu – o tome brinu političari, u pravilu su od strane takvih političara gurnuti u političku provaliju. Ako želimo opstati kao narod, ako želimo osigurati budućnost svojoj djeci i svim budućim hrvatskihm naraštajima, mi jednostavno moramo reći – ne Europskoj uniji! Ovo je najsudbonosniji trenutak u našoj povijesti - ovo je razdjelnica naše opstojnosti ili našeg konačnog ubrzanog nestanka.

Hrvatska podčinjenost

Kao prvo, Hrvatska nije ni politički ni gospodarski partner Europskoj uniji. Od prvog dana postojanja neovisne RH, EU nas nije niti jednoga momenta prihvatila kao ravnopravnog političkog ili gospodarskog partnera i sugovornika, niti jednim svojim potezom nije pokazala da u političkim pregovorima treba Hrvatsku poštivati i čuvati njeno političko i svako drugo dostojanstvo. (A da posebno ne govorim o njenom ponašanju za vrijeme Domovinskog rata.) Već, upravo obrnuto – dobili smo od nje toliko packi da ispada da smo najgori narod na svijetu! Konačno ni to im nije bilo dovoljno već su od nas tražili i glavarinu (glave naših generala) kroz Haaški sud, da bi nas na kraju mogli proglasiti i zločinačkim narodom, po sustavu - treba zgaziti zločinačku glavu zmiji, a pri tome ne dovodimo njeno pravo na život, jer nije otrov u cijelom njenom tijelu, već samo u njenoj glavi. Takav maćehinski odnos prema Hrvatskoj je besprimjeran u novijoj europskoj povijesti. Bolje da se upitamo – pa što nam sve nisu napravili u negativnom smislu?!

EU je s nama pregovarala jezikom diktata, jezikom ucjene, jezikom uvjetovanja, jezikom prezira, jezikom jačeg, jezikom svog interesa, jezikom lažnih obećanja, jezikom prevaranta, jezikom moćnika, i da dalje ne nabrajam, a sve se svodilo na jezik -neravnopravnih sugovornika.

Ne bismo trebali prihvatiti ni preporuku pape Benedikta XVI da uđemo u EU (koji to forsira samo zbog toga kako bi u EU ojačao katolički mentalitet) jer upravo našim ulaskom u EU prijeti opasnost rastroja i našeg uzoritog katolicizma kao povijesnog stupa naše opstojnosti.

Što je sve Hrvatska potpisala?

Mi moramo misliti samo, jedino i isključivo svojom hrvatskom glavom, vodeći računa o svojim strateškim, političkim, gospodarskim, nacionalnim i svakim drugim interesima. Svaka ona politika koja ne prihvaća takav princip razmišljanja je protunarodna, protudržavna i nema i ne može imati legitimitet u narodu, jer nam u protivnom ugrožava našu opstojnost. Od 1990. g. na ovamo mi gotovo da nismo doživjeli ništa dobro od EU, pa kako možemo očekivati ubuduće kad u nju uđemo i formalno, kad nas se više nizašto neće trebati ni pitati?!

Bojim se da naša politika ne zna, a u to sam sve više i uvjeren, ni što je sve potpisala i na kakav je nepovoljni status Hrvatske pristala. Kad bi se sve to polako seciralo, počevši od samog, u mnogo čemu za Hrvatsku nepovoljnog - Lisabonskog ugovora, došlo bi se do poraznih rezultata.

Na prvi neuspjeh, i izbijanje na površinu negativnih trendova za Hrvatsku, odmah po njenom ulasku u EU, hrvatski političari će samo slegnuti ramenima i reći – Mi tu ne možemo ništa, mi smo željeli sve najbolje, a sve je ispalo drugačije. Izjave naših političara o EU djeluju djetinjasto, nezrelo, nekritički, gleda se samo moguća dobra strana ulaska, neki sitni šićarluk, a brojni argumenti za neulazak koji naprosto bodu oči na svakom koraku i ne spominju se, pače ne dopušta se ni javna rasprava o tome.

Onaj dio hrvatske inteligencije koji želi da se javno stave sve karte na stol prije preuzimanja bilo kakve obveze, odmah se etiketira kojekakvim nazivima i pridjevima zaostalosti, poput nacionaliste, euroskeptika, ognjištara i sl.

EU se već ispuhuje kao balon

Gotovo odmah po osnutku samostalne hrvatske države, udružili su se i organizirali svi njeni unutarnji i vanjski čerupatori da ne kažem neprijatelji, da je očerupaju poput gladnih lisica kada navale na nemoćnu kokoš. Nije im bilo dosta što su rasprodali banke, telekomunikacije, industriju nafte, Plivu, brojne hotele, odrekle se gospodarskog pojasa, i da sve drugo ne nabrajam, a sad posežu i za rasprodajom nacionalnih parkova poput jednoga od najljepših bisera Jadranskoga mora – Brijunskog otočja. A sve skupa da bi se dodvorili europskim gospodarima prstenova i da nas čim prije prime i zagrle u svoju (a je li i našu?) EU, kako bi se i oni tamo dobro uhljebili, jer više krađa ne bi bila moguća, barem ne tako otvoreno i masovno kao dosada u Hrvatskoj. A zaboravljaju da će prvi koje će EU odbaciti kao nepotrebne, nakon obavljenog zadatka, biti upravo ti judisti, hrvatski političari. Kao što je Beograd odbacio Svetozara Pribičevića odmah nakon što mu je na tanjuru donio sve krajeve s ovu stranu Drine na dar. Dalje im je mogao samo smetati.

Ali, pomalo EU već postaje ispuhani balon. Ima više država, njenih članica, pa i onih najvećih, koje bi se željele naći izvan njegove košare, iako to nikada javno s političkog vrha ne ističu. Ali zato postoji, još uvijek postoji jedna država koja se zove Hrvatska čije političko vodstvo slijepo, fanatično, krajnje politički naivno želi ući u košaru tog već podosta ispuhanog europskoga balona, poput djeteta koje uporno želi pojesti kupljenu čokoladu, a za koju je upravo pristigla vijest da se povlači iz prodaje jer u sebi sadržava nedopustivu dozu otrova i da je opasna za zdravlje.

Upitna hrvatska budućnost

Na HTV forumu prije nekih dvadesetak dana jedan Slovenac reče - Slovenija u EU ima manje prava nego što je imala u Jugoslaviji. Postali smo najobičnija provincija, izgubili smo sve atribute države; nemamo granica, nemamo svoje monetarne politike, nemamo ovo, nemamo ono, nemamo utjecaj ni na što...! Izgleda da im otrežnjenje ulazi u glavu, ali do kraja kasno.

Zar će Hrvatska kad uđe u EU imati više prava nego je imala kad je bila u Jugoslaviji, niti blizu neće imati prava kolika je imala u Jugi?! Zar smo se mi borili protiv Jugoslavije, da bismo ušli u državnu asocijaciju u kojoj ćemo imati znatno manje prava. Malo morgen! To bi naši političari trebali shvatiti.

Hrvatska ima, na svome dijelu Jadrana, 1185 otoka, otočića, hridi i grebena, dakle ne spominjući sve one njene kontinentalne, jezerske i riječne ljepote, ima samo tih jadranskih (uključujući tu uz otoke, prelijepe obalne plaže i slično) preko 1500 predragocjenih bisera. Narodna mudrost kaže da se s punim džepovima bisera ne ide među lopove, a poglavito ne među one međunarodne, europske o kojima je još 1975.g prorokovao vizioar Bruno Bušić i koji ih je nazivao makrolopovima.

Svaki, iti malo misleći čovjek, pa i školska djeca vide da nam se ulaskom u EU spremaju sve najvrednije oduzeti mirno, legalno, podmuklo – bez rata i konflikta, a sve uz naš potpis ili prešutno. Ali Hrvatska ima svoju inteligenciju (barem njen jedan dio), onu poštenu, domoljubnu, altruističku koja je spremna žrtvovati i osobne interese za spas domovine i koja stalno upozorava svoj narod što mu se uskoro može dogoditi ukoliko bezglavo i nepromišljeno uđe u EU.

Kao nikada u svojoj cjelokupnoj povijesti Hrvatska, po prvi puta, više ne kao dio, već kao potpuna cjelina sa svom svojom naslijeđenom povijesnom, gospodarskom i kulturnom baštinom koju je gradila krvlju i znojem svojih stotinu generacija kroz trinaest stoljeća - našla se u opasnosti da to sve izgubi – zbog totalne zablude u kojoj žive njeni političari, koji nisu dorasli zadatku pred kojim se nalaze.

Zakon jačega

Kroz cijelu povijest čovječanstva nemilosrdno je harao zakon jačega kroz vojne prijetnje i ratove, a danas se taj isti zakon prema potrebi preodjene u miroljubivo ruho kao zakon moćnijeg (prvenstveno gospodarski moćnijeg). Onaj tko to ne shvaća taj je totalni politički slijepac. Zar itko razuman misli da će zakon jačega ili danas preodjenut u „miroljubivo" ruho u zakon moćnijega – ikada prestati važiti?!

Sve veći je broj intelektualaca koji po različitim internetskim portalima ukazuju na dugoročnu pogubnost ulaska Hrvatske u EU pod postojećim, nametnutim uvjetima, i po svim njihovim procjenama to nas dugoročno kroz nekoliko decenija vodi u definitivni nestanak. (Da podsjetim na najnoviji slučaj od prije nekoliko dana kad su Francuska i Italija od Hrvatske kao buduće članice EU zatražile da na svome teritoriju otvori nekoliko velikih kampova za izbjeglice iz Sjeverne Afrike u koje bi se smjestilo nekoliko tisuća ili par desetaka tisuća afričkih izbjeglica). Zar svakome razumnom čovjeku u Hrvatskoj već samo to, a da sve drugo i ne spominjem – nije dovoljan dokaz što nas čeka nakon ulaska u EU. Lisabonski ugovor predviđa razmještanje imigranata po određenom ključu u sve članice, posebno predviđa i slobodu svakog državljanina EU da se naseli u bilo kojem dijelu EU (dakle i u buduću provinciju Hrvatsku) gdje odmah stječe izborno pravo da bira i bude izabran u tijela lokalne i druge uprave.

Zato, gromoglasno recimo ne svome nestanku!

To najprije trebamo reći gromoglasom cijeloga naroda „svojim" političarima. To trebamo reći svim ustavnim, legalnim pravnim sredstvima, napisima, govorima, ali najviše na budućem referendumu, ako ga i bude, i ako ga ne lažiraju.

Reći ne svome nestanku! Jer to ne je naše sudbonosno, i recimo ga dok ne postane posve kasno!

Ne kao guske u maglu

Za kajanje neće biti vremena, ali će ga nažalost još biti samo za prijezir prema onima (političarima) koji su nam to učinili mimo većinske volje naroda. To „ne" - trebaju gromoglasno reći, radnici, ribari, seljaci, činovnici, inteligencija, studenti, znanstvenici i cjelokupan hrvatski narod, a posebno, posebno hrvatski branitelji. Ne dajmo Hrvatsku iz svojih ruku! – političari nemaju mandat hrvatskog naroda da Hrvatsku uvuku u EU bez suglasnosti velike većine svoga naroda. Oni zapravo i ne znaju kamo nas vode. Lisabonski sporazum, prema izjavi jednog dužnosnika, još nije preveden na hrvatski jezik, što znači da ga je od političara jedva itko i pročitao, a kamoli da je sve proučio što u njemu piše.

Zar vam ništa više ne znače one riječi Stjepana Radića – Ne idite kao guske u maglu!

S jedne strane imamo hrvatsku politiku koja gotovo u cijelosti misli da nas (zapravo samo njih) u EU čeka med i mlijeko, a s druge strane dobar dio hrvatske inteligencije misli i to stalno argumentira da nas u EU ne čeka ništa dobro, pače da s vremenom sve gubimo i da nam tamo dogledno prijeti i sam naš nestanak. Zanimljivo je da hrvatska inteligencija traži javno sučeljavanje argumentima, a politika za to ne želi niti čuti. To je vrlo indikativno i bilo bi dovoljan razlog svakom iti malo mislećem građaninu da na referendumu - ne glasa za ulazak Hrvatske u EU.

Tražimo od vlasti da dopusti na TV i radio postajama javno sučeljavanje argumentima razloga za ulazak i razloga za neulazak Hrvatske u EU. Vlast to ne dopušta jer je svjesna da bi visokopostotno pobijedili argumenti – protiv ulaska! Vlast živi u iluziji da će Hrvatskoj ulazak u EU razriješiti sve njene gospodarske i slične probleme. To je najveća zabluda! Stupit će na snagu zakon moćnijega, koji će na vrlo profinjnen način sve što mu je profitabilno - mirno i dostojanstveno preuzeti u svoje ruke.

Izraelcima nezamislivo

Mnogi hrvatski domoljubi, još žive u zabludama, da nam prijeti opasnost od Srbije. Ne, nama prijeti najveća opasnost od EU, a od Srbije nam može ponovno zaprijetiti opasnost samo kad se nađemo zajedno u EU kao paradržavnoj tvorevini bez unutarnjih granica. Tek tada jednim birokratskim potezom pera Europske komisije može se formirati Balkanska unija, ili kako je god drugačije zvali, a da se tome tada nitko neće moći suprotstaviti. Dok smo izvan EU i dok smo pod patronatom NATO pakta Hrvatskoj više sa strane Srbije ne prijeti niti najmanja opasnost. Ali, objektivno rečeno Hrvatskoj za tako nešto prijeti opasnost od određenih političkih struktura u samoj Hrvatskoj, a posebno kad se svi nađemo unutar granica EU, tad će i same te strukturei tražiti formiranje Balkanske unije ili slično, (po tajnom nalogu gospodara europskih prstenova) i uz financijsku potporu pristašama tog projekta unutar buduće europske provincije Hrvatske.

Je li bi država Izrael, da se kojim slučajem nalazi u Europi, htjela postati članica EU i odreći se svoga suvereniteta. Za njih bi to bilo nezamislivo. Suverenitet naroda na njegovome teritoriju je najveća svetinja kojeg svi njegovi pripadnici beziznimno moraju poštivati, jer suverenitet je iznad svakog osobnog interesa, a nalazi se po okomici pozicioniran između Boga i naroda. To je svetinja u koju nitko, beziznimno nitko nema pravo niti dirnuti, a kamoli oduzeti ga svome vlastitome narodu.

Mile Prpa

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 odlično — dduvnjak 2011-05-09 22:17

Citat:

Ali, objektivno rečeno Hrvatskoj za tako nešto prijeti opasnost od određenih političkih struktura u samoj Hrvatskoj, a posebno kad se svi nađemo unutar granica EU, tad će i same te strukturei tražiti formiranje Balkanske unije ili slično, (po tajnom nalogu gospodara europskih prstenova) i uz financijsku potporu pristašama tog projekta unutar buduće europske provincije Hrvatske.

Gospodin Prpa je ovdje po mom skromnom mišljenju dao pravu analizu .

Prijavi Administratoru

#2 ne da — Njofra 2011-05-09 22:20

Pratio sam jučer cijelu raspravu ne da u europsku uniju na ovim stranicama. Čudim se da nitko ne komentira ovaj odličan članak zašto ne.

Prijavi Administratoru

#3 SLAŽEM SE U POTPUNOSTI SA GOSPODINOM MILOM PRPOM U OVOJ ODLIČNOJ ANALIZI — preporod 2011-05-10 00:34

Ovo što je napisao gospodin Mile Prpa potpisujem u cjelosti.Čitavi je članak perfetno sazdan i izbalansiran.
Polazi od čiste logike i ISTINSKOG DOMOLJUBLJA.
Glavna tema koja se provlači kroz svaku riječ je jasna:
RADI SE O SLOBODI HRVATSKOG NARODA
Kako itko ( a posebice tzv."hrvatski patrioti" mogu i pomisliti da će stranci,i višenacionalni CENTRALNO UPRAVLJANI ENTITI poput EVROPSKE UNIJE
ikada učiniti IŠTA što bi jednoj (omanjoj) članici poput Hrvatske dalo više slobode ili suveriniteta?
To je jako nalik na jednu veliku internacionalnu kompaniju koju u Americi i Englesko govornom području Korporacijskim rječnikom zovu:
"HOSTILE TAKEOVER"' ili Hrvatski:"Nasil no,neprijateljs ko preuzimanje"
koja "guta" one manje i preuzima ih ,ponajprije ekonomski a onda neizbježno i Zakonski i Politički.
Mogu reći (nešto slični i gospodin Prpa spominje),da MI Hrvati sada imamo još uvijek adute u rukama,prekrasn u zemlju Mediteransko,sr ednje-evropskog tipa i položaj kojemu nema premca nadaleko.
Sve što nam treba je DOMOLJUBNA i SPOSOBNA NACIONALNA ELITA ,a ne stranci koji su oduvijek i uvijek cče biti po samoj LOGICI STVARI dirigirani SAMO SVOJIM VLASTITIM INTERESIMA.
Hrvatska bi se u UNIJI našla u položaju svojevrsnog rezervata nalik na one iz KAUBOJSKIH FILMOVA u kojima bi nam "šerifi" iz MEGA KORPORACIJE i prepotentni anglosaksonci i kojekakvi klatež (a može doći svatko ukljućujući i Afrikance i izbjeglice)iz UNIJE izvlačiti sve resurse i profite i NASELJAVATI SE gdje i kako hoče(naravno uz svoje "domaće" placenike ljude od povjerenja,koji su im već sada na spisku ili ih čeka dobra nagrada za ovaj prljavi posao.
Nemislim da je ovaj "SCENARIO" imalo pretjeran ili previše crn,-dapače može biti još i gore...
Problem je kod nas u Hrvatskoj da postoji od MEDIJA i javnih provokatora stvorena atmosfera STRAHA i NESIGURNOSTI da ćemo EKONOMSKI PROPASTI AKO NE UDJEMO U UNIJU.Jer,da "naši su nas anacionalni političari debelo zadužili i prezadužili...
Da,taj strah..."Kako ćemo kao siročad biti VAN te moćne UNIJE..tko će nam dati investicije novac?
Ali to je samo STRAH i ništa vise..
UNIJA neće dati ništa za badava,ustvari hoće u početku kao Grčkoj (po ulasku u Uniju SVE su cijene "skočile" trostruko) a onda su im "velikodušno" davali kredite "šakom i kapom" i uvukli ih u 400 milijardi EURA duga..Isti se scenario
odigrao i sa Irskom,i sa Portugalom a sad je na redu Španjolska.
Ako ovo nije famozno "DUŽNIČKO ROBSTVO" onda živimo na Marsu a ne na planeti Zemlji...
Još bi se moglo nabrojiti puno valjanih razloga da kažemo NE EVROPSKOJ UNIJI i potpišemo dragovoljno svoj nestanak sa Povjesne scene kao SUVEREN i
UNIKATAN NAROD HRVATA...
Ali mislim da je i ovo dovoljno..
OVO JE ZAISTA JEDNA OD NAJPRESUDNIJIH ODLUKA U ČITAVOJ HRVATSKOJ POVJESTI...
Potezom pera anacionalnih i korumpiranih (i izdajničkih ) "političara"sva naša Povjest,Žrtve i Državnost i Samostalnost mogu zaista
biti PROKOCKANE...ti m novim
"VERSAJSKIM UGOVOROM"koji smišljeno radi na destrukciji SVIH INDIVIDUALNIH NACIJA i NADOMJESTI IH BEZLIČNOM MATERIJALIZIRAN OM APOLITIČKOM MASOM,
NEPOVRATNO i ZAUVIJEK...
MORAMO REĆI "NE" toj "PRESUDI"
HRVATSKA I ISTINSKA HRVATSKA DOMOLJUBNA "ELITA"MORA SMOĆI DOVOLJNO SNAGE HRABROSTI , NACIONALNE SVIJESTI I PONOSA
DA KAŽE ODLUČNO SVOJ POVJESNI:
"NE"!

Prijavi Administratoru

#4 imamo puno... — kostresh 2011-05-10 08:50

...povjesnih primjera propadanja nacija a naj vise i naj bolnija su nam nasa!
i opet smo na rubu ponora nestajanja, u povjesti, ne magli!
poznata izreka kaze:"tko ide tudjim stopama nikada nece biti prvi". kod nas je to pomalo smijesno... mi pratimo svoje stope. one putove koje smo vec prosli uporno pratimo i u iste kolotecine upadamo koje su nam drugi utabali.
krajnje je vrijeme da pocnemo graditi svoje putove i mostove i sebi placati putarinu i mostarinu ako vec s bankama nismo nista naucili...
ne sekiraju me toliko lukavi koliko bedasti hrvati.

Prijavi Administratoru

#5 E,da ovo može pročitati tkz. — MIJO F 2011-05-10 09:33

..ministar vanjskoposlovni ,onaj balo,balavi mali Jadniković....pa da nešto konačno nauči i izgovori pametno i suvislo..ovako mi se čini,da je rođeni mali braco pelenaš "masonice" Vesne Pusić??!Bravo g.Prpa,bravo HaKaVe..više poslije Tuđmanovog priloga,pa Dijanovićevog,t e ovog,pa kad g.Kalafatić izreferira,te i ostalih kolumnista ,naravno smogovca Hitreca..ne mogu se odlučiti komu dati primat?Ma svi ste više nego ODLIČNI!Živjeli braćo HRVATSKA i sestre Hrvatice!!!MFP!

Prijavi Administratoru

#6 @Njofra — Miros 2011-05-10 09:58

Citat Njofra:

Pratio sam jučer cijelu raspravu ne da u europsku uniju na ovim stranicama. Čudim se da nitko ne komentira ovaj odličan članak zašto ne.

Oni koji se s njim slažu, nemaju što puno za dodati, a sljedbenici Pribičevića i Saveza za EUropu, oni koji se s njim ne slažu, nemaju ga čime pobiti. Zato.

Prijavi Administratoru

#7 Buđenje iz europskog sna — Crni Jahač 2011-05-10 16:08

Buđenje iz europskog sna -- OVDJE europskaunija.yolasite.com/... /

Prijavi Administratoru

#8 Za Hrast – Za izbore častne i za slobodu zlatnu! — verbum 2011-05-11 09:26

U Katekizmu Katoličke Crkve ili Rimskome katekizmu (Catechismus Romanus) pod naslovom ZAKONITA OBRANA piše slijedeće:

2263 Zakonita obrana osoba i drustava nije izuzetak od zabrane ubijanja neduznoga, sto predstavlja hotimicno ubojstvo covjeka. "Iz osobne obrane mogu uslijediti dva ucinka, prvi je od njih ocuvanje vlastitog zivota, a drugi je ubojstvo napadaca. (...) Prvi je ucinak namjeran, drugi nehotican".

2264 Ljubav prema samome sebi ostaje temeljnim nacelom cudoredja. Stoga je zakonito traziti postivanje vlastitoga prava na zivot. Tko brani svoj zivot ne postaje krivac ubojstva, cak i kad je prisiljen nanijeti napadacu smrtonosan udarac: Ako netko braneci svoj zivot primijeni vise nasilja nego je potrebno, njegov je cin nedopusten. Ako pak na napad odgovori odmjereno, obrana je dopustena (...) I nije za spas duse nuzno odreci se zakonite obrane da ne bismo druge ubili. Covjek je, naime, duzan skrbiti za svoj zivot vise nego za tudji.

2265 Zakonita obrana moze biti ne samo pravo nego i teska obveza onomu tko je odgovoran za zivote drugih, za opce dobro obitelji ili gradjanske zajednice.

2266 Obrana opcega drustvenog dobra trazi da se napadaca onesposobi da cini zlo. S tim u vezi je tradicionalni crkveni nauk priznao utemeljenim pravo i duznost zakonite javne vlasti da odredjuje kazne srazmjerne tezini prijestupa, ne iskljucujuci u krajnje teskim slucajevima ni smrtnu kaznu. Iz slicnih razloga nosioci vlasti imaju pravo upotrebiti oruzje da odbiju napadaca od gradjanske zajednice za koju su odgovorni.
Prvi je cilj kazni popraviti nered prouzrocen zlodjelom. Kad je krivac dragovoljno prihvaca, kazna ima vrijednost zadovoljstine. Osim toga, cilj je kazni stititi javni red i osobnu sigurnost. Napokon kazna ima ljekovitu vrijednost: u granicama mogucnosti, treba pridonijeti popravku krivca.'

Dakle nama kao kršćanima i katolicima, a navlastito našoj legitimno izabranoj vlasti dužnost je braniti naš Dom, odnosno našu Domovinu i naše Građane od ugroza bilo koje vrste!

Dakle, ako takvu SVETU DUŽNOST Haaški sud naziva 'Zločinačkim udruženim poduhvatom' ili jednostavnim jezikom, a kojega je upamtilo čitavo Čovječanstvo sve od njegovoga Stvaranja, zločinom. U kojem ili bolje rječeno u čijem mi to svijetu živimo; da li u Božjem, kojega je stvorio Bog ili u Zločinačkom, kojega može osmisliti, zamisliti ili uspostaviti samo i jedino Zlo? Da podvučem – od čega ili od koga je ovaj svijet, da li od Boga ili od Zloga?
Mislim da je već naš hrvatski general, zatočenik 'pravednoga' Haaškoga Suda, u svojemu završnome govoru, a koji je posramio svakoga onoga sudca u sudištu, pa i izvan toga Sudišta, jer je to putem video tehnike i interneta vidio i cijeli svijet i koji je sve Hrvate ma gdje god bili učino PONOSNIMA, dao dijelomični odgovor na to pitanje …

Ali, neka ne misle bjelosvjetska piskarala, jer što su uopće oni, koji svoju 'veličinu' i svoju 'moć', a pred Svemogućim Bogom oni su mrva, zlorabe za ugrožavanje 'malih' i 'nemočnih', ali za to pravednicima pred Bogom, za kažnjavanje obrane Svete Slobode 'što nam je sam Bog do', kako je to u svojoj himni slobodi opjevao naš hrvatski Velikan Ivan Gundulić hrvatskome simbolu Slobode, našemu Slobodarskome Dubrovniku!
Da li je naša sadašnja vlast spremna i danas učiti na tom skoro mitskom primjeru Slobodarskoga Dubrovnika? Mislim da ne bi bilo zgorega da se ubuduće prigodom inauguracije za Predsjednika u Hrvatskoj uvede obaveza zakletve da će uvijek poput Slobodarskoga Dubrovnika braniti i obraniti hrvatsku i njezin narod, kao i sve njezine građane od ugroza ma odakle dolazio!

Puno toga koristnoga bi naša vrhovna vlast mogla naučiti iz poviestnoga primjera našega Dubrovnika, jer nam on kao na dlanu daje primjer kako se i u svijetu svekolike agresije može preživjeti i kao NEUTRALNA DRŽAVA, a što je Dubrovnik i pokazao u času TURSKE OKUPACIJE!

Drugi svijetli primjer bio bi taj što su Hrvati branili i obranili Europu od protu-kršćanske turske invazije! Tu bi za primjer izdvojio hraboga vojskovođu hrvatskoga bana Josipa Jelačića!

Treći primjer bio bi onaj koji se je dogodio, a koji neodoljivo podsjeća na Hrvatsku situaciju nakon Haaških presuda danas, kada je za vrijeme obsade Sigeta, legendarni hrvatski vojskovođa (nekima je puno važnije da je on ipak mađarskoga podrijetla) Nikola Šubić Zrinski naredio posljednji proboj iz plamtećih zidina grada uz poklik 'Za grb častni i slobodu zlatnu!'. Iako je to završilo njegovom pogibijom, kao i njegovih ratnika, njima svima bila je čast život dati za Domovinu i svoj Narod, nego ostati na životu, a biti ROB!
Turci, zadivljeni takvim neviđenim junaštvom, dali su ga pokopati uz najviše vojne počasti, kao jednoga od svojih!

Hrvatska je danas kao Siget!

Za to mi se danas svi bez razlike moramo odlučiti da li ćemo u tu europsku uniju ući kao poraženi narod ili kao PONOSNI NAROD, koji zna što hoće, ali koji isto tako to što hoće zna predpostaviti svim ŠTETNIM zahtjevima, koji bi bili PROTIV vitalnih interesa HRVATSKOGA NARODA kao i blagostanja i sigurnosti svih HRVATSKIH GRAĐANA ma od kuda oni dolazili! Bez obzira dolazili oni sa ISTOKA ili sa ZAPADA!

Za to za Dom!
Za Hrast – Za izbore častne i za slobodu zlatnu!

Prijavi Administratoru

#9 Za Hrast-SVI na izbore! — verbum 2011-05-11 10:57

Hrvatski je narod predugo u povijesti (stolječima) prepuštao drugim stranim gospodarima svoju samobitnost i svoje vitalne interese! Samo jednom je u novijoj povijesti UZEO SVOJU SUDBINU U SVOJE RUKE kada je pod vodsvom dr. Franje Tuđmana ostvario svoju samostalnu i slobodnu državu, koju je odmah za tim morao i krvlju braniti i obraniti. Isto tako to mora činiti i sada, ali ovaj puta na hrvatskim višestranačkim i demokratskim izborima!
Zato,za slobodne i demokratske medije, za Hrast-SVI na izbore!

Prijavi Administratoru

#10 . — Domovine sin 2011-05-11 13:30

Citat: M. Prpa
Citat:

Mnogi hrvatski domoljubi, još žive u zabludama, da nam prijeti opasnost od Srbije. Ne, nama prijeti najveća opasnost od EU, a od Srbije nam može ponovno zaprijetiti opasnost samo kad se nađemo zajedno u EU kao paradržavnoj tvorevini bez unutarnjih granica.

Bravo gospodine Prpa, Hrvatska je vrlo sigurna i sve dok je ona izvan EU ne prijeti joj baš nikakva opasnost od Srba i Srbijanaca. To što Hrvatskom upravljaju Jugoslaveni i po uputama VB uništavaju državu, udovoljavajući rado i spremno raznim ucjenama i ad hoc rješenjima, skrojenim po mjeri onih koji žele poništiti RH, veličajući sve simbole bivše države, negirajući pritom i samu pomisao na RH nije nikakav problem, već je kako vi kažete samostalni ulazak RH u EU najveći problem Republike Hrvatske.

VB u sprezi sa Srbijom i domaćim Jugoslavenima najveći su hrvatski problem, zatim mi Hrvati sami sebi, pa tek na kraju EU, koja je također problem za RH, ali ipak tek na trećem mjestu ljestvice hrvatskih problema.

Hrvatska nije Izrael, Švicarska, Island ...

Prijavi Administratoru

#11 TAKVU PONOSNU HRVATSKU JA ŽELIM! — verbum 2011-05-11 14:42

Nitko pametan ne ide u bilo kakve saveze, a naročito ne državne saveze niti unije, ako prije toga ne ocijeni da za to postoji određena potreba. Tako bi prije nego poduzmemo bilo koji korak prvo trebali se zapitati da li mi imamo, osim želje da idemo za večinom, bilo kakvu potrebu za time. Koji su to opravdani razlozi zbog kojih, ili zbog kojeg, su druge države pristupile takvoj uniji. Ako naši razlozi i nisu identični razlozima drugih država, onda mi moramo bez dvoumljenja znati koji su to razlozi, koji su dovoljno jaki za takvu odluku?
Isto tako, ukoliko se ne odlučimo, moramo što ćemo ili što ne ćemo time izgubiti. Bez obzira na sve eventualne materijalne dobiti, ako bi to bilo na štetu našim vitalnim interesima, onda je logično da bi naš konačni odgovor trebao biti NE!
Kod toga moramo uzeti u obzir da vladajučoj 'eliti' nije stalo previše, ako uobče, do nacionalnih interesa u samoj njihovoj suštini, pa onda i nije nikakvo čudo da su ti naši vitalni interesi već i onako već izdani. Dakle, naši su interesi već sada velikim dijelom žrtvovani tijekom zadnjih skoro 11 godina de-tuđmanizacij e, a nakon ulazka u EU izgubiti čemo i znatni dio suvereniteta, kojeg ća preuzeti Bruxelles, a što je razvidno već iz same činjenice da u toj uniji već postoje zakoni, propisi i norme koje su postavljeni iznad već postojećih u svakoj pojedinoj državi članici, koji se uniji moraju prilagođavati.
Dakle, potrbno je preispitati naše želje u skladu sa našim potrebama, jer je dosadašnja praksa uglavnom pokazala da najveće koristi od takve unije imaju najveće države, kod čega i one same ponekad ratuju, a da male države imaju i najveću štetu, jer su na kraju krajeva i najosjetljivije . Diktiranjem što tko smije proizvoditi i izvoziti iz svoje vlastite države, EU sve više nalikuje na onu državu iz koje smo ne tako davno, jedva i uz visoku cijenu uspjeli izići, a što u pravilu ne vrijedi za velike članice. Odlučivanjem umjesto nas o životu i smrti, kao što su legalizacija pobačaja, koju su kod nas uveli u bivšoj državi komunisti, o izjednačavanju istospolnih brakova sa autentičnim kršćanskim poimanjem braka između muškarca i žene i pravo istospolnih partnera na usvajanje djece, odlučivanjem o tomu da li je Europa kršćanska ili nije, gdje imamo doduše u dalekoj Americi, odnosno SAD-u, da pripadnik ne-kršćanske vijere ima pravo tražiti da se uklone kršćanski simboli iz blizine njegovoga boravišta! I tako dalje i tako dalje, da ne nabrajam!
Na kraju jako je bitno, ako ne i najbitnije, kako to u svojemu izvrstnome članku spominje cijenjeni gospodin Mile Prpa, u cijeloj toj priči o ulazku ili o ne ulazku Hrvatske u Europsku uniju, da se nas od samoga početka od strane Bruxellesa ne tretira kao ravnopravnoga partnera, nego baš suprotno! Pa već bi to bio dovoljan razlog da ne uđemo u uniju koja iz toga razloga jako podsjeća na prije spomenutu bivšu srbo-komunistič ku tvorevinu, u kojoj nam je drugi (Srbin) donosio odluke u naše ime!
Koja je alternativa tomu, možda se i sama nameće – NEUTRALNOST!
No, prije konačne odluke moramo biti na čisto, što bi sve s time dobili, odnosno izgubili i kakvom bi se takva odluka pokazala, ako uzmemo u obzir, a to nikako ne smijemo izgubiti iz vida, da smo već zahvaljujući sustavnoj de-tuđmanizacij i ugurani u tzv. Zapadni Balkan ili Jugosferu, koje nam korak-po-korak Britanci uporno kroje?
Znači stratežki pristup - pažljiva analiza i MUDRA ODLUKA.
Mislim da bi se Hrvatska, ukoliko ocijeni da ulazkom u EU PUNO VIŠE dobiva nego gubi, trebala postaviti KAO RAVNOPRAVAN PARTNER, jer sve drugo neminovno vodi u POSLUŠNOST i ROBSTVO …

Takvu PONOSNU HRVATSKU JA ŽELIM! No ipak, ako to situacija nalaže potrebno je imati puno vještine, pa čak i lukavosti u pregovaranju.
Sjetimo se samo kako je naš Prvi hrvatski demokratski izabrani predsjednik ustrajno razgovarao i pregovarao, ali ne da bi dijelijo, nego da bi spašavao što se god spasiti moglo, da bi dobio na toliko dragocjenome vremenu, kada smo bili još slabi i goloruki!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments