Rasdušena (koja je izgubila dušu ili joj je oduzeta) Hrvatska!?

 

Neki narod, a poglavito brojčano mali - kao povijesno zaseban nacionalni corpus, da bi mogao normalno funkcionirati, opstati i razvijati se, počesto i u teškim uvjetima - treba ispuniti više pretpostavki, a mađu njima je svakako najvažnije – i posjedovanje vlastite nacionalne države, koju mora čuvati kao svoju najveću svetinju! Treba je čuvati svim sredstvima, pa i vlastitim životima – jer je ona garant njegove slobode i opstanka. To je povijest nebrojeno puta pokazala, a još uvijek pokazuje, s narodima koji ni do danas nemaju svoju državu. A da bi bila svetinja cijelome narodu nije dovoljno da ona ima samo sve potrebne pravne atribute države, već treba imati i sve sociološke i humane sadržaje da bi bila dostojna da se za nju žrtvuje. Država i njena vlast treba biti tako organizirana da, kao cjelina, ali i u svim svojim segmentima, istovremeno bude dostojna svoga naroda, svoga pučanstva koji u njoj živi, ali i onoga razasutog po svijetu, kojeg nazivamo - dijaspora.

Ona mora imati svoju dušu, svoju nutarnju snagu, svoju nutarnju Božju i moralnu svjetlost, koju doživljavamo i kao nervni, ali i kao kohezioni faktor, ali i kao toplinu sretnog doma. Hrvatska kao država jeste naša svetinja, ali funkcioniranje njene vlasti, njeno gospodarstvo, njena birokracija, njene socijalne razlike - bogatstvo i bijeda, njena korupcija, njena tajkunija, njeno kriminalno nadzemlje koje se uvuklo gotovo u sve njene strukture, njeno ljevičarenje, repovi jugokomunizma, nebriga o braniteljima, kriminalizacija Domovinskog rata i sl. – pokazuju da takva država (bolje kazano struktura i organizacija njene vlasti i upravljanja ) nije dostojna svog naroda, i nije dostojna da se za nju žrtvujemo, što dokazuje da Hrvatska još nema niti izdaleka izgrađenu svoju sociološku humanu dušu koju je počela gubiti još davno gubitkom same države, a posebno odhrvaćenjem dijelova naroda pod višestoljetnim patronatom tuđinske vlasti, a poglavito je rasdušena u vrijeme dviju Jugoslavija. Da bi nam bilo jasnije ovdje ću upotrijebiti sintagmu koju je izrekao još vođa Oktobarske revolucije Lenjin – (Ako nešto u državi nije dobro – narod se ne može smijeniti).

Na tu njegovu misao samo bih dodao - ali se narod može i trebao bi se opametiti! Ta rasdušena Hrvatska, prisutna je gotovo na svakom koraku – od činjenice da se iz sredstava Državnog proračuna financira i izdavanje povijesnih knjiga, kao i školskih udžbenika iz povijesti, koje pljuju po hrvatskinm nacionalnim svetinjama, i po novijoj i najnovijoj hrvatskoj povijesti u kojoj je došlo do hrvatske samostalnosti, pa sve do činjenice – opće nebrige za nacionalna bogatstva kako ona prirodna, jednako tako i ona gospodarska, njihovom rasprodajom i sl. Hrvatska nema svoju duhovnu koheziju, posebno u strukturama vlasti, a ako ovako nastavimo, vjerojatno je još dugo neće ni imati. Nema nacionalni nerv koji bi promptno reagirao na svaku povredu njenog corpusa, pa i na onu najmanju sitnicu u smislu zaštite svega postojećeg što je naše, na bilo kojem području, pa makar se radilo i samo o vlastitom ponosu. I sitnica nije sitnica ako je od nacionalnog interesa, (a naše je sve ono što se odražava na sve njene državljane i na cjelokupnu iseljenu i vandomovinsku Hrvatsku). Kao rasdušena Hrvatska nema snage da jednom zauvijek sa sebe skine lažne stigme zločinačke ili genocidne nacije koje su joj nametnuli i još uvijek uporno nameću njeni unutarnji ideloški protivnici, počesto i sa samog njenog vlastitog državnog vrha, ali i vanjski neprijatelji.

Hrvatska nema svoje duše, pa nema ni volje da jednom za sva vremena razriješi pitanje Jasenovca isključivo na podlozi istine, na podlozi onoga što se je tamo stvarno dogodilo, neumanjujući niti uvećavajući broj žrtava, niti za jednu jedinu. Ona nema volje da jasenovačku listu stradalih jednom stavi na Internet na javni uvid svim građanima RH i građanima država s područja ex Jugoslavije, da svi vide da li je ta lista istinita ili je u dobrom dijelu lažna. (Najnoviji slučaj njene lažnosti - koji je izbio u javnost kad je utvrđeno da se na toj listi nalazi četrdesetak mještana Siverića, koji su poginuli stotinama kilometara daleko od Jasenovca, uglavnom od anglo-američkih bombardera, ali se na istoj nalazi i nekoliko Siverćana koji su još i sad živi i zdravi. A tko zna koliko još lažnih žrtava ima na toj listi iz drugih mjesta i gradova iz RH, BiH, pa i iz drugih susjednih država?) Jednako tako, Hrvatska nema ni volje, ni snage da iskopa, sakupi i prebroji sve kosti, svojih mrtvih razasutih po brojnim masovnim grobištima u Sloveniji i RH, ili drugdje gdje su joj dostupni, a koje nazivamo bleiburškim stradalnicima, stradalnicima križnih puteva i Poraća – sve žrtave okrutnog komunističkog režima, i da ih dostojno sahrani kao svoje mrtve, gdje je god to moguće.

Da jednom zauvijek, iza sebe, ostavimo to nesretno vrijeme, da ga prepustimo povijesti i da nas za svagda prestane dijeliti kao nacionalni corpus na dva nepomirljiva dijela. Jer u Hrvatskoj nikome razumnom danas ne trebaju ni tzv. fašisti ni antifašisti. – obje te kategorije pripadaju davnoj i tragičnoj povijesti, a ne našem suvremenom društvu. Zato nam je potrebna apsolutna istina o svemu onome što se dogodilo, da ne bismo više bili duhovno roblje tog vremena. Samo Istina nas može osloboditi, pa ma kako crna bila. I najružnija istina je ljepša i od najljepše laži, jednostavno za to jer je – Istina! Nadalje, Hrvatska nema volje da sačini spisak nepoželjnih osoba kojima se ni pod kojim uvjetima ne smije dopustiti ulazak u Hrvatsku, kao nedavni slučaj četničkog vojvode koji je obilazio zadarsko zaleđe, uz našu TV pompu. Ili da ad hoc prosudi da je ulazak neke strane osobe nepoželjan, i nadležna tijela vlasti trebaju smjesta spriječiti njen ulazak. Hrvatska nema volju da dovede u red svoja sredstva priopćavanja i da sa ekrana makne neke emisije koje blate njen nacionalni ponos, što je nezamislivo u bilo kojoj državi svijeta.

Ali isto tako, zbog te svoje rasdušenosti, nema ni snage ni volje da preokrene tv programe s neprekidne „kulture pištolja“ i nasilja na - humane, edukativne programe i sl. Nadalje, Hrvatska je rasdušena do te mjere da se s njenog državnog vrha dodjeljuju hrvatski ordeni osobama iz bivšeg jugokomunističkog režima, za zasluge u tom nedemokratskom, totalitarističkom i izrazito protuhrvatskom režimu (Marku Beliniću, Milki Planinc, Sardeliću i nekim drugima), a od kojeg smo se režima, i vojnih struktura pod njegovim znakovljem, u Domovinskom ratu branili na život ili smrt za goli opstanak. Za pojmove iti jednog europolitičara ili humaniste, to bi jednostavno bilo neshvatljivo i suprotno njihovoj Rezoluciji Europskog parlamenta o totalitarnim režimima. Sa tog istog državnog vrha ne znam da li je našim braniteljima dodijeljen iti jedan jedini orden. Ovo je suprotno svakom ljudskom i državničkom razumu, a od dodjele tih ordena, diže nam se kosa na glavi. Hrvatska je rasdušena i uz činjenicu da je za vrijeme Račanove vlasti engleskim tajnim službama (a ne Haaškom tribunalu) iz Predsjedničkih dvora predan na uvid i kopiranje pun kamion dokumenata (transkripata) koji se odnose na Domovinski rat, a koji su se koristili protiv Hrvatske. Svaka pametna država pedeset godina neda uvid u svoju arhivu ni vlastitim građanima, a kamoli stranim obavještajnim agenturama i to zemlje koja se nikada u svojoj povijesti nije prijateljski odnosila prema Hrvatskoj. Apsurd do nebesa!

Eklatantan primjer hrvatske rasdušenosti jest i nerazminiranje još brojnih njenih miniranih područja. Hrvatska vlast vrlo dobro zna da će zbog toga u narednih nekoliko godina, nažalost, poginuti možda i par stotina ljudi, a među njima i veliki broj djece, ali ona za razminiranje nema novca, a za kojekakve druge gluposti ima ga napretek. To pokazuje da je vlast bezdušna i da im je potpuno svejedno da li će toliki ljudi nastradati. Razminiranje cjelokupnog područja je - narodni, da ne kažem državni, primarni, najhitniji i najvažniji zadatak. Za svaku narednu nastradalu osobu na nerazminiranom području izravno je odgovorna vlast i svaka žrtva treba biti osobno na njihovoj savjesti. Iz izjava hrvatskih političara nema niti najmanjeg traga o potrebi uspostavljanja duhovnog i svakog drugog jedinstva s hrvatskim entitetom u BiH i onim razasutim gotovo po svim merdijanima i paralelama, koji brojčano čini još jedan domovinski narod, ali van domovine, i koji vrlo često ima potrebu za našom pomoći, pa makar ponekad i samo moralnom. Taj dio nacionalnog corpusa (iseljenog i vandomovinskog) izgleda da vlast doživljava kao nekakav teret, kao nešto što se ne bi trebalo ni ticati Hrvatske, naravno osim ako joj nešto od te strane zatreba.

To niti malo nije zdrav odnos. Ta briga o iseljenim i vandomovinskim Hrvatima trebala bi ići sve dotle da bi im trebalo svima ponuditi i hrvatsko državljanstvo, onima koji to žele i ako to ne bi bilo u suprotnosti s propisima njihovih država u kojima sada žive. Najmanje što bi se moglo učiniti trebalo bi barem sačiniti nekakvu evidenciju ljudstva iseljene i rasute Hrvatske. Pad nataliteta u našoj domovini je nešto najtragičnije što nam se trenutno događa, čak prijeti i našim potpunim nestankom u jednoj doglednijoj budućnosti, a vlast je toliko rasdušena da je taj problem uopće ne interesira, a ono je naše sudbonosno pitanje. Sa dvoglavog vrha naše državne vlasti - još niti jedanput javno nije ni spomenut taj problem, o njemu tek vode računa, po moći i utjecaju, tek neka mariginalna društva. A dvoglavost naše politike svodi se na dvije kategorije politike; jedna se ponekad ponaša kao – „turistička agencija“ Pantovčak, a drugi dio dvoglavog državnog vrha zna ponekad provoditi politiku – „ja rekao, ja porekao“. Skromnost je odlika svake poštene vlasti, jer takva vlast, svoje vladanje ne doživljava kao neku čast, kao neku moć, već kao obvezu, kao služenje svome narodu i njegovoj dobrobiti. Lako ćete prepoznati neku vlast da li služi narodu ili se ponaša tako kao da narod služi njoj – po njenoj bahatosti, po njenoj nadmenosti, po njenoj zaljubljenosti u sama sebe, i u svoje političke karijere i sl. Ukratko – vlasti koja je važna sama sebi! Mi kao narod nismo previše sigurni u svoje političare, poput neke banke koja nije sigurna u svoje zaštitare. Neki naši političari ne da nisu stručni i sposobni, već nisu pouzdani.

Zato na izborima, snagom čovjekoljublja, domoljublja i bogoljublja treba državu preuzeti iz ruku nepouzdanih političara i vratiti je narodu. Što znači vratiti je na temelje političke pouzdanosti, na temelje istine, pravde i čestitosti gdje god je to moguće. Drugim riječima postaviti je na čvrste temelje kršćanskog morala. Morala kojeg prihvaća i podržava visokopostotna većina naroda koja je odgojena na njemu i koja stoljećima živi po njemu. Trebamo hrvatsku vlast temeljenu na kršćanskom moralu, a time i na njenoj tradiciji i kršćanskoj budućnosti, pa makar to bilo i posve suprotno europskim neoliberalnim društvenim tendencijama. Hrvatska treba imati vlast koja će odražavati moral njenog daleko najvećeg broja pučanstva, a ne vlast neoliberalneorganizirane manjine nad neorganiziranom većinom koja provodi političke i druge tendencije počesto suprotne nacionalnim interesima.

Mile Prpa
Hrvati AMAC

{mxc}

Čet, 29-10-2020, 03:18:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.