Zbogom naša hrvatska brodogradnjo!

„Tu gdje huče morski vali vodili su borbe preci da bi sutra svojoj djeci u amanet more dali“! Tako je nekad pjevao pjesnik, hvaleći naše borbene pretke koji su, ispred svakog svog osobnog interesa, stavljali - interes naroda i domovine. Gdje smo mi danas? Nalazimo se u situaciji mnogo žalosnijoj nego što to većina našeg naroda može uopće i pojmiti. Zbog podaništva, i čistog sluganskog mentaliteta naše politike – dopustili smo sveopću kriminalizaciju Domovinskog rata i svih naših domovinskih svetinja. Izručili smo naše časne branitelje, hrvatske generale, da trunu u haaškim ili domaćim kazamatima. Raspustili smo redovnu vojsku, rasprodali smo sva narodna dobra; banke, telekomunikacije, naftnu industriju, Plivu, Končar, Teslu i nebrojena druga gospodarska poduzeća, brojne hotele, plaže, priobalna zemljišta, odrekli smo se ZERP-a i sl. Čemu to vodi? Doista čemu to vodi - i svaka slijepa osoba to vidi, osim ako nije slijepa na svoju političku pamet.

Kao zadnje, ostala je naša hrvatska, naša dalmatinska - trinajest stoljeća stara tradicionalna brodogradnja. Bili smo brodari koji smo naslijedili vještinu gradnje brodova, neizravno još od starih Liburna, koji su nekad nastavali ove naše jadranske prostore i bili veliki majstori, autohtoni graditelji brodovlja, čiji smo mi narodonosni sljednici. Dugih trinaest stoljeća, naši brodovi su bili ponos naše Dalmacije, Hrvatskog primorja i naše Istre, naših otoka. Naši pomorski kapetani i naši mornari bili su oličenje sposobnosti, čestitosti, hrabrosti na Jadranskom moru i svim morima i oceanima svijeta. A brodovi koji su izlazili iz naših škverova vijorili su mnoge zastave, one švedske, japanske, argentinske ruske, norveške, arapske i brojne druge – na ponos svojih škverova, na ponos svojih graditelja, na ponos cijele nam hrvatske domovine..

Što se to danas događa? Tko je taj tko može, i u ime koga tu našu brodogradnju ugasiti, tko je taj tko se usuđuje - u ime čitavog hrvatskog naroda i u ime svih njegovih prošlih i budućig generacija zatrti našu tradiciju vrsnih brodograditelja, vrsnih pomoraca?! Tko je taj tko se usuđuje tolikim desecima tisuća obitelji oduzeti kruh, zbog svog sitnog interesa sluganstva prema strancima, sluganstva prema €uropi koje nam je već dobrano prisjelo svima? Zar treba biti oštrouman pa vidjeti da se korak po korak, mic po mic, predaja po predaja, predade sva naša Hrvatska tuđinu da s njome gospodari?! A kad nam sve uzmu u tu €U – ući ćemo i bez gaća! Danas to svatko vidi, pa i imalo odraslije dijete, da naš narod pripremaju na dugoročno kmetstvo evropskim eurozavojevačima i njihovom prljavom kapitalu - razvlaštenjem od cjelokupne imovine, razvlaštenjem od djedovske baštine i tisućljetne tradicije, i uz pomoć domaćih, po narodu izabranih – judo političara.

Ako smo mogli biti vrsni brodograditelji pod vlašću Venecije, Austro-Ugarske i Jugoslavije - zašto to ne možemo i u našoj slobodnoj Hrvatskoj. Ne možemo jer smo izgleda sami sebi najveći neprijatelji, jer je očito da nam treba vlast stranaca. Do čega smo mi to dogurali?! A naša brodogradilišta, takva kakva jesu – zar ih nije moguće reorganiozirati - pretresti ih sa svih aspekata; sa pravnog, sa ekonomskog, sa tehnološkog, sa kooperativnog, sa tržišnog i sl. – Treba dijagnosticirati što nije dobro u ugovorima o izgradnji i što je to što dovodi do gubitka. Trebaju ekonomski analitičari razmotriti sve ekonomske silnice koje djeluju na već zaključene ugovore. Trebaju tehnolozi razmotriti tehnološke probleme, a organizatori kooperacijske i sl. I na kojem god se području utvrde manjkavosti treba ih nemilosrdno, bez imalo milosti otklanjati pa bez obzira na koga se odnose. Zar mi to ne možemo, zar mi za to nismo sposobni?!

Ne, to nije istina! Mi imamo jake stručnjake na svim tim područjima, ali mi nemamo snagu, volju, dobrostivost i energičnost politike. Politike koja nije sposobna sagledati problem u segmentu, a kamoli u cjelini. Mi imamo bolećivu politiku na svim njenim nivoima. Slovenci nam blokiraju ulaz u EU, a mi se držimo kiselo i nazivamo ih svojim prijateljima. Umjesto da im kažemo da i mi imamo konja za jahanje, i to ne jednog već čitavu ergelu. Dopuštamo četničkim vojvodama da obilaze naša sela i gradove, i da nam diraju u rane koje su nam nanijeli u Domovinskom ratu, a politika na to ni da kaže – šmrc! Sramota! Sramota! Zato ne daj se, moja Dalmacijo! Uvijek si bila borbena, i znala si se braniti! Rikni lave rikom iz spokoja! Ne dajmo svoju tradiciju brodograditeljstva. Ne dajmo je ni pod koju i ni pod kakvu cijenu!

Mile Prpa
Hrvati AMAC