Libreto za operu Gvozdansko

 Zagreb, veljača 2020

 RH Gvozdansko

 Turska Gvozdansko
(Ratna zastava Osmanskog Carstva)

 

 

Ferhad paša utaborio vojsku pod gradom Gvozdansko sa sedam topova, deset tisuća vojnika, i prateće vlaške čete s Istoka i opsjeda utvrdu Gvozdansko. U utvrdi se nalazi posada od 50 branitelja i 250 rudara, kovača novca i seljaka s ženama i djecom, sveukupno 300 osoba. U obrani Gvozdanskog predvođeni sa četiri kapetana.

Ferhad paša podno grada Gvozdanskog ulogorio i postrojio svoju dušmansku vojsku i pred njom drži govor.

Čuj me, vojsko našeg velikog Sultana. Uz pomoć Allaha, osvojili smo, razorismo i spalili smo gradove Kladušu, Pećigrad, Podzvizd, Ostrožac, a posebno i Zrin, orlovsko gnijezdo – naših ljutih neprijatelja Zrinskih hrvatskih banova..

Osvojit ćemo i Gvozdansko, ovo zadnje gnijezdo bezbožnih kršćana, puno srebra i kovačnica novca, najljepših srebrnjaka. Spalit ćemo ga, i sve živo što u njemu nađemo, otsjeći ćemo im glave i baciti ih preko zidina nek se kotrljaju niz gvozdanski brijeg. U slavu našeg grada Istanbula i u njemu stolujućeg našeg Velikog Sultana i u slavu Allaha. Allahu Akbar. Bog je veći.

Prigodom godišnjice pada
Gvozdanskog 12/13. siječnja. 1578.

Pjesma

G V O Z D A N S K O

1.
Zvjezdane vedre siječanjske noći -
iz dâlja šuma praska lomljavom grana.
Gvozdansko se opire turskoj moći.
Utvrda zrinska sva ledom okovana.

2.
Diže se tvrđa k svjetlosti zvijezda -
upire oči Bogu, nadi i spasu.
Turska sila ispod zrinskog gnijezda -
Ferhad-paša drhće u srcu i u glasu.

3.
Utvrdom zgasle vatre, svud noćca vlada,
Turci se prenuše, strah ih hvata.
Zar juriš prijeti iz samog grada?
Uzbuna se diže zbog hrabrih Hrvata.

4.
A zima reže, studen oštra i Turke mori,
Paša pali vatre i na kulu oko baca.
Al' dostojanstvo kâmno tek mirom zbori,
prozebla šutnja tek s tišinom se klaca.

5.
Zora rudi, turska sila u napad krenu,
čete gaze, ali puška i ne planu.
Zidine mukom zrače tek smrtnu sjenu.
Paša probija vrata, mrtav grad na dlanu.

6.
Grad na dlanu, ali, gle tuge, jada -
zgranut Paša, snaga prizora ga trže.
Ukočeni junaci na braniku i sada
zaleđeni i mrtvi, gle, još puške drže.

7.
Kud krenu tvrđom - ukočeni ljudi,
oslonjeni o zid il' na snijegu leže.
Krvave rane i ogoljele grudi
- mraz tjelesa steže, sve jače steže.

8.
Branitelj mrtav, zamrzla majka kleči,
s ruku joj vise dva ukočena čeda.
Gle, od plača muk još jače ječi,
od jada još jadnija biva tek bijeda.

9.
Tamo starac neki ko led'na klada,
i rudar mrtav, snijeg ga upola skriva.
Sumor na Pašinom licu, teško se svlada.
Do tijela tijelo - nigdje nikog živa.

10.
Nigdje nikog živa, što činit mu sada?
Ganut, svoje zapovjednike gleda!
I njihovim licima sad bljedilo vlada -
sjena smrti kâmna, kao sumor leda.

11.
Grad pokoren nije, među mrtve kroči.
Upitno Paša sebe sâma kao da kori.
S prizora strašnog svoje sklanja oči
- i u nemiru duše sa savješću se bori.

12.
Ganula osvajača ta hrabrost junaka.
Mrtvima počast odati treba – zbori!
Pod križem svečan ukop za heroja svaka!
Iz Paše samilost kao kiša romori!

13.
Gvozdanska tvrđa vjekove broji,
daleko joj sunce, teku dani sneni.
Ruševna premda, al' ponosno stoji
- čeka da stignemo k njoj, mi, sinovi njeni.

Zagreb, 08. siječnja 2010.

Mile Prpa

(Dana 10. siječnja 2010. g. na Prvom spomen-pohodu u Gvozdansko,autor je prvi put u ambijentu Tvrđe, na samom mjestu mučeničke smrti branitelja pročitao pjesmu „GVOZDANSKO„ na zadovoljstvo svih nazočnih hodočasnika. Pjesma je ušla u sastav knjige GVOZDANSKO Damira Borovčaka u prvo i drugo dopunjeno i prošireno izdanje)

 

Pet juriša na tvrđavu Gvozdansko

Ferhad paša mač iz toka uze - i uzvikuje Spremi te se Turci, janjičari, visoko dižiite sablje – juriš, juriš, juriš , na visoku Tvrđu, gazite kršćansku raju, sjecite im glave i bacajte ih sa zidina gvozdanske kule. Dignite visoko na Tvrđi Osmanski ratni barjak sa polumjesecom i ukrštenim sabljama, nek to bude znak da će i cijela Europa pasti pod Osmansko Carstvo, pod Carstvo, Carstvo našeg Sultana

Potpalimo i zadnje gnijezdo bezbožničko, neka plam se vidi do Istanbula grada, neka Sultan vidi kako gine kršćanska raja. Svoje ohrabruje janjičare - Juriš, juriš, juriš Allah, Allah je s nama.

Ali s tvrđe puške se ore, pada Ture do Tureta na svakom koraku. Ferhad paša bjesni. Ržu i vrište konji i ruše se niz kosinu. Bježi Ture na sve strane, uzvikujući pomozi nam, pomozi nam , Allahu!

S kula praskaju puške, ali i pjesma se ori

Nedamo se Ferhad paši!
Mi bijemo boj za krst časni
i za slobodu zlatu.
I umrijeti mi smo spremni
za svoj dom, za svoj puk,
za svoj rod,
svoj hrvatski rod.
Ferhad pašo, nek se ruše kule
ulud juriš za jurišom
ulud grmiš topovima,
mi živi iz grada ne izlazimo.
Smrt nam majka
hrabrost živa.
Tvom veselju nema kraja,
ali grada dobit nećeš

Ferhad pašo, - Nema predaje, nema predaje, nema predaje...!

Što bi na to rekli naši sinci i hrvatski rod. Kukavice bi bili i sramotu učinili rodu svom, rodu svom!

Smrt je hladna, srce vruće, za slobodu još nam tuče

Ruke mrznu, tijela grče, lice nam plavi.

I mi imamo svog Svevišnjega

Njega život u svemu slavi

molimo se samo njemu, mi u svemu.

In te Domine, In te Domine speravi!

Ferhad paša vatre loži, studen hladna svud se stere,

ta hladnoća i Turke bere.

Opet Paša bjesni na svojeTurke i janjičare. Sad topova ječi kanonada, ko gromovi grme i kule ruše, a u Tvrđi pomor,

ali još boj se bije za krst časni i slobodu zlatu.

Ferhad paša, za Božić kojeg slave u Tvrđi, pozdravlja ga kanonadom teških topova, a kad presta njihov prasak, šalje

poslanike i nudi posadi i, već prorijeđenim braniteljima, da se predaju. Nudi im slobodan izlazak i dovođenje do

slobodnog prostora Hrvatske. Posada pod vodstvom četiri kapetana odbija sve ponude.

Ferhad pašo. - Nema predaje, nema predaje, nema predaje...!

Što bi na to rekli naši sinci i hrvatski rod. Kukavice bi bili na sramotu rodu svom, rodu svom!


Noć se spušta, ljuti mraz sve steže, u srcu Paše strepnja, na kulama grada zgasle vatre, zar Hrvati noću u proboj kreću. Cijelu noć u logoru uzbuna zbog straha od proboja Hrvata.

Zora svikla svud tiho, ni dašak vjetra, ni uzdaha, ni sreće ni jauka od boli. U spokoju Božjem Tvrđa spava, sa mrtvim zamrzlim junacima.

Silentium Neba, Silentium Zemlje. Sad tišina s mrtvima pregovara.

I čuh glas muka, čuh glas tišine. Drhti Silentium, ta arija nebesa. Svud kamena muk – brda i doline. Tek kuca bilo mrtvih zamrznutih tjelesa.

Ne pušite vjetri juga, ni sjevera hladna, ne zborite zore rumenilom gorja. Silentium posvud – silentium gladnog. Svira se Requiem krvavog obzorja.

Ferhad paša, u jutarnji, peti po redu juriš, krenu prema kulama grada, ali se ne ču pucanj puške, niti glasa, nit jauka, samo snijeg pršti pod čizmama tisuća pašinih vojnika. Ferhad paša vojsku hrabri; Nebojte se, ne bojte se, zar nas nema dvjesto puta više neg branitelja u Tvrđi.

Turci probijaju vrata, a od otpora niti glasa. Svud smrznuta mrtva tjelesa na braniku u rukama još puške drže. Kakvi heroji, kakvi junaci, herojstvo kakvo još svijet ne vidje.

Silentium duše. Samo šutnja i Neba i Zemlje.

Slika što je vidje Paša i njegovi vojni zapovijednici - u savjest ih duboko ganu. Drhtavim glasom Ferhad paša progovara. - Takvih junaka nikad ne vidjeh, stoga naređujem da se svakog sahrani uz počasti i po pravilima Katoličke crkve i uz prisustvo njihovog svećenika.

Ferhad paša pokriva rukama lice i u sebi progovara, o Bože kršćana, Allahu, jedan isti Bože, oprosti mi što uradih zlo s tvojim pukom, to su heroji kakve nikad ne vidjeh, heroji koji su izabrali mučeničku smrt, radije nego život u ropstvu.

Njihove duše će vječno ostati u svom gradu Gvozdanskom i čuvat će svoj dom, svoj rod, svoj hrvatski narod i njegov porod. Smiluj mi se, Bože, kako se ja nisam smilovao tom hrabrom i jadnom puku.

 Requiem za poginule u Tvrđi

Zovi nas, Gospode, u nebeske dvore!
Zovi, o Gospode, u vrtove svoje!
Zovi nas iz ove zemaljske more
– mi pjevamo pjesme hvale i slave Tvoje.

Doći ćemo k Tebi na krilima nade.
Neka nam sviću rosne, božanske zore!
Otvaraj nam vrata, ti Vječni grade,
anđeoski ti, dočekaj nas zbore.

Vodile nas k Tebi naše patnje, žali,
pred prijestolje Tvoje dovele nas boli!
Blagoslovi Tvoji, oprost nam dali,
dovedi nas k sebi jer te grešni moli’!

Našem Bogu poveli nas anđeli!
Pjevat ćemo glasno hvalu putujući.
U Vječne dvore smjestite nas arhanđeli.
Boga slavimo, Tebe Boga žeđajući.

Ferhad paša u Istanbulu ispred Sultana!

»Slavni, čestiti, mogući i priuzvišeni Care,

Pokorio sam i spalio gradove u Hrvatskoj, osvojili smo, razorismo i spalili smo gradove Kladušu, Pećigrad, Podzvizd, Ostrožac, a posebno i Zrin, orlovsko gnijezdo – naših ljutih neprijatelja Zrinskih hrvatskih banova. Zadnjeg smo razorili Gvozdansko, tu smo naišli na tvrdi orah,

Grad je branilo pedeset članova posade, s još 250 rudara, kovača novca i seljaka s njihovim obiteljima. Sveukupno njih 300, a nas je bilo 12000 vojnika.

Odbijali su sve naše napade i naše ponude da se predaju, imali smo velike gubitke, a u grad smo ušli tek kad su svi poumirali od hladnoće i gladi. Našli smo ih zamrznute na svojim položajima i mrtvi su još držali puške u rukama.

Ni u cijelom Osmanskom Carstvu nismo naišli na tako čudesne heroje, kao što su Hrvati. Prema njihovim mrtvim braniteljima imali smo strahopoštovanje i samilosti, pa sam naredio za tako velike heroje da se svečano sahrane po kršćanskom obredu i uz nazočnost njihovog svećenika.

Sultan ga upita - Tko su ti koji su vodili obranu Gvozdanskog?

Ferhad paša reče –Moj slavni Care, to su bila četri kapetana: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stepšić.

Sultan odgovori -Takve junake rađaju samo hrvatske majke!

 HRVATSKA MAJKA

Hrvatska nas majka zove -
Ajte, sinci, Oluja se sprema!
Zove svoje sokolove,
hrabre, smjele - drugih nema.

Oj, hrvatska braćo mila,
obranimo Domovinu.
Raširimo borben' krila
Oluja je – munja sinu!

Sad ne grme ljuti gromi,
već topova kanonada.
Obruč smrti svud se lomi,
srca gore, dušman pada.

Oj, Hrvatska majko mila,
krvlju braniš st'jeg slobode.
Tisuć' ljeta ti si snila –
da te sinci oslobode!

Bljesni munjo, udri grome,
nek Olujom sve poleti.
Blagoslovljen ti naš dome!
Bože dragi, Bože sveti!


***

Mile Prpa

Pon, 25-05-2020, 10:59:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.