U Europu doselio islamski terorizam

Počelo je u petak, simboličnim danom i simboličnim datumom, 13. 11. 2015. g u Parizu ono što se već duže vremena očekuje kao neminovno – u Europu je doselio islamski terorizam. Udario je u samo srce Europske i svjetske kulture na grad Pariz, na njegovo živo tijelo, na živote njegovih građana. Udario je s namjerom da to ne bude zadnji udarac već prvi, u cijelome nizu toga što nas još čeka. Dobili smo ono što smo gotovo tražili - prve plodove zla kojima u temeljima leži – infantilna EU politika.

Donedavno, ali samo donedavno, europski narodi živjeli su u miru i slozi u zajedničkoj nadnacionalnoj europskoj državi. Puni nade za budućnost, stvarali su milenijski projekt slobode naroda, slobode kretanja i robe i ljudi unutar Europske zajednice. Ukinuli su sve međusobne državne granice, ukratko opredjelili se za zajedničku i plemenitu budućnost. Činilo se da je europski brod nepotopljiv, tako su govorili i za brod Titanik, da je nepotopljiv, ali na prvomm plovu je zaglavio zbog neopreza i nerazuma svojih kapetana i kormilara, onih koji su njegovu sudbinu držali u svojim rukama. Bojim se da se Europa priprema na potonuće, zbog infantilnosti svojih političara koji u svojim rukama drže njenu sudbinu.

A onda, jedna frau otvorila sva vrata Europe, otvorila ih širom ne pitajući ni svoj vlastiti narod, ne pitajući ni drugih 27 naroda u sastavu EU. Otvorila je širom vrata pristupu golemih milijunskih masa iz drugih, Europi stranih civilizacija, stranih svjetonazora, stranih religija, stranih običaja, stranih tradicija, stranih jezika i stranih Europi nepoznatih boleština – i otvorila im širom i svoja i tuđa vrata i rekla – izvolite doći, primamo vas sve. Možemo vas primiti svake godine više od 500 tisuća u nekoliko navrata ponavljala je. I krenule su silne, nebrojene mase prema Europi, ne samo iz Sirije ili zaraćenih država, već iz cijele Afrike, njenog islamskog dijela gotovo i iz cijele Azije, također islamskog dijela.

Vojska bez oružja

Te mase u svojem devedeset postotnom dijelu bili su nabildani mladići između 18 i 40 godina. Gotova vojska samo BudućnostŠto nas čeka u budućnosti, dobro je znano - ono što smo sijali to ćemo i žeti. Žetva će biti puna plodova zla. Infantilna politika EU političara dovodi Europu i njene narode u jednu od najtežih situacija u njenoj povijesti s nesagledivim posljedicama i unesrećenjem budućih europskih naraštaja.još bez oružja. Ona, frau, ostat će zapamćena kao jahač apokalipse nad Europom - pokrenula je islamizaciju kršćanske Europe. Plodovi zla su počeli cvjetati. europski narodi umjesto sloge koju su baštinili nekih sedamdeset godina i međusobnog prijateljstva, počeše se međusobno optuživati, jedni prema drugima ograđivati visokim zidovima bodljikave žice. Umjesto EU slobodnog protoka ideja, ljudi, materijalnih dobara id. – cijeli narodi prisiljeni su sami sebe stavljati i zatvarati u logore. Ako mislite da je ovo najgore što se dogodilo, ljuto se varate. To je pokazala noć 13. 11. (crni petak) 2015.g. kao sudbonosni dan, kad je iz čistog mira Pariz počeo plivati u krvi.

Što nas čeka u budućnosti, dobro je znano - ono što smo sijali to ćemo i žeti. Žetva će biti puna plodova zla. Infantilna politika EU političara dovodi Europu i njene narode u jednu od najtežih situacija u njenoj povijesti s nesagledivim posljedicama i unesrećenjem budućih europskih naraštaja.

Kako infantilno zvuče riječi brojnih političara gotovo u svim narodima EU uključujući u to i hrvatske političare – tu se ništa ne može napraviti, nemoćni smo. Takve riječi smo slušali za vrijeme Domovinskog rata – nemoćni smo, Srbiju nije moguće zaustaviti i slične gluposti. Da među političarima EU postoji volja da se taj suludi priljev azilanata, u milijunskim masama zaustavi, to bi se jednostavno moglo riješiti – slanjem europske ratne flote da brani južne morske granice prema zemljama iz kojih izviru migranti.

S jedne strane zaustavljati ih čim krenu prema Europi, a s druge strane slati financijsku i svaku drugu pomoć zemljama u kojima su ti emigranti već nekoliko godina locirani poput Turske i sl. Ali za to nema niti najmanje volje - neka teče voda kuda teče, baš nas briga - to je postalo geslo zajedničke nam države.

Ne kaže za ništo naš narod – Zajednička kobila nikad se ne ždrijebi. Svaka zajednica je sama po sebi problematična.

Kad su nekoliko stotina godina Otomanski sultani, sa stotinama tisuća naoružanih vojnika kretali prema Europi da je pokore, da smo mi Hrvati tada rekli mi smo nemoćni, ništa ne možemo napraviti, kršćanske Europe danas ne bi bilo. Ali smo mi bili predziđe kršćanstva (Antemurale christianitatis) i borili se za slobodu i krst časni na život i smrt samo da bi ih zaustavili.

Danas Pariz, a neće se dugo čekati, sutra neke druge metropole plivat će u krvi zbog – infantilne EU politike. Neka nam Bog pomogne!!!

Mile Prpa