Predsjednički izbori

Iva predsjednička kampanja u Hrvatskoj je već mnogo toga iskristalizirala. Sad su posve jasno utvrđeni ciljevi, politički ciljevi tri od četiri moguća kandidata. Jedna je Kolinda koja je postala masovik, ili kako bi to nekada rekli naši istočni susjedi – dogodio joj se narod - u pozitivnom smislu te riječi. Kod njenih se nastupa plješće, urnebesno plješće, i kliče Kolinda! Kolinda! ili ono još ubojitije – Buduća predsjednica! Plješće se – ZA BOLJU HRVATSKU! Očito je to narod već dobro prepoznao. I zato se narod tako ponaša.

Drugi je Milan, koji se je do kraja razotkrio, a počesto i nekontrolirano daje izjave, ponešen emocijama "sigurne pobjede", ali ako ne pobijedi zasigurno će to biti – zbog krađe glasova. Iz njegove artikulacije na površinu prvenstveno iskače njegov ego i mišljene da mu predsjedničko mjesto pripada po svim osnovama. Pritom teško da razlikuje da nije isto ono što čovjek misli sam o sebi i ono što drugi misle o njemu, a poglavito što misli narod. A narod, posebno hrvatski, je vrlo sumnjičav prema svakom političaru i nijednom nije lako ući mu pod kožu. Jer su ga kroz povijest grizli i gušteri i guje, pa je prema svima sumnjičav.

FranovićUstav nije i ne može biti stvar pojedinca . Ustav se ne može prošvercati mimo Sabora putem nekog njegovog privatnog referenduma. Ustav je sam po sebi vrlo težak akt. On zadire duboko u povijest, u vrlo tegobnu povijest i potreban je, moj gosparu Ivo, opći konsenzus naroda i njegove cjelokupne inteligencije i, političara, politike i pravnih eksperata da bi se donio takav zamišljeni Ustav. A on se, poput kalimera, ili one dječice u dječjem vrtiću igra – igre donošenja Ustava.Njegov je najveći problem što se njegova kampanja doživljava kao vožnja po dva kolosjeka, i to ona koji idu u suprotnom smjeru. Jedan je vožnja prema ciljevima desnice, a drugi se doživljava kao vožnja u smislu spašavanja Josipovića od ratoborne "Amazonke" Kolinde koja puca iz svih mogućih mitraljeza, a bogme ponekad i iz haubica. Zapravo kod Milana, mnogima nije previše jasno zašto bi ga netko izabrao.

Treći kanidat je poletarac Ivan ili Vilibor, koji unaprijed sa stopostotnom sigurnošću zna da neće biti izabran. Ali njegova kandidatura nipošto nije promašena. On je postao nova politička zvijezda ili zvjezdica, pokazao je dosta inteligencije i borbenosti, ali još ne i dovoljno širine i dubine da bi ga narod izabrao za svog predsjednika koji bi u narednim, vjerojatno političkim vrlo turbulentnim godinama, mogao donositi i sudbonosne odluke za narod. On je svoj cilj postavio znatno skromnije, dobio je veliku reklamu za Živi zid, a možda i dobru podlogu za neke buduće predsjedničke izbore za 15 ili 20 godina. U svakom slučaju njemu je za čestitati.

Ivo se bavi nebulozama

A četvrti predsjednički kandidat, naš Ivo, koji je imao najjaču poziciju za dobar start, i trebao je biti u ovom članku pod brojem jedan, ali sam ga namjerno stavio na začelje jer o njemu imam najviše toga za reći. Ali kako se čini od njegova drugog mandata neće ostati ni slovo M. On se bavi nebulozama, prisvojio je sebi pravo da sam skroji Ustav RH po svojoj vlastitoj mjeri i po svome vlastitom svjetonazoru. Ajde dečko oladi!! On nije u situaciji da bi poput Kralja Aleksandra mogao donijeti oktroirani Ustav.

Ustav nije i ne može biti stvar pojedinca . Ustav se ne može prošvercati mimo Sabora putem nekog njegovog privatnog referenduma. Ustav je sam po sebi vrlo težak akt. On zadire duboko u povijest, u vrlo tegobnu povijest i potreban je, moj gosparu Ivo, opći konsenzus naroda i njegove cjelokupne inteligencije i, političara, politike i pravnih eksperata da bi se donio takav zamišljeni Ustav. A on se, poput kalimera, ili one dječice u dječjem vrtiću igra – igre donošenja Ustava.

Naš Ivo, u svome prvom predsjedničkom mandatu, izgleda da ništa nije naučio. Ni najveći udav kad zgrabi velikog vola, ne može ga progutati, kao ni naš Ivo svoj Ustav, misleći da je Ustav poput nekog sendviča s drniškim pršutom i slavonskim kulenom, istina malo garniran i s crnim žestokim paprom ili ljutim feferonima. Ostavi se, gosparu Ivo, Ustava, jer ćeš još više ispasti smiješan i djetinjast. Kad bi Ustav sve rješavao, kako Ti misliš, postojali bi svuda u svijetu Ustavni fakulteti koji bi odgajali samo ustavne stručnjake, za boljitak svog naroda, jer dobar Ustav je bolji i od najjačeg nalazišta nafte u zemlji za dobrobit naroda, tako ispada po Tvome.

Čini se, a to se vidi i po njegovom najnovijem izrazu lica u zadnjih mjesec dana, da se je naš Ivo izgubio i u vremenu i u prostoru. Više ne razlikuje bitno od nebitnog, istina da ga njegovi brojni prijatelji koji su, nezasluženo, dobili sinekure, zbog njihovog brzog gubitka, ozbiljno kljukaju kojekakvim idejama, vjerojatno i glupostima samo da bi spasili, ne svog Ivu, već svoje sinekure gdje žive ko bubrezi u loji bez ikakvih radnih ili drugih obveza. Čovjek koji se izgubio u vremenu i prostoru, koji živi u nekom svom virtualnom svijetu ne bi se smio ni kandidirati za predsjednika države, a kamo li nedaj Bože biti izabran.

Kako glasati za čovjeka, koji, kako se sve sigurnije čini, nije u stanju razlikovati iluziju od stvarnosti. Čovjeka s najvišim znanstvenim titulama u svojoj pravnoj struci, nije u stanju izgovoriti neku suvislu rečenicu, a kamo li sačiniti dobar program, a njegovog nitko ne razumije, čak ni njegovi suradnici, ali mu se nitko to ne usudi reći.

I kad bi naš i njihov Ivo bio jedini kandidat na ovim izborima, svatko tko misli imalo glavom ne bi smio za njega glasati, jer takav čovjek postaje opasan. Postaje opasan i po narod i državu. Najteže je pronaći čovjeka koji se izgubi sam u sebi. Takav čovjek ni sam sebe ne može pronaći. O tempora, o mores! Živi bili pa vidjeli! Glasam za najbolju Hrvatsku, onaj tko mi je ponudi imat će moj glas.

Mile Prpa