Politička poruka iz Marakane

Evo, imali smo prilike vidjeti i tu nogometnu utakmicu između hrvatske i srbijanske reprezentacije u Beogradu, na Marakani. Utakmica kao utakmica, ništa posebno nije pokazala osim potvrde staroga pravila - kad se podcijeni protivnika tada se u pravilu gubi bitka. Zato je utakmica završila kako je završila, a moglo je biti i gore...!

Međutim, ta utakmica je značajna po nečemu drugom, po političkoj poruci koja je sa stadiona otposlana Hrvatskoj i svim Hrvatim službeno, da ne može biti službenije. A ta poruka glasi - VUKOVAR je srpski.

Tridesetmetarski transparent na kojem je ćirilicom pisalo VUKOVAR unaprijed je, uredno, prije izlaska igrača na zeleni travnjak postavljen na ogradu između navijača i nogometnog igrališta. Očito je da ga nisu razvili i držali rukama sami navijači, već da ga je postavila uprava koja je bila zadužena za organizaciju nogometnog susreta, inače utakmice visokog siguronosnog rizika.

Uz činjenicu da su u službenoj svečanoj loži na tribinama jedan kraj drugoga sjedili hrvatski i srpski predsjednici Josipović i Nikolić, dakle politički najviše rangirani državni dužnosnici. Poruka je trebala biti jasna svima, a posebno hrvatskom predsjedniku Josipoviću i izborniku hrvatske reprezentacije gospodinu Štimcu. Ali oni tu poruku nisu shvatili ili je nisu željeli shvatiti. Da su je shvatili ili željeli shvatiti tada bi se hrvatska reprezentacija povuka u svlačionicu i odbila bi izlazak na teren dok se taj transparent ne skine. Ali oni to nisu učinili.

A sad, možemo li hipotetski zamisliti da se u Berlinu održava nogometna utakmica između izraelske i njemačke državne reprezentacije, a da je na ogradi razvijen tridesetmetarski transparent na kojem bi pisalo – AUSCHWIZ. Pitanje glasi, zar bi izraelska nogometna reprezentacija prihvatila utakmicu dok se taj transparent ne skine. Ne samo da je ne bi prihvatila, već bi pukla velika međunarodna bruka, a njemačka reprezentacija bila bi od strane FIFE kažnjena na najmanje deset godina zabrane igranja bilo kakvih međunarodnih utakmica.

Rana koja vječno boli

Grad Vukovar, kojeg su sile zla koje simbolizira ćirilica istovremeno pretvorile u grozu pustoši Hirošime i Nagasakija, u strahotu Auschwiza, u deveti krug danteovog pakla koji je prema počinjenim strahotama u UsporedbaA sad, možemo li hipotetski zamisliti da se u Berlinu održava nogometna utakmica između izraelske i njemačke državne reprezentacije, a da je na ogradi razvijen tridesetmetarski transparent na kojem bi pisalo – AUSCHWIZ. Pitanje glasi, zar bi izraelska nogometna reprezentacija prihvatila utakmicu dok se taj transparent ne skine. Ne samo da je ne bi prihvatila, već bi pukla velika međunarodna bruka...Vukovaru pravi mačiji kašalj. Vukovar je hrvatska rana koju nećemo nikada preboljeti, ali je Vukovar i hrvatski ponos i nema tako visokog pijedestala na kojeg bi taj naš ponos mogli podići, a da to bude mjesto dostojno žrtve Vukovara.

Vukovar ne damo, to treba biti jasno svakoj hrvatskoj ili antihrvatskoj vladi u Hrvatskoj. Svakom političaru, svakom pojedincu i bilo kojoj politici. Svaki onaj od političara koji dirne u Vukovar potpisao je sam sebi presudu, u najboljem slučaju da se ubuduće za sva vremena može oprostiti od bilo kakve političke funkcije.

Boj se onog tko je viko bez golema mrijeti jada, a Vukovarci i hrvatski branitelji u tom smislu položili su s najvišom ocjenom životni ispit. Vukovar je bio ispred svakog njihovog života. Vukovar je bio vrijednost za kojeg se umiralo, pa i mučeničkom smrću. Sjetite se bola i dostojanstva jednog Siniše Glavaševića, sjetite se vukovarske majke Kate Šoljić, sjetite se na stotine silovanih žena, na tisuće mučenika, na bezboroj stradalnika još i danas nepoznatih sudbina, sjetite se na jedini garad u svijetu gdje je na svakog stanovnika palo u prosjeku oko tisuću eksplozivnih projektila. To je naš VUKOVAR. Svaki onaj koji je bešćutan prema tome – je psihijatrijski slučaj i ne može obnašati nikakvu visoku državnu funkciju.

Zato, ne dirajte u naš Vukovar, u Vukovar kao najvišu hrvatsku svetinju, kao ranu koja će nas vječno boljeti, kao ponos koji će vječno gorjeti poput neugasive baklje. Vukovar je naše sunce, naša zlatna zora, on je najveća hrvatska hostija koju smo progutali da bismo ga bili dostojni.

Mile Prpa
hrsvijet.net