Nadzorni odbori - podnožje poslovnog morala
Ne postoji plemenit čovjek koji bi želio živjeti u društvu i državi gdje se poslovni nemoral i financijski kriminal institucionaliziraju kroz tzv. odluku da član nadzornog odbora u državnoj upravi može biti osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog financijskog kriminala i koja još nije pravomoćno osuđena. Zar smo do toga dogurali da pravno, institucionalno kroz propise ozakonjujemo s vrha državne vlasti da u nadzorne odbore javnih državnih poduzeća mogu biti postavljane takve osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak i k tome onaj zbog teškog financijskog kriminala?
Zar smo dogurali do tolike moralne izopačenosti, da to nomalan ljudski mozak poštenog čovjeka naprosto ne može shvatiti. Takav pravni čin je samo moralno dno moralnog dna na kojeg neka vlast može pasti, bolje kazano sama sebe spustiti i to već na početku svog mandata. Zar je moguće da se to događa u mome narodu, mojoj državi i u mojoj domovini? I da se to događa od strane demokratski izabrane vlasti (A među onima koji su glasali za nju ima i na tisuće onih koji, da bi preživjeli, poput svinja pred očima civiliziranoga svijeta ruju po smeću!). Bože, zar je to moguće?
Moralno dno dna Kukuriku koalicije
Da je svijet zao, to je poznato od pamtivjeka, ali da baš - vlast zla trebamo i pravno regulirati, takav propis ne pozna niti jedna država svijeta, niti je bio poznat u povijesti ljudske civilizacije ikada. Propisati da osoba koja je osnovano i službeno osumnjičena za teški gospodarski kriminal, može raditi na visokim rukovodnim mjestima u državnoj upravi je van svake pameti i poništenje je svega onoga što su kroz duga stoljeća izborile humanističke filozofije i pozitivne tekovine ljudske civilizacije u zaštiti društvenih i kolektivnih vrijednosti. To je udar na ljudsku civilizaciju, udar na zdravu pamet, to je udar na humanizam, udar na dobro kao najvredniju civilizavcijsku i kulturološku kategoriju. To je sramoćenje države i njenih institucija.
Izgleda da smo postali bolesno društvo – više ni od strane vlasti nismo sposobni razlikovati dobro od zla. Kakvu poruku šaljemo svojim mladim naraštajima – šaljemo im poruku da je zlo dobro, a da je dobro zlo. Šaljemo im poruku da trebamo njegovati negativnu energiju, da trebamo negativno misliti, a da pozitivnu energiju i pozitivno mišljenje nije naša pa ni njihova budućnost.
Studirajući pravo više puta sam naišao na pravno načelo da se nešto što je i propisano, ako je suprotnu javnom moralu, ne može primijeniti. Moral je nevidljivi zid o koji su razbili glave mnogi državnici u povijesti svijeta. Moral se ne može vidjeti, ali se može napipati. Moral je stup ljudske duše, ali i plemenite vlasti i preduvjet je svake budućnosti. Moral ore brazde plodnosti, a nemoral brazde jalovosti. Svaka politička odluka, bez obzira tko je donosi, treba najprije proći kroz rešeto moralnosti, a potom zakonitosti. Mudar političar će za svaku odluku najprije dobro ispipati je li podržava ili ruši moral.
Presumpcija nevinosti i dokazivanje nevinosti
Tzv. presumpcija nevinosti u kaznenim postupcima je sasvim nešto drugo, i ima drugo značenje od onog koje se čuje iz usta Moralno dnoU našem društvu ne može se zaposliti niti tipkačica na pisaćem stroju ako ne donese potvrdu da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. A za nekoga za koga mjesecima ili čak godinama traje istraga, jer postoji osnovana sumnja da je počinio teško kazneno djelo, i to zbog velikog gospodarskoga kriminala, i koji je time očito protupravno nagomilao bogatstvo, ide se k tome još pravno regulirati mogućnost njegovog imenovanja u tzv. nadzorni odbor koji bi trebao upravo nadzirati da se ne dogodi nezakonitost u poslovanju ili ne daj Bože pljačka ili krađa te imovine i novčanih vrijednostinaših političara. Kad bi se presumpcija nevinosti provodila onako kako ga tumače naši političari tada niti jednog kriminalca se ne bi moglo uhititi i staviti u pritvor, jer bi to bilo hapšenje nevinog čovjeka.
Počesto čujemo da optuženi treba svoju nevinost dokazati, što je i pravno i civilizacijski netočno. Dokazuje se nečija krivnja i to od strane onoga koji optužuje, a okrivljenik se brani, a time brani i svoju nevinost ako je ima. Teret dokaza ne leži na onome tko se brani, već uvijek na onome tko optužuje – i upravo u takvom smislu postoji tzv. pravna presumpcija nevinosti. Što znači da je optuženi tu nevinost zadržao sve dotle dok mu druga strana, državno odvjetništvo koja ga optužuje, ne dokaže pred mjerodavnim sudom da je kriv.
U svim pravnim društvima svijeta, tamo gdje postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, postoji pravni institut tzv. suspenzije sa svih mogućih funkcija i privremeno stavljanje u mirovanje svih prava iz radnog odnosa, do okončanja sudskog postupka.
U našem društvu ne može se zaposliti niti tipkačica na pisaćem stroju ako ne donese potvrdu da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. A za nekoga za koga mjesecima ili čak godinama traje istraga, jer postoji osnovana sumnja da je počinio teško kazneno djelo, i to zbog velikog gospodarskoga kriminala, i koji je time očito protupravno nagomilao bogatstvo, ide se k tome još pravno regulirati mogućnost njegovog imenovanja u tzv. nadzorni odbor koji bi trebao upravo nadzirati da se ne dogodi nezakonitost u poslovanju ili ne daj Bože pljačka ili krađa te imovine i novčanih vrijednosti.
Svaki razuman čovjek zna da se ne daje gladnom vuku da nadzire ovce.
Mile Prpa