Poznato je da se sve bitke dobivaju i gube u ljudima. To posebno vrijedi za politiku, a time i političare. U prijelomnim trenutcima povijesti nekog naroda sudbonosno je da se na njegovom kormilu nađe čovjek koji će sabirati u sebi sve političke silnice svog naroda, a time u rukama imati i sve konce i utjecaj na njihovo povlačenje. Čovjek koji će biti odraz narodnih stremljenja, ali i njegovih interesa, čovjek koji će svojom političkom filozofijom sublimirati njegovu povijest, njegovu sadašnjost i kao vizionar i njegovu budućnost. Poznati su povijesni trenutci koji su za neki narod bili sudbonosni, ali imajući ili nemajući takvog čovjeka – krenuli su u dobrom ili lošem političkom pravcu. Tipičan primjer i jedne i druge situacije dogodio nam se u dvadesetom stoljeću pri njegovom početku i pri kraju. Godine 1918 politička situacija se, kao nikada u povijesti, nasmiješila hrvatskom narodu, ali nepostojanjem u tom momentu takvog čovjeka – propuštena je najidealnija prilika za stvaranje vlastite države. Nažalost, sve je krenulo u potpuno krivom smjeru s teškim i tragičnim posljedicama za cijeli nacionalni korpus, skoro čitavo stoljeće.(M.Prpa)

 

 

Pred nama su izbori za Predsjednika RH. - Kakvog ćemo predsjednika dobiti, a kakvog bismo zapravo trebali imati!? Pri tome, u razmatranju toga, unaprijed moramo zanemariti onu poznatu izreku – Narod ima vlast takvu kakvu zaslužuje. Makar su Ustavom RH predsjedničke ovlasti poprilično ograničene, to još uvijek ne znači da taj politički položaj u ustrojstvu RH nije važan. Možda mislimo da nije važan jer se u zadnjih desetak godina ne nalazimo u nemirnim vremenima. Predsjednik Republike je i nominalno njena prva osoba i u politički turbulentnim vremenima, a koja mogu nastupiti svaki čas, jer se to nikad ne zna – može imati sudbonosnu ulogu za budućnost naroda – i onu dobru, ali nažalost i onu lošu. A u razmatranju svega toga polazimo od stajališta – da Hrvatska zaslužuje imati pravu osobu za svog predsjednika u narednom mandatu. Ona to zaslužuje zbog svoje povijesti, zbog svoga novovjekog mučeništva, ali i zbog svoje budućnosti, zbog učvršćenja njenih političkih, gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, moralnih, pa i vjerskih temelja, zbog učvršćenja i njenog međunarodnog položaja i legitmiteta.(M.Prpa)

 

 

Gotovo da nema obitelji u zapadnoj kršćanskoj civilizaciji, a također i u mnogim obiteljima Afrike i Azije – gdje ovih dana ne vlada Božićno ozračje. Svako Božićno ozračje je na neki način i svečanost duha, svetkovina života u obitelji, svetkovina mira, svetkovina radosti – koju svugdje na poseban način i s posebnim veseljem doživljavaju djeca, ali i odrasli. To ozračje vidimo posvuda; i po svjetskim metropolama na njihovim ukrašenim trgovina, zgradama, ulicama, trgovinama, svetištima - s milijardama svjećica, s urešenim borovima – posvuda samo vrijeme radosti, vrijeme čestitanja, vrijeme darivanja – ukratko vrijeme međusobne ljubavi i posebno vrijeme povratka - obitelji. Ali ne samo u blještavim metropolama svijeta, već svuda, baš posvuda; i po malim gradovima, selima, zaseocima, planinarskim kućama, morskim svjetionicima, katedralama, crkvama, crkvicama, kapelicama, školama, dječjim vrtićima, ubožničkim i staračkim domovima, vojarnama i svuda, baš posvuda da to - jednostavno nije moguće ni nabrojiti, niti izreći, a teško je i zamisliti. Svuda vlada Božićno ozračje, kao vrijeme radosti, sreće, veselja, ljubavi, razumijevanja, čestitanja...! Ovo sadašnje, naše doba - od godine 2000. do 2033. predstavlja posebno vrijeme, jer je to vrijeme od dvije tisuće godina povijesti kršćanstva – Kristova života i boravka na Zemlji.(M.Prpa)

 

 

„Tu gdje huče morski vali vodili su borbe preci da bi sutra svojoj djeci u amanet more dali“! Tako je nekad pjevao pjesnik, hvaleći naše borbene pretke koji su, ispred svakog svog osobnog interesa, stavljali - interes naroda i domovine. Gdje smo mi danas? Nalazimo se u situaciji mnogo žalosnijoj nego što to većina našeg naroda može uopće i pojmiti. Zbog podaništva, i čistog sluganskog mentaliteta naše politike – dopustili smo sveopću kriminalizaciju Domovinskog rata i svih naših domovinskih svetinja. Izručili smo naše časne branitelje, hrvatske generale, da trunu u haaškim ili domaćim kazamatima. Raspustili smo redovnu vojsku, rasprodali smo sva narodna dobra; banke, telekomunikacije, naftnu industriju, Plivu, Končar, Teslu i nebrojena druga gospodarska poduzeća, brojne hotele, plaže, priobalna zemljišta, odrekli smo se ZERP-a i sl. Čemu to vodi? Doista čemu to vodi - i svaka slijepa osoba to vidi, osim ako nije slijepa na svoju političku pamet. Kao zadnje, ostala je naša hrvatska, naša dalmatinska - trinajest stoljeća stara tradicionalna brodogradnja. Bili smo brodari koji smo naslijedili vještinu gradnje brodova, neizravno još od starih Liburna, koji su nekad nastavali ove naše jadranske prostore i bili veliki majstori, autohtoni graditelji brodovlja, čiji smo mi narodonosni sljednici. Dugih trinaest stoljeća, naši brodovi su bili ponos naše Dalmacije, Hrvatskog primorja i naše Istre, naših otoka. (M.Prpa)

 

 

Jasenovac research institute (Institut za istraživanje Jasenovca, skraćeno: JRI) u New Yorku, Brooklyn, NY 11210, USA (PO BOX 10-0674) pretendira da bude međunarodni institut, kojeg financijski i moralno podržava i dio američkog službenog estabilišmenta. U njegovom zaglavlju piše da je - JRI neprofitabilna organizacija za ljudska prava, i da je osnovan da se utvrdi istina o Holokaustu u Jugoslaviji, i da je usmjeren na traženje pravde za sve jasenovačke žrtve. JRI podupire istraživanja i aktivnosti da se svijetu objelodani zlodjelo genocida koji se dogodio u Jasenovcu za vrijeme rata - protiv Srba, Židova i Roma, i podržava svaku suradnju grupa i pojedinaca koji traže pravdu za ove žrtve. Zašto je nama u Siveriću ovaj daleki američki (čitaj srpski) institut postao interesantan?! Naprosto po tome jer je u svoj suludi žrvanj laži ubacio, i na Listu „pogubljenih“ u Jasenovcu stavio, ni manje ni više nego – četrdesetak naših Siverćana (i to s punim imenom i prezimenom, imenom oca, te mjestom i godinom rođenja) - koji su nastradali u Drugom svjetskom ratu, uglavnom kao civilne žrtve, i stotinama kilometara daleko od Jasenovca. Bezočno je na jasenovačku listu stavio naše, siverićke žrtve iz Drugog svjetskog rata koje nemaju niti su ikada imali, ni živi ni mrtvi, ama baš ikakve veze sa Jasenovcem, niti su tamo ikada bili, a vjerojatno mnogi od njih nisu nikada ni čuli za Jasenovac, jer među žrtvama ima i djece. (M.Prpa)

 

 

Upis nekretnina (prvenstveno stambenih i poslovnih zgrada) u zemljišne knjige već desetak godina pojavljuje se kao jedan od najtežih nerazriješenih gospodarskih problema u RH. Problem je do te mjere eskalirao, da je usporio promet nekretninama, zakočio gospodarski razvoj u različitim oblastima, a registrirala ga je i EU kao jedan od glavnih razloga - odlaganja pregovora sa Hrvatskom - Poglavlje o pravosuđu. A da pri tome posebno ne spominjemo pojedinačne i osobne drame vlasnika stanova i poslovnih prostora koji ni za nekoliko godina ne mogu doći do svog vlasničkog lista. Taj problem mnogi su osjetili na vlastitoj koži, a javnost za njega zna iz sredstava informiranja, izjava dužnosnika, iz svakodnevnih razgovora sa susjedima, prijateljima i poznanicima. Problem je tu i sad se ne može nikud, a da li ste ikada razmišljali zašto je došlo do totalnog i dugotrajnog zagušenja zemljišnih knjiga, što je svemu tome uzrok?! Ako niste, to je autor ovog teksta učinio za vas. Promjena društveno političkog sustava, i prelazak iz društvenog u privatno vlasništvo u tranzicijskim zemljama, ponajprije se odrazio i na same zemljišne knjige. Pojedine tranzicijske zemlje to su dočekale uglavnom manje više nespremno i na svaki način se snalazile u tome, najčešće - neuspješno.(M.Prpa)

 

 

Pucaju li šavovi liberalnog kapitalizma i njegovog zasad zadnjeg stadija – globalizma? Ili je samo doživio lakši tektonski potres, pa će na kraju ipak sve sjesti na svoje mjesto i cijeli svijet će postati globalno selo. Na mnogim područjima je gotovo izvjesno da će svijet postati globalno selo. Sama informatička revolucija je tome dala glavni i najveći doprinos. Moćna sredstva komuniciranja, a posebno svemoćni i sveznajući Internet, koji je k tome gotovo nemoguće i kontrolirati – pokrenuli su takve svjetske integracijske procese i to ne na nivou država, ili njihovih vlada – već iz same baze na nivou, vrlo širokog gotovo cjelokupnog svjetskog pučanstva. Što je zasad nesagledivo, ali je istovremeno i zadivljujuće, i ne znam da li i opravdano - puno nade. Ta globalizacija na intelektualnom planu povezala je i sakupila sve, moglo bi se kazati na jednom mjestu (Internetu) i stvorila golemi potencijal informacija, a time i same znanosti, ali i istovremeno dostupan svima na svijetu, pa čak i onima koji žive u najzabitijim mjestima.(M.Prpa)

 

 

Kroz cjelopkupnu hrvatsku povijest, kroz nauk katoličke crkve kao vjere naših otaca, kroz čovjekoljublje i domoljublje kojemu smo se brojnim naraštajima podučavali na živim primjerima iz prošlosti preko; Petra Svačića, Zrinskih i Frankopana, Stjepana Radića, Stepinca, preko heroja Sigeta, Gvozdanskog i Vukovara i nebrojenih drugih koji stoje kao moralni stupovi i koji su u ogrlici svenarodnog trpljenja, sjali kao najsjajniji biseri mučeništva za domovinu i narod, i to su postali žrtvujući ono najvrednije – svoj vlastiti život, za Domovinu, Istinu i Krst časni – za dobrobit svog naroda. Danas imamo antipod tih likova, (pravu opreku onima koji su svojom žrtvom, poštenjem i istinoljubivošću kroz cijelu povijest svojim likom i časnošću svijetlili narodu), imamo one koji žrtvuju, ne sebe za dobrobit domovine, već žrtvuju segment po segment domovine za svoje interese, svoje karijere, svoj osobni politički probitak, za svoju vlast – sve po sistemu - žrtvuju cijelog vola zbog jednog šnicla kojeg će osobno od tog žrtvovanja dobiti. Zbog takvih gotovo da smo postali izgubljen i dezorijentiran narod, zbog takvih dobrano smo postali plijen međunarodnih makro otimača, zbog takvih nam propada i Sunčani Hvar, i Dalmatinka, Pliva, Končar, i nebrojena druga nekad na balkanskim prostorima dominirajuća poslovna i proizvodna gospodarstva.(M.Prpa)