Koga smo ono pobijedili u vojnoredarstvenim operacijama Bljesak i Oluja?

Kad govorimo o agresoru na Hrvatsku onda je najbolje koristiti izvorna vrela samih agresora. Ta se vrela, kojih ima na tone, u Hrvatskoj rijetko spominju, a još rjeđe, nažalost, analiziraju.

Ne želi se znatiKad govorimo o agresoru na Hrvatsku onda je najbolje koristiti izvorna vrela samih agresora. Ta se vrela, kojih ima na tone, u Hrvatskoj rijetko spominju, a još rjeđe, nažalost, analizirajuZato uoči još jedne obljetnice najsjajnije vojne pobjeda u povijesti Hrvata zavirimo nakratko u srpski tisak s kraja godine 1991., kako bismo osvijetlili karakter agresora i kako bismo unatoč višegodišnjoj politici izjednačavanja krivnje mogli ispravno odgovoriti koga smo to uopće pobijedili u Oluji. Citati koje navodimo objavljeni su u Dnevniku istoimene novinske kuće u kojoj je 1991. bilo zaposleno 1.600 ljudi, koja je te godine „obeležila 49-godišnjicu postojanja" te je tom prigodom uručila nagradu „Slobodna Vojvodina" novinaru Đorđu Vukmiroviću i fotoreporteru Martinu Candiru „za požrtvovano izveštavanje sa ratom ugroženih područja u našoj zemlji" (Dnevnik, 16. studenoga 1991.)

Agresor je Jugoslavija, a ne Srbija

Šef Srpske radikalne stranke i „narodni poslanik u Skupštini Srbije" Vojislav Šešelj:

„Predsedništvo Jugoslavije treba da konstatuje postojeće stanje da su se dve federalne jedinice, Slovenija i Hrvatska, otcepile i da odmah proglasi novu državu od ostatka Jugoslavije. Predsedništvo Jugoslavije treba da proglasi da je u zemlji separatistička pobuna u Hrvatskoj i da saopšti međunarodnoj zajednici da mora svim sredstvima da guši tu pobunu. Moraju se zauzeti teritorije do linije Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica i tako završiti posao. Što se tiče četničkih odreda, oni su funkcionisali na područjima Srpske krajine i Slavonije, dok tamo nisu postojale legalne vlade. Čim su u SAO Krajini i SO Slavonije, Baranje i zapadni Srem formirane Vlade mi smo sve naše četničke odrede podveli pod komandu teritorijalne odbrane. Haaška istinaDoista, Srbija nije ni optužena za agresiju. Hrvatska osloboditeljska akcija Oluja proglašena je u Haagu „zajedničkim zločinačkim pothvatom"Svi naši dobrovoljci su pripadnici TO i više ne predstavljaju nikakve samostalne vojničke ili poluvojničke formacije. Mi danas samo okupljamo dobrovljece, upućujemo ih tamo gde i dobijaju raspored. Ponekad bivaju raspoređeni u vojne jedinice jer tamo deluju samo formacije JNA i TO a obe pripadaju oružanim snagama Jugoslavije. Srbi konačno imaju nacionalni program... Srbija ne sme da definiše ratne ciljeve. To sme samo Jugoslavija... Ne sme Srbija da izlazi ni sa kakvim ratnim ciljevima, jer će je onda svet optuživati kao agresora". (Dnevnik, 27. listopada 1991.)

(I doista, Srbija nije ni optužena za agresiju. Hrvatska osloboditeljska akcija Oluja proglašena je u Haagu „zajedničkim zločinačkim pothvatom". Iako je Šešelj završio na optuženičkoj haaškoj klupi, njegova politika još živi, kako na prostoru bivše Jugoslavije, tako i u međunarodnoj zajednici. Zato je i Haaški sud proteza velikosrpske politike. Nap. NP)

Niški gvozdeni puk u Gospiću, mobilizacija u Baranji

„Skupština Republike Srbije i njena Vlada treba hitno da prihvate dalju organizaciju srpske vojske, koja je već postala realnost – rečeno je na današnjoj konferenciji za štampu koju su održali predstavnici Srpske garde u Opštinskom odboru SPO u Nišu. Rečeno je da na jugu Srbije više od 8.500 dobrovoljaca spremno da u redovima Srpske garde i pod nacionalnim znamenjima Srbije krene na front i pruži neposrednu pomoć ugroženom srpskom stanovništvu. JNA i SVSrpska vojska - Skupština Republike Srbije i njena Vlada treba hitno da prihvate dalju organizaciju srpske vojske, koja je već postala realnost. JNA - da sve vojne obveznike rasporedimo u ratne jedinice oružanih snaga, odnosno jedinice JNA i TO, kada se ukaže potreba, izvršimo mobilizaciju i popunu tih ratnih jedinicaKako je izjavio zamenik komandanta 'Niškog gvozdenog puka' Zlatko Golubović, na bojištu na području Gospića stotinu gardista iz niškog kraja već puna četiri meseca drže osvojene položaje bez sopstvenih gubitaka". (Dnevnik, 24. listopada 1991.)

Istodobno: „Na osnovu odluke saveznog sekretara za narodnu odbranu, ekipa iz Vojnog okruga Novi Sad, s komandantom na čelu, došla je u Baranju, da formira Vojni odsek za Baranju. Sedište Vojnog odseka, biće u Belom Manastiru, a zadatak mu je da organizuje vojnu obavezu i mobilizaciju... da sve vojne obveznike rasporedimo u ratne jedinice oružanih snaga, odnosno jedinice JNA i TO, kada se ukaže potreba, izvršimo mobilizaciju i popunu tih ratnih jedinica". (isto)

Što je cilj? Velika Srbija!

„Ukoliko bi Srbija i Crna Gora i Krajine ostale na čvrstom zahtevu za višim stepenom zajedništva mogla bi se formirati država sa oko 14 miliona stanovnika koja bi bila, uz konsolidaciju dve do tri godine, sposobna da funkcionište kao sadašnja". (isto)

„Hrvati i Slovenci, pa i Muslimani, imaju pravo da odluče kako će i sa kime dalje da žive, ali i srpski narod ima, ako ne veća, onda bar ista prava. Iza tobožnjeg zalaganja za samostalnu državu BiH krije se secesionistički plan gospode Izetbegovića i Kljujuća, sročen po hrvatskom, odnosno slovenačkom scenariju". (isto)

Agresija postala vojna vježba

„Pitamo zašto se nekim rezervistima u vojne knjižice upisuje da su bili na vojnoj vežbi a ne u ratu. Naređenje komande Korpusa je da se svima koji su pozvani napiše da su učestvovali u ratu, a ne na vojnoj vežbi. Oni koji su napustili samovoljno položaj, ubeležiće im se da su dezertirali. To što se rezvervistima upisivalo da su na vojnoj vežbi, logično je jer su pozvani iz Vojvodine, gde nema borbi i zaista su pozvani na vežbu, kasnije su prebačeni na položaj". (Dnevnik, 27. listopada 1991.)

Mobilizacija zapadne Slavonije u pet točaka

Vlada SAO zapadne Slavonije izdala je zapovijed:

„1. Provodi se opšta mobilizacija svih vojnih obveznika sa područaja opština: Podravska Slatina, Virovitica, Bjelovar, Grubišno Polje, Daruvar, Garešnica, Kutina, Novska, Pakrac, Okučani, Nova Gradiška, Slavonska Požega, Našice, Orahovica i Donji Miholjac.

2. Vojni obveznici koji se sada nalaze na području navedenih opština dužni su se javiti najbližim štabovima TO SAO zapadne Slavonije, najkasnije do 30. oktobra 1991. godine.

Velika SrbijaDnevnik, 24. listopada 1991.: Ukoliko bi Srbija i Crna Gora i Krajine ostale na čvrstom zahtevu za višim stepenom zajedništva mogla bi se formirati država sa oko 14 miliona stanovnika koja bi bila, uz konsolidaciju dve do tri godine, sposobna da funkcionište kao sadašnja3. Vojni obveznici koji potiču iz navedenih opština, a sada se nalaze na području Srbije dužni su se javiti dana 30. oktobra 1991. godine u 12 časova u veliku dvoranu Doma sindikata u Beogradu radi dogovora i upućivanja u jedinice teritorijalne odbrane.

4. Vojnici obveznici iz navedenih opština koji ne postupe po ovoj naredbi podležu zakonskim sankcijama, u skladu sa odlukom Skupštine SAO zapadne Slavonije o stavljanju jedinica TO zapadne Slavonije u sastav oružanih snaga Jugoslavije. Pored zakonskih sankcija, isti će biti prinudno privedeni u jedinice TO zapadne Slavonije.

5. Ovu naredbu provešće nadležni štabovi TO Zapadne Slavonije kao i štabovi TO sadašnjeg mesta boravišta vojnih obveznika". (Dnevnik, 29. listopada 1991.)

Mobilizacija u SAO Krajini via Beograd

„Vlada SAO Krajine uputila je posredstvom svog Biroa u Beogradu sledeći poziv: 'Radi organizovanog odziva na mobilizaciju Vlade SAO Krajine, obaveštavaju se svi muškarci iz SAO Krajine da se jave na zborno mesto u Studentski kulturni centar 30. oktobra u 12 sati'. Ovaj poziv upućen onima koji se nalaze u Beogradu potpisao je Zdenko Tošić, sekretar Biroa". (Dnevnik, 30. listopada 1991.)

Nema suživota, Srbi će živjeti u jednoj državi

„Bez obzira na sve, siguran sam da će Srbi živeti u jednoj državi. Hoće li se ona i dalje zvati Jugoslavija ili Sjedinjena Srpska država, manje je bitno. Konačno treba da prestanemo da se opterećujemo i onim što će Evropa reći o nama. Ona će priznati onoga ko bude dovoljno jak da formira svoju državu. Ovo je uz ostalo danas u Belom Manastiru rekao dr. Borivoje Petrović, potpredsednik Skupštine Srbije. Po Petrovićevim rečima zajednički život Srba i Hrvata na sadašnjoj teritoriji Hrvatske, čak i u slučaju da ovi prvi dobiju autnomiju, pretvorio bi ovu republiku u stalno ratište. Zbog toga je definitivno razgraničenje po Petrovićevom mišljenju neizbežno, što je jasno i hrvatskom vrhovništvu". (Dnevnik, 1. studenoga 1991.)

Razlozi za srpski optimizam

„SAO krajina je praktično zaokružena. Problema ima samo oko Gospića, ali će i to uskoro biti rešeno. Slično je i u Slavoniji, Baranji i zapadnom sremu. Vukovar će biti oslobođen za nekoliko dana, a naš osnovi cilj i jeste da sloboda stigne na sve teritorije na kojima Srbi čine većinsko stanovništvo – istakao je Obradović (Pavić Obradović, nap. NP). Po njegovom mišljenju u ovom trenutku je najvažnije da Srbi u svim krajevima u kojima žive počev od Srbije, Crne Gore, Krajine preko Slavonije, Baranje i zapadnog Srema do drugih delova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije donesu političke odluke koje će obezbediti realizaciju ideje o životu u jednoj državi. Rade LeskovacDnevnik, 15. studenoga 1991.: U strašnoj psihozi približavanja definitivnog pada Vukovara, ustaše pružaju grčeviti, ponekad sulud otpor. Po podacima svakog dana tu fanatičnost glavom plati između 180 – 200 bojovnika. Među preživelima je pravo rasulo. Svakodnevno naše snage po obližnjim kukuruzištima hvataju mnogo begunacaDruga ključna stvar, istakao je Obr4adović jeste da se Srbija probudi, odnosno da se probudi srpski narod ma gde živeo i da svi budu spremni da se odluka o životu u jednoj državi ostvari i na vojnom planu, ukoliko razume se ne bude drugog načina da to bude urađeno." (isto)

Beograd – miting potpore agresiji

Pod naslovom Srbi neće u NDH Dnevnik objavljuje izvještaj o mitingu podrške Srbima u Hrvatskoj koji se održao u Beogradu 4. studenoga 1991. U opremi teksta stoji: „Savezni organi moraju već sutra sprečiti pobunjenu secesionističku Hrvatsku da vodi prljavi rat protiv srpskog naroda i JNA istakao narodni heroj Dušan Pekić. Više hiljada građana jednodušno zahtevalo da se prekine i zaustavi genocid nad srpskim narodom u Hrvatskoj".

„Miting je organizovalo Udruženje Srba iz Hrvatske a prvi se okupljenima obratio predsednik udruženja dr. Mihajlo Vučinić rečima da je svrha ovog skupa da se svetu poruči da i on vidi do čega je dovela ustaška vlast u Hrvatskoj... Proustaška vlast u Hrvatskoj otpočela je prljavi rat protiv srpskog naroda i JNA a svezni organi su dozvolili da se proustaške paravojne formacije uz pomoć neofašističkih snaga Evrope naoružaju, a i rukovodstvo Armije je dozvolilo tim istim profašističkim snagama da zaplene jednu trećinu ratne tehnike i to bez ispaljenog metka, naglasio je narodni heroj general Dušan Pekić.

Po rečima dr. Petra Opačića, nemački imperijalisti prvo su zakucali na naša vrata ali će zakucati i na druga ako im se ne stane na put. (Dnevnik, 5. studenoga 1991.)

Stanje u Vukovaru po Radi Leskovcu

„U strašnoj psihozi približavanja definitivnog pada Vukovara, ustaše pružaju grčeviti, ponekad sulud otpor. Po podacima svakog dana tu fanatičnost glavom plati između 180 – 200 bojovnika. Među preživelima je pravo rasulo. Svakodnevno naše snage po obližnjim kukuruzištima hvataju mnogo begunaca – veli Rade Leskovac, zamenik ministra za informisanje Slavonije, Baranje i zapadnog Srema". (Dnevnik, 15. studenoga 1991.)

Prijam za provoditelje genocida

„Savezni sekretar na narodnu odbranu general armije Veljko Kadijević sa saradnicima primio je danas, povodom završetka borbenih dejstava na području Vukovara, komandanta Prve vojne oblasti general potpukovnika Životu Pantića, komandanta operativne grupe 'Sever' general-majora Andriju Biorčevića, komandanta operativne grupe 'Jug' pukovnika Mila Mrkšića i komandanta avijacijske jedinice Prvog vazduhoplovnog korpusa RV i PVO pukovnika Branislava Petrovića i čestitao im na izvojevanoj pobedi. Prijemu je, kako je saopšteno u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu pristustvovalo i nekoliko starešina, vojnika i dobrovoljaca, koji su se posebno istakli u teškim borbama na ulicama i u katakombama godinama utvrđivanog grada. Brana CrnčevićTo od nas traže. Hrvatsku bez Srba. Čak i bez one klauzule: trećinu ubiti, trećinu pokatoličiti, trećinu proterati, nego su to pojednostavili, polovinu preseliti, polovinu ubiti. Srpska država ima samo dve mogućnosti, da brani te ljude, ili od njih da odustane. Srpska država, kada bi odustala od njih ne bi imala nominalno i nacionalno pravo na postojanje. Mene lično takva država ne bi ni zanimala. Neka onda gori sve... jer mi Srbe u Hrvatskoj i Bosni ne možemo poveriti njihovim katoličkim ili muslimanskim gospodarimaU dužem razgovoru, koji je tom prilikom vođen, general Kadijević je odao priznanje svim učesnicima skoro dvomesečnih okršaja u kojima su do nogu potučene i zarobljene elitne ustaške formacije i brojni plaćenici iz zemlje i inostranstva" (Dnevnik, 22. studenoga 1991.)

Brana Crnčević na tribini u Novom Sadu

„To od nas traže. Hrvatsku bez Srba. Čak i bez one klauzule: trećinu ubiti, trećinu pokatoličiti, trećinu proterati, nego su to pojednostavili, polovinu preseliti, polovinu ubiti. Srpska država ima samo dve mogućnosti, da brani te ljude, ili od njih da odustane. Srpska država, kada bi odustala od njih ne bi imala nominalno i nacionalno pravo na postojanje. Mene lično takva država ne bi ni zanimala. Neka onda gori sve... jer mi Srbe u Hrvatskoj i Bosni ne možemo poveriti njihovim katoličkim ili muslimanskim gospodarima – rekao je Brana Crnčević". (Dnevnik, 22. studenoga 1991.)

Šljivančanin spasio Vukovarce

„JNA je spasila i evakuisala iz Vukovara između 10 i 12 hiljada žena, dece i starijih ljudi, izjavio je izveštačima Tanjuga predstavnik operativne grupe Jug JNA major Veselin Šljivančanin... Takođe je demantovao učešće nezavisne jedinice pod komandom Željka Ražnatovića Arkana u borbama za Vukovar, na prostoru koji je držala operativna grupa Jug, odnosno sve do Borova Naselja". (Dnevnik, 23. studenoga 1991.)

Drašković piše Tuđmanu

„'Neću da verujem da je hrvatski narod genocidan.... Pre će biti da je , decenijama već, taj nesrećni narod udaljen od istine... Da su ikada saznali šta se, zaista, dogodilo u Jasenovcu ili Jadovnom 1941. ne bi se, uveren sam, ponovio ni Vukovar ni Gospić, ni Borovo 1991. Oni Hrvati koji su saznali istinu, deoživeli su i katarzu. Ti Hrvati nisu danas ni uz vas, gospodine Tuđman, ni uz Paragu, samo što mnogi, iz straha, to ne smeju da javno i pokažu" – kaže Drašković. (Dnevnik, 23. studenoga 1991.)

Prebacivanje krivnje na Tuđmana, HDZ i branitelje

„Sigurno je da ima mnogo onih koji su i odavno, a naročito za tri meseca u podrumima, shvatili da odgovornost za tragediju pada na Tuđmana, HDZ, njihovu ustašoidnu politiku. Videli su zločine. Ali, koliko njih to sme javno i da kaže? Sve li, ako je video kako su gardisti 'lake ruke' na zločin, ne samo nad Srbima, već nad svim neistomišljenicima!?..." (Dnevnik 23. studenoga 1991.)

Veljko Džakula – zapadna Slavonija nikad više hrvatska

U intervjuu Dnevniku predsjednik Vlade SAO zapadne Slavonije Veljko Džakula o vukovarskim žrtvama kaže: „Da, na žalost, ali to su zlodela ustaša. Decu su u kolevkama klali, u jednom dečijem obdaništu je pronađeno 41 zaklano dete, između pet i devet godina. Ubijali su žene, starce, decu, sve što se micalo po zemlji, i stoku. Nisu ubijali, nego masakrirali nedužne. Zlotvori jedni! Ako nije obavljena selekcija zarobljenika, koji su bili u logoru na Manjači, učinjena je velika greška. N ne ovde se nijedan zlikovac neće izvući. Uar tpčoli deci šplčađe. Medižne starce i starice pobubijaše, pa da se tek tako u nekoj razmeni izvuku. Svakog zločinca će stići zaslužena kazna!".

„Fašizam ponovo diže glavu u Evropi, a eskalaciju je doživeo u Hrvatskoj... Sada su redovi JNA pročišćeni, ne do kraja, ali u dobroj meri, tako da će JNA, ubrzo zadati i poslednji odlučujući udarac paravojnim formacijama u Hrvatskoj.

Nikada više zapadna Slavonija neće biti Hrvatska. Milorad PupovacUstavni sud je zapravo relativizirao i na neki način omalovažio Erdutski sporazum i provedbeni dokument Erdutskog sporazuma, Pismo namjere o završetku mirne reintegracije. To su međunarodni dokumenti, ovjereni od EU i UN-a i SAD na temelju kojih mi Srbi u Hrvatskoj gradimo svoj novi položaj. Ukidanjem tih dokumenata međunarodnog karaktera Ustavni sud je ozbiljno Hrvatsku izložio riziku da bude prikazana kao zemlja koja ne poštuje međunarodne dokumenteNikada. Tu dileme nema, SAO Zapadna Slavonija će biti federalna jedinica nove Jugoslavije. Posle 86 dana neprestanih borbi Vukovar je konačno oslobođen, ali je plaćena prevelika cena njegovog oslobađanja, jer su ustaše sav svoj bes, svu svoju krvoločnost iskazali na nedužnom srpskom narodu, na deci, staricama i starcima". (Dnevnik, 24. studenoga 1991.)

Hrvatska danas - Pupovac, Uzelac i Stanimirović

Evo nas u kolovozu 2011. Ustavni sud ukinuo je povlašteni status Srba u Hrvatskoj. U Nezavisnim novinama iz Banje Luke, promptno je osvanuo 1. kolovoza potpredsjednik Samostalne srpske demokratske stranke Milorad Pupovac. „Ukidanjem ovakvog prava Srbe vraćaju u politički i ustavni geto kao i druge manjine. Umjesto da im bude omogućeno da do svojih mandata dolaze temeljem općeg biračkog prava uz zaštitnu klauzulu od tri mandata za onu listu ili stranku koja osvoji većinu mandata, njih ponovo vraćaju u posebnu izbornu jedinicu i dovode ih u situaciju da na biračkim mjestima budu pitani žele li glasati kao Srbi ili kao građani. Na taj način se i njih i druge pripadnike nacionalnih manjina segregira i ugrožava tajnost biranja i oduzima im se jedna od temeljnih ustavnih vrijednosti, a to je opće biračko pravo ukoliko žele koristiti pravo da glasaju za manjinske zastupnike. To je najizravnije suprotno članku 15. stavka 3 Ustava RH, koji kaže da pripadnici nacionalnih manjina pored općeg mogu imati i posebno pravo. Svih ovih godina to je tumačeno tako da ako hoće imati posebno pravo moraju se odreći općeg biračkog prava. To je, po našem mišljenju, neustavno i necivilizacijski. I to je apsolutno nedopustivo". Ako nisu povlašteni, Srbi su automatski u getu – već viđeno.

Pupovac ide dalje: „Ustavni sud je zapravo relativizirao i na neki način omalovažio Erdutski sporazum i provedbeni dokument Erdutskog sporazuma, Pismo namjere o završetku mirne reintegracije. To su međunarodni dokumenti, ovjereni od EU i UN-a i SAD na temelju kojih mi Srbi u Hrvatskoj gradimo svoj novi položaj. Ukidanjem tih dokumenata međunarodnog karaktera Ustavni sud je ozbiljno Hrvatsku izložio riziku da bude prikazana kao zemlja koja ne poštuje međunarodne dokumente".

Beogradska Politika od 2. kolovoza piše: „Predstavnici Srba u Hrvatskoj ogorčeni su odlukom Ustavnog suda koji je samo par mjeseci pred izbore promijenio pravila igre, ukinuvši za njih povoljnija rješenja o izboru zastupnika manjina koja je prošle godine usvojio sabor. 'Postavlja se pitanje kako to da Ustavni sud rješenje koje je parlament konceptualno izglasao kao relativno zadovoljavajuće vraća na ranije rješenje koje je apsolutno neprihvatljivo i prema kome se birači na izbornom mjestu obvezuju javno izjasniti za koga hoće, a za koga neće glasati', rekao je za Tanjug potpredsjednik hrvatske vlade Slobodan Uzelac koji je predstavnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

I Stanimirović je dao izjavu Politici: „O odluci se za Tanjug izjasnio i predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović. 'Predsjednica suda Jasna Omejec tvrdi da se zabrana mijenjanja propisa unutar godinu dana prije izbora ne odnosi na nacionalne manjine, što nema nikakve logike, a predstavlja i diskriminaciju prema njima', rekao je on. Stanimirović najavljuje razgovore predstavnika Srba s premijerkom Jadrankom Kosor, predstavnicima drugih manjina i drugim instancama 'nakon čega ćemo vidjeti koje ćemo poteze povući'".

Imaju li ikakve sveze srpske izjave iz 1991. S ovima iz 2011. prepuštam ocjeni čitatelja.

Nenad Piskač