Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Pokušaj tačkaste točke
Kad su nacionalne manjine u Hrvatskom saboru 16. lipnja najavile da ne će glasovati za ustavne promjene u saborskoj proceduri odjednom se pet do dvanaest pojavio „Konačni prijedlog Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, hitni postupak P.Z.br. 569. Predlagatelj: Vlada Republike Hrvatske". Ministar Mlakar u obrazloženju kazao je i ovo: „Zadnja, ne najmanje važna novina je izmjena članka 33. zakona prema kojem dosadašnje koordinacije Vijeća nacionalnih manjina dobijaju pravnu osobnost... s time da nakon usuglašavanja odredbi Srpsko narodno vijeće treba djelovati kao koordinacija vijeća Srpske nacionalne manjine za područje cijele Republike Hrvatske". Vladino obrazloženje prisnažio je saborski zastupnik M. Pupovac – kad je u pitanju srpska zajednica „mi od 97' godine de facto pokušavamo naći najbolji način kako bismo riješili status tih institucija". Od 97'?
U Podunavlju okupacija je završena početkom 1998. Potom izražava zahvalnost „ministru" i „Vladi koja je to prihvatila", jer time „se stavlja točka na jedan otvoreni tekst... na jednu otvorenu priču koju smo nastojali ispričati svih ovih godina i ta točka bi onda trebala omogućiti da ta priča bude efikasno i dobro ispričana u našem društvu, a isto tako da bude dobro primljena i da se dobro čuje izvan našeg društva, među susjednim zemljama, a isto tako i unutar Europske unije". I tačka. Pupovčeva točka na priču o srpskom teritoriju u Hrvatskoj uz prethodno svesrpsko zalaganje za brisanje Oluje kao državnoga blagdana i Vladinu obnovu spomenika u Srbu četničkom ustanku protiv hrvatske države, neodoljivo podsjeća na Josipovićevu antifašistiko komunističku točku na „priču" o Bleiburgu, koja još nije ni počela u civiliziranom, europskom, obliku. Pupovac reafirmira ono što je u ratu i mirnoj integraciji „goloruki srpski narod" izgubio, a Josipović usporavanje izranjanja cjelovite istine o velezločinima komunista. Bila su to dva neuspjela pričam-ti-priču pokušaja stavljanja tačkaste točke na i. Zabrinjavajuće je da je u toj igri sudjelovala Vlada.
I? Stajališta: „IDS je apsolutno za ovaj Ustavni zakon" (D. Kajin), „SDP će naravno poduprijeti i glasati za ovaj prijedlog zakona" (J. Leko), „Klub HNS-a, HSU-a će dati svojim zastupnicima da glasuju o ovome Ustavnom zakonu po svojoj savjesti" (Goran Beus Richembergh), „Klub nacionalnih manjina naravno podupire ovaj Zakon" (Furio Radin), „Ostat ću suzdržan" (HDSSB, Boro Grubišić), „Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ovako kako nam je prezentiran nisam kadar prihvatiti" (uime kluba HSLS-a, HSDAHA Š. Tanković).
Među glasovima razbora izdvajam: Danijel Srb (HSP): „U kojoj se to Europskoj državi novci iz državnoga proračuna dijele na temelju etničkog sastava stanovništva, to nema nigdje. Nije to nikakav civilizacijski iskorak, to je pitanje pogodbe i nagodbe. S dugoročnim posljedicama po Republiku Hrvatsku". Vesna Pusić: „Mi 15 godina kasnije iz toga (Erdutskog sporazuma, nap. ur.) radimo sastavni dio arhitekture države"! I tu se počelo liječiti kokošje sljepilo. SDP traži stanku. Za njim i drugi. Sigurno se pitate što radi HDZ. Prema Zapisniku fonograma sa sjednice – e, moj Franjo – do ovoga trenutka ništa. To jest svašta.
U nastavku sjednice SDP odbacuje raspravu o Ustavnom zakonu. HDZ se usudio se zatražiti državotvornu stanku od 15 minuta. Pupovac izvlači teško naoružanje: „Nije bio problem priznati Kosovo ali je problem priznati ostatak onoga što u Hrvatskoj imamo kada su posrijedi Srbi u Hrvatskoj". Dosta? Još samo završni Kajinov citat: „Ja ću osobno za ovaj ustavni zakon glasati, ako se o njemu ne glasa, neću glasati niti za Ustav... i neka to bude isto tako politička poruka". Kajinova poruka je za antologiju političke korupcije, kao temelja svih koruptivnih ponašanja u Hrvatskoj. Poruku je poslala i Vlada – Srbi u Hrvatskoj, pokazali smo dobru volju, ali su nas zakočili partneri iz Saveza za Europu, strpite se do sljedeće prilike. Pupovčeva poruka – ne odustajemo graditi srpsko pitanje na ostatcima RSK, s priznanjem Kosova Hrvatska mora priznati bilo kakav teritorijalni suverenitet Srba u Hrvatskoj. Poruka SDP-a – imamo kasno paljenje, ali ne želimo žedni preko vode. HDZ – ova poruka – prihvaćamo trgovinu umjesto općeg dobra, pa i ucjene, ako nas javnost skuži uzvratit ćemo amortizirajućim zahtjevom da se Dan državnosti vrati na 30. svibnja, što je V. Šeks ubrzo i kazao.
Gdje u Hrvatskoj počinje točka, a gdje završava tačka stvar je o kojoj će se još raspravljati i kad eventualno uđemo u EU. Zato, opreza radi, pročitajte na str. 28 Zapisnik fonograma, koji od ovoga broja prenosimo u nastavcima, da se ne zaboravi.
Nenad Piskač
Hrvatsko slovo
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Naime, Vesna Pusić je bila protiv da se samo Srbima u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu da povlašteni status, jer kako kaže Pusićka time bi bili zakinuti Srbi u ostalim dijelovima Hrvatske.
Kad ove sve prevedemo na jezik razumljiv svima nama, to će značiti da će sljedeći korak koji će učiniti HDZ-e ili pak sutra Kukuriku koalicija predvođena Zoranom Milanovićem i Vesnom Pusić biti davanje Srbima na nekad okupiranim područjima Hrvatske, status pravnog subjekta, odnosno vraćanje na mala-velika vrata takozvane SAO Krajine, odnosno krajnjeg srpskog cilja, takozvane RSK-a.
Zbog tih razloga se Srbi nisu ni protivili što im se kroz nedavne ustavne primjene kao i svim ostalim manjinama u Hrvatskoj nije dalo pravo dvostrukog prava glasa, jer bi time Srbi bili svedeni na nivo nacionalne manjine, a što oni ne žele, nego su Srbi kroz ustavne promjene izuzeti od ostalih manjina, jer im očito odnarođena hrvatska vrhuška želi preko Srpskog vijeća općina u narednom periodu omogućiti da dobiju status naroda u Hrvatskoj.
Sada kada su Jacu Vlaisavljević napustili njeni koalicijski partneri kao što su HSU, HSLS, a tim smjerom namjerava ići i Šemso Tanković, možemo samo zamisliti koliko će HDZ-e davati daljnjih ustupaka srpskoj manjini, koja će do krajnjih granica koristiti svoju poziciju odlučujućeg političkog jezičca na vagi, koji omogućava da vladajuća koalicija sa sadašnjih 80, odnosno 79 saborskih zastupnika ako Šemso Tanković napusti vladajuću saborsku većinu, ne padne ispod 77!?
A tek možemo zamisliti koliko će političkih ustupaka dobiti Pupovac, Stanimirović i Uzelac, od buduće vladajuće Kukuriku koalicije ako dođe na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima, koja ne treba ništa činiti nego samo pustiti HDZ-e da radi ovo što je do sada radio, da svojom veleizdajničkom politikom svakim danom gubi i ono malo preostalih naivnih Hrvata koji su živjeli sve ove godine vladavine Sanija i Jace u zabludi da je sadašnji HDZ-e državotvorna stranka.
Nema veće zablude od te, jer današnji HDZ-e je u stanovitom smislu opasniji za hrvatske nacionalne interese od SDP-a, HNS-a, IDS-a, i ostalih otvoreno protuhrvatskih stranaka, jer kao što kaže stara izreka, «sačuvaj nas Bože od navodnih prijatelja, (navodno državotvornih stranaka), a od otvorenih neprijatelja (protuhrvatskih stranaka) sami ćemo se čuvati".
Jedni uporno kukuriču,a drugi okolo hodaju spuštenih gaća,a
zadovoljni mogu biti samo pročetnički sabornici i njihove pristaše u Hrvatskoj.Pune đepove novcem hrvatske sirotinje i ucjenjuju političare na vlasti.Kud hočeš boljeg života. I još ti sole pamet i žale se na ugroženost.Još samo da ozakone Z4 ili nešto još više i biti ćemo na početku 90.
18.6.2010.
U netom usvojenim ustavnim promjenama sa stajališta državnih interesa Republike Hrvatske najvažnija je bila intervencija Vesne Pusić zastupnice Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata koja se usprotivila prijedlogu Vlada da se Zajedničkom vijeću općina (ZVO) sa većinskim stanovništvom srpske manjine na području Vukovarsko-srij emske i Osječko-baranjs ke županije prizna status pravne osobe.
Treba podsjetiti da je Zajedničko vijeće općina u tim županijama formirano na temelju Erdutskog sporazuma potpisanog 15. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu kao prijelaznog rješenja za mirnu integraciju hrvatskog Podunavlja u Republiku Hrvatsku. Erdutski sporazum doveo je do formiranja prijelazne uprave kao posljednje operacije Ujedinjenih naroda na području Republike Hrvatske, poznate pod nazivom UNTAES, ustanovljene rezolucijom Vijeća sigurnosti od 15. siječnja 1996. godine.
Sporazum je potpisan na rok trajanja od jedne godine s mogućnošću da se na zahtjev jedne od strana produži na još jednu godinu. Sporazum su potpisali sa srpske strane Milan Milanović, s hrvatske strane predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvoje Šarinić, te veleposlanik SAD u hrvatskoj Peter Galbraith i mirovni posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg. U skladu s Erdutskim sporazumom hrvatska Vlada objavila je 13. siječnja 1997. Pismo namjere o položaju srpske manjine u Hrvatskoj u kojemu se potvrđuju obveze iz Ustava Republike Hrvatske, Ustavnog zakona o ljudskim pravima i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Tim pismom jamči se srpskoj manjini da će biti zastupljena u tijelima lokalne samouprave, zastupljenost u službama, te poštovanje manjinskog prava. Jamstva iz tog pisma bila su uvjet za završetak manadata UNTAES-a što se dogodilo nakon isteka dvogodišnjeg roka 15. siječnja 1998. godine. Vijeće sigurnosti je ocijenilo da je misija UN-a u hrvatskom Podunavlju jedna od rijetko uspješnih mirovnih misija Svjetske organizacije.
Republika Hrvatska ispunila je sve zahtjeve međunarodne zajednice kad je u pitanju srpska manjina, što se očitovalo u povratku izbjeglica, povratu njihove imovine i pomoći u reintegraciji u život. To se manifestiralo i posebnim statusom koji je srpska nacionalna manjina dobila u izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru i na lokalnoj razini. Pri tome treba podsjetiti da interese srpske manjine u Republici Hrvatskoj institucionalno zastupaju prije svega predstavnici SDSS-a na čelu sa Miloradom Pupovcem koji se nikad, posebice u doba trajanja velikosrpske agresije nije izjasnio kao politički Hrvat, nego je u svakoj mogućoj prilici i nakon poraza velikosrpske politike ne samo u Hrvatskoj nego i na području cijele bivše Jugoslavije izražavao velikosrpska stajališta umotana u navodnu zaštitu prava manjine koju zastupa. Štoviše on kad je u pitanju srpska nacionalna zajednica uporno demonstrira da za njega takav status ne postoji jer govori o Srbima u Hrvatskoj, a ne o nacionalnoj manjini. Ako pak jesu Srbi, onda su u najmanju ruku „hrvatski Srbi“, ali to nikako ne može izići preko ustiju njihovog čelnika. Ostala dva zastupnika SDSS-a Vojislav Stanimirović i Simo Gajica čak su bili pripadnici srpskih pobunjenika koji su borili protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti.
Ovdje treba podsjetiti da je značajan broj hrvatskih Srba prihvatio Hrvatsku kao svoju domovinu, ne dozvoljavajući da budu uključeni u sabotersku i podrivačku politiku koja se prema Hrvatskoj i dalje u ne baš beznačajnim krugovima vodi u Beogradu. Dovoljno je podsjetiti na politiku za koju se zalagao Vojislav Koštunica, ali čak i danas na određene izjave sadašnjeg predsjednika Borisa Tadića, ali i na političke izjave koje dolaze iz Srpske pravoslavne crkve. Takvi hrvatski Srbi koji prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu, pri
-2-
čemu zadržavaju svoj etnički i kulturni identitet nisu međutim zastupljeni u Hrvatskome saboru. U takvim okolnostima, podržan velikosrpskim idejama iz Beograda, Milorad Pupovac kao koalicijski partner HDZ-a nastavlja s utjecajne pozicije novim metodama djelovati u smjeru njegove stare politike. Upravo se to dogodilo s ovim ustavnim promjenama. Iako je Erdutski sporazum praktički konzumiran nakon dvogodišnjeg trajanja, Milorad Pupovac i njemu slični pozivajući se na njega otišli su korak dalje, zahtijevajući da se Zajedničkom vijeću općina prizna status pravne osobe. Time bi se stvorila pravni temelj da ono što pobunjeni Srbi uz pomoć iz Srbije nisu uspjeli ostvariti oružjem, ostvare pravnim sredstvima, a to je insititucionaln a samostalnost tih općina u hrvatskom Podunavlju kao podloga za uspostavu političke autonomije, pa čak u krajnjoj liniji otcjepljenja od Republike Hrvatske. Nije slučajno da su ga u tome podržao manjinac Furio Radin i ideesovac Damir Kajin, glavni zagovornici autonomije Istre.
Na takav mogući scenarij pristala je HDZ-ova vlada pod Jadrankom Kosor i ustavnopravnog smutljivca Vladimira Šeksa. Tako dok s jedne strane galame oko tobože zaštite braniteljskih prava i dostojanstva Domovinskog rata, s druge strane HDZ izdajnički stvara presedan za ponovnu uspostavu nove SAO na području hrvatskog Podunavlja za koje je da bi se vratilo u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske proliveno mnogo krvi. I budući da HDZ vodi takvu izdajničku politiku, jer je takav prijedlog došao iz takve Vlade, a da se SDP sa svojim, kad su u pitanju odnosi s istočnim susjedom, „odlučno možda“ suzdržao od odlučne reakcije, ispalo je da Vesna Pusić koju su dosad često napadali zbog nezalaganja za hrvatske nacionalne interese upozori na ozbiljnu i najtežu podvalu Milorada Pupovca. Vesna Pusić je usprotivši se spomenutom amandmanu jasno upozorila da se radi o „rušenju arhitekture države“. Ocijenila je da, ne ulazeći u moguće teže posljedice, ako bi se ZVO-u ustavno potvrdio status pravne osobe stvorila dvije statusne kategorije za srpsku nacionalnu manjinu, jer bi oni na području hrvatskog Podunavlja imali jedan viši status od hrvatskih Srba u drugim područjima države. Na njezinu intervenciju amandman Vlade je ipak odbijen.
Ovaj politički pokušaj Milorada Pupovca treba promotriti i u kontekstu njegove sljedeće izjave: „Vidim da nije bio problem priznati Kosovo, ali jest kad treba priznati ono što je ostalo kad su posrijedi Srbi u Hrvatskoj“. Tu je Milorad Pupovac još jednom razotkrio za kakvu se politiku zalaže za kakvu se uostalom zalagao za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku kad ni u jednom trenutku, pa čak ni nakon njegovog vojnog i političkog poraza nije osudio velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića i njegovih nasljednika. Uspoređujući položaj Srba u Hrvatskoj s hrvatskim priznanjem Kosova Milorad Pupovac u stvari zagovara institucionalnu reviziju postojećeg stanja nastalog kao posljedica velikosrpske agresije, zazivajući za hrvatske Srbe autonomiju kakvu je Kosovo imalo u federativnoj Jugoslaviji. Iz Hrvatske je izbjeglo a nije potjerano više stotina hrvatskih Srba koji nisu mogli preko usana izgovoriti „h“ a kamoli prihvatiti hrvatsku državu kao stvarnost. Upravo to i danas radi Milorad Pupovac kao samonametnuti čelnik srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. On u Republici Hrvatskoj nastavlja staru velikosrpsku politiku novim profinjenim metodama, a kao logistika služi mu ni manje ni više tzv. Hrvatska demokratska zajednica kao vladajuća stranka. Tako nam Bog pomogao.
Vjekoslav Krsnik
Ta je stranka trenutačno najveća opasnost za opstanak hrvatske države.
Još bi se valjalo podsjetiti da se ništa ne događa izvan vremena i prostora.
Tko je doveo velikosrbe u Sabor?
U Saboru nema "velikih Hrvata" - a pogotovo nema velikih Hrvata (bez navodnika) - ne znam gdje si ih ti opazio. Sve izdajnik do izdajnika kojih niti plast "velikog Hrvatstva" ne moze prikriti.
Vesna Pusic je "spasila" hrvatski integritet jer je ona pravi vodja militantne srpske manjine - koja ne dopusta da HDZ-ov "podrep" (a zapravo jedan od pravih vlastodrzaca u Hrvatskoj) Milorad ... Pupovac pod okriljem HDZ-a izbori srpsku drzavu u drzavi. Bez ispaljenog metka, i nakon oslobodilackih akcija koje su, mislili smo, vjecno porazile veliko-srpsku bolestinu.
Pa i sam si napisao odakle joj motivi - Srbin mora biti ravnopravan u privilegiranom statusu; zivio u Podunavlju ili Splitu. Svi Srbi privilegirani, a ne samo neki.
Nije mi jasna svrha citirane rečenice.
HDZ se nije bitno promijenio od svoga osnutka.
Bilo je nužno vrijeme kako bi niklo i razvilo se ono što je posijano i što je od samoga početka njegovano.
U mnoštvu korova stradaju i rijetke stabljike pšenice.
To što korov često izgleda privlačno tema je za sebe.
Tragedija je pak što ni druga strana nije ništa bolja, ali se boji lijepljenja antinacionalne etikete, pa se recimo Račan nije usudio izručiti ni jednog generala Haagu.