Zauvijek zatrovan izvor

I dok se ovih dana, vjerojatno potaknuto pismom hrvatskih biskupa o Europskoj uniji, sramežljivo moglo pročitati kako u nas nedostaje demokratske rasprave o EU, nitko nije primijetio nedostatak demokratske rasprave o Zapadnom Balkanu. Kao da nam i jedne i druge rasprave ne treba. Raspravu o ZB-u nije potaknula ni predsjednica vlade sastankom na Brdu kod Kranja, ni predsjednik Republike u beskravatnom društvu srbijanskog predsjednika u Opatiji, a onda i u Bruxellesu. Odmah iza susreta na vrhovima Zapadnoga Balkana u Hrvatskoj se pojavila zapadnobalkanska udruga Naša Jugoslavija. Zahtijeva od predsjednika Hrvatskoga sabora "jugoslavensku naciju" u Ustavu Republike Hrvatske. Možda je sad krajnje vrijeme da se u otvorenoj i argumentiranoj raspravi otvore sva ona pitanja koja za sobom, s povijesnoga i političkoga aspekta, nosi zapadnobalkanski (neojugoslavenski) smjer hrvatske politike? Jer je očito dosad nije potaknula ni inicijativa o ukidanju članka 141., kao ni svesrpska inicijativa o ukidanju Oluje kao državnog blagdana.

S povijesnog stajališta ove inicijative, Pusićevo ukidanje članka 141. i pojava njihove Jugoslavije s jugoslavenskom nacijom, te zahtjev za ukidanje obilježavanja Oluje i ponovna uspostava veličanja četništva u Srbu, svoj korijen napajaju na propalim jugo/južno/slavenskim idejama. Srbija ih je koristila za svoje interese, višekratno dokazujući da svaku takvu ideju smatra kao krinku za velikosrpstvo. I posljednja velikosrpska agresija dogodila se pod krinkom "očuvanja Jugoslavije" što u velikosrpskom prijevodu znači kako "svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi". Zapadni Balkan uspostavlja preduvjete za ponavljanje povijesnih zabluda.

S političkog stajališta navedene inicijative dovode ili bi mogle dovesti do formiranja političkih formacija od kojih se Hrvatima ježi koža: Od Napredne jugoslavenske omladine, Organizacije jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA), preko Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), pa sve do Ujedinjene jugoslavenske demokratske inicijative (UJDI, 1989.). Svaki oblik ovih unitarističkih, fašističkih, totalitarnih i poraženih formacija Hrvatima može biti samo nametnut. Uostalom, zapadnobalkanske inicijative u pravnom prometu RH su protuustavne. Odgovorna hrvatska politika morala bi se tomu suprotstaviti.

S demokratskog stajališta rečene inicijative nisu izraz demokratske većine. No, kako mi u Hrvatskoj na sceni imamo ispodprosječne političare, njima je potpuno irelevantna mjera demokratičnosti, mjera povijesnosti kao i budućnosnosti zapadnobalkanskih inicijativa. One su usklađene s uspostavom, stabiliziranjem i pridruživanjem Zapadnog Balkana. Onoga trenutka kad je hrvatska politika prihvatili pojam i prostor Zapadni Balkan (2000.), Hrvatska je bačena na koljena. Klečeći pije vodu na trajno zatrovanom izvoru.

Od kad je takvo stanje u Hrvatskoj demokratskih rasprava nema zapravo ni o čemu bitnome. Ni o Savudrijskoj vali i međunarodnoj arbitraži, ni o ribolovno ekološkom pojasu, ni o ulasku u NATO, ni o gospodarskom pojasu, ni o ustavnim promjenama, pa onda niti o Zapadnom Balkanu. O čemu još kao demos odlučujemo, kad stranke misle i djeluju ovako: Kad steknemo demokratski legitimitet, što god mi odlučili, vi ste kmetovi već odlučili i prihvatili u trenutku kad ste nas izabrali, jer to što smo odlučili nalazi se u našim stranačkim aktima? Tako smo iznad volje većine dobili volju demokratskih legitimiteta koje provode volju manjine. To je izigravanje demokracije, odnosno zapadnobalkanski demokratski centralizam.

I ako su demokratski legitimiteti odlučili da nas uvaljaju opetovano u zatrovani izvor što mi tu imamo otvarati bilo kakve rasprave, a ponajmanje demokratske? Jer što je za političke elite demokracija? Ona je na izborima "praznik", a središte demokratskog odlučivanja događa se u vrhovima Saveza za Europu. On je pak jednoumno usvojio logiku da pod egidom ulaska u Europsku uniju uđemo "korak po korak" (Ilija Garašanin) u Zapadni Balkan Velike Britanije. Nisu li sa tog desetogodišnjeg operativnog stajališta navedeni zapadnobalkanski zahtjevi manjine logičan i pragmatičan slijed događaja? Druga je stvar što su i protuustavne. No, demokratskim legitimitetima ni to nije problem: Proglasit će da su demokratski legitimiteti iznad Ustava. Poslije takvog scenarija prije stotinjak godina na hrvatske prosvjede odgovoreno je rafalnom paljbom na današnjem Trgu bana Jelačića, a Srbija je postala „lider na Balkanu". To što su opet stvoreni preduvjeti da Srbija postaje lider Zapadnog Balkana, samo je potvrda kako nam je nužna demokratska rasprava o dosadašnjim učincima zapadnobalkanske politike.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo