U utorak 27. ožujka u Zagrebu dogodio se susret nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i pomoćnog mu biskupa Ivana Šaška s umjetnicima. Zašto je ovaj za umjetnike i Crkvu važan događaj ostao nezabilježen u svjetovnim medijima? Zato jer je središtima moći stalo do toga da se umjetnici i Crkva ne susretnu. Zato jer u medijima vlada ideologija kojoj smeta prava umjetnost, ili prava Crkva, ili – najvjerojatnije - i prava umjetnost i prava Crkva.(N.Piskač)

Iz rukopisa zbirke kajkavske poezije 'Bu do kaj' autora Nenada Piskača, hrvatskog branitelja i novinara, čiji se izlazak očekuje 2012. godine u splitskoj Nakladi Bošković, donosimo nekoliko strofa kajkavske poezije primjerenih aktualnom političkom trenutku u Hrvatskoj.(mmb)

Ne treba zaboraviti da je Milanović projekt HDZ-a iz vremena kad je Sanader bio zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića, pa zato ne čudi da je kompletan odvjetnički tim sada samo hrvatskoga književnika, nekad „premijera" dr. Ive Sanadera, slavio pobjedu ideološke čistoće nad miniranim HDZ-om, pravašima i demokršćanima - to jest nad većinom hrvatskoga naroda i njegovom voljom.(N.Piskač)

Franjo Tuđman je, podsjetimo se, naslijedio od SFRJ 5.307,6 mil USD. Ukupni inozemni dug Hrvatske na kraju 1999. godine iznosio je 10.175 mil USD. Tečaj eura i dolara prema kuni 31. prosinca 1999. bili su isti (7,6 kuna). Pojednostavljeno, Tuđman je trošio koliko se zarađivalo, Hrvatska je živjela u skladu s mogućnostima. Ponašao se zdravo kapitalistički. Poslije njega socijalisti svih boja najprije su ukinuli polupredsjednički sustav u kojemu se zna na čijim je leđima teret odgovornosti i promovirali „parlamentarnu demokraciju", neodgovornu tzv. laprdientiu croaticu.(N.Piskač)

Scenarij 3. siječnja 2000. ponavlja se danas i u pogledu ponašanja HDZ-a. I onda je vlast izgubila autogolovima. Ovaj put silazak s vlasti mogao bi potrajati više od jednoga mandata. Puno više. Sanader je došao na vlast u HDZ-u sa zadatkom trojanskoga konja. Nizom diverzija pripremio je teren za uništenje HDZ-a i brisanje s političke scene. Još od 2003. provodio je esdepeovsku politiku – i unutarnju i vanjsku.(N.Piskač)

Zakon o posebnim pravima predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti usvojen je 2004. g. Riječ je o doživotnim pravima bivših predsjednika financiranima iz državnoga proračuna. Taj zakon u okolnostima u kojima se nalazi Hrvatska, mogu usvojiti i tolerirati samo grješne strukture ili pijani milijarderi, a kad je o Mesiću riječ, onda je tu još ukomponirano i puzeće jugoslavenstvo povezano s ostatcima represivnih aparata totalitarnoga komunističkoga režima.(N.Piskač)

Sve je više pokazatelja i u unutarnjoj kao i u vanjskoj politici, osobito u „regionu", o tome da će Hrvatska i po eventualnome ulasku u EU imati iste probleme koje je imala od 1918. Ušli smo prethodno i u NATO ali od tada do danas nismo riješili pitanje granica, a definirane granice preduvjet su sigurnosti i mira. Prema tome doskočica da moramo u EU kako bismo izišli iz balkanskoga lonca ne drži vodu. Hrvatska se prije svega mora riješiti vlastitih balkanjerosa, odnosno projugoslavenske politike na Pantovčaku, u Banskim dvorima i na Trgu sv. Marka.(N.Piskač)

Deset godina kontinuiranoga održavanja Znanstvenih skupova, posvećenih jednoj široj tematici - kajkavštini, moguće je ako postoji ona nevidljiva snaga, zajednička ljubav i želja da se kajkavština iznova vrjednuje s pretpostavkom da ona nije ništa manje vrjednija od ostalih hrvatskih književno-jezičnih dionica. U Krapini je 5. rujna održan deseti znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća.(N.Piskač)