Ofstad je učio hrvatsku povijesti iz 'Istorija regiona – kratki kurs'', autorā Z. Pusića, V. Teršelič i M. Pupovca

Pouzdano se može reći da veliki broj Hrvata, sve donedavno, nije čuo za Njegovu Ekselenciju (Nj. E.), gospodina Henrika Ofstada, veleposlanika Kraljevine Norveške u Hrvatskoj. Trenutno je postao poznat što ima zahvaliti, prije svega, svom sudjelovanju na osnivanju tzv. Lige antifašista. Međutim, postao je još poznatiji zahvaljujući otvorenom pismu g. Mate Knezovića, predsjednika Obiteljske stranke te svom odgovoru na to pismo. Ukratko, M. Knezović u svom pismu podsjeća Nj.E. na karakter tzv. antifašista kao baštinike komunizma stavljajući mu do znanja da njegovo sudjelovanje u tome znači davanje podrške jednoj totalitarnoj ideologiji. Zbog toga bi se, kako je naveo M. Knezović, veleposlanik trebao ispričati.

U odgovoru, koji je bio brz i odlučan, veleposlanik ističe da je s ponosom prihvatio poziv da sudjeluje na skupu i da podržava Ligu te da se ne namjerava ispričati. Uz to, istaknuo je, da je dobro proučio hrvatsku povijest navodeći da je Ante Pavelić, kao i njegov sunarodnjak Vidkun Quisling, bio na strani nacifašizma dok su se partizani borili protiv tog nacifašizma.

U svom odgovoru veleposlanik posebno ističe svoje ''dobro'' poznavanje hrvatske povijesti koje – gle čuda – počinje i završava A. Pavelićem. Pitamo se koji je to udžbenik iz kojeg je proučavao hrvatsku povijest. Vjerojatno se to zove ''Istorija regiona – kratki kurs'', autorā Z. Pusića, V. Teršelič i M. Pupovca, a recenzent Ivo Josipović. Ovo ''djelo'' je ustvari usmena predaja koju ovi ''antifašisti'' već dugo prenose ambasadoru za razliku od pisma što su mu napisali da odgovori M. Knezoviću.

Možda će netko pomisliti da je previše pozornosti veleposlanik dobio u javnosti glede njegove asocijacije s SkupoviDa hrvatska i ina javnost (''građani i građanke'') ne bi pomislili da se pretjeralo u kritiziranju veleposlanika i zbog asocijacije s ''antifašistima'' evo još dva slučaja gdje je on imao glavnu ulogu. Samo po sebi to ne bi trebalo iznositi da se ne radi o istim nakanama, ciljevima i protagonistima kao i u vezi s tzv. Ligom. Radi se o dva skupa o kojima ni spomena u medijima ili vrlo šturo – praktički nezapaženo.osnivanjem tzv. Antifašističke lige (primjereniji bi naziv bio Antihrvatska fašistička liga s obzirom na karakter i ciljeve djelovanja). Da hrvatska i ina javnost (''građani i građanke'') ne bi pomislili da se pretjeralo u kritiziranju veleposlanika i zbog asocijacije s ''antifašistima'' evo još dva slučaja gdje je on imao glavnu ulogu. Samo po sebi to ne bi trebalo iznositi da se ne radi o istim nakanama, ciljevima i protagonistima kao i u vezi s tzv. Ligom. Radi se o dva skupa o kojima ni spomena u medijima ili vrlo šturo – praktički nezapaženo.

Prošle godine, 8.4.2014., u Novinarskom domu, u organizaciji udruge GARIWO sa sjedištem u ''regionu'', koju vodi – interesantno! - jedna od unuka poznatog ratnog i poratnog zločinca, Svetlana Broz, organizirana je promocija knjige Od žrtve do pobjednika - Borac za slobodu i ljudske duše, autora jednog anglikanskog svećenika iz Južnoafričke republike (JAR). Pokrovitelj promocije, uz financijsku podršku, bio je veleposlanik Henrik Ofstad. Kao počasni gosti nađoše se tu S. Mesić, M. Pupovac i Predrag Matić-Fred, a nazočili su još Z. Pusić i Dejan Jović. O knjizi su govorili Tomislav Jakić, pisac govora S. Mesića, članovi udruge GARIWO, a na kraju sam autor o svom angažmanu u borbi protiv aparthejda u JAR-u.

Prozirna podvala i provokacija Hrvatima u glavnom gradu Hrvatske

Autor knjige iznio je svoje iskustvo u borbi za obespravljene crnce, sukob s tadašnjim režimom, bijeg u Zimbabwe, gubitak obiju šaka kad je dobio eksplozivnu pošiljku (sad ima proteze), preživljavanje, povratak u JAR nakon pada režima te proces pomirenja. Kao kršćanin i ujedno svećenik posvetio se pomirbi između sukobljenih strana zastupajući kršćanska načela, s naglaskom na oprostu kao na prvom koraku u tom procesu. Govoreći o knjizi i naporu koji autor ulaže za pomirbu svi govornici su imali samo riječi pohvale. U svom obraćanju, uz ostalo, veleposlanik Hofstad je prozvao Katoličku Crkvu u Hrvatskoj da ne radi dovoljno na pomirbi spomenuvši, usput, da je i sām katolik.

Razmatrajući tu manifestaciju, u polupraznom Novinarskom domu uz popratnu logistiku, nije bilo jasno zašto odjednom ta pomirba, koji je razlog za to, te tko s kim se ima pomiriti. Iz južnoafričkog primjera zna se tko se s kim trebao pomiriti i kako. Ne, nije bilo govora o agresiji na Hrvatsku, plaćanje ratne odštete, vraćanje pokradenog, pronalazak nestalih, srpskim konclogorima i isprikama. Koliko znamo svega toga nije bilo u JAR-u za vrijeme aparthejda. Toliko je bilo očito da ova manifestacija nije bila ništa drugo nego jedna podmukla, drska ali prozirna podvala i provokacija Hrvatima u glavnom gradu Hrvatske.

Drugi skup, također održan u Novinarskom domu, 26.1. o.g., pod nazivom ''Norveška i Hrvatska: Partneri u gospodarskom i društvenom razvoju''. Dnevni red je obuhvatio dvije tematske cjeline: prva, tripartitni dijalog (norveška i hrvatska iskustva) i veze između gospodarskog razvoja i znanosti, te druga, tolerancija i jednakost u Hrvatskoj i uloga organizacija civilnog društva u obnašanju vlasti. U raspravi o tripartitnom dijalogu sudjelovali su predstavnici Vlade, poslodavaca i sindikata. Svi sudionici rasprave, što je uslijedilo konsenzusom, složili su se da je najveći problem što pritišće današnju Hrvatsku loše gospodarstvo koje za sobom povlači nezaposlenost i sve ostalo što ide uz to.

U drugom dijelu ovog skupa govorilo se o toleranciji i civilnom društvu. A kada se o tome raspravlja onda je to nezamislivo bez već poznatih ''antifašista'': Z. Pusića, V. Teršelič, M. Pupovca. Doda li se tomu da je moderator bio novopečeni ''antifašist'' i suosnivač tzv. Lige antifašista, bivši ustaša i razbijač sinagoga, Drago Pilsel, nije teško zamisliti tijek rasprave. Ovaj put raspravu je prizemljio dr. Stijepo Bartulica koji je, izgleda, pozvan kao predstavnik ''desnice'' kao protuteža već gore spomenutima, dodajući im još pučku pravobraniteljicu, Loru Vidović te veleposlanika Hofstada.

Iako sām protiv šestero oponenata dr. S. Bartulica je argumentima lakoćom parirao ''antifašističkoj avangardi''. I unatoč prihvaćenom konsenzusu da je loše gospodarstvo najveći problem današnje Hrvatske moderator je, otvarajući ovaj dio skupa, naglasio da je netolerancija najveći problem. Na to se dalje nastavilo već poznato blebetanje o demokraciji, ljudskim pravima, zaštitom nacionalnih manjina i ono – neizbježno – o ''krivnji'' (po Pusiću) Katoličke Crkve.

Igra oko Vukovara

U svom izlaganju veleposlanik Ofstad je iznosio norveško iskustvo o toleranciji te najavio izgradnju škole u Vukovaru koju financira Norveška po ideji Nansen Dialogue MoratorijJedan od razloga za igre oko Vukovara je i produženi moratorij koji se trebao ukinuti 2003., za što su odgovorne sve dosadašnje Vlade RH. Zbog toga srpska djeca idu u svoje škole i uče po nekom svom programu što nije u skladu s nastavnim programom koji propisuje Ministarstvo odgoja i obrazovanja RH. Na ovaj problem već dugo upozorava prof. dr. sc. Ivan Biondić koji je koordinator Udruge Bastion Vukovar te inicirao prikupljanje potpisa da Liga antifasistase to izmijeni.Netvork, a otvorenje u rujnu o.g. Imajući na umu što se sve događa u Vukovaru i oko Vukovara, ne iznenađuje da je baš tamo odabrana lokacija. Škola je, kako je istaknuto, namijenjena svim manjinama u kojoj bi, valjda, djeca/učenici imali toleranciju kao glavni predmet. Nadležno hrvatsko ministarsvo je, koliko se zna, potpisalo ugovor o izgradnji, a pod kojim sve uvjetima pitanje je zna li hrvatska javnost. Da je to sve sumnjivo dovoljan je podatak da se bivši predsjednik sastao s veleposlanikom na Pantovčaku i podržao taj projekt.

Ako to Josipović podržava, onda znamo da je to upereno protiv općehrvatskih interesa. Drugi aspekt stranih financiranja i donacija je, to treba naglasiti, da nema besplatnog ručka i Hrvati ne bi smjeli nasjedati na to. Tko god financira ili donira postavlja svoje uvjete za postizanje svojih interesa što je izraženo i u ovom slučaju. Treba li uopće spominjati igre koje se vode u Vukovaru s nasilnim nametanjem ćirilice? Više je nego evidentno da je i ovaj projekt dio te igre. Stoga, kako stvari stoje sada, treba upozoriti SOVH i gradonačelnika Penavu da se cijeli projekt prouči i vidi služi li to općehrvatskim interesima. Ako ne, onda to treba bojkotirati i obavijestiti Hrvate u Vukovaru da ne šalju svoju djecu u tu školu.

Jedan od razloga za igre oko Vukovara je i produženi moratorij koji se trebao ukinuti 2003., za što su odgovorne sve dosadašnje Vlade RH. Zbog toga srpska djeca idu u svoje škole i uče po nekom svom programu što nije u skladu s nastavnim programom koji propisuje Ministarstvo odgoja i obrazovanja RH. Na ovaj problem već dugo upozorava prof. dr. sc. Ivan Biondić koji je koordinator Udruge Bastion Vukovar te inicirao prikupljanje potpisa da se to izmijeni. Više o tome na poveznici.

Nije suvišno ponavljati da se Hrvatima stalno podmeće i nameće krivnja koja neprekidno traje od 1945. U bivšoj tvorevini, uz ostalo, bili smo često optuživani za razbijanje ''bratstva -jedinstva'', u vrijeme kojeg su nam pucale kosti od bratskog zagrljaja što je došlo do izražaja 1991. Budući da je taj eksperiment propao sada nam se nameće drugi, pod nazivom ''tolerancija i ljudska prava''. Ovo samo po sebi implicira, htjeli ili ne, da su Hrvati jedini koji su netolerantni pa ih se stoga mora ''educirati'' dok su, eto, svi drugi tolerantni. Druga implikacija je da mi to bezpogovorno prihvatimo i ne propitujemo. Ne pristanemo li na to onda ćemo biti već poznati ''nacionalisti, rasisti, fašisti, klerofašisti...''

S obzirom na to da je veleposlanik Ofstad pokazao hrabrost u davanju podrške ''Ligi antifašista'' držeći nam, u izvjesnom smislu, lekciju da je ponosan na to, evo izazova koji ne bi smio odbiti. Neka podrži osnivanje slične udruge u nekoj drugoj zemlji koja radi protiv interesa te zemlje, na primjer, u Izraelu. Podrška ne će izostati od strane S. Goldsteina, obiju Židovskih zajednica suosnivača Antifašističke lige RH te Z. Pusića i V. Teršelič. Hic Rhodus, hic salta.

Ante Periša