Dawkins i Downov sindrom

Ako majka sazna da nosi dijete s Down sindromom nemoralno bi od nje bilo da ga NE abortira – kaže Richard Dawkins! Tom je rečenicom prije nekoliko godina uzburkao brojne duhove, ali je ujedno izrekao i nešto što očito mnogi drugi misle. Ne treba tomu puno dokaza, jer je u brojnim zemljama danas barem dopušteno ubiti fetus za kojeg se utvrdi da ima npr. Down sindrom ili neki drugi sličan nedostatak. A najnaprednije europske zemlje poput Nizozemske dopuštaju da se takvo dijete ubije čak i NAKON rođenja (vidi tzv. „Groningen-protokol", poveznica).

Jedan od značajnijih svjetskih znanstvenika evolucionista govori, dakle, tako: Ubijte vaše dijete ako se utvrdi da ono ima bilo kakav nedostatak! Naravno, što ranije to bolje. Dawkins čak dodaje kako bi bilo „nemoralno" da majka ne abortira takvo dijete. O kojemu moralu on tu govori? Po čemu se taj moral razlikuje primjerice od nacističkoga kojemu je također bio ideal stvaranje bolje, savršenije, uzvišene rase u ime čega je valjalo pobiti ostatak čovječanstva koji se u to nije uklapao? I, zašto je nacistički moral osuđen, a ovaj ne? Dawkins pojašnjava kako njega mnogi ne razumiju, jer njegov način govora o tim stvarima nije moralno-filozofski nego logički. (poveznica) No, zašto onda upotrebljava riječ „moralno"? Zar ne bi trebao reći da je „logično" da to dijete treba abortirati. O moralnosti takvog savjeta vjerujem da ne treba trošiti riječi.

Nadam se da naše društvo još uvijek nije došlo do te razine (možda griješim), jer kad se dođe do točke na kojoj se prestane razlikovati između dobra i zla, civilizacija (društvo) je tada osuđena na samouništenje. Ne trebaju uvijek zatornici sa strane, poput nekada barbarskih plemena, Avara, Kelta, ovih i onih koji su požurivali samouništenje brojnih trulih civilizacija u njihovim posljednjim etapama, nego se takva društva urušavaju (implodiraju) i bez toga sama u sebe zbog raznih razloga... A već iz toga fenomena vidi se da takav „moralan" zahtjev nije niti „logičan" čak ni s evolucijskoga stajališta. Barem ne ako gledamo iz perspektive čovjeka, jer dolazi do samouništenja vlastite vrste.

Jeftini i proturječni argumenti

Nadalje, znači li ovaj zahtjev da bi se onda i sama evolucija trebala prestati odvijati po svojim vlastitim zakonima i podvrgnuti se našim stavovima, da smo mi ti koji UbojstvaUbijati i pravdati ubojstvo (nerođene djece) u ime veće sreće i sprječavanja patnje argument je kojega policijski istražitelji susreću valjda svakodnevno kod mnogih psihopata i masovnih ubojica. U konačnici svako ubojstvo se može opravdavati nastojanjem za većom srećom: bilo srećom ubojice bilo srećom ubijenoga (koji je – barem po sudu ubojice – možda patio, ili bio nezadovoljan, frustriran, bolestan, nesretan...) pa je sada sretniji, - barem tako vjeruje ubojica.moraju uzeti čak i zakone evolucije u svoje ruke? Igrati se Boga? Ubrzati i unaprijediti razvoj/evoluciju vrsta? Dawkins to izričito ne navodi, ali upravo to jasno proizlazi iz ovih stavova. Ako samo snažni preživljavaju, znači li to da slabe odmah trebamo pobiti? I na koje sve slabe se to odnosi? Do koliko godina? Treba li i stare likvidirati? I sve nemoćne, bolesne...? Čim tko onemoća, oslabi, oboli...? Jer postaje teret za društvo. Nije li jasno kako bi takvo uzimanje stvari u svoje ruke narušavajući prirodnu ravnotežu i evolucijski razvoj tisućama i milijunima godina dovelo do samouništenja i naše vrste (tzv. homo sapiens sapiens)? Ili je i takvo postupanje „logično", kako navodi veliki evolucionist?

Dawkins dodaje i kako on zapravo želi sreću što većeg broja ljudi, odnosno kako želi spriječiti patnju. Ovo je tek problematična postavka. Ubijati i pravdati ubojstvo (nerođene djece) u ime veće sreće i sprječavanja patnje argument je kojega policijski istražitelji susreću valjda svakodnevno kod mnogih psihopata i masovnih ubojica. U konačnici svako ubojstvo se može opravdavati nastojanjem za većom srećom: bilo srećom ubojice bilo srećom ubijenoga (koji je – barem po sudu ubojice – možda patio, ili bio nezadovoljan, frustriran, bolestan, nesretan...) pa je sada sretniji, - barem tako vjeruje ubojica.

Vjerujem da ne treba dokazivati koliko je taj argument tek „logičan". A s druge strane, misli li Dawkins da su djeca s Down sindromom zaista nesretna? Onda zasigurno nije upoznao nijedno takvo dijete! Barem ne živo. A jeftinim i proturječnim argumentima pravdati zlo radi vlastite promidžbe i konformizma zasigurno nije znak znanstvene čestitosti i dubine.

dr. sc. Ante Periša