Paradoksi hrvatskoga društva

Sve češće s čuđenjem promatram određene fenomene u našem društvu. S čuđenjem, jer se čine protivnima zakonima zdravog razuma i bilo kakvog dosljednog mišljenja. Ne ulazeći ipak ovdje u mnoga takva pitanja, ograničio bih se samo na neka tipološka koja valjda svima upadaju u oči.

Nevladine organizacije koje imaju svaka jedva do 100-ak članova i dobivaju iz državnog proračuna oko 2,8 milijarda kuna, istodobno protestiraju zašto Katolička crkva dobiva iz državnog proračuna nekih 280 milijuna kuna, iako u državi ima gotovo 90% katolika!? Dakle, Crkva (promatrana ovdje samo u sociološkoj dimenziji također kao udruga građana, organizacija, društvo) od gotovo 4 milijuna članova dobiva 280 milijuna kuna, a nevladine udruge koje imaju jedva po 100-ak članova dobivaju 2.8 milijarda kuna. I te nevladine udruge u svojemu protestu ne vide nikakav problem?

NVONovciOrganizacija koja ima 40.000 puta (sic!) više članova od prosječne Udruge dobiva iz proračuna 10 puta manje od svih udruga. Ako te udruge koje protestiraju protiv toga što dobiva Katolička Crkva ne vide u tomu nikakav problem, onda zaista ne preostaje ništa drugo nego konstatirati da se tu racionalno valjda ništa više ne može reći. Jer za racionalno obrazlaganje potrebno je imati minimalnu logičku podlogu koja je svima u diskursu neupitna. Bez toga nije više moguće (razumski) govoriti niti diskutirati.Dakle, organizacija koja ima 40.000 puta (sic!) više članova od prosječne Udruge dobiva iz proračuna 10 puta manje od svih udruga. Ako te udruge koje protestiraju protiv toga što dobiva Katolička Crkva ne vide u tomu nikakav problem, onda zaista ne preostaje ništa drugo nego konstatirati da se tu racionalno valjda ništa više ne može reći. Jer za racionalno obrazlaganje potrebno je imati minimalnu logičku podlogu koja je svima u diskursu neupitna. Bez toga nije više moguće (razumski) govoriti niti diskutirati.

Drugi problem vezan uz takve udruge je što veći dio toga novca upravo ide političkim (ali „nevladinim") udrugama, dok daleko manje ide znanstvenim i pogotovo humanitarnim, invalidskim i sličnim udrugama koje rade nešto korisno za ovo društvo i dapače često nadomještaju nedostatke redovitog (obrazovnog, odgojnog, zdravstvenog itd.) sustava. Tako je primjerice Ministarstvo socijalne politike i mladih u ovoj vladi ukinulo većinu natječaja za udruge u području raznih vrsta invalidnosti na ime štednje, iz čega je već jasno u kojem smjeru se prelijevaju novci i kojoj vrsti Udruga.

Konzistentnost ili ne?

A to što djeca s poteškoćama primjerice neće imati asistente u nastavi prva 2 mjeseca ove školske godine očito nije baš neki problem. I dodatan problem je za čije interese rade te političke, ali nevladine udruge? I štite li svaki put konzistentno prava onih za koje se deklarativno zalažu, neovisno o njihovom svjetonazorskom miljeu? Više put se već jasno pokazalo da ne. Štite li se jednako prava i nacionalno osviještenih, konzervativnih, domoljubnih skupina, kao što se skače na svaku – čak i zamišljenu – ugrozu suprotnih društvenih skupina i pojedinaca?

Zanimljiv primjer je i protest za klub „Azimut" u Šibeniku, a protiv biskupa Ivasa. Kao da je klub „Azimut" pored šibenske katedrale ono turistički presudno kao što se tom prigodom isticalo, a katedrala je tu tek usputni dekor za potrebe kluba? Turistička oznaka za grad Šibenik na autoputu prije izlaza za Šibenik još uvijek je ipak predstavljena stiliziranom slikom šibenske katedrale. Tko zna, možda se uskoro i to promijeni.

ParazitiranjeU društveno-političkom životu često puta se učini kako najveću korist od hrvatskoga društva imaju upravo oni pojedinci i skupine koji najjače rade ili su radili protiv toga društva. Suzdržat ću se od nabrajanja imena određenih ljudi i skupina sukladno onoj „Nomina sunt odiosa!" (tj. „Nije dobro spominjati imena!"), ali vjerujem da svi čitatelji lako mogu prepoznati i sebi imenovati brojne osobe i skupine koje rade ili su radile protiv ovoga društva, a istodobno uživaju silne povlastice i korist od toga istog društva: bilo kao istaknuti političari na važnim i dobro plaćenim mjestima, bilo kao dobro uhljebljeni zaposlenici, voditelji agencija, organizacija, udruga i sl.Još jedan paradoks. U društveno-političkom životu često puta se učini kako najveću korist od hrvatskoga društva imaju upravo oni pojedinci i skupine koji najjače rade ili su radili protiv toga društva. Suzdržat ću se od nabrajanja imena određenih ljudi i skupina sukladno onoj „Nomina sunt odiosa!" (tj. „Nije dobro spominjati imena!"), ali vjerujem da svi čitatelji lako mogu prepoznati i sebi imenovati brojne osobe i skupine koje rade ili su radile protiv ovoga društva, a istodobno uživaju silne povlastice i korist od toga istog društva: bilo kao istaknuti političari na važnim i dobro plaćenim mjestima, bilo kao dobro uhljebljeni zaposlenici, voditelji agencija, organizacija, udruga i sl.

I svi ovi nabrojeni tiploški slučajevi imaju istu logiku. Ističe se ono nebitno. Daje se važnost marginalnim stvarima i skupinama, dok se istodobno osporava i uništava ono što je najvažnije, ono od čega i zahvaljujući čemu egzistira čitavo društvo, uključujući i te skupine i pojedince. No, takvo samouništavanje ne može vječno trajati.

Jer valjda će nekomu konačno postati jasno da je i ova ekonomska kriza u društvu zapravo posljedica tog fundamentalnog pustošenja zdravih snaga u društvu u korist ovih destruktivnih. Destrukcija se nagrađuje, a oni koji pokušavaju konstruktivno doprinositi društvenoj zajednici se ovako ili onako kažnjavaju. I onda je nemoguće izići iz bilo kakve krize. Samo tonemo sve dublje. Raditi protiv interesa vlastitog naroda i države, a očekivati boljitak za taj isti narod i državu samo je još jedan od hrvatskih paradoksa.

I koliko god bili medijski moćni branitelji takvih ideja i stavova, višeslojno urušavanja hrvatskoga društva, nažalost, ih snažno opovrgava. No, svi još žive od one tihe, nečujne većine, koja strpljivo radi svoje poslove i obveze, koja predano gradi svoje živote, svoje obitelji, i voli svoju domovinu.

Ante Periša

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 16-12-2019, 02:59:34

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.