Jugoštafeta megazločina

"Oni" su i ove godine pokrenuli po Hrvatskoj (objaviše: u organizaciji nekoga riječkoga „Društva Tito“ i šuvar-matvejevitchevske Socijalističke radničke partije) jugopetokraku „titovu štafetu“, simbol megazločina i totalitarnoga kulta ličnosti jednoga diktatora. Neodgovorni prema zemlji u kojoj i od koje žive i prema čovječanstvu s kojim sačinjavamo jednu obitelj, oni nikakve etičke samospoznaje o počinjenim kom-partizanskim zločinima nemaju, o užasnoj boli koja je tim, bilo ratnim zločinima ili poslijeratnim zločinima protiv čovječnosti, bila zadana, i još se uvijek zadaje, nepravedno i bez suđenja pobijenim građanskim i vojničkim osobama i svima njihovim bližnjima, kao i narodu samome. Tragovi direktni ili interesni od krvi nevinih i od džeparenja nevino pobijenih i otimačine tuđega dobra već su im se davno posušili na rukama i prividno nestali od danonoćnoga pranja i bezbrojnih rukovanja na orgijama i na svečanostima poražene ljudskosti na kojima su sudjelovali kao pripadnici tako jadno pobjedničke strane. Ruke su im postale mekane i njegovane, diskurs im se totalitaristički i ljudomorni preinačio u „građanski“, ali bezdanu svoju mržnju spram demosa i Dekaloga, spram uspravnih govornika jezika hrvatske slobode i neovisnosti ne uspijevaju suspregnuti te iskaljuju svoj bijes nad žrtvama nacistaljinizma pobacanim u tisućama jama, rovova i inih masovnih neistraženih grobišta diljem „Srboslavije“ (u samoj Hrvatskoj popisano ih je preko 1.000!).

Nevini mrtvi, iz grobova izvedeni, sve glasnije viču istinu o organiziranom, prešućivanom i prikrivanome kroatocidu, a zlobranitelji postaju sve tiši i nevidljiviji, dok njihova mediokracija, kao udarna pesnica sljedbenika beograd-partijskoga nalogodavca genocida, zamlaćuje puk dezinformacijama, difamacijama, tajnoslužbaškim konstrukcijama, prijetećim porukama, proizvodeći nemir, strah i šutnju. Sve svoje, u totalitarno kolo povezane, bez ikakve mjere veličaju i nagrađuju, u moderne ih „bele dvore“ useljavaju, a sve angažirano republikanske pojedince i skupine na svaki način onemogućuju. Oni ovaj narod, na pragu slobode i Europae, udaljuju i od slobode i od Europae. Slobodari su hrvatski oslobađali domovinu od zavojevača, od svih fašističkih nametnika na zdravom narodnom organizmu, dok su oni, svrstavši se uz projekt jugostaljinizma, u biti iznevjerili hrvatskopartizanski istinski antifašistički ideal o oslobođenoj i slobodnoj Banovini Hrvatskoj i uništavali hrvatsku državnost i Hrvate kao narod korijenito europskoga pravca, odnosno, kako to u homiliji na Bleiburgu 16. svibnja reče biskup Perić, „zatirali ime i religiozni spomen 13-stoljetnog katoličkog naroda“.

Krvlju „2000.000 ubijenih nevinih civila“ (A.Hebrang), tim „planiranim i izvršenim genocidom nad Hrvatima“ (I.Filipović) neizbrisivo umrljana, jugopetokraka kao krvavi simbol jednoga totalitarizma ne samo da nije civilizirano uklonjena iz svih hrvatskih zemalja i ostavljena za neki Muzej zločina jugodiktaturā ili bal vampira, nego je oni, svemogući i sveznajući po globusiranome antikristijanstvu svom, nastavljaju reklamirati vitlajući štafetom među ušutkanim građanstvom. Oni vrlo učinkovito podržavaju srpskopartizanskoga krvoloka s četokrakom na preinačenoj mu šajkači Simu Dubajića (prema nedavnim ovdašnjim epp-napisima, u „socijalističkoj Hrvatskoj“ dobro raspoređenoga filmskog glumca, redatelja i – švalera!), rodom iz okolice Šibenika, koji se, u beogradskom listu „Svet“ u srpnju 1990., hvalio kako je, na Kočevskom Rogu, bio majorom-predvodnikom planiranoga i, prema naredbi iz Beograda, do kraja izvršenoga pokolja 30.000 zarobljenika Hrvata i svih ostalih anti-jugokomunista, te, neposredno po obavljenom zločinačkom pothvatu - razmeće se egzekutor - „25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu i referisao drugu Titu“, dan uoči Titova velikoga mitinga u glavnom gradu Slovenije.

Iluminatski domišljati, i „izdovoljeni“, taj su monstruozni masakr ljudstva dali pretočiti u ritual „Titove štafete“ trijumfalnoga zločina, u „falusoidni“ predmet koji su, upravo na taj dan (koji je, odlukom CeKa SKOJ-a u Beogradu, proglašen i proslavljan kao službeni rođendan „velikoga sina Zagorja“ ) uručili svome glavnome šefu zločina, i to u samome Zagrebu, uz štafetu mu donijevši iz srca Srbije pozdrave i potpise 15.000 mladih Šumadinaca. I tako su oni, ti nevidljivi svemoćnici iz družine barbarogenija, tijekom sljedeće 42 godine jugodiktature održavali kult „bleiburškoga“ zločina nad hrvatstvom, unaprijeđujući 1957. god. (kada mu je kultnu palicu s petokrakom, na „Partizanovu“ stadionu JNA u Beogradu, uručio predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije Miko Tripalo) ovu državnu feštu apsolutno skrivenoga genocida u svedržavni proljetni praznik u čast serbotiraniji, nazvan „Dan mladosti“.

Titoštafetu osmišljenu dakle u znaku apologije megazločina iz 1945., dali su ponijeti ove godine, iz hrvatske Istre, na put u strategijsko sjedište megazločinca, u Beograd kao središte nedavne agresije na Hrvatsku. Hoće li se ovaj narod (šapnu netko) konačno demokratski osoviti i od Croatiae zanavijek otkloniti smrtokrake družine s tim njihovim naci-simbolima i raspadnutim im idolima koje na svojim seansama prizivaju - sad kada oni znadu kako je nepokolebljiv odgovor naroda mira i vjere na njihove drakulicijade: dubok oprost i pravedničko put istine? Vampira su petokrakog vitezovi naši domobranitelji proboli u Vukovaru i Kninu – tako da „šefovsku“ prijetnju s najavljenom nam „osmom ofanzivom“ dubajićā njegova sljedba može slobodno ostvariti, ali tamo daleko od ljudi, u carstvu tmine luciferâ i miniführerâ.

Mile Pešorda
Hrvatsko slovo