Farsa

Jedan aforizam, ne sjećam se više čiji, glasi: Neki postadoše poznati na nepoznat način. Za Predraga Matvejevića to se ne može reći. Pročuo se pisanjem otvorenih pisama komunističkim vlastima tijekom ''olovnih godina''. U tim pismima zalagao se kod crvenih moćnika da budu blagi prema politički progonjenim intelektualcima. Bjehu to snishodljiva pisma, bez trunke sumnje u krivicu osuđenih, tek sa stidljivim apelom na općepoznate milosrđe i demokratsku širinu komitetlija. Nije poznato da su Matvejevićeva pisma i za dlaku popravila položaj Vlade Gotovca i ostalih, ali su itekako popravila, štoviše iz ničega stvorila, intelektualni ugled samom autoru. Kako je primijetio akademik Slobodan Novak, Matvejević u svoja pisma nije ulagao stečeni ugled intelektualca, nego ih je pisao da bi taj ugled tek stekao.

Taj skromni početni kapital Matvejević je dalje mudro i oprezno ulagao tako da su njegove dionice ''angažiranog intelektualca'' stalno rasle. No kako je socijalizam kao sustav bio nesklon ikakvom poduzetništvu, prava se prigoda Predragu ukazala s demokratskim promjenama, raspadom socijalizma i dolaskom kapitalizma u naše krajeve. Okretni, iako već vremešni, profesor je hitro reagirao. Strugnuo je iz domovine po kojoj su padale neselektivno ispaljene granate, poneke još iz prošlog rata, u kudikamo sigurnije okružje sveučilišta na ''trulom Zapadu''. Da tkogod ne bi, ne daj Bože, posumnjao u kukavičluk kao uzrok toga strateškog izmještanja, proglasio se disidentom. Kao i Šerbedžiji, Dubravki Ugrešić i nekim drugima, Matvejeviću se put na Zapad - u trenutku kada su istinski domoljubi, koje su njegovi ''drugovi'' na Zapad svojedobno protjerali, vraćali sa Zapada braniti napadnutu domovinu – isplatio. Zapad se naime navikao na svoje omiljene igračke s ''divljeg'' europskog istoka – disidente! Kada je s padom socijalizma ta vrsta iščeznula, dobro su došli i lažni disidenti, zapravo povlašteni miljenici propalog titoističkog režima, što su navedeni redom bili. A ti, nekoć uzorni socijalistički radnici u kulturi, preko noći su otkrili čari neograničene demokracije, liberalizma i ljudskih prava.

Matvejević, koji se svojedobno Ivanu Aralici hvalio da umije dubiti na glavi, što je ovog temeljitog i dubokog čovjeka i pisca navelo da tu zgodu pribilježi teško prikrivajući prijezir – u novoj se situaciji snašao kao riba u vodi. Dubio je sve u šesnaest! I još uvijek dubi! Iako mu je sedamdeset osam godina. Sa stajališta fiziologije i gerontologije to je nedvojbeno zanimljiv fenomen, ali za stanje duha u Europi apsolutno beznačajan. Stoga još više čudi što su se eminentni europski intelektualci diglo u obranu Matvejevićeva ''dubljenja na glavi''. Ovih dana je francuski filozof Bernard-Henri Levy s još desetak intelektualaca, među kojima su i tako zvučna imena kao što su Umberto Eco, Salman Rushdie, Peter Sloterdijk i drugi, objavio u Le Mondu i The Huffington postu dramatičan apel za spas Matvejevića od zatvora.

Levyjev apel nema veze sa stvarnošću. Sudska trakavica oko stare i zastarjele presude Matvejeviću za klevetu pjesnika Milu Pešordu rastegla se, zahvaljujući neuobičajenoj intervenciji Državnog odvjetništva, u beskraj. DORH naime obično reagira kada optuženom nije izrečena presuda, samo je u Matvejevićevom slučaju nakon punopravne presude pokušao istu osporiti. Međutim, svakome je od početka bilo jasno da Matvejević neće u zatvor, uostalom stvar je nedugo nakon izricanja presude otišla u zastaru. I samo je neobjašnjiva intervencija DORH-a ponovo podgrijala tu priču. Vrhovni sud je priziv DORH-a odbacio što je Jergoviću i sličnim kerberima ''antifašističke revolucije koja teče'' dalo prigodu da iznova nabruse svoje bojne sprave i krenu u obranu ''revolucionarnih tekovina''. Sve u svemu, tipična hrvatska komedija zabuna u kojoj se ne zna tko je lud. No sigurno je da su logika i zdrav razum zbunjeni. Matvejevića, koji je i nakon presude slavljen i čašćen od hrvatskih vlasti, a Mesić ga je okitio visokim državnim odličjem, valjda za njegovo eksplicitno nepriznavanje hrvatskog suda, sada brane vodeći europski intelektualci kao da mu u najmanju ruku prijeti sjevernokorejski revolucionarni sud ili fetva kakvog fundamentalističkog ajatolaha. Kao da to nije onaj isti ''uviđavni'' hrvatski sud koji je Glavašu i Norcu odrezao dvoznamenkaste zatvorske kazne, istodobno tražeći izručenje ratnih zločinca agresorske vojske kako bi ih oslobodio krivnje!?

Tužno je i smiješno u isto vrijeme što je nekad herojsko disidentstvo spalo na Matvejevića. Gotovac i Bruno Bušić mora da se okreću u grobu. Tragični događaji iz povijesti, kako reče Marx, ponavljaju se kao farsa. Matvejevićev slučaj svjedoči da je slavni bradonja barem u nečemu bio u pravu.

Damir Pešorda
Hrvatsko slovo

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 PravDa!? — Guest 2010-08-01 19:27

Šta znači pravDa shvaćena na Josipovićev način najbolje oslikava primjer Predraga Matvejevića. Naime, novinar Josip Jović za napisanu istinu o veleizdajničkom Mesićevu krivokletstvu u Haagu protiv vlastite države, biva uhapšen od onoga koga je odnilo malo vitra, i nakon toga isporučen u Haag, dok Predrag Matvejević za izrečenu klevetu i laž o Mili Pešordi uz pomoć svojih masonskih prijatelja izbjegava pravomoćnu presudu, i biva nagrađen od strane Josipovića kao poseban savjetnik Predsjednika Republike!?

Prijavi Administratoru

#2 Masonska pravDa! — Guest 2010-08-01 21:37

Nema nikakve sumnje da je Predrag Matvejević mason, koji ne može prikriti svoju sotonsku mržnju protiv Mile Pešorde, odnosno protiv svih nas kojima su Bog, domovina i obitelj svetinja, za koje priziva sud viši od haškog, a to je nadnacionalni sud, sud Novog svjetskog poretka!

Prijavi Administratoru

#3 Po kojoj je pravDI osuđen general Glavaš!? — Guest 2010-08-01 22:29

Branimir Glavaš je na povijesnom 5. Općem saboru HDZ-a bio glavni Sanaderov operativac, koji je krađom 300 glasova osigurao Ivi Sanaderu vrlo tijesnu pobjedu nad njegovim ljutim protivnikom Ivićem Pašalićem.

Tih dana i mjeseci Branimir Glavaš je bio u milosti Ive Sanadera, koji ga je čak jednom prilikom proglasio i hrvatskim vizionarem.

Međutim, glumljena idila nije dugo trajala, jer se je Sanader ulizujući stranim centrima moći, od Brisela do Haaga, vrlo brzo distancirao od Branimira Glavaša, koji je ubrzo nakon toga vidjevši da ako misli politički preživjeti mora osnovati stranku, HDSSB-e.

Sve nakon toga je više ili manje poznato što se je događalo sa Glavašem i zbog čega je morao napustiti Hrvatsku i skrasiti se u domovini svojih roditelja, BiH-a.

Branimir Glavaš je više puta nakon toga davao intervjue u kojima je posebno isticao da će morati ispovjediti svoj smrtni grijeh, jer je takvog hoštaplera i kriminalaca, a ja bih nadodao i hrvatskog veleizdajnika Sanadera (Akcijski plan za hapšenje Gotovine, podjela Hrvata u BiH, odustajanje od ZERP, itd., itd.) svojom krađom glasova doveo na vlast, a pri tome je vizionarski predvidio da ćemo uskoro vidjeti kako sajdžija Sanader sramotno bježi sa vlasti, a što se je uskoro stvarno i dogodilo.

Stoga se moram složiti sa odbjeglim Ivom Sanaderom barem u nečemu, a to je, da kad je govorio o Branimiru Glavašu kao vizionaru, bio potpuno u pravu.

Da tragikomedija bude veća, možda će se uskoro i osobno susresti Branimir Glavaš i Ivo Sanader, najvjerojatnije u zagrebačkom Remetincu, a što bi za Ivu Sanadera bilo i najpravednije s obzirom što je sve učinio u posljednjih 10-ak godina svoje diktatorske i veleizdajničke vladavine ovom zemljom, dok pak za Branimira Glavaša smatram bez obzira što i ja držim da je učinio smrtni grijeh dovođenjem Ive Sanadera na čelo HDZ-a i hrvatske države, da će general Branimir Glavaš ostati zabilježen u hrvatskoj povijesti kao osoba koja je najzaslužnija za obranu Osijeka, gdje je pokazao iznimnu hrabrost i odlučnost, ne dopustivši da Osijek bude Osek, te ga stoga smatram hrvatskim junakom, koji nije zaslužio ovakav progon, a kojeg je za potrebe istih onih stranih centara moći koji su i makli Ivu Sanadera, nastavila hrvatska premijerka Jadranka Kosor.

Stoga ne treba čuditi pravomoćna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je potvrdio prvostupanjsku presudu zagrebačkog Županijskog suda i osudio Branimira Glavaša na jedinstvenu zatvorsku kaznu od 8 godina, jer pravDa kojom se rukovodio Vrhovni sud Republike Hrvatske je pravDA po mjeri Novog svjetskog poretka, po mjeri Matvejevića i njemu sličnih!

Prijavi Administratoru

#4 Farsa ?! — Guest 2010-08-02 04:28

Ma gdje ste sada našli Sanadera i njegovog pivca ?
Branimiru svaka čast. Ali Sanader je bijo i
osta vizijoner. Slično kao i ja, kad sklopin oči.

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

www.youtube.com/.../

www.youtube.com
/watch?v=yvh1RKeiOrc

www.youtube.com/.../

Rock you`re body Jaco. Pusa.

www.youtube.com/.../

Prijavi Administratoru

#5 O TEMPORA, O MORES! — Guest 2010-08-02 17:50

Predsjednik Hrvatske Države imenovao je svojim predstavnikom u frankofonskim zemljama osobu ukrajinsko-most arskog porijekla. Tu nadasve nečasnu spodobu koja već dvadesetak godina laprda diljem Europe da se Marulićev jezik ne može i ne smije zvati HRVATSKI, već isključivo srpsko-hrvatski / hrvatsko-srpski / hrvatski ili srpski. (Vidi: Vjesnik "Danica", travanj 1996.) Zbog tako nerazumne odluke svoga predsjednika, Hrvatska Država doista se mora ZACRVENITI, ali od srama!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments