Pas avlijaner

Riječi, kao i ljudi, imaju sudbinu. Riječ 'avlija' jedna je od prvih koje sam naučio, s kojom sam odrastao. Kada god bih krenuo na dvor, izišao bih u avliju. Tada nisam znao da je 'avlija' turcizam, a i da sam znao, ne bi mi to bogzna što značilo. Moj tadašnji doživljaj svijeta bio je nalik onome iz Borgesove pjesme Događaj u kojoj pjesnik pokušava uhvatiti prvotnost događaja, nastanak imena: To su bizoni rekoh. A ta riječ/ Ranije nije prošla mi kroz usta,/ Al osjetih da to je pravo ime. Doduše, te prve riječi nisam izmišljao, upijao sam iz okoline, ali prvotnost doživljaja bješe tu. Sjajna i intenzivna kao u zoru vremena.

Avliju je, svejedno, potisnulo dvorište. Riječi su i inače zadobile slojevitost. Poput glavice luka. Ljuštiti ih često nije ugodno. Oči suze, a na kraju nakon zadnjeg sloja uvijek dobiješ prazninu, ništa. Koje je, ako me moje davnašnje iščitavanje taoističke literature ne vara, u središtu svega. Tako da čovjek s vremenom postane zahvalan riječima koje je pogubio usput, odrekao ih se, zanemario. Jer kada im se vrati, otkrije u njima djelić one prvotnosti, onu jezgru u kojoj je bizon bizon jer drukčije ne može biti. Stoga sam ostao zatečen kada je poznati hrvatski režiser Rajko Grlić u emisiji ''Nedjeljom u 2'' izjavio: ''Ja sam pas avlijaner''. Prvi put sam čuo taj izraz, no jasno mi je bilo da bi to trebao biti pas koji se mota oko tuđih avlija, podvita repa, ofucan, gledajući gdje će zdipiti kakav sočan komad a da ga ne najure psi čuvari ili pogodi kakav leteći predmet. Zašto to Grlić izjavljuje s toliko ponosa u glasu. Kao da tvrdi da njegova loza vuče korijen od samoga Karla Velikog ili, u najmanju ruku, kojeg od Frankopana. Proglasiti se psom nije neka novost u ljudskoj povijesti, to je činio i kinik Diogen iz Sinope, ali nije ni neka posebna čast. Uz to avlijaner!

Malo sam kopao po internetu u potrazi za pravim značenjem izraza i naletim na sljedeće:

''Bosanac u Holandiji Mladen Mikulić tri je godine radio na jednom unikatnom projektu za kojeg je obilje materijala našao u svojoj domovini. Radi se o psima lutalicama koji se u BiH odmilja nazivaju 'avlijaneri'. Oni su prije nekoliko dana kroz foto reportažu osvanuli u specijaliziranom holandskom foto magazinu Focus ( Sarajevo-x.com).''

U tom neobičnom tekstu tog se Mikulića dalje naziva Pikulićem, a priča o avlijanerima, uz mondijalni kontekst, poprima karakter parabole:

"U Bosni posvuda srećeš pse lutalice: u centru grada, predgrađima, na industrijskim terenima i čak na grobljima. Mi ih zovemo 'avlijaneri' što bi se ovdje na Zapadu slobodno prevelo kao 'stray dogs'. To nisu kućni ljubimci koji od svog gazde svaki dan dobijaju hranu. Život 'avlijanera' je vrlo ranjiv i nesiguran zbog nedostatka hrane, zbog raznih bolesti ili npr. saobraćaja. Tu su i ljudi koji ih mrze i ljudi koji se brinu za te pse. Od ovih posljednjih 'avlijaneri' najčešće i dobijaju hranu." Na simboličkom nivou, Pikulić upoređuje raznolikost 'avlijanera' sa ovdašnjim društvom. " Bosansko društvo se sastoji od tri nacionalnosti i religije koje su, svaka zasebno, toliko ponosne na svoj identitet da se to skoro graniči sa nacionalizmom. No, svaka familija ima i nekog druge nacionalnosti i koliko god se trudili da svoj teritorij zaštite i ograniče, ipak smo svi izmiješani, kao što su i ti psi mješavine različitih rasa."

Pretpostavljam da se na taj ''simbolički nivo'' oslonio i Grlić kada se predstavio avlijanerom. Htio je, valjda, naglasiti svoje urbano, nacionalno i kulturno miješano podrijetlo kao prednost. Legitimiravši se tako, bez pardona je udario po Tuđmanu i ''mračnim devedesetim''. Ustvrdio je da ''ova zemlja'' mora naprijed, ali to je teško budući da joj ''iz podruma'', to jest temelja, zaudaraju svi ti ''tuđmani, šušci, belje''. Rajko Grlić Avlijaner se tako našao u paradoksalnoj poziciji: pomalo je shizofreno biti privilegirana javna osoba i režiser za promociju čijeg se novog filma rade cijele emisije u udarnom terminu u zemlji čiji nastanak smatraš zločinom. Ali to su uobičajeni hrvatski paradoksi koje nitko više u ''ovoj zemlji'' i ne doživljava kao paradokse. Mene kopka nešto drugo. Kako uspostaviti kakav-takav suživot s avlijanerima? Avlijaneri se, naime, diče činjenicom da su mješanci i sve druge, koji se takvima ne osjećaju, grizu čoporativno kada im se ukaže prilika u kakvoj pustoj, mračnoj ulici. Zaboravljaju pri tome da se i sami tako legitimiraju kao zasebna vrsta s točno određenim karakteristikama, tako da čovjek ne mora biti kinolog a da bi ih nepogrješivo prepoznao.

Ne držim puno ni do rasnih pasa ni do avlijanera, barem u ljudskim raspravama. A to što se Hrvatska sve više pretvara u dugu, mračnu, bezljudnu ulicu rastužuje me. Vlastiti pak put od avlije do dvorišta sve više sagledavam kao kružno putovanje ''prokletom avlijom''.

Damir Pešorda
Hrvatsko slovo

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 ODG: Pas avlijaner — Guest 2010-03-26 01:42

Ima još jedan naziv za takve, seldžuk - seoska džukela!

Prijavi Administratoru

#2 ODG: Pas avlijaner — Guest 2010-03-26 08:31

Ama baš ko pučanstvo, luta ko muva bez glave i traži posa na faturetu ili po kantama plasticne boce da skupi par lipa.
Hrvati su ko šargo, pas lutalica BEZ SVOGA DOMA. Nisu više oni mali plemeniti i oštri ovčarski pasi koji čuvaju svoje stado ovca sa pastiron. Uopče nemaju nikakvu zadaču prema tome su slomljene osobe. Ali obavezno da mašu sa repicon. Zgobani su, sa klimajucon glavon. Da su ker dalo bi in se metak, da se više ne muče. Cisto iz ljubavi da se taj jad više ne mora(m) gledat.
Indijanci su svoje pase bar kuhali i jeli.

Prijavi Administratoru

#3 ODG: Pas avlijaner — Guest 2010-03-26 09:44

Grrr da zalajem. Vau vau gggrrrr.
Prošo je jugovič, iđe sigurno u Zag-greb na novo osnovani savez Jugoslovena. Gggrrr vau, da vam pokaže crnac svoj ....
mliječni zub !?
Pa prestavijo san se javno na i preko emisije!
Zar nikoga ne briga književnost, kultura i šta se danas gleda ? Gdje ? Na YUTV ili.... ???

Prijavi Administratoru

#4 ODG: Pas avlijaner — Guest 2010-03-26 13:22

Damire jeli se sijete od muke ili gorčine ?
Možda se i rugate. Uh je in mozak trči!

Kriste smiluj se "Hrvata"!
Ovo je za plakat. Ni odgovora da se dobije.
Još uvjek mlate praznu slamu !?

Prijavi Administratoru

#5 Moralna ništica! — Zagi 2010-03-26 16:51

To je pas avlijaner kojega nitko ne bi ni šutnuo sklupčanog na zemlji - da ne zaprlja cipele.

Moralna ništica. Široko ti polje avlijaneru... samo idi...svome čoporu

Prijavi Administratoru

#6 ODG: Pas avlijaner — Guest 2010-03-27 00:10

Rajko Grlić upravo je ogledni primjer(ak)novo g tipa ''purgera'' kakav se hoće nametnuti javnosti kao model, a zapravo je produkt duge kolonijalne sudbine Hrvatske i Zagreba u njoj. Čestiti purgar Pogačić iz Matoševe crtice Kip domovine leta 188* ne bi u njemu prepoznao sebi sličnoga, prije onog ''bucmastog časnika'' na konju koji mu je usmrtio 'lublenu Pepicu'.

Prijavi Administratoru

#7 QUASIMODO — Guest 2010-03-27 13:02

Četničko-udbašk i nakoti na Prisavlju, po direktivi vojvode Knežvića (dugogodišnjeg direktora TV Zagreb) dan za danom trube laži, prema njihovoj životnoj paradigmi: ponovite laž dovoljno puta i postat će prihvaćena istina, odnosno što je laž veća, više će ljudi u nju povjerovati. Čedomirski pulen Aca na sto muka, ponestalo političkih cirkusanata (raznih Čičaka i popova Grubišića) za obaviti zadatak, pa pozove Quasimoda Rajka, nije zvonar, neg vojvoda Frollo po udbaškom zadatku postavi ga čak za režisera. Šta će on bijednik o filmu kazat, da mu i napišu, zna vojvoda da zato puk hrvatski previše i nemari. Quasimodu Rajku, ipak je sudbina poštedila pasje uho, pa za objed hrvatsom puku, poput izlizane ploče: kako mu je govedar šapnuo na uho o dogovorenom ratu i Tuđmanovoj podijeli Bosne. S gram svog mozka, Quasimodo Rajko ipak upamti vojvodin zadatak: ponovite laž dovoljno puta i postat će prihvaćena istina. A, Aci osmeh uha do uha, bit će za ovo bre dobar honorar ugovora o delu. Hvataju me trnci, bliže se nedjelja poslije Uskrsa (bila nedilja), a Quasimoda u Hrvatskoj, ka u priči.

Prijavi Administratoru

#8 E hebi ga... — Guest 2010-03-27 13:22

"Četničko-udbaš ki nakoti na Prisavlju, po direktivi vojvode Knežvića (dugogodišnjeg direktora TV Zagreb) dan za danom trube laži,..."
**********************************
Kako je to moguće uz 90% "hrvata" i 95 % "katolika??

Očito da je dio (koliki!?) tih "hrvata", zapravo "četničko-udbaš ki" nakot.

Inače sve to ne bi bilo moguće!
Zar ne?

Prijavi Administratoru

#9 10% — Guest 2010-03-27 14:10

Od 45. Hrvati su u Hrvatskoj manjina, gospodine Jusufe manje ih je (nas je ) od 10%. Idem na misu i kad vidim kako politički razmišljaju, dođe mi veće zlo neg od Aca, Tomića, Jergovića i drugih četničkih nakota. Kakvo Međigorje, rane 90-te su čudo, Tuđmanova alkemija, nažalost kratkog daha. Nepiše Kranjčević uludo; najlakše cilju podvita repa.

Prijavi Administratoru

#10 Ker! — Guest 2010-03-27 19:19

Taj «ker-avlijaner» , Rajko, je sin «profesora» Danka Grlića s FF u Zagrebu. Taj «profesor» Grlić se zaposlio kao profesor estetike nakon što je demobiliosan sa činom kapetana zloglasne OZN-e. Koliko je imao škole ne znam, ali «akademik» Bilandžić ima 7 razreda osnovne škole i staž kao oficir OZN-e.

Sinovi tih partizanskih dotepenaca, pretežno su bili vlasi/srbi, u Malu Moskvu (Zagreb) bili su prvilegirani više nego mladi prinčevi u Bagdadu za vrijeme abasidskog halifata. Sva vrata su im bila otvorena, mogli su postati što su god htjeli, najbolji je primjer Štrok. Taj Rajko ima dvostruki «pedigre», osim vlaškog, jer mu je majka Židovka.

Ostao mi je u sjećanju njegov film Čaruga, u kojem je prikazao zloglasnog slavonskog pljačkaša i ubojicu Jovu Stanisavljevića -Čarugu kao marksističkog borca za slobodu i obespravljene.
Zanimljivo da je toj vlaško-komunist ičkoj kasti sada daleko bolje nego u njihovoj Ljubljenoj.

Prijavi Administratoru

#11 pas avlijaner — marginalac 2010-03-27 23:40

Jusufe, Jusufe ! Kola su toliko krenula nizbrdo - da su vaši gorki komentari - sve bliže istini.

Prijavi Administratoru

#12 Momir... — Zagi 2010-03-29 10:13

Sad se bre uskukali grlići kako 'bre Momiru Dropcu' uzeše stančugu i dali Jaci precednici...

A nitko se ne zapita- halo, ljudi odakle tom dropcu stančuga u sred Zagreba grada??

Koje je to zasluge za 'otečestvo' imao stanoviti drobac da se poslije 'oslobođenja' useli u stančugu od 90m2 u sred bijelog Zagreb-grada?

I sad bi mi trebali naricati nad sudbinom drobca??

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments