Korupcija

Još od sredine devedesetih u Hrvatskoj se sustavno gradi narativ o Hrvatskoj kao korumpiranoj zemlji i HDZ-u kao perjanici te korupcije. Na valu te medijski potaknute fame o strahovitoj privatizacijskoj pljački Račan-Budišina koalicija je 2000-te došla na vlast. I onda u periodu manjem od četiri godine prodala banke, četvrtinu INA-e s pravom veta Mađarima, preostali dio HT-a, enormno povećala inozemni dug i uz sve to pogoršala standard građana. Ta priča protokom vremena sve više je forsirana i podupirana relativno čestim aferama i uhićenjima desnih, dok su afere lijevih potiskivane iz javnog diskursa, a njihovi akteri uglavnom prolazili neokrznuto. Tako se s vremenom učvrstio dojam da su desni primitivni, pokvareni i korumpirani, dok su lijevi napredni, dobrohotni i pošteni.

I na ovim travanjskim izborima korupcija je bila glavna tema, oporba je upravo s ostrašćenom antikorupcijskom retorikom pokušala svrgnuti HDZ. Međutim, ispalo je da su se preračunali i da je narod prilično otporan na tu antikorupcijsku retoriku. Znači li ti to da korupcije i nema baš previše? Zapravo, ne znači, ali znači da se protiv korupcije ne bori galamom, drekom i otrcanim frazama ma s koliko pjene na ustima ta galama bila popraćena. Korupcije je uvijek bilo i bit će, stvar je u tomu da se ona svede na što manju mjeru, a to se ne čini demagoškom galamom nego sustavnim mjerama, to jest pametnim zakonima i njihovom dosljednom primjenom. Takvih prijedloga ni na ovim izborima nismo čuli.

Za jednu državu, osobito nedavno osamostaljenu kao što je Hrvatska, od verbalne borbe protiv korupcije puno su važnije neke druge stvari, kao što je, primjerice, jačanje institucija i nacionalnog identiteta. Kako u Hrvatskoj postoji jedan nevelik ali profiliran, postojan i društveno utjecajan postotak stanovništva koji intimno ne podnosi postojanje hrvatske države, onda je upravo prevladavanje te društvene raspolućenosti političko pitanje broj jedan u zemlji, nikakva korupcija, nikakva ekologija ili ljudskopravaške fantazmagorije. Taj od nacionalnog bića odmetnuti postotak, do srži prožet jugonostalgijom i sve manje prikrivenom nadom u mogućnost nekakve jugoslavenske rekonkviste, po naravi stvari podriva svaki napor oko jačanja države, nacionalnih institucija i društvene kohezije. Na koncu i pitanje korupcije treba sagledati iz te perspektive pa uočiti jednu znakovitu zakonomjernost spomenutu već u prvom pasusu: u zatvoru završavaju uglavnom desni lopovi, dok lijevih gotovo i nema.

Možda su tzv. desni uistinu skloniji korupciji od tzv. lijevih, ali nam iskustvo i zdrav razum govore da su ljudske mane i vrline prilično ravnomjerno raspoređene u populaciji te će biti da je ipak nešto drugo tu u pitanju. Stvar je, čini mi se, u našem pravosuđu koje je, kao i mnogi drugi sustavi uostalom, prožeto utjecajem ''duboke države'' naslijeđene iz prošlog sustava. Zato se i jest digla onolika graja zbog dolaska suca Turudića na čelo DORH-a, on izgleda nije ''njihov'', kako bi to Milanović rekao, pa bi mogao otvoriti neke ladice koje se do sada nisu otvarale. Što se tiče pitanja kako Hrvatska stoji glede korupcije, po izvješću Transparency Internationala Hrvatska je na 57. mjestu od 180 država. Svi susjedi, osim Slovenije i Italije, stoje dosta lošije, a od država članica EU lošije su Grčka, Bugarska, Rumunjska i Mađarska. Stanje nije bajno, ali nije ni tako loše da bi se Hrvatsku otpisivalo kao propali projekt, što znatan dio hrvatskih medija izokola, a nerijetko i izravno čini.

Ono što je posebno opasno jest činjenica da je zaživio glavnostrujaški medijski narativ kako je nacionalni, domoljubni, desni dio političkog spektra primitivniji i koruptivniji od lijevog, zapravo projugoslavenskog dijela spektra. Taj se narativ vrijedno njeguje i zalijeva bez obzira tko je trenutno na vlasti te se može reći da je na neki način u javnosti dobio status samorazumljive istine koja se više i ne preispituje. Tako se na podmukli način pokušava povezati nešto što nema nikakve izravne veze: ideja hrvatske državnosti i praksa korupcije. Dok se s druge strane vrijeme bivše države pokušava prikazati kao idilično vrijeme napretka, izgradnje, radničkih prava i skladnih društvenih odnosa. Nevezano uz to što mislimo o današnjem HDZ-u, njegovo vezivanje uz kriminal i korupciju baca sjenu na državu kao takvu jer je nemoguće zanijekati presudan utjecaj Tuđmanova HDZ-a na stvaranje Hrvatske.

Ako se ovih dana sklopi sporazum između DP-a i HDZ-a o formiranju vladajuće koalicije, taj će se negativni narativ još više pojačati, a N1, Nova TV, HTV, Telegram, Index, Jutarnji, Večernji i ostali unisono će samo postojanje države – koja je, eto, ne samo koruptivna, nego i skretanju u ustašluk sklona – dovoditi u pitanje. Stoga eventualno konstituiranje vlasti hrvatskije od dosadašnjih neće biti od neke velike koristi ako ta vlast jugoslavenstvujući narativ malo ne razdrma i pruži šansu i drukčijim glasovima da dođu do izražaja. Ministarstvo kulture s pravim čovjekom na čelu moglo bi tu dosta učiniti.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik