„Verbumovo“ pismo

Uvijek mi je neprijatno kada mi se pripiše nešto što nije moje, pa često moram korigirati one koji tako nesto urade. Npr. kada sam govorio na velikom skupu na Jelačić placu, kada su branitelji sakupili vise od 400.000 potpisa, pa vlast nije htjela raspisati referendum o suradnji sa Sudom u Haagu, predstavljen sam kao najmlađi hrvatski akademik. braniteljski_prosvjed_ZagrebDugo sam se morao pravdati jer ih je bilo i mlađih od mene. Tako se i u naslovu teksta koji je objavljen na Portalu HKV-a, 9. kolovoza 2011. spominje „pismo akademika Pečarića“ (Dran, Presudna pitanja: Internauti, potpišite pismo akademika Pečarića). Radi se o pismu koje ne potpisujem samo ja već hrvatski akademici (petnaest i jedan dopisni član) i biskupi (dvojica). Supotpisnika je sada već blizu 1400.

Vjerojatno sam već napisao kako se može smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“ Portala HKV-a. Za prvo pismo koje smo potpisali nas trojica akademika prilagodili smo jedno reagiranje „Verbuma“ s Portala. Taj tekst je već i objavljen: S. Ašperger, J. Pečarić,Značaj portalaVjerojatno sam već napisao kako se može smatrati kako je to pismo jedan „proizvod“ Portala HKV-a. Za prvo pismo koje smo potpisali nas trojica akademika prilagodili smo jedno reagiranje „Verbuma“ s Portala S. Popović, Haaškome tribunalu, u knjizi: General pukovnik Mladen Markač (priredio i uredio Mladen Pavković), Koprivnica, 2011., str. 313-314. Još prije objave samoga pisma na Portalu HKV-a pokušao sam stupiti u kontakt s „Verbumom“, ali to baš i nije bilo lako. Ipak, na moje veliko zadovoljstvo, „Verbum“ mi se javio:

Štovani gospodine Pečarić,

Nedavno sam na Portalu hkv.hr pročitao Vaš članak koji nosi naslov 'Poziv Haaškome tribunalu' od 1. lipnja ove godine, u kojem spominjete moje korisničko ime 'verbum' u svezi s mojim komentarom na političke haaške optužnice od 15. travnja. Osjećam se počašćenim, navlastito i ushićenim, već i zbog same spoznaje da se jednoga istinskoga hrvatskoga rodoljuba i neumornoga ratnika za prava poniženoga i obespravljenoga hrvatskoga naroda, a posebno naših branitelja i hrvatskih vitezova, dojmilo moje kratko, ali od čistoga srca, obraćanje-traženje-zahtijevanje od haaških vrhovnih svećenika (zla) da skinu sa svojih žrtvenika poganskoga poga Baala, i vrate nam naše još uvijek žive hrvatske vitezove ... (....)

Stoga se i ovim putom odmah odazivam Vašemu pozivu i bez odlaganja (i ako sa zakašnjanjam) podržavam tekst trojice akademika povodom rasističkih haaških presuda 15. travnja 2011., Smiljka Ašpergera, Josipa Pečarića i Stanka Popovića!

S obzirom da od stranih jezika aktivno govorim engleski jezik, kojega aktivno čitam i pišem, pa i, ukoliko se za to pokaže potreba i prevodim tekstove. Upravo se sada pridružujem Vašoj izvrstnoj inicijativi i spremam se svoj tekst koji je u Vašemu članku objavljen na Portalu kao tekst koji je prihvaćen od trojice akademika (kao i od Vas) prevesti na engleski i poslati direktno u Den Haag ICTY-u! Nisam zadnjih nekoliko tjedana bio u prigodi pratiti Vaše poput kirurškoga skalpela precizne članke na Portalu, koji uvijek pogađaju u samu srž problema, s obiljemtudjman kninvažnih i poučnih stručnih i povjesnih činjenica vezanih uz teške trenutke naše hrvatske sadašnjice, koji nam svima služe poput kompasa u ovome za Hrvatsku i hrvatski narod olovnom vrjemenu.

U zadnje vrijeme zbog većih obaveza nisam posjećivao naš Portal, kao i zbog sličnih obaveza u prelijepoj Dalmaciji koju sam posebno zavolio zahvaljujući mojoj voljenoj ženi Ani!

Smatram vrijednim spomenuti da sam svoju e-mail poštu otvorio tek neki dan i našao poruku od prijatelja u kojoj mi šalje Vaš spomenuti članak s Portala. To je jedan pokazatelj kako je Vaša inicijativa zaživljela!

S obzirom da nisam više baš jako mlad, iako se mladim osjećam, ali dana 15. travnja ove godine, prvi sam puta od kako se na našemu planetu pojavio Internet odlučio sve svoje znanje i raspoloživu energiju (ma koliko oni bili mali) upotrijebiti za propitivanje i širenje istine, s namjerom da bar za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku propagandu, koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i izmišljenu sliku o mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je živ, i Goebbels osobno! Forume koristim, koliko mi kao obiteljskomu čovjeku to vrijeme i posao dopuštaju, nakon spomenutih političkih presuda.

Namjera... da bar za jedan maleni djelić nagrizem stogodišnju velikosrpsku propagandu, koja je sustavno još od 19. stoljeća slala lažnu i izmišljenu sliku o mojemu narodu, a koje bi se postidio danas, da je živ, i Goebbels osobno!Kao što sam već spomenuo, nisam baš mlad, ali u srcu je još uvijek onaj žar iz slavnog vrjemena kada je Olujom 1995 od srpskih terorista oslobođen veliki dio drage nam domovine Hrvatske i kada je Otac domovine i Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman, poljubivši hrvatski stijeg na vrhu povjesne kninske tvrđave, ushićeno uskliknuo:

'Imamo Hrvatsku!' i još:

'Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!'

Rođen sam u Zagrebu 15. svibnja 1955. (na desetu godišnjicu bleiburgške tragedije, kako to po nekad znam reći). Počašćen sam štovani akademiče, gospodine Pečariću, što ste između mnogih izvrsnih izabrali baš moj komentar!

Neka Vas u Vašemu neprocijenjivomu radu na hrvatskoj promiđbi prati dragi Bog!

PS.

Moje koristničko ime 'verbum' sam nedavno iz tehničkoga razloga morao zamjeniti s drugim. ('verbum' je bilo samo koristničko ime, a ne naziv nakladničke kuće u Splitu)

Sa štovanjem,

triarios

I doista moja je „zasluga“ samo to što kaže „triarios“ što sam između mnogih izvrsnih izabrao baš njegov komentar! Komentar sam poslao na niz adresa i tako je nastalo spomenutio pismo Haaškom tribunalu. Čak ni ideja o sakupljanju potpisa nije moja, vec prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. Pismo je i dalje dorađivano. Na žalost, nismo mogli usvojiti sve sugestije. Trudili smo se da zadržimo osnovnu ideju Verbumova reagiranja. Promijenjena je i adresa: logičnije je poslati pismo onima koji su taj »sud« osnovali.

Naravno, ima i negativnih reakcija na sam tekst. Zapravo, zanimljivo je kako ima ljudi koji tako nešto javno i napišu. Možda je dobro to što vjeruju da su pametniji od toliko akademika i biskupa, više od stotinu sveučilišnih nastavnika i oko 450 hrvatskih intelektualaca, ali to je njihov problem, zar ne? Poznata hrvatska šutnja jedan je od razloga što broj potpisnika nije onoliki koji bi neki voljeli vidjeti. Mnogi se boje uraditi nešto što se vlastima ne sviđa.

Ne treba smetnuti s uma da bi neki državotvorni Hrvati i potpisali sam tekst da ja ne vodim samu akciju. Nadam se da je poznato kako sam ja mnogima znao reći ono što ne vole čuti.

potpisivanje pismaOrganizirati veliku akciju sakupljanja potpisa, kako se sugerira, praktično je nemoguće. Nema ni novaca ni ljudi za tako nešto.

Zato sam uvijek tražio od onih koji su potpisali da pokušaju sami naći još potpisa. To je iHrvatski portaliVeliku zaslugu imaju hrvatski portali. Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa rezultiralo time da već sada imam mnogo više potpisa od onih planiranih 1000. Ponovo ću istaći prof. dr. sc. Šimuna Križanca koji je sakupio preko 140 potpisa!

Veliku zaslugu imaju hrvatski portali. Uvijek bi poslije tekstova o Pismu stizao veci broj supotpisa. Koliko je važna uloga medija, kojih nismo imali, pokazuje primjer Hrvatskog programa na radiju u Torontu. G. Zvonimir Došen je Pismo pročitao na radiju, pa je kao rezultat slijedio niz potpisa iz Kanade. Recimo da ih je samo g. Ivan Radišić sakupio preko 230.

Do sada sam vodio niz sličnih akcija. Nikada nismo imali ovoliko potpisa. Recimo samo da je pismo o zabrani Thompsonovih nastupa imalo nešto manje od 400, a ono o granici sa Slovenijom nešto više od 700 potpisa.

Na kraju, podsjetit ću vas na sugestiju o slanju pisma svugdje gdje to mozete. Pogotovu u rujnu, poslije slanja Vijeću sigurnosti UN-a. Umjesto svojih, koristit ću rijeci onoga od koga je sve ovo krenulo - verbuma, tj triariosa (Portal HKV-a, 9. 8. 2011.):

Odličan poticaj (hkv.hr/.../...) svima nama, Akademiče Pečariću, da šaljemo pismo podrške našim osloboditeljima na sve četiri strane svijeta, jer nije samo Hrvatska u opasnosti od agresije koja se nastavlja drugim sredstvima, već je kršenje povelje UN-a ujedno i ugrožavanje ljudskih prava i sloboda pojedinaca i čitavih naroda cijeloga svijeta, da i mi time damo svoj časni doprinos trajnome miru, kao što su to vlastitim primjerom učinili naši vitezovi - anđeli mirotvorci, koji su na sebe preuzeli Križ za nas i za čitavi svijet!

Akademik Josip Pečarić

Sri, 21-10-2020, 03:24:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.