Logika i sud u Haagu

Nedavno sam razgovarao s bivšim dekanom moga fakulteta, članom Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. S ponosom mi je rekao da mu je general Slobodan Praljak bio profesor u srednjoj školi. Poznato je da je naš slavni general završio tri fakulteta, a jedan od njih bio je elektrotehnički. A ako nemaš izvrsnu moć logičnog rasuđivanja, nemaš nikakve šanse ni upisati taj fakultet. S druge strane, za Sud u Haagu može se slobodno reći:

Tko ulazi ovdje, neka logiku ostavi ispred vrata.

Zato i ne čudi sto je upravo naš general nešto slično rekao Tužiteljstvu (17. 6. 2009.):

"Ja ne mogu shvatiti logiku. Ne radi se o tome, nego to više nije ni logika. Časno tužiteljstvo, ovo nije logika, elementarna. Najobičnija logika. Vi se ponašate kao bogovi. Vi se ponašate kao da vam je svejedno radi li se radi o ljudima, stoci, miševima, glupanima, ... majmunima."

Naravno, govoreći o optužnici, Praljak nije propustio reći sucima:

"To je u nebo vapijuća nelogičnost, to je do nebeskog krika neshvatljivo... I tvrdim Vam časni suče Trechsel i ostali časni suci, da je ovo situacija, da se ovako nešto događa Francuzima, 50 milijuna Francuza bi se s grohotom smijalo na ovaku optužnicu, da ga naoružavate (muslimanski narod i Armiju BiH, op.a.), naftom i svime, i izbjeglice i ranjenike, i da je to onda udruženi zločinački poduhvat, u moju glavu to ne može stati, toga nema u povijesti. Ali evo mi smo mali narod i slab sam pa se onda može izvoditi i nevjerojatne alogične akrobacije!" (3.6.2009.)

"Nisam časni suče Antonetti do kraja nikad pročitao optužnicu, na očaj moje odvjetnice Pinter, iz jednostavnog razloga što ja i cijela ova priča s tom optužnicom nema nikakove veze. I meni se od treće ili četvrte ili sedme stranice okrene stomak i glava, i digne mi se tlak do granica kada riskiram svoje zdravlje. Ja u cijelosti odbacujem optužnicu. To sam rekao i to ponavljam. Ona s realitetom nema nikakove veze." (15 .6. 2009.)

Kada je odlazio u Haag, rekao mi je:

Po toj optužnici mi smo veći zločinci od Hitlera!

Prava meta je dr. Franjo Tuđman

Zapravo, svjetskim moćnicima to i jesmo. Hitler je bio vođa velike zemlje pa je po njima i imao nekakvo pravo. Ali, kako smo se samo mi usudili stvoriti državu protiv njihove volje!

Zato je u njihovim očima krivnja Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana golema. Kako je nedavno zamijetio zastupnik u njemačkom Bundestagu Klaus-Peter Willsch, zapravo se u Haagu sudi samo njemu. Najistaknutiji među nama samo su izabrani da ta osuda za tako teški zločin bude što veća. Da, koliki su već osuđeni i u Hrvatskoj i u Haagu! A koliki tek trebaju biti i tamo i doma! Hrvatske vlasti su pokajnički priznale krivnju, ali ima mnogo onih koji ne priznaju. Zato su među tim neposlušnima izabrani oni preko kojih se, kako reče Willsch, sudi mrtvom Tuđmanu. Hrvati slijede svoje vođe, pa se velikim dijelom i ponašaju pokajnički, a ne bi bilo zgodno da se to promijeni. Dva dana poslije presude hrvatskim generalima medijima je bilo dopušteno govoriti istinu i bilo je dovoljno da se vidi zašto je Ivan Pavao II. govorio o Hrvatima kao o “narodu nade”.

Čini se da je pismo koje planiramo poslati Vijeću sigurnosti UN-a dobar pokazatelj hoće li se ta dva dana pretvoriti u nešto više. Ili će ostati samo na onome što je željela hrvatska vlast –zaplašiti one u EU-u i natjerati ih da dobiju ono sto su doista i dobili – pristup u EU prije nego što su to željeli Englezi i Nizozemci. Zapravo su pokazali koliko sam bio u pravu prije desetak godina kada sam tvrdio da mi trebamo tražiti samo jedno – da nam se ispričaju zbog sudjelovanja u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ponosnu Hrvatsku oni bi molili da uđe u EU!

Pismo VS-u napisano je “povodom rasističkih haaških presuda 15. travnja 2011.”, a potpisalo ga je dvanaest akademika i dva biskupa. Do sada ima preko 660 supotpisnika (više od stotinu sveučilišnih nastavnika i znanstvenika i niz drugih poznatih i manje poznatih Hrvata).

Pismo UN-uZanimljivost ovog pisma jest što je sada više napada s “desna”Zanimljivost ovog pisma jest što je sada više napada s “desna”. Povodom pisama o Thompsonu bio je samo jedan. Zanimljive su pozicije s kojih se napada. O jednom poznatom publicistu, čiji je napad s pozicije onih kojima je Tuđman “oteo” njihovu fotelju, napisao sam članak “Hrvatske budale ili hrvatske sluge?”, HR Svijet, 5. 7. 2011. Nevjerojatno je što sve takvi mogu napisati. Na primjer:

I tvrdim Vam “A Međunarodni krivicni sud u Den Haagu (mi Hrvati smo od OUN tražili njegovo ustanovljenje) već je osudio Titovce, a kad bude izrecena i presuda čelnickma 'Herceg-Bosne' to će biti jos jasnije - Den Haag obračunava s Titovim kadrovicima kako bi pročistio maglu oko obnove hrvatske državne nezavisnosti.”

Drugi drži da moram komunicirati s njim, ali se ne želi predstaviti. Jasno je da čovjek odmah pomisli da se radi o nekom našem “bratu”. Kada sam dobio njegovu e-poštu, započeo sam odgovor: Ja sam Josip Pečaric. A Vi? Čovjek se ponovno javi na portal i kaže da je napisao:

“Zovem se tako i tako i srdačno Vas pozdravljam.“

Ovo „tako i tako“ znači da se potpisao adresom e-pošte! Možda ja ne znam da danas često djeci daju imena koje su istodobno i adrese e-pošte. Ili vrijedi ono Matoševo: „Lažu Srbi. To je njima od Boga!“.

Njegova je pozicija nešto kao: Kako se (mi) Hrvati usuđujemo optužiti gazde za bilo što, a pogotovu za rasizam. Naravno, ne kaže tako, nego „to nije pametno“. Mo’š mislit’. Takva su i obrazloženja:

„Po svjetskomu javnom tisku svugdje nalazim uporabu pojma "rasizam" skoro isključivo po njegovu biološkom sadržaju, premda je u XIX. stoljeću taj pojam dobivao različite primjene. Iznenadilo me je da se tamo (u Hrvatskoj) danas pojam rasizma tako naširoko i nespecifično rabi i - prihvaća(!)"

Čovjek je očito pogriješio adresu. Valjda me je zamijenio s Puhovskim, Goldsteinima i sličnima. Znamo da je, zahvaljujući njima, u Hrvatskoj mnogo toga obrnuto. Čudi me da nije tako i u Srbiji. Najdraži mi je moj “prijatelj” i “istomišljenik”. Čovjek koji prvo potpiše pismo o rasističkim presudama, a onda kaže da je to glupo i opasno. O tome sam pisao u tekstu Opet napad s “desna”, HR Svijet; četvrtak, 23. lipnja 2011.

Moram priznati da me kod Srba s kojima sam znao polemizirati fascinira kako njima ne smeta kada ih upozoriš na kakvu njihovu nepodopštinu. Dapače, poslije toga nastave još žešće. Ako ih upozoriš na njihove laži nastave još žešće s njima. Slično je i s “istomišljenikom”.

Dva puta ga zamolim da mi više ne šalje svoje tekstove, ali oni i dalje stižu. Svojedobno sam jednom Srbinu zbog toga napisao “Priču o 'Nepodopštine'Moram priznati da me kod Srba s kojima sam znao polemizirati fascinira kako njima ne smeta kada ih upozoriš na kakvu njihovu nepodopštinumagarcu”. Zbilja bi od mene bilo nepristojno da “istomišljenika” isto zamolim i treći put. Valjda čovjek mora (ima potrebu) i dalje se posipati pepelom po glavi. Kada sam to vidio, skinuo sam njegov potpis s našega Pisma VS-u. Žao mi je čovjeka.

Zanimljivo je i to što su spomenuti Srbin i moj “istomišljenik” jednako dogurali u svojim znanstvenim karijerama. Logika im obojici nije baš jača strana, a ni lagati im nije mrsko. Vrijedno je napomenuti da je taj “istomišljenik” jedini nematematičar koji je javno govorio o mome radu. Sada se i zbog toga mora posipati pepelom. Žalosno je gledati koliko glupo to radi.

Najprije spominje enormne hvalidbe u prvom pismu povodom knjige “Rasizam suda u Haagu”. A ja tamo u “Bilješci o autoru” dajem samo kratak zapis o mom radu iz knjige koju je objavio HAZU. Čak se ne spominje ni međunarodna konferencija meni u čast povodom moga 60. rođendana (nekih 130 sudionika iz 27 zemalja, a radovi tiskani u tri sveska u dvama časopisima). Naravno da sam mu se narugao tvrdnjom da je u pravu jer doista se može reći da se radi o enormnoj hvalidbi kad si mogu dopustiti takvo što ne staviti u bilješci o sebi.

„S tim u svezi, gorespomenuti genijalac (Josip Pečarić) suprireditelj je knjige Thompson u očima hrvatskih intelektualaca, gdje se - neki izračunaše - naspram 20% štiva posvećeno obrani Thompsonova lika i djela, 80% (samo)pohvalnica knjiži na račun «genijalna matematičara».

U knjizi je dan niz tekstova mnogih hrvatskih intelektualaca. I sada “istomišljenik” tvrdi da je 80 posto knjige posvećeno meni, a ne Thompsonu.

Pretpostavimo da “istomišljenik” zna brojiti stranice – ipak je dogurao do određene razine u sveučilišnoj karijeri – pa zna da u knjizi moj tekst nije dominantan. Vjerojatno misli da toliko intelektualaca u knjizi o Thompsonu pišu o meni.

Prosperov Novak, Radman i Đikić

Je li to najveća moguća pohvala koju mi je netko dao? Vjerovali ili ne – nije! Mnogo veću pohvalu dobio sam od Slobodana Prosperova Novaka. Kaže mi akademik Paar da je, ne tako davno, u Nedjeljnom Vjesniku, povodom neizbora Radmana i Đikica, Prosperov izjavio nešto kao:

"Kada bi se danas neki novi Ruđer Bošković želio vratiti u Hrvatsku opet bi se u HAZU-u našli neki Paar i Pečarić koji bi to spriječili."

Kolega Paar to komentira: Evo vidiš koliko smo moćni i utjecajni!

Zapravo, već sam imao prigodu polemizirati s Prosperovim. Njegova je razina stvarno blizu razini našega “istomišljenika”. On i ne razumije da su izbori Radmana i Đikića neusporedivi. Prvo, Đikić nije ni predložen Skupštini Akademiji za izbor za dopisnog člana. To je trebao učiniti III. razred, gdje su razmatrali takav prijedlog – ali ga nisu predložili. Radman je izabran za dopisnog člana još 1992. godine. Drugo, Prosperov sam konstatira da se oni, navodno, žele vratiti. Dakle, Radman je izabran na mjesto koje pripada hrvatskim znanstvenicima koji rade vani. Treće, Radmana je III. razred predlagao za mjesto koje pripada onima koji rade u domovini, a Đikića nije za ono mjesto na koje ga se može predložiti kao Hrvata koji radi izvan Hrvatske. I četvrto, najvažnije – nisu ga izabrali, a onda se doznalo o svađi između Radmana i Đikića. Predlozili ga na jednoj sjednici, a kada su doznali za razlaz s Radmanom, na drugoj ga nisu izabrali. A Prosperov veleumno zaključuje da su za to krivi Paar i Pečarić koji nisu ni glasovali, jer i nisu u tom Razredu. Da umreš od smijeha!

Vratimo se knjizi o Thompsonu. “Istomišljenik“ samo hoće reći kako je on pametan, a oni koji su to tiskali, glupi. Kao što su glupi i potpisnici Pisma VS-u. On je “progledao” prije svih tih biskupa, profesora i akademika.

Originalni 'jugoslaviZamijetio sam kod naših jugoslava da kopiraju napade jedan od drugog. Obično ne pročitaju što sam odgovorio pa im se narugam na isti načinZamijetio sam kod naših jugoslava da kopiraju napade jedan od drugog. Obično ne pročitaju što sam odgovorio pa im se narugam na isti način. I “istomišljenik” kopira napade na mene od naših jugoslava. Na žalost, nije na njihovoj razini pa nije shvatio da oni govore samo o tekstu koji sam ja napisao, a ne kao on, o cijeloj knjizi.

I za razliku od njega oni razumiju, a prave se ludi, zašto sam ja dao tekstove s promocija moje knjige “Zločinački sud u Haagu” na kojima je Thompson bio počasni gost, a predstavljači – hrvatski uglednici – su govorili o njemu. Dakle, dok se Thompsonu negdje u Hrvatskoj zabranjuje pjevati o hrvatskim vrjednotama, ovdje je počasni gost! Naravno da je „istomišljeniku“ teško razumjeti da je i sama priča o Haagu (koji je u naslovu knjige koja je predstavljana) itekako povezana s onim sto se događa Thompsonu.

Zapravo, jugoslavima je u knjizi vjerojatno najviše zasmetao intervju sa mnom u povodu spomenute međunarodne konferencije meni u čast. Činjenica je da sam jedan od najproduktivnijih svjetskih matematičara, a u tom intervjuu sam činjenicu što je ta konferencija prešućena u medijima usporedio s napadima na Thompsona.

Moram zahvaliti “istomišljeniku” jer me njegov “napad” podsjetio na jedan događaj u svezi s tim intervjuom. U to vrijeme su se našli na kavi Thompson, naš veliki redatelj Jakov Sedlar i poznati hrvatski domoljub iz Kanade Anton Kikaš. Kikaš se povodom tog intervjua pošto-poto htio čuti sa mnom pa su dobar dio večeri potrošili tražeći broj moga telefona. Naravno, hrvatskom domoljubu najviše se svidio dio teksta o Thompsonu, pa sam mu obećao da će taj intervju ući u knjigu o Thompsonu. Obećanje sam izvršio, a to je očito jako pogodilo i neistomišljenike i “istomišljenike”!

HAZU i SANU

Karakteristika ovih napada jest napad na HAZU i na tuđmanizam! Na HAZU se napada ili općenito ili na one akademike za koje se zna da su tuđmanisti. Mogu zamisliti kako ih je pogodila činjenica da je na predstavljanju knjige “Rasizam Suda u Haagu” bio i predsjednik Akademije. Tako naš inteligentni “istomišljenik” dokazuje svoju tvrdnju da je (J)HAZU talac SANU-a u riječima akademika Dubravka Jelčića da“… do danas'Tuđmanisti' i SANUDa, ti užasni tuđmanisti i dalje su protiv Memoranduma SANU-a HAZU ustraje u svojoj odluci, da neće obnoviti svoju suradnju sa SANU dok se ona javnom izjavom ne odrekne svoga Memoranduma”. Da, ti užasni tuđmanisti i dalje su protiv Memoranduma SANU-a. A naš vrli predsjednik Josipović pokazao je kako je to dobra stvar i ne treba biti protiv nje. Čudi me kako Josipović nije “istomišljenika” pozvao za savjetnika. Tako bi uz jednoga (veliko)Srbina imao i jednog (“veliko”) Hrvata.

Zapravo, meni je od ovih napada mnogo zanimljivija raščlamba same priče oko Pisma. Vodio sam niz ovakvih sakupljanja potpisa. Zato usporedba i jest zanimljiva. Sada se može uočiti da niz grupacija među državotvornim Hrvatima nije supotpisao ovo pismo.

Naravno, strah kod Hrvata, na koji računa anonimni oponent, tu svakako igra ulogu. Međutim, vjerojatno se ne radi samo o tome. Činjenica je da su među potpisnicima i oni koji su na prošlim predsjedničkim izborima predložili kandidata koji je najpogodnija osoba da okupi sve državotvorne Hrvate. Vlast je tada jasno pokazala da se jedino boji toga kandidata. Zato me ne bi iznenadilo da, slično onom oponentu kome je Franjo Tuđman oteo fotelju, i sada ima onih koji to isto zamjeraju i nama.

Bilo kako bilo, ipak sve više Hrvata pokazuje da, kao i general Praljak, treba reći tom svijetu ono što mu se već davno trebalo reći. Sve više Hrvata razumije riječi kardinala Kuharića koje je u recenziji moje knjige posebno istaknuo prof. dr. Miroslav Tuđman:

"Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima" (u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).

Iako profesor Tuđman kaže kako snaga i logika mojih teza i argumenata kao da ima ishodište u poruci kardinala, jasno je da je to bilo ponašanje predsjednika Tuđmana onda i da je to ponašanje kojega se tuđmanisti drže i uvijek će ga se držati. Zato imamo stalne napade na njih!

A da se naši političari drže naputka kardinala Kuharića, onda bi i u Haagu bila važna i logika. Tada Praljka i ostalih Hrvata tamo ne bi ni bilo!

Akademik Josip Pečarić