Akademik Josip Pečarić: "Civilizirani" svijet presudio sam sebi!

Najnoviju presudu Suda u Haagu besmisleno mi je komentirati. Pa o njoj ponajbolje govore naslovi mojih knjiga:

Sramotni sud u Haagu, Stih, Zagreb, 2001.

Priznajem, Hrvat sam! Zagreb, 2005.

Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008.

Sud je samo potvrdio da sam bio u pravu kada sam tim knjigama dao te naslove.

Drugim riječima nisu osudili hrvatske junake, već sami sebe.

O hrvatskim političarima koji su im u tome pomogli, također ne treba trošiti riječi. O njima ponajbolje govori naslov knjige:

J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.

Zar sam narod na izborima nije dao odgovor na upitnik iz naslova? Veleizdajnicima je u Hrvatskoj danas mnogo, mnogo bolje!

Zašto je to tako? Ne znam.

Možda bih razumio kada bi mi netko suvislo objasnio zašto sam bio pozvan da govorim na prosvjedu u Splitu prilikom uhićenja generala Gotovine. Kada sam stigao u Split, nije mi dozvoljeno govoriti. Evo tog govora, kojega nisu htjeli objaviti ni u „Hrvatskom listu"::

Neodržani govor akademika Josipa Pečarića u Splitu 11. prosinca 2005.

Oprostite mi, ali moram na početku iskazati svoj ponos što su oni koji su najzaslužniji što imamo svoju državu - hrvatski branitelji - pozvali mene hrvatskog akademika da govorim na ovom veličanstvenom skupu potpore najslavnijem hrvatskom generalu i vojskovođi Anti Gotovini.

Lisice na njegovim rukama su lisice na rukama svih Hrvata. To su lisice na ponosu i dostojanstvu hrvatskog naroda!

Mnogi se i danas pitaju: Kako je to moguće? Kako je moguće hapsiti i osuđivati one koji su davali svoje živote za slobodu svoga naroda i svoje domovine jer takvi su oduvijek bili najviše poštivani. Svugdje, i to ne samo u svom narodu. Na primjer, zapovjednik NATO-a, general Clarke, rekao je u Zagrebu 1998. godine, dakle iste godine kada su se u Haagu počeli interesirati za generala Gotovinu:

"Znadete, jako cijenim vaše oružane snage, čak sam bio veliki obožavatelj general-pukovnika Gotovine u njegovim operacijama prije nekoliko godina."

Zato je reakcija Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana na zahtjev iz Haaga u svezi s generalom Gotovinom bila je reakcija vođe jednog ponosnog i dostojanstvenog naroda:

Vlada tada traži od Vijeća sigurnosti da odgovori može li sud koji je osnovalo Vijeće sigurnosti procesuirati vojne akcije koje je isto to Vijeće sigurnosti u dvije svoje rezolucije oglasilo legitimnima, dozvoljenima i oslobodilačkima, tj. može li se dogoditi presedan da jedna oslobodilačka akcija i njezina oslobodilačka vojska odgovaraju, za oslobađanje okupiranog dijela svoje zemlje! Vijeće sigurnosti nikada nije odgovorilo hrvatskoj Vladi i sukladno tome u vrijeme Tuđmanove vlasti ni jedan hrvatski general nije bio procesuiran.

Tuđman - najveći državnik s kraja dvadesetog stoljeća - morao je učiti Vijeće sigurnosti nešto tako očito.

Problem je u tome što Hrvatski domovinski rat nije samo velikosrpska agresija, nego su u toj agresiji i izravno i neizravno sudjelovale i najmoćnije države tzv. demokratskog svijeta.

Izgubivši rat protiv Hrvatske vojske, svjetski moćnici su se okrenuli onom o čemu je davno pisao kineski filozof i pisac Sun Tsu:

"Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu (...) Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje (...) Poništavajte sve vrednote. Budite velikodušni s ponudama i poklonima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate."

A ljudi koje je Sun Tsu opisao kao najniže i najodvratnije ima u Hrvatskoj puno. Na to su nas upozoravali i Šenoa i Matoš i Šegedin i Tuđman.

"Trećejanuarska" vlast počinje s tzv. detuđmanizacijom, tj obračun s Tuđmanovim djelom koje je "milenijska sreća Hrvata" kako reče akademik Novak. Počinje s obračunom sa svime što je hrvatsko, a u prvom redu s onim najvrednijim – onima koji su uz Tuđmana najzaslužniji što imamo Hrvatsku: hrvatskim braniteljima i ratnim ministrom Gojkom Šuškom.

Ta vlast omogućava podizanje optužnice protiv generala Gotovine, optužnice koju su zajedno sastavili predstavnici poraženih strana u vojnom dijelu Domovinskog rata: Carla del Ponte ispred poraženih svjetskih moćnika i Savo Štrbac ispred poražene velikosrpske soldateske. Vijeće sigurnosti, koje je svojim embargom na uvoz oružja tj. oduzimanjem hrvatskom narodu pravo na samoobranu sve to oduševljeno pozdravlja izjednačavajući heroja obrambenog rata s onima koji su vršili genocid u BiH, a koje su svjetski moćnici nagradili dajući im državu u državi.

Ali detuđmanizacija, a time i slanje hrvatskih generala u Haag nije mogla uspjeti sve dok je državotvorni dio hrvatskog naroda bio jedinstven. Svjetskim moćnicima je bila neophodna detuđmanizacija HDZ-a.

I stvoren je današnji HDZ. Pitam Vas:

"Ima li razlike između Sanadera i Mesića?"

U stvari to je naslov moga teksta objavljenog u srpnju 2003., dakle prije dolaska ovog HDZ-a na vlast. Moj odgovor je dan u podnaslovu:

"Mesić je uzor Sanaderu!"

Tek takav podoban HDZ mogao je po svjetskim moćnicima doći na vlast. I to sam predvidio rečenicom:

"Kad gazda mijenja slugu, uvijek nađe boljeg slugu!"

Ono što nije mogao sluga Račan, mogao je bolji sluga – Sanader. Sanaderova vlast izravno sudjeluje u hvatanju generala Gotovine. Izravno sudjeluje u stavljanju lisaca na ponos i na dostojanstvo našeg naroda.

A lisice na rukama našeg generala Gotovine označile su ulazak u posljednju fazu Domovinskog rata.

Sadašnje vlasti nam kažu kako im trebamo dati povjerenje jer znaju što treba činiti da bi se obranila istina o Domovinskom ratu i kako na tome već rade.

Crkva u Hrvata im – koliko čujemo vjeruje.

Možemo li i mi, a da ne zatražimo odgovore na neka jednostavna pitanja?

Zašto je obnovljeno suđenje u Lori s obrazloženjem kako nije bilo omogućeno srpskim ratnim zločincima da svjedoče protiv hrvatskih branitelja?

Zašto hrvatska vlast protuzakonito hapsi hrvatskog novinara Josipa Jovića, a Sanader protestira kada Sud donosi pravovaljanu presudu ideologu jugoslavenstva zbog kleveta, a koji pritom javno izjavljuje da neće poštivati odluke hrvatskog sudstva i time se otvoreno ruga hrvatskoj državi?

Zašto se sudi u Haagu hrvatskim novinarima?

Zašto unatoč Deklaraciji o Domovinskom ratu, iz koje je razvidno da Hrvatska nije agresor na BiH, ni bivša ni sadašnja vlast nisu reagirale kada je u Haagu zbog toga Dario Kordić optužen i jedino zbog toga osuđen na 25 godina. Hoće li braniti danas i generala Gotovinu tako kako su nas branili od lažnih optužbi za agresiju Hrvatske na BiH?

Hoće li Gotovinu braniti s onom hrabrošću koju su pokazali ne usuđujući se zapaliti svijeću na grob Gotovininog ratnog ministra Gojka Šuška pa čak i na dan kada smo slavili desetu obljetnicu veličanstvene "Oluje"?

Tko je iz vlasti falsificirao, tj. naredio falsificiranje Brijunskog transkripta i poslao ga Sudu u Haagu iz Ureda nedostojnog Tuđmanova nasljednika?

Zašto je sadašnja vlast potvrdila da je očito falsificirani brijunski transkript vjerodostojan?

Kada čujemo odgovore na ova i slična pitanja tek tada ćemo znati želi li sadašnja vlast doista obraniti generala Gotovinu, Hrvatski domovinski rat i hrvatsku državu. Ako ne dobijemo zadovoljavajuće odgovore svako od tih pitanja ih optužuje, a onda nema dvojbe da su samo još bolje sluge onima koje smo pobijedili u oružanom ratu, a kojima samo trebaju osigurati konačnu pobjedu.

Istina ima i nešto dobro u optužnicama Suda u Haagu. Tim optužnicama optuženi smo izravno i svi mi. Svi mi smo dio "zločinačke organizacije" na čelu s Tuđmanom, Šuškom, Bobetkom, Gotovinom, Kordićem, Praljkom... A priznat ćete – lijepo je biti u tom društvu. Hvala Sudu u Haagu i svima koji ga podržavaju što imaju tako visoko mišljenje o nama. Duboko žalimo što nas sve ne može pozvati u Haag, već samo ponajbolje među nama, iako bi to željeli i mi i oni.

Hvala Ti generale Gotovina što si svojom žrtvom odgodio završnu operaciju u Domovinskom ratu. Nadam se da si dao dovoljno vremena našim ljudima da shvate pred kakvom pogibelji se nalazi naša država. Žele je proglasiti državom nastalom na zločinu, a zna se da takva država ne može postojati. Pobijedio si generale u svim bitkama. Sigurno ćeš, zajedno sa svojim narodom, pobijediti i u ovoj!

Zašto sam generalima i drugim braniteljima u Splitu tada bio nepodoban?

Je li odgovor jednostavan: Pa i oni su dio mog hrvatskog naroda o kome Thompson pjeva:

Jučer gledam sliku naroda

baca cvijeće po herojima

a već sutra pobjednike sude

prodaše ih za Judine škude

(Kletva kralja Zvonimira)!

Akademik Josip Pečarić