Izlaganje akademika Pečarića s predstavljanja knjige P.V. Lasića «Miro Barešić»

Dozvolite mi na početku da Vas sve lijepo pozdravim. Svoju recenziju knjige patera Lasića nazvao sam „Hrvatski bojovnik slobode“. Mislio sam Vam danas samo pročitati je. Međutim, kako je imate u knjizi ipak sam se odlučio izdvojiti samo slijedeći dio:

Bilo kako bilo, u konačnici Miro Barešić je imao sreću da je dočekao ostvarenje svoga sna – boriti se u Hrvatskoj za njenu slobodu! Legenda hrvatske borbe za slobodu u emigraciji, postao je legenda i Domovinskog rata.

Prinoseći svoj život na Oltar Domovine pokazao je koliko je bio u pravu kada je kao svoje životno geslo izabrao:

Sve za Hrvatsku! Hrvatska iznad svega!

A njegov životni put i sve nepravde i mučenja koja je doživio pokazuju nam kako se svjetski moćnici svo vrijeme odnose prema ideji o hrvatskoj slobodi. Pokazuju svu licemjernost toga svijeta po kome slobodu mogu imati samo oni kojima je oni dopuste.

(…)

Ova knjiga je zato upozorenje svjetskim moćnicima da je sloboda nešto najsvetije i da je nju Bog dao svima. Upozorenje da nam ne mogu oduzeti ono što je i od Boga dano. I nama i drugima. Dok ima ljudi kakav je bio Miro Barešić treba im biti jasno da su pred sebe postavili nemoguću misiju. Istina, prave i napravit će još mnogo zla. Hrvatski narod to doživljava iz dana u dan. I životi mnogih drugih hrvatskih pravednika garantiraju nam da ćemo izborenu slobodu u konačnici i sačuvati. Već sama činjenica da ova knjiga postoji i da će je pročitati mnogo mladih ljudi učinit će i da ona da svoj doprinos tomu.

Međutim, nepravedno je i prema Miru Barešiću ne spomenuti da postoje mnogi među nama Hrvatima koji pomažu svjetskim moćnicima u njihovoj antihrvatskoj raboti. Toga smo najbolje svjesni ovih dana na predsjedničkim izborima.

S jedne strane niz opcija među hrvatskim državotvornim Hrvatima. Već sam napisao da svi misle kako trebaju nastupiti zajedno. Ali ima samo jedan maleni uvjet – ja moram biti vođa. Iako sam to sam napisao, ipak se pokazalo da se to na izvjestan način odnosi i na mene. Pripadao sam onoj uskoj skupini ljudi koji su nagovorili prof. dr. Miroslava Tuđmana uvjeravajući ga i da će autoritet nas koji ga podržavamo (akademici Aralica, Barišić itd.) i naši argument uspjeti objediniti državotvorne Hrvate da se okupe oko njega. Jasno je da sam se pokazao velikom naivčinom. Zato ću poštovati ono što nam je rekao naš Papa Ivan Pavao II (Bit ćete mi svjedoci. Govor pred zagrebačkom katedralom, 2.10.1998, br. 3, KS, Zagreb 1998, str. 10):

Svaki građanin, a navlastito vjernik, ima točno određenu odgovornost za svoju domovinu. Vaša zemlja od vas očekuje značajni doprinos na raznim područjima društvenog života, gospodarstva, politike, kulture (ja bih dodao i znanosti, J.P.). Njezina ce budućnost biti bolja u onoj mjeri u kojoj se svatko od vas bude znao zauzeti za poboljšanje samoga sebe.

Moja velika sreća je što ja imam svoju znanost koju sam zapostavio zadnjih godina. Izgleda da sam zaboravio da Domovini najviše mogu doprinjeti baveći se svojom matematikom, pa sam odlučio da ću nakon ovih izbora to i raditi.

Inače prije knjige patera Lasića, predstavljao sam (osim svoje knjige) knjigu Mate Kovačevića Bespuća hrvatske politike. Zanimljivo je da su predstavljanja i te i ove knjige u znaku Ive Sanadera. Kovačevićevu knjigu predstavio sam dan nakon što se Sanader povukao iz politike. To sam tada komentirao:

Sanaderovo povlačenje iz politike pokazuje što znači kad političar prihvati služiti drugima, a ne svome narodu. Milan Ivkošić u svojoj kolumni u „Večernjem listu“ kaže: „Prema vrlo vjerodostojnu izvoru iz kojeg sam obaviješten, nekoliko moćnih, presudnih ljudi Europske unije, Sanaderu je dalo na znanje kako je postao glavna prepreka ulasku Hrvatske u Uniju, i to – zamislite! – kao hrvatski nacionalist, a navodno je izgovorena i sintagma – 'kao novi Tuđman'. Normalnom Hrvatu teško je dokučiti kako se to može prigovarati čovjeku koji je bio spreman na sve ustupke EU (…).“ Zapravo cijeli sadržaj Ivkošićeva teksta sadržan je u (…) mojoj rečenici „Kad gazda mijenja slugu - uvijek nađe boljeg slugu“. Nema dvojbe da je Sanader želio ući u predsjedničku utrku. A za izbore je uvijek morao nastupati državotvorno. Sukob sa Slovencima ili nova politika približavanja Hrvatima BiH su izgleda zasmetale gazdama. Kada jednom prihvatiš biti sluga, od tebe se ne očekuje da možeš bilo što raditi bez njihova odobrenja, zar ne? Naravno, iz onoga što je rekao vidljivo je da nije potpuno otklonio svoju predsjedničku kandidaturu, tj. je li sve samo igrokaz za tu kandidaturu. Pitanje je hoće li se događanje “HDZ-ova naroda“ i pozivi za njegovo uključivanje u spašavanje države dogoditi već na predstojećem saboru HDZ-a ili, s obzirom da narod pamti najviše šest mjeseci, uloga Jadranke Kosor je da na svoja leđa preuzme svu odgovornost, a da onda događanje „HDZ-ova naroda“ natjera Sanadera da se „žrtvuje“ i prihvati „spašavanje“ države kao budući predsjednik države.

Nisam baš precizno pogodio kada će se pokušati vratiti, ali iz njegova nastupa na povratku očito je priznanje da se mora slušati svjetske moćnike, tj. kako ih je on slušao, kao i da iza Arbitražnog sporazuma stoji izdaja cjelokupne hrvatske političke elite i svih značajnih medija.

Rezultati izbora, a i apsolutno svrstavanje svih najzaslužnijih za izdajničku anacionalnu politiku oko čovjeka koji sam sebe predstavlja kao Lucifera – samo zorno pokazuje koliko je veliki Matoš bio u pravu kada je tvrdio kako među Hrvatima ima više izdajica nego među svim ostalim europskim narodima zajedno.

Zapravo, drugi krug izbora može biti prvi korak u dokazu onoga što sam rekao tvrdnjom kako nam ne mogu oduzeti ono što je i od Boga dano – slobodu. To svrstavanje svih onih koji su toliko zla nanjeli ovom narodu iza jednog kandidata može biti izvrsna prigoda da im se zada snažan udarac. Izbore treba doživjeti kao referendum, koji želimo, a nismo morali sakupiti nemogućih 400000 potpisa. Glasovanjem za kandidata kojega oni ne podržavamo je glasovanje PROTIV njih. To je glasovanje protiv onih za koje je Petar Šegedin bio iznenađen kada je spoznao da ih ima tako puno – da tako puno ima onih koji tako strasno mrze svoj hrvatski narod!

Svjesni su i oni toga, pa zato pokušavaju na sve (najprljavije) načine učiniti da što manje na izbore izađe onih koji vole svoj narod. Izađimo na izbore i glasajmo protiv onih koji su bili presretni onog dana kada je poginuo Miro Barešić. Koji bi ga danas ponovo zatvarali i ubijali, kao što danas sude i zatvaraju njegove suborce i istomišljenike!

Akademik Josip Pečarić