Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem

 

Akademik PečarićPromotrimo li ulogu npr Francuske Akademije nauka, dade se uočiti njezina uloga 'savjesti nacije i države'. Akademija, 'čuvarica kuluture i jezika'... Kakvo je stanje u Hrvatskoj u tome pogledu? Ne vlada li od strane hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti, posebno od društvenog razreda gotovo zaglušujuća tišina kad je riječ o društvenim zbivanjima tijekom posljednjih dva desetljeća?

Organizacija Akademije u Francuskoj nije ista kao u Hrvatskoj. Vjerojatno mislite na „Francusku akademiju“ koja ima 40 članova (besmrtnika - les immortels) i kojoj jest funkcija to što Vi tvrdite u Vašem pitanju. Akademija znanosti s još četiri razreda uključujući tu i Francusku akademiju tvori Institut Francuske. Zapravo, Francuska akademija znanosti odgovara Drugom (Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti) i Trećem razredu HAZU (Razred za prirodne znanosti).

Međutim, kako neki drugi razredi HAZU (Razred za filološke znanosti i Razred za klnjiževnost) a posebno razred koji Vi spominjete (Razred za društvene znanosti) trebaju pokrivati ono što je uloga Francuske akademije, sigurno je Vaše pitanje na mjestu.

Prije svega treba voditi računa da u HAZU postoji podjela među akademicima slična onoj u državi. Klima u državi u kojoj narod bira dva puta za predsjednika čovjeka koji je lažno svjedočio na stranom sudu protiv svoje države je takva da i kada Akademija učini nešto što se od nje i očekuje biva izložena medijskoj hajci ili se njene akcije ignoriraju.

Evo najnovijeg primjera. U povodu 10. obljetnice smrti akademika Franje Tuđmana HAZU je organizirala međunarodni znanstveni skup „Kako je nastala država Hrvatska 1991.” Predsjednik Mesić navodno nije mogao doći zbog obaveza. Pozvan je i njegov savjetnik Budimir Lončar koji također nije došao. Jasno je zašto Lončar „nije mogao” doći. Pa on je imao jednu od važnijih uloga u događajima iz 1991. kada je bio ministar vanjskih poslova države agresora na Hrvatsku.

Najtiražniji tiskani mediji su skup u HAZU ignorirali, ili, kao u „Slobodnoj Dalmaciji” dali naglasak na činjenici da se Mesić ponašao tako. Tako je naslov u tim novinama: Mesić prezauzet za skup o Tuđmanu.

A zapravo, ima nešto istinito u tom naslovu. Njima je skup o nastanku države Hrvatske zapravo skup o Tuđmanu. I doista su u pravu – bez Tuđmana i ne bi bilo hrvatske države! Ili: Kako očekivati da haški krivokletnik protiv svoje države dođe na skup kojim se veliča sam čin nastanka te iste države?

Trebate uvijek imati na umu da još uvijek projugoslavenski orjentirani novinari znaju žestoko napadati Akademiju. To znači da je nisu uspjeli osvojiti.

Ima li Akademija neku institucijsku moć; formalnu ili neformalnu? Ili nasuprot tome društvenu moć imaju njezini članovi kao pojedinci (pa tako Akademija odražava podjele koje postoje u društvu)?

Naravno, oni koji podržavaju politiku koju zagovara Mesić, sigurno imaju veću moć od onih koji zagovaraju hrvatske interese.

Trebate uvijek imati na umu da još uvijek projugoslavenski orjentirani novinari znaju žestoko napadati Akademiju. To znači da je nisu uspjeli osvojiti oni koji podržavaju Mesićevu politiku.

Tko stoji iza medija u Hrvatskoj; tiskanih i elektronskih? Krije li se iza njih neki jasno definirani društveni sloj ili se pak radi o 'interesima' nad kojima Hrvatska kao ukupnost interesa hrvatskih građana nema nikakve kontrole?

Nadavno je u „Hrvatskom listu“ Marjan Bošnjak objavio članak „Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?” (vidjeti i Portal HKV-a) koji završava ovako:

“Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju. Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.”

Zapravo, dogodilo se ono o čemu je pisao Josip Jović u svojoj knjizi „Život po Protokolima“. Oni koji se bore da ostvare svjetsku vlast to ostvaruju i pomoću medija. Pri tome se dozvoljava postojanje i novina koji vode brigu o nacionalnim interesima, ali one moraju biti niskonakladne.

Zato i ne čudi da i Bošnjak, inače povratnik iz Australije, konstatira da su zapravo jedini hrvatski mediji tjednici „Hrvatski list“ i „Hrvatsko slovo“.

Pri tome je najdrastičniji primjer HTV-a. Ostale televizije koje su u vlasništvu stranaca mogu imati politiku kakvu žele njihovi vlasnici. Međutim, HTV je javna televizija i kao takva ona bi morala biti dostupna svim političkim opcijama. Međutim, postoje „crne liste“, što znači da su na tim listama nepodobnih svi oni koji kritiziraju politiku bespogovorne poslušnosti svjetskim moćnicima i njihovoj ekspozituri Sudu u Haagu.

Kakav je odraz toga na sadašnje predsjedničke izbore?

Ogroman. Ali očito su uplašeni da neće biti dovoljno i otud napadi na uređivačku politiku iste. Želi se dovesti one koji bi garantirali bespogovornu poslušnost. Naime, treba uvijek imati na umu da svjetskim moćnicima odgovara demokracija samo u njihovim državama. U državama kojima žele zavladati stvarna demokracija je nepoželjna. Poželjno je sve što omogućava ostvarenje njihovih interesa. I to je onda lako proglasiti demokracijom kada imaš glavne medije u svojim rukama.

Očito je bilo kako se već mjesecima propagiraju samo oni kandidati koji su Mesićevi „klonovi“. Tako je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman (inače on je vrhunski svjetski stručnjak informacijskih znanosti) izračunao koliko je tko od predsjedničkih kandidata bio zatupljen u glavnim medijima u jednom mjesecu. On je bio zatupljen od 0.01 do 0.06 posto. Tako imamo situaciju da još mnogi ljudi u Hrvatskoj i ne znaju da je on kandidat, a istakao je svoju kandidaturu prvi od svih kandidata – prije više od godine dana!

Tko je po Vašem mišljenju najbolji predsjednički kandidat?

Miroslav Tuđman!

Kojim ste kriterijima došli do odgovora na prethodno pitanje?

Prije više od godinu dana grupa drugih intelektualaca, na čelu s akademikom Aralicom, predložila je prof. Tuđmanu da se kandidira za predsjednika. Pri tome smo se rukovodili kriterijima sv. Franje. O njima je pisao sam Aralica u svom intervjuu „Hrvatskom listu“ (28. kolovoza 2008.):

Birajmo onog koji ne želi vlast

Ne ću vam sada otkriti o komu je riječ, ali mogu vam staviti neke naznake. To je u prvom redu prvorazredni intelektualac. Njegova je prednost što ovu kvalifikaciju ja ne moram dokazivati, nego se u to može uvjeriti svatko onaj koji pročita knjige koje je dosad napisao i to ne knjige o bilo čemu, nego knjige u kojima se razmišlja o hrvatskoj državi, a mogu reći, i o položaju predsjednika. Taj čovjek ima jednu manu, ali za mene je ta mana prednost. Opće je poznato da sam ja sklon franjevcima, ali se na neki način smatram i učenikom svetoga Franje. Kada je sveti Franjo davao upute svojoj braći kako će birati provincijale i definitore, onda im je, u slobodnoj mojoj interpretaciji, rekao ovo: nemojte birati one koji hlepe za vlašću jer kada im je date, oni će je zloupotrijebiti u osobne svrhe; birajte one koji vlast ne žele, ali kad ih izaberete prihvatit će tu dužnost kao žrtvu za opće dobro.

U svom članku „Zašto Tuđman?“ („Portal HKV-a“, 26. 08. 2009.), već sam pokazao kako samo Miroslav Tuđman zadovoljava ove kriterije.

Zapravo, da je Hrvatska normalna zemlja neki kandidati ne bi ni pomislili to biti. Mislim prvenstveno na Mesićeve “klonove” (Josipović, Pusić, Kajin, Vidošević).

Hebrang i Primorac se ne bi kandidirali jer su pripadali onoj vlasti koja je hapsila hrvatske generale i slala ih u Haag.

Primorcu sam osobno i sugerirao, naravno bezuspješno, da bi mnogo više postigao da je izašao iz HDZ-a i podržao onoga iza kojeg su stali hrvatski intelektualci. Od bivšeg ministra znanosti tako nešto bi se i očekivalo.

Slično je Hebrangu sugerirao Aralica (Hrvatski list, 16. srpnja 2009.):

“Čini mi se u ovom trenutku da bi Hebrang odigrao doista državničku ulogu ako bi za kandidata predložio Miroslava Tuđmana, što bi imalo dalekosežne posljedice, u kojoj bi se okupila desna politička opcija oko jednog kandidata, a oko HDZ-a okupile bi se sve one snage koje je Sanader svojom staljinističkom politikom izbacio iz stranke.”

Inače, Hebrang bi tim činom napravio najbolji potez u životu. Ovako vidimo kako nema podršku ni u svojoj stranci, a zbog predsjedničkih ambicija još više je srozao svoj ugled (izjave o Thompsonu, Hrvatima u BiH i dr.). Evo jučer sam dobio komentar njegova nastupa na nekom sučeljavanju četiri kandidata (Hebrang, Josipović, Pusić, Ožbolt):

„Oslobodi nas boze hrvatskih Juda !!!!!!

Tito im je uzor a Thompsona izbjegavaju !!!!!”

Iako je takovo reagiranje možda preoštro, ali i Hebrang i Ožbolt bi se trebali zamisliti nad činjenicom kako ljudi doživljavaju njihov nastup. A to je: uzor im je jedan od najvećih zločinaca u povijesti, a ne bi išli na koncerte onoga koji pjeva takove pjesme da ga, zajedno s obitelji, prima Sveti Otac!

Zapravo, da imamo hrvatsku Hrvatsku imali bi dva kandidata nesumljive hrvatske orjentacije, a koji se nisu „uprljali“ u procesu detuđmanizacije (tj. u procesu rashrvaćivanja Hrvatske). O onima koji su se obogatili zahvaljući politici ne bi trebalo ni razmišljati.

Moj kandidat bi bio tuđmanist, a jedini koji to s pravom može reći jeste prof. Tuđman. Drugi bi bio onaj koji nije tuđmanist, a to bi bio prof. dr. sc. Josip Jurčević.

U spomenutom tekstu pokazao sam kako – po meni – dr. Jurčević ne zadovoljava kriterije Sv. Franje, ali to ga nipošto ne isključuje kao mogućeg kandidata. To što su ti kriteriji važni nama, ne znači da moraju biti i njemu i onima koji ga podržavaju.

Mora li predsjednik biti, u vremenima koja nam se približavaju nesmiljenom brzinom, političar-praktičar ili političar-vizionar?

Smatram da on treba biti državnik. A vidim iz dosadašnjih nastupa prof. Tuđmana da ljudi upravo to prepoznaju kod njega – bolje reći jedino kod njega! Zapravo, ne treba dodati ništa onome što su rekli biskupi u svojoj Poruci. A onaj koji se s pravom može prepoznati u njoj jeste Miroslav Tuđman.

U takvoj podjeli, kakav je sadašnji predsjednik, po Vašem mišljenju? Treba li naredni predsjednik biti čim sličniji ili čim različitiji od sadašnjeg?

Zapravo već sam o sadašnjem predsjedniku dosta rekao. Zato ću ovdje još dodati podnaslov teksta „Krivokletnikova ostavština! admirala Davora Domazeta – Loše iz „Hrvatskog lista“ od 3. prosinca 2009.:

„Čineći krivokletstvo u samom početku, Mesićevi kasniji potezi postali su logični. Logično da je odmah smijenio najzaslužnije generale Domovinskog rata optuživši ih da su htjeli provesti državni udar iako je sam svjestan da je riječ o velikoj laži, da je rasturio hrvatsku obavještajnu zajednicu kako bi se okružio kadrovima KOS-a, a britanskoj omogućio nasmetano djelovanje po Hrvatskoj, da je obezglavio diplomaciju smijenivši najsposobnije veleposlanike i konzule.“

Da, treba li naredni predsjednik biti čim sličniji ili čim različitiji od sadašnjeg? Zapravo Vaše pitanje mi izgleda kao dobra šala.

Kakav je vaš komentar na stav predsjedničkog kandidata Jurčevića da je Gotovinina obrana 'takozvana', 'puna obavještajaca', itd?

Nisam znao za tu njegovu tvrdnju. Međutim, ako je to i rekao pitanje je što je htio postići. Gotovinina obrana je obavila kolosalni posao. Ono što bi trebala raditi hrvatska država uradili su oni. Zašto je nekome uopće važno tko im je u tome pomagao?

Nadam se da nije opet po srijedi ono zbog čega ga mi nismo mogli uklopiti u pravila Sv. Franje - netko je za ono pozitivno što se događa u Haagu zaslužniji od njega.

Na tom tragu je i njegovo svjedočenje kada nije lijepo govorio o knjigama prof. Tuđmana, a onda ga je sudac ismijao upozorivši ga da je on sam dva puta predstavljao te knjige.

Isto se dogodilo na zajedničkom predstavljanju na HTV-u. Negirao je tvrdnju prof. Tuđmana kako je on prvi tražio referendum o granicama sa Slovenijom kroz akciju „More je kopno“.

Poznato je da je prof. Tuđman zatražio da Vlada raspiše referendum na konferenciji za tisak 3. studenog 2009. i da sam ja pokrenuo akciju potpore tom njegovom prijedlogu koji je potpisalo preko 700 hrvatskih državljana (14 akademika HAZU uključivši i najveće stručnjake Iblera i Rudolfa, po jedan Europske i Ruske akademije, preko 100 doktora znanosta, niz uglednih književnika, umjetnika, publicista itd.). Među potpisnicima je i Ivica Relković, koji je vodio akciju „More je kopno“ koji mi 4. studenog 2009. piše:

“Akademiče,

naravo da potpisujem takav zahtjev Vladi RH, ali Vas ujedno obaviještavam da su sinoć Obiteljska stranka (koju smo nedavno osnovali), Hrvatsko odgovorno društvo i još neke naše udruge, donijeli odluku da se odmah kreće sa prikupljanjem potpisa za referendum na obrascu koji će večeras biti usklađen i tiskan. Pitanje je 90% slično ovome, s time što je u njemu i jasno spomenuto odbacivanje ovakvog Sporazuma o arbitraži kakav je Hravtski sabor na prošloj sjednici odobrio Vladi za potpisivanje (jer jednim udarcem želimo anulirati i sam tekst sporazuma, a ne samo arbitražni sud kao takav). Naime, ne vjerujemo da će Vlada do sljedećeg zasjedanja Sabora i konačnog ratificiranja sporazuma sama popustiti i prihvatiti referendum, nego je mi na to moramo pokušati natjerati...

Zahtjev za provođenje referenduma ponudit ćemo u smislu suorganizacije brojnim udrugama i drugim subjektima (od braniteljskih udruga do vjerskih, pa onda i stožerima onih predsjedničkih kandidata koji su s time suglasni).

Javit ću se čim budem imao potrebne materijale.

Ivica Relković, predsjednik Hrvatskog odgovornog društva (HOD)”

Iz pisma je očito kako je sastanak održan u vrijeme kada je Tuđmanov prijedlog već bio u medijima, pa je očito kako je Jurčević na HTV-u rekao neistinu.

Međutim, s prof. Tuđmanom smo razmatrali i takovu inicijativu. Međutim, bilo nam je jasno da je ona neprovodiva. Naime, pravilnik o referendumu je donesen kada su svojevremeno braniteljske udruge sakupile dovoljan broj potpisa, a Sabor odbio raspisati referendum jer nema pravilnika (pravilnik im je bio važniji od Ustava!). Jasno je bilo da su potom napravili takav pravilnik koji im garantira da nitko neće uspjeti bez volje vlasti osigurati potreban broj potpisa.

Zato smo i prof. Tuđman i ja pisali otvorena pisma Predsjednici Vlade, a ja i dva pisma predsjedničkom kandidatu HDZ-a dr. Andriji Hebrangu. Naravno, dali smo potporu i Relkovićevoj akciji, mada zabrinuti zbog mogućnosti da će očekivani neuspjeh, samo pomoći vlastima u ostvarenju njihove prljave trgovine s hrvatskim teritorijem.

Uostalom i Vi ste dali moju prepisku s g. Hebrangom iz koje se vidi sva bijeda te politike.

Što mislite o stavu predsjedničkog kandidata Josipovića koji misli da je opravdano postavljati pitanje prekomjernog granatiranja Knina ali koji istovremeno ne komentira uništavanja Vukovara?

Petar Šegedin je rekao kako je bio zgrožen spoznajom da među Hrvatima ima tako puno onih koji strašno mrze svoj narod. Ovakvu izjavu može dati samo takav Hrvat. Naime, poznato je da je u granatiranju Knina poginuo samo jedan srpski civil, pa tvrdnja o prekomjernom granatiranju pokazuje rasistički odnos prema Hrvatima: vrijedniji je jedan Srbin od tisuća i tisuća Hrvata stradalim u granatiranjima hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika.

Zapravo ima puno njegovih takovih izjava kojima on samo želi da ga svjetski moćnici zapaze kao čovjeka koji će u svojoj poslušnosti prema njima biti novi Mesić.

Kako vidite medijsku prezentaciju predsjedničkih kandidata? Je li ona objektivna i uravnotežena?

Mediji odrađuju svoju zadaću, a to je navesti birače da novi predsjednik predstavlja kontinuitet dosadašnjem: kontinuitet sprovođenja interesa svjetskih moćnika, a ne interesa hrvatskog naroda.

Broj primjeraka gotovo svekolikog tiska u Hrvatskoj u strmoglavom je padu; jedini listovi kojima tiraža trajno raste su Glas Koncila i Hrvatski List Ivice Marijačića. Kako to tumačite?

To pokazuje da sve više i više ljudi postaje svjesno da te tiskovine zastupaju interese svjetskih moćnika, a „Glas Koncila“ i „Hrvatski List“ (dodao bih i „Hrvatsko slovo“) hrvatske nacionalne interese.

Kakvo imate mišljenje o novinarskoj profesiji u Hrvatskoj?

Imamo sjajnih novinara koji su žrtvovali mnogo i nisu prihvatili služiti antihrvatskoj politici. Ima i onih koji zbog raznih razloga (npr. obiteljskih – ljudi žive od plaće) ne mogu biti tako jaki, pa rade ono što im se naredi. Ali ima koji su se svim silama uključili u prljavu protuhrvatsku rabotu. To su ljudi o kojima je govorio Šegedin.

Kakvo imate mišljenje o recentnim događajima na Hrvatskoj radioteleviziji?

Ono je dano u Drugom pismu HTV-u koje ste Vi i objavili. Kada živite u državi u kojoj narod bira krivokletnika za predsjednika, a onima koji su hapsili Gotovinu povjerili Vladu morate djelovati u skladu s tim činjenicama. Bilo mi je nelogično kada sam vidio kako neki nedvojbeno državotvorni Hrvati podržavaju peticiju koju potpisiju don Grubišić, Latin, Stanković, Ćićo Senjanović i slični. Pa, ne možete očekivati da ljudi koji spadaju u Šegedinovu grupu čine nešto što je u hrvatskom interesu.

Upitao sam jednog prijatelje s HTV-a zna li on o čemu se radi. Odgovorio mi je:

„Vrlo malo ili ništa, hajke idu jedna za drugom... Kod HLO ih vjerojatno najviše smeta elokvencija i kreativne ideje, a paravan razlog je: prošlost iz 90-ih.! Smrtni grijeh, nema šta. Bila je uz HDZ! Čudi me da to već ne povlači i kaznu zatvora.

Samo što ćemo onda sa komunjarskom sintagnmom tzv. "brojanja kvrnih zrnaca", ili s onom bajkom "pustimo mi prošlost (Bleiburg ali ne i Jasenovac!) i okrenimo se budućnosti".

Ostalo od mene no comment. Jer to je samo gola jagma za prevlast, za pare, za proljevičarenje, za jednoumlje.”

Zato sam s nekim drugim hrvatskim uglednicima, koji također poznaju prilike na HTV-u, sastavio pismo koje je potpisalo preko 260 hrvatskih državljana.

Što mislite o HRT-u kao javnoj ustanovi? Ispunjava li ona svoju ulogu korektno, ili nekorektno? Odražava li funkcioniranje HRT-a interese hrvatskog društva kao cjeline?

To nije javna ustanova. Javna ustanova mora zastupati stavove svih državljana, a HTV zastupa samo one lijevo (jugonostalgičarski) orjentirane. Npr. naša otvorena pisma – pa i kada ih potpiše niz biskupa, akademika, sveučilišnih profesora, književnika, umjetnika i dr. neće ni spomenuti, dok će bilo što što kaže makar i jedan „ljevičar“ dobiti veliki prostor. Sve što nije u interesu hrvatskog društva njima je dobrodošlo.

Naravno, za HTV vrijedi isto ono što sam govorio o HAZU. Kada vidimo da i pored takovog djelovanja pokreću prave hajke na pojedine svoje djelatnike, to pokazuje da nisu u potpunosti očistili „javnu“ televiziju od onih koji im nisu garancija jednoumnosti.

Ako to nije slučaj što je tome uzrok? Može li se i kako to stanje promijeniti?

Bit će još i gore, ako ne izaberemo prof. Tuđmana za predsjednika. A i s njim bit će to teška borba. Ali uspjet ćemo!

Ako je HRT javna ustanova onda je ona javna na isti način kao i sve ostale ustanove ili poduzeća (HAC, HEP, HŽ itd). Kako je onda moguće da se na HRT-u neprofesionalnost predbacuje prvenstveno rukovodstvu koje se pokušava smijeniti nekom vrstom 'puča' odozdo dok se red u sve ostale javne ustanove uvodi s pozicije predsjednika vlade ili u najgorem slučaju, iz stranačkih redova?

HRT je u mnogo povoljnijem položaju. Struju ćete platiti onoliko koliko Vi potrošite. U slučaju „javne“ HRT mi plaćamo program koji ne želimo. Mi smo prisiljeni plaćati program po mjeri svjetskih moćnika i njihovih slugu, a ne onaj koji promiče hrvatske vrjednote (simbolički – više ćete na njoj slušati one koji su se istakli u agresiji ili u mržnji prema Hrvatskoj, a zabranjeno je slušati Thompsona koji pjeva o hrvatskim vrjednotama).

Kako je moguće da izgleda kao da na javnoj televiziji ne postoji vertikalna odgovornost niti da ju je moguće uspostaviti?

Kome bi odgovarali kada za predsjednika imamo krivokletnika, a Vlada je ona koja hapsi generala Gotovinu?

Da li stanje na HRT-u ali i tiskanim medijima doprinosi korektnosti u predizbornoj kampanji ili je možda obrnuto?

Obrnuto! Zato smo našim pismima pokušali utjecati na to. Uz napomenu da spomenuti napadi na urednike na HTV-u pokazuju da još nisu sigurni u mogućnost sprovođenja najgorih protu-hrvatskih nakana.

Kakva je prema Vašem mišljenju predizborna kampanja? Sadržajna, parolaška, demagoška, realistična ili nerealna?

Prof. dr. Miroslav Tuđman toliko odskače od drugih, da mu to priznaju i oni koji se u potpunosti ne slažu s njime (npr. Butković).

Čija se retorika čini najlažnijom a čija najrealnijom?

Mesićevi klonovi ne lažu. Oni bi doista radili isto što i Mesić. Vjerojatno i bili lutke na koncu – kako smo napisali u Drugom pismu HTV-u. Njima bi bilo i najlakše sprovesti svoje nakane. Izdati domovinu uvijek se bogato nagrađuje. Tuđman misli ostvariti ono što govori. A govori najviše i najpromišljenije.

Mislite li da naredni hrvatski predsjednik može značajnije utjecati na hrvatsku budućnost, posebno bude li to netko bitno različit od sadašnjeg predsjednika?

Da, ako to bude prof. Tuđman.

Zato ću zaključiti navodeći ponovno riječi admirala Domazeta iz „Hrvatskog lista“:

„Birati Miroslava Tuđmana znači da će Hrvatska kao i devedesetih godina 20. stoljeća u Zagrebu donositi odluke, a ne u Bruxelles ići po domaću zadaću.

Birati Miroslava Tuđmana znači da će Hrvatska dati snažnu potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini i povezati pokidane veze s hrvatskim iseljeništvom.

Birati Miroslava Tuđmana znači da će Hrvatska u skladnu cjelinu staviti razglavljene pršljenove hrvatskih obavještajnih službi i vratiti pouzdanje i pouzdanost Hrvatskoj vojsci.

Birati Miroslava Tuđmana znači birati Hrvatsku u kojoj će se stati na put etičkom relativizmu, toj uvezenoj robi koja razara hrvatsko nacionalno biće i koja razgrađujuće djeluje u svim područjima života, uključujući i gospodarstvo.

Kao što je vidljivo, Hrvatska ima mogućnbost za mjesec ili koji dan više, vratiti se na put nade.“

Da, put nade je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman!

 

Portal Hrvati Amac

 

 

Čet, 2-07-2020, 19:15:53

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.