Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Zašto Tuđman?
Uvijek mi je smetalo kada bi se za predsjednika Tuđmana koristila sintagma „prvi hrvatski predsjednik“. Znao bih upitati:
Zašto prvi, kad drugog nismo ni imali. Istina, Mesić je predsjednik RH, ali zar za njega uopće možemo reći da je „hrvatski predsjednik“?.
Mesićevo reagiranje na članak Ivana Miklenića «Kakvog predsjednika trebamo?» („Glas Koncila“, 13. 8. 2009.) je iznova pokazao koliko sam u pravu. Zapravo, čitajući sjajan Miklenićev tekst očito je kako on želi da za slijedećeg predsjednika opet dobijemo „hrvatskog predsjednika“, pa zato i kaže kako „budući hrvatski predsjednik treba biti osoba koja voli ljude, osobito hrvatski narod i hrvatsku državu“.
Jasno je da za kandidate koji dolaze iz tzv. lijeve opcije (Josipović, Pusić, Kajin, Latin) ne možemo reći da baš vole i hrvatski narod i hrvatsku državu, kao ni za sadašnjeg predsjednika koji je dva svoja mandata i svu moć koju ima predsjednička pozicija iskoristio da opravda svoje izdajničko ponašanje na Sudu u Haagu. Zar netko tko voli svoj narod i svoju državu može lažno svjedočiti na stranom sudu i protiv svog naroda i protiv svoje države?
Pa i samo njegovo reagiranje i tvrdnja kako se dio teksta „budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba“ odnosi na njega je nevjerojatna. Zašto se to odnosi na njega, a ostalo ne? Zapravo, zahtjev da budući hrvatski predsjednik treba voljeti hrvatski narod i hrvatsku državu njemu je nebitan. Zato on napadom na vjerska obilježja ne napada ogromnu većinu naroda. Jedan od njih se usudio dovesti u sumnju njegovo psihičko zdravlje, pa će platiti svi, zar ne?
Ali, zašto su hrvatski intelektualci predložili prof. dr. Miroslava Tuđmana? Sigurno je da ima puno onih koji ispunjavaju zahtjeve iz Miklenićeva teksta. Koji su ih kriteriji rukovodili?
Zapravo najbitnije kriterije dao je sam akademik Ivan Aralica u svom intervjuu „Hrvatskom listu“ (28. kolovoza 2008.) kada je i najavio – kao prijedlog poveće skupine hrvatskih intelektualaca - kandidaturu prof. Miroslava Tuđmana – iako ga nije imenovao – za predsjednika države. To je posebno izvučeno iz teksta:
Birajmo onog koji ne želi vlast
Tko je kandidat kojega ste predložili Sanaderu i koje, po vama, vrijednosti u sebi objedinjuje?
Neću vam sada otkriti o komu je riječ, ali mogu vam staviti neke naznake. To je u prvom redu prvorazredni intelektualac. Njegova je prednost što ovu kvalifikaciju ja ne moram dokazivati, nego se u to može uvjeriti svatko onaj koji pročita knjige koje je dosad napisao i to ne knjige o bilo čemu, nego knjige u kojima se razmišlja o hrvatskoj državi, a mogu reći, i o položaju predsjednika. Taj čovjek ima jednu manu, ali za mene je ta mana prednost. Opće je poznato da sam ja sklon franjevcima, ali se na neki način smatram i učenikom Svetoga Franje. Kada je Sveti Franjo davao upute svojoj braći kako će birati provincijale i definitore, onda im je, u slobodnoj mojoj interpretaciji, rekao ovo: nemojte birati one koji hlape za vlašću jer kada im je date, oni će je zloupotrijebiti u osobne svrhe; birajte one koji vlast ne žele, ali kad ih izaberete prihvatit će tu dužnost kao žrtvu za opće dobro.
Već sama činjenica da su ove naznake bile dovoljne da novinari pogode kako se radi o prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu govori kako su hrvatski intelektualci napravili najbolji mogući izbor.
„Upute Svetog Franje“ su sjajan kriterij za predsjedničke izbore. Kada su, dolaskom na vlast, Račan i drugovi počeli s napadom na Oca hrvatske države i njegovu obitelj, smatrao sam da HDZ treba odmah istaknuti kandidaturu Miroslava Tuđmana – između ostalog i zato što bi sama stranka pokazala da ne „hlapi za vlašću“. Slično pridržavanje uputa Svetog Franje sam im predlagao i kod prethodnih predsjedničkih izbora (moj izbor tada je bio Igor Zidić koji također nije član HDZ-a). Zato me nije ni iznenadilo kada sam u „Hrvatskom listu“ od 4. rujna 2008. pročitao kako Andrija Hebrang kaže:
„Gospodin Ivan Aralica došao je k meni s prijedlogom da HDZ kao svog kandidata predloži Miroslava Tuđmana ili da ga barem podrži. HDZ će sasvim je sigurno imati svoga kandidata koji će biti član stranke što gospodin Tuđman nije.“
Danas je već više nego očito da od svih predloženih kandidata jedino Miroslav Tuđman zadovoljava upute Svetog Franje. I ne samo od njih. Spominju se moguće kandidature bivšeg ministra prof. dr. sc. Dragana Primorca i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pa i Nadana Vidoševića. Međutim, oni bi već samom kandidaturom pokazali koliko „hlape za vlašću“ – nisu prošli kao kandidati u svojim strankama, to im ništa ne znači pa se ipak kandidiraju.
Treba li uopće u tom svijetlu promatrati Mesićeve kandidate s „ljevice“. Josipović je kao kandidat SDP-a najizgledniji njihov kandidat. Koliko voli svoj narod i državu najbolje je pokazao time što za njega ne postoji agresija na hrvatsku državu. Koliko „hlapi za vlašću“ ponajbolje je pokazao svojim dodvoravanjem svjetskim moćnicima tvrdnjom kako naši generali u Haagu trebaju dokazivati svoju nevinost (još nisam sreo čovjeka koji nije znao da se na sudovima dokazuje krivnja).
Osobno me je najviše iznenadilo ponašanje prof. dr. Josipa Jurčevića. Poslije Araličinog intervjua on je jasno stavio svima do znanja kako mu nisu važne upute Svetog Franje. Tada su iz „Večernjeg lista“ pitali više nas što mislimo o kandidaturi Miroslava Tuđmana, a Jurčević je govorio o mogućoj svojoj kandidaturi. I doista, mnogo kasnije on je tu kandidaturu i istaknuo. Nije čudno što je poznati komentator Damir Pešorda u „Hrvaskom listu“ od 2. srpnja 2009. napisao da time „nije povukao najbolji potez u svojoj pretpostavljenoj političkoj karijeri“. Zapravo, on bi to mogao jednostavno ispraviti kada bi se zajedno s svojim timom pridružio Miroslavu Tuđmanu. Naravno, to bi bilo „jednostavno“ ako su im političke platforme iste – tuđmanizam!
Vjerojatno je mnoge iznenadilo ponašanje kandidata HDZ-a Andrije Hebranga kada je on svojim intervjuima u sarajevskom „Oslobođenju“ i „Jutarnjem listu“ (Andrija Hebrang: Ja sam antifašist, a Mesić je domoljub) pokazao koliko hlapi za vlašću. A zapravo samo im je pokazao koliko su bili naivni kada su vjerovali da politika Sanaderova HDZ-a nije njegova politika. I ti intervjui pokazuju da nije slučajno veliko podudaranje i pozicije i opozicije na hrvatskoj političkoj sceni. Pa i jedni i drugi samo sprovode ono što žele svjetski moćnici. Zapravo, Hebrang se i narugao onima koji su ga odvajali od Sanaderove politike:
Nikada niste imali sukoba sa Sanaderom?
- Nikada. I uvijek smo se slatko smijali kada bismo čitali o našem sukobu.
Doista je nevjerojatno kada u HDZ-u, kao na prošlim predsjedničkim izborima, organiziraju glasovanje za njihova predsjedničkog kandidata. Pobjedi Hebrang ispred Kosorice, a Sanader ipak odredi Kosoricu. Kome su se tada slatko smijali Sanader i Hebrang? Onima koji su mislili da su oni u nekakvom sukobu i/ili svim naivnim HDZ-ovcima koji su tom prigodom glasovali? A da ne spominjemo niz drugih sličnih „razmimoilaženja“.
Hebrang zna da mene nije iznenadio jer sam svojevremeno na jednom Internet portalu (on je bio gost odmah poslije mene) oštro kritizirao njegove izjave o bolesti predsjednika Tuđmana. Tom prilikom sam iznio i ono što je mene šokiralo: kada je dao ostavke na svoje političke i državne funkcije Hebrang je dao i ostavku u liječničkom konziliju Predsjednika! Zar netko tko je spreman učiniti tako nešto – ispunjava upute Svetog Franje?
Dakle, promašena je svaka priča o „jedinstvenom kandidatu“ desnice. To je samo konformizam onih koji se boje za svoje privilegije u slučaju da Tuđman ne pobijedi na izborima. Da je Otac hrvatske države Franjo Tuđman čekao da se državotvorni Hrvati usaglase oko jednog kandidata – nikada ne bi imali hrvatsku državu. A sličnu situaciju imamo i danas!
Akademik Josip Pečarić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Svaki od nas Hrvata, bez obzira na adresu zivljenja, dob, godisnju zaradu i placanje poreza, ako zelimo dobro sebi, cijelom hrvatskom narodu i drzavi Hrvatskoj, ima samo jedan izbor za predsjednika Republike: profesora doktora nauka Miroslava Tudjmana. Svi oni koji budu glasovali za bilo koga drugoga ne zele dobro ni sebi, ni hrvatskom narodu ni drzavi Hrvatskoj.
Dakle, jedini izbor je Tudjman!
Sadašnje stanje je bitno drugačije. Mediji apsolutistički kontroliraju svaki protok informacija, osnažili su svoju poziciju te nemaju više straha jer dijele zajedničke interese i s HDZ-om, SDP-om, HNS-om... Štoviše, svim navedenim interesnim skupinama zajedničko je to što im ne odgovaraju domoljubni Hrvati.
Što želim reći? Samostalo djelovanje - ni M. Tuđmana, ni J. Jurčevića, ni nekog trećeg - nije do sada pa neće ni ubuduće rezultirati nikakvim medijskim pokrićem u RH (osim u niskotiražnom ali vrlo kvalitetnom Hratskom slovu).
Ovdje moram naglasiti da, iako podržavam i M. Tuđmana i J. Jurčevića, u ovom trenutku ne agitiram ni za jednog od njih dvojice. Ono zašto se zalažem je model predizbora predloženog od J. Jurčevića, pa tko pobijedi, podržat ćemo ga svi. U međuvremenu, treba dopustiti svim domoljubnim Hrvatima da 'čuju' sve domoljubne kandidate, a onda neka svatko bira prema svom nahođenju.
Za sada, jedino model J. Jurčevića obećava stvaranje pozitivne domoljubne galame koju će rijetko koji medij u RH moći prešutjeti. Za kraj, zar ne mislite da odveć potcjenjivački promatrate kandidaturu J. Jurčevića (sutra možda još nekog novog kandidata)? Zašto bi se J. Jurčević žrtvovao M. Tuđmanu? Ili, zašto bi se M. Tuđman žrtvovao J. Jurčeviću? Molim, neka se izvole i M. Tuđman i J. Jučević i bilo tko treći i četvrti natjecati, pa tko pobijedi, taj je siguran da ima jednu masu ljudi iza sebe. Onda će takvog kandidata i drugi (posebice mediji) cijeniti, ne zato što će to htjeti, već zato što će morati. Živi bili pa vidjeli.
Vidio sam u tjedniku Nacional da oni uopce ne spominju kandidate "desnice". Njima je dozvoljeno da pobijedi Josipovic. Kada bi se gosp. Josipovic natjecao za dirigenta bilo kejeg opernog orkestra, imao bih i moju podrsku, barem po onome sto sam o njemu saznao.
Do sada je se izjasnilo vise kandidata "desnice": 1. Tudjman - ima velike sanse da pobijedi vec u prvom krugu, ali sam uvjeren da ce uci u drugi krug.
2. Josip Jurcevic: steta da se nije dogovorio s Tudjmanom, jer on je upravo jedini kandidat sto bi mogao uzeti nekoliko postotaka glasova. Po mojoj procjeni ne ce uci u drugi krug!
3. Andrija Hebrang: sluzbeni kandidat HDZ, i osobno onog gubitnika Ive Sanadera, koji je htio biti TITO i bolji od Supila. Kad bi HDZ-evo clanstvo bilo disciplinirano, on bi dobio vise glasova nego Josipovic. Samo HDZ nije glasovao ni 2000 za svog kandidata, pa nije opet ni 2005 za svoju kandidatkinju, koja je sada aklamacijom izabrana za sefa stranke i Premijera. Tko je glosavao za Bandica u Zagrebu ako ne HDZ?. Sigurno je da on ne bi bio gradonacelnik da clanovi HDZ nisu glasovali za njega! Kako sada mozemo ocekivati da ce svi clanovi HDZ opet biti partijski disciplinirani? On se vec kompromitirao sa Sanaderom i Seksom, Bebicom i Jarnjakom. Kako mu Hrvati mogu vjerovati? Pogotovo kada znamo da je Sanader ukrao glasove da bi postao Sef Partije, i namjerno doveo zemlju na rub propasti! Zahvaljujuci njemu Hrvatska je danas u goroj situaciji nego je bila 1990.
4. Ako se Nadan Vidosevic kandidira, samo ce uzeti nesto glasova Hebrangu - onih tvrdih HDZ-ovaca koji ovise o njemu.
5. Boris Miksic: sada je vec sluzbeno potvrdio svoju zelju da se opet natjece za predsjednika RH. On se zanosi idilom sto je prije 5 godina dobio toliki broj glasova. On ne ce da shvati da to nisu bili glasovi ZA njega, nego glasovi PROTIV Stipe Mesica, i da mu HDZ nije "uglavio hercegoivacku fintu", mozda je imao sanse uci u drugi krug i pobijediti. Ali HDZ to nije dozvolio, radije su izabrali Mesica! Za to snosi odgovornost i Hebrang! Ovaj put ako dobije vise od 1%, da, jedan posto glasova, bit ce stvarno cudo! On je sam javno objavio da je onim "budzovanima" platio mito da bi mogao dobiti njihovu privolu za izdavanje svih dozvola za gradnju svoje tvornice. Covjek koji krsi zakon i daje mito ne moze biti predsjednik drzave! Dakle, Miksic otpada!
6. Ostaje Bandic, ako se zaleti. Predpostavljam da je on politicki pametniji nego novinari koji o njemu pisu, pa da nece napraviti trku za Pantovcak, nego samo setnju pokraj njega! Ako i udje u trku, uzet ce vise glasova Josipovicu nego Tudjmanu, i time osigurati da njih dvijica udju u drugi krug!
7. Josipovic: okorjeli ljevicar, odgojen u komunistickoj obitelji, povlasten od rodjenja. Covjek koji je za casnog generala Gotovinu odredio neka ide u den Haag i neka tamo dokaze svoju nevinost. Pravnik po struci nikada ne bi mogao u demokraciji tako nesto reci, jer je to samoubojstvo u profesionalnom smislu. Na sudu tuzitelj mora dokazati krivnju, a ne optuzeni nevinost. Kako onda ozbiljan Hrvat moze podrzati jednog Josipovica? Obzirom da se bavi glazbom, neka se posveti tome, jer mu pravo nije na ponos!
8. i 9. Predpostavljam da Pusicka i Kain nece izici na izbore, jer znadu da je to besmislica, pa ni nema smisla ici u izbore u kojima unaprijed znas da ces biti samo predmet poruga!
Dakle, treba li "desnica" predizbore?
Ja mislim da znam od kuda je prof. Jurcevicu dosla ta ideja. Samo tvorac te ideje nije uzeo u obzir ispravnost takvog jednog pothvata. Podjimo redom:
1. Tko bi to glasovao u predizborima? Ne postoje drzavni mekanizmi koji to mogu urediti i sprovesti. Ne postoje biracki spiskovi "lijevih" i "desnih biraca"! Recimo da se odrzava skup biraca u Sinju. SDP-ovi biraci bi zajedno sa HNS glasovali ili za Jurcevica ili za Miksica, jer taj ce im sigurno biti laksi na pravim izborima!
2. Tko bi sproveo takve izbore? Volunteri Vesne Puusic?
3. Tko bi proglasio pobjednika? - Kain ili onaj novinar?
Dakle, odgovori na ova tri pitanja jasno pokazuju da je NEMOGUCE u sadasnje vrijeme u Rep. Hrvatskoj provesti predizbore, mada sama ideja u sebi nosi zdravu dozu razmisljanja. Treba promijeniti izborne zakone i donijeti nove u kojima se biraju ljudi, osobe, stvarne, fizicke. Jedini izuzetak bi bili predizbori za Predsjednika Republike, gdje bi se glosavalo za stranku ili koaliciju stranaka. Stranke bi se dogovorile unaprijed, tko ce biti kandidat(i). Biraci bi tada imali priliku odrediti moguci izbor buduceg Predsjednika drzave Hrvatske. Dok se takav zakon ne donese, predizbori se ne mogu provesti. Jedino mogu uspjeti prevare i namjestaljke!
Hrvatsku trebamo i moramo demokratizirati , a ne sanadarirati i igrati se nekakvog Musolinija, Tita ili Hitlera.
Za istinske Hrvate, koji vole svoj narod i svoju zemlju, drzavu Hrvatsku, postoji samo jedan izbor - dr. Miro Tudjman. Mediji ga namjerno ignoriraju, jer se boje njegove snage u narodu.
Hvala na paznji.
Što je to «tuđmanizam» i od kad i po čemu je gosp. Tuđman «tuđmanist», osim po prezimenu. Nama koji žive cjelovito kršćanstvo kao životni program, ne od jučer, nego od rodjenja i stoljećima unazad, važna je svaka riječ sv. Franje, ali važnije od riječi su djela po kojima prepoznajemo vjerodostojnost istinskih, praktičnih i angažiranih vjernika, po kojima razlikujemo apostola od apostate.
Osobno me iznenađuje logika uvaženog akademičara i logičara Pečarića po kojoj bi sud još jednog, dvojice akademika trebao biti presudan svima koji se iskreno žele opredijeliti za «tuđmanizam», za istinski NEOVISNOG, DOMOLJUBNOG, NACIONALNOG kandidata koji nije ni od koga nadziran i ne pripada ni jednom klanu ni stranačkoj oligarhiji, koji NIKADA NIJE BIO ČLAN PARTIJE… Kad već citirate Miklenića i pozivate se na nj, citirajte cjelovito, a ne parcijalno. Možete li nam jamčiti uvaženi akademiče, temeljem svega što je radio ili propustio uraditi prof. Tuđman dok je bio br. 2 u Hrvatskoj, da isti ponovno ne će tražiti kadrove među Bandićima, Musićima, Perkovićima, … (ako ne znate o komu govorim, raspitajte se kod onih koji znaju i koji su njihovo djelovanje osjetili na svojoj koži, primjerice kod Darija Kordića u Karlauu kod Graza)?
Nepoznavanje tih činjenica ne opravdava ni uvaženog doktora Marića koji je kao mladić bio žrtva roditelja nekih od gore spomenutih «obavještajaca».
Nekad sam i sam zagovarao ideju prof. Jurčevića, ali nakon svega ne bih, da sam na njegovu mjestu, prihvatio pred-kampanju s prof. Tuđmanom, jer će njegov imidž gubitnika, nakon ovih izbora, biti dodatno učvršćen. Jedino tu su nažalost i Sanader i Hebrang, bili u pravu. Pokušajte me razuvjeriti, ali činjenicama, a ne «simpatijama», koje su to socijalno-polit ičko-analitičke komparativne prednosti prof. Tuđmana zbog kojih bi prof. Jurčević i svi mi koji ga podupiremo, trebali povjerovati prof. Tuđmanu???
Opet ponavljam, nisam a priori ni za jednog ni drugog kandidata, prije nego pred javnosti odgovore na neka pitanja. Primjerice, meni je vrlo važno pitanje lustracije. Kako predsjednik RH izravno utječe na izbor veleposlanika (pa tako i ostalog diplomatskog osoblja), hoće li jedan od kriterija primanja u diplomatsku službu biti da netko nije bio suradnik UDBA-e ili neke druge prokazivačke i protuhrvatske službe. Kao sličan primjer imamo Stankovića na HTV-u. Iako je priznao suradnju s UDBA-om, što je pozitivno (iako se pravi razlozi njegova priznanja mogu pretpostaviti), takav nikako ne bi smio raditi na istaknutom javnom mjestu kao što je nacionalna dalekovidnica. Isto pitanje lustracije vrijedi i za Dr. J. Jurčevića i nekog trećeg. Nadalje, što budući predsjednički kandidat misli o vodstvu Katoličke crkve u Hrvata? Da, vodstvu Bozanića koji je sklopio nepisani sporazum o nenapadanju sa Sanaderovom politikom. Zauzvrat, Crkva dobva u vlasništvo ogromnu imovinu, dok njeno stado pušta da luta po bespućima povijesne zbiljnosti. Iako je Crkva odigrala presudnu ulogu u opstanku Hrvata na ovim prostorima, od 2000. godine se slizala s protuhrvatskom vlašću.
Nadam se da ni jedan od domoljubnih predsjedničkih kandidata ne će raditi račun bez krčmara. Mi glasači nismo budale, a ovo preuranjeno forsiranje bilo kojeg pojedinačnog kandidata kao pravog, već je viđeni scenarij, za kojeg znamo kako će završti. Razjedinjenjem domoljubnih Hrvata okoristiti se mogu samo ostale protuhrvatske struje.
zato, ne bojim se glasovanja lijevice na predizborima desnice iz jednostavnog razloga. Njima ni jedan domoljubni kandidat podjednako ne odgovara, a nama domoljubima daje priliku da se naš glas čuje, bez obzira je li taj glas dolazi od M. Tuđmana, J. Jurčevića...
Hvala na pažnji!
Pred kraj 90.-ih godina, bila je prilika provesti lustraciju u RH. Argumenti o pritiscima izvana i iznutra ne drže vodu. Ponavljam, nakon što smo uspostavili punu suverenost, možebitne vanjske pritiske zbog navedene lustracije je trebalo ublažavati instrumentima vanjske politike, a unutarnje pritiske (posebice preko medija) je trebala rješavati Hrvatska tajna služba. Tako rade sve ozbiljne države, ne rješavaju se takve stvari svađanjem i objašnjavanjem preko novina. Onaj tko ne zna postaviti takav sustav koji štiti državne interese, jednostavno nije dorastao svom poslu vođenja države.
Zaključno, nitko, pa tako ni Dr. Miroslav Tuđman ni Dr. Josip Jurčević (ni netko treći) neće dobiti moj glas zbog svog prezimena, nego zbog svog programa i stava o pitanjima koja su meni važna. Ako netko misli da ću čisto partijski (ideološki) glasovati za nekog, a bez da taj zasluži moj glas, taj se grdno vara. Za ideološko glasovanje već postoje HDZ, SDP, HNS... Upravo ovakav ideološki način zagovaranja kandidata garantira gubitak svake domoljubne opcije.
Hvala na pažnji!
Inače, nigdje nisam napisao da se za bilo kojeg kandidata treba glasovat na temelju prezimena. Doista ne znam gdje su to neki pročitali. Rekao sam da mu je prezime jedna od prednosti jer ga relativno velik dio javnosti već pozna, za razliku od dr. Jurčevića.
Lijepo je da su se pocela iskristalizirat i misljenja ozbiljnih citatelja. Vjerujem da ih ima mnogo, mnogo vise, ali se ne zele javljati za javnu diskusiju. Obzirom da je kisni dan, ne da mi se ici na piknick, nego cu poslije podne (nedjelja) provesti za racunalom.
Sve ovo sto sam do sada napisao proizvod je moje slobode, i nije u dogovoru s nikim. Pogotovo to iskljucuje gospodu kandidate za predsjednika Republike Hrvatske, njih sve zajedno i svakog pojedinacno. Ostalo je jos nekoliko mjeseci do predsjednickih izbora, koje ce spovesti drzava, ta Drzava avnojska Hrvatska, koju su ostvarili borci s krunicom oko vrata, a ne oni koji su nosily crvenu zvijezdu petokratu na srpskoj sajkaci. Oh Boze, kad ih se samo sjetim kakvi su bili s tom zvijezdom na celu. Pogotovo kad se sjetim sto su radili kao “narodna Vlast” kada su rat za njih dobili Amerikanci, Englezi i Rusi. Upravo tim redom!
Moram priznati “delminium”-u da ne znam nista o Dariju Kordicu i njegovu udesu kod Karlau kod Graca. Isto tako ne znam tko je Music, i “Musici”, a znam tko su “Bandici” i “Perkovici”. Meni nisu zagorcali zivot roditelji tih “obavjestajaca” , nego citav sustav “narodne Vlasti” okrunjene “bratstvom i jedinstvom”. Sa mnom i cijelim hrvatskim narodom nisu se bavili samo neki UDBasi, kao Mirko Praljak (otac od generala Praljka), i (sada) Akademik Mirko Tomasovic, nego svi pripadnici komunistickog, partizanskog i cetnikog pokreta. Ako mi ne vjerujete, to sam lijepo obradio u svojoj knjigi Moja Polnocka, na stranicama 172-177 u poglavlju UDBINA PONUDA. Da sam ja onda pristao raditi za Saveznu (to je srpska) UDBu, oni ne bi trebali uzimati jednog Perkovica, koji je sigurno mladji od mene. Da sam ja dao pobiti ili organizirao ubojstva istaknutih hrvatskih emigranata, oni ne bi trebali mnoge koje su upotrijebili. Pitanje je da li bi i Ante Markovic ikada postao Premijer Savezne Vlade? Upravo zbog toga sto ja nisam pristao raditi “za njih”, a bio sam potpuno slomljen fizicki, psihicki, mentalno, moralno, a najvise financijski. Ipak sam se odupro toj napasti. “Najinteligentn iji” medju nama Mirko Tomasovic je dobio mjesto sveucilisnog asistenta 1971, kada su imalo vrijedni hrvatski orijentirani intelektualci zavrsili u zatvorima. Ja sam vec tada bio svoju trecu godinu u emigraciji.
Kasnije je Mirko Tomasovic sreo mladjeg srednjoskolca koji je kasnije radio s njim u poduzecu Likos, i u Splitskom kazalistu. Kada se taj zenio, Mirko mu je bio kum na vjencanju. Kako se zvao taj mladic? (Odgovor u zadnjoj liniji*.) Upravo zbog tog sustava koji je nemilice unistavao hrvatski narod, a mnogo Hrvata su bili goruci ucesnici u toj tuznoj raboti, mi moramo postaviti pitanje uloge i zasluga HDZ i njenih pripadnika.
Zasto ja ne podrzajem Dr. Andriju Hebranga, a o njegovu otcu sam napisao vrlo pozitivno u mojoj knjigi (ukupno na 11 stranica, a najbolje na 446 stranici). Zato sto sve to nije istina. UDBa nam je lagala i sada laze, a svaka izrecena laz ostavlja tragove. Ponovljena laz je gora od korova. To je prepoznao i Goebbels pa je zato uspjesno lagao. Zivi Andrija Hebrang je morao boriti se za uspjeh hrvatskog naroda i Drzave Hrvatske, ali je on vjerovao Staljinu i zato ga je Tito objesio. Njegov sin, sadasnji kandidat je otklonio postenje, i borio se za svoje osobne interese, bogatstvo, vlast, slavu i slast. Ako itko od njegovih ljudi procita ovo, neka mu preporuci da mu ja savjetujem da se dogovori s prof. Tudjmanom, da ga podrzi i da pozove clanstvo HDZ da glasuje za dr. Tudjmana. Ako on to ucini, vjerujem da bi se tome priklonio i prof. Jurcevic. To bi osiguralo pobjedu “desnice” u prvom krugu. Ta pobjeda za Predsjednika bi onda utrla put pobjedi za Sabor, i time bi drzavu izvukli iz krize.
Pa vidite cime se Mesic/Kosor bave: uklanjanjem krizeva iz vojarni, skola, javnih mjesta, te obnovom partizanskih spomenika koji su pravilno bili uklonjeni u ratu! Covjeku da pamet stane! Njima nije kriza, dok mi izvandomovinski Hrvati drzimo svoje novce – devize u stranim bankama u RH. Ovih dana sam u knjiznici FD Roosevelt u Hyde Parku, NY, pronasao tajni izvjestaj iz Zuricha o namjjeri Hitlera da ukloni sve krizeve sa svih mjesta, ukljucivsi i katolicke crkve. Namjera mu je bila ukloniti i bibliju s oltara, a jedinu knjigu koja bi ostala na oltaru bila bi MINE KAMPF. Dobronamjerni covjek se mora upitati koliko to lici na Mesicev “antifasizam”. Mesic doduse nije zahtijevao uklanjanje krizeva iz katolickih crkava, ali da je kojim slucajem ostao duze na vlasti, tko nam garantira da to ne bi ucinio? Dakle, moramo cim brze spremiti Mesica u povijesni zaborav, i sve ono sto je on zagovarao. Nisam siguran da bi Josipovic i Hebrang ispravili zablude Mesica. Siguran sam da je Hebrang imao prilike ispraviti zablude Ivice Racana, ali to nije ucinio!
Davor D kaze: “Ja sam vjernik isto od rođenja i bitno mi je da kandidat također bude vjernik, pa molim da mi se razjasni po čemu je to Jurčević "veći" vjernik od Tuđmana? Po kojem to detalju iz privatnog života?»» Ja na to pitanje ne mogu odgovoriti, jer nisam intimus ni s jednim od kandidata, cak nisam bio nikada u kuci ili stanu ni jednoga od njih. Hocu samo istaci da mi ovdje ne raspravljamo o izboru Primusa Crkve u Hrvata, nego zelimo izabrati najpogodnijeg i najboljeg kandidata za Predsjednika Republike. Crkva je prezivjela skoro 2 tisucleca, pa je sigurno da ce prezivjeti jos dugo. Na nama je osigurati da Hrvatska Drzava prezivi barem dok jos jedna drzava u Europi postoji, jer mi smo dosli zadnji, zahvaljujuci, medju ostalima, i velikim crkvenim velikodostojnic ima (JJ Strosmayer). Vjera u hrvatskom narodu se moze iskoristiti u politickke svrhe samo kao sporedna snaga, a ne nikako kao primarna politicka snaga. Kad to shvate inteligencija, onda ce biti sanse da to shvati i puk, a puk bira Predsjednika Republike. Da ta situacija postoji danas u 2009/10 godini, onda ne bi ni pomisljali da jedan Josipovic ima sanse da bude izabran za najodgovorniji posao u Drzavi Hrvata!
*Ivo Sanader
Upisala sam vlastito promišljanje jasno i glasno, bez namjere da naudim bilo kojem od spomenute gospode.
Namjerno, nisam spomenula činjenični podatak, no. nije na odmet usput pripomenuti da je i gosp. dr. Josip Jurčević također od prvog dana aktivno učestvovao u obrani Domovine.
Što mu također dodatno služi na čast.
Drago mi je da Dr. Maric misli da zna od kuda ideja, kako vi kazete, pred-izbora. Primaries.
Ideja je stara 5-6 godina, ako me sjecanje ne vara, a radilo se o probijanju medijske blokade domoljubnih kandidata. Naime, upravo kao sto vidimo, u “transparentnim ” medijima Dr. Jurcevic i Dr. Tudjman, kao da ne postoje! Dvije stvari su suceljavanja trebala poluciti, paznju i bolje upoznavanje kandidata. Upravo ovakve diskusije i pitanja, koja se ovdje postavljaju, trebala su biti adresirana na skupu, medju zivim ljudima. Uz dobru organizaciju, ti bi skupovi vremenom postajali sve veci, a time bi se mnogi obeshrabreni prikljucili.
Tvorac te ideje je uzeo u obzir..., ali ono sto ne treba zaboraviti, je da je ideja bila opcenita, nije ukljucivala imena, i nije iskljucivala posebne situacije u kojima je neprimjenjiva. Takodjer, suceljavanje nije jedini kriterij, jer bi bila velika pogreska prikloniti se nekome, jer je vjest govornik( a mozda nesposoban ista ucinit!).
Dolazeci izbori za Predjednika su mnogo vise, Hrvatski Narod treba i trazi NOVU VLAST, NOVO DRZAVNO VODSTVO, koje ce Hrvatsku vratiti na put časti, slobode, nezavisnosti i blagostanja, a ne samo novog Predsjednika/fi kusa. Zato ce odlucujuce biti KOGA ce si odabrati za SAVJETNIKE, vjerojatne buduce ministre u neizbjeznoj situaciji krize vlade! Taj ce izbor neusporedivo vise doprinjeti uspjehu, ili biti razlog poraza, nego bilo kakve rijeci ili govori! Izabrane osobe ce biti indikacija politike koju ce provoditi u slucaju izbora. Hrvatski se Narod pita, tko ce obnoviti HV, tko ce obnoviti sigurnost RH, tko ce voditi gospodarstvo i kako, tko ce obnoviti namjerno unisteno skolstvo i znanost, a pogotovo tko ce voditi vanjske poslove i diplomaciju. Hoce li Predsjednik traziti od Hrvatskog Drzavnog Sabora da proglasi Gospodarski pojas. Mozda referendom o tom pitanu, kako bi se cuo glas Naroda!
@Davor D. je krivo 'spojio' da se moja kritika vezana za Perkoviće, Bandiće i Musiće odnosi na pokojnog Franju. Spomenute omladince je zapošljavao Miro i to nerijetko uz protivljenje svog oca. Riječ je o Saši, sinu 'slavnog' Josipa, za kojim su Njemci raspisali tjeralicu a Miro ga ni danas ne će i ne smije spomenuti kao notornog udbaša. Bandić nije Milan, nego njegov rođak Ivan koji je nakon što je 'odradio' posao u HIS-u u BiH, nagrađen diplomatskom funkcijom, pogodite gdje, pogodite zašto.. Musić je Mirin imenjak, čiji je otac bio predzadnji šef UDBE u Livnu, a Miru je zaposlio Miro. I kasnije takodjer nagradio diplomatskim poslom u MVP-u RH, danas valjda u Skoplju ili tko zna gdje. Dalje ne ću spominjati jer vidim da ne želite čuti činjenice nego slavnim prezimenom pokušavate prekriti strašne kadrovske promašaje prof. Tuđmana. Mesić je samo deklasificirao 6666 dokumenata predanih Haagu, a tko je dopustio da se tamo pojave – pogodite sami. Ili istražite, ako Vam je do istine.
@Ognjištar je izrekao meritum onoga o čemu 'bistrimo': «Dolazeci izbori za Predjednika su mnogo vise, Hrvatski Narod treba i trazi NOVU VLAST, NOVO DRZAVNO VODSTVO, koje ce Hrvatsku vratiti na put časti, slobode, nezavisnosti i blagostanja, a ne samo novog Predsjednika/fi kusa. Zato ce odlucujuce biti KOGA ce si odabrati za SAVJETNIKE, vjerojatne buduce ministre u neizbjeznoj situaciji krize vlade! Taj ce izbor neusporedivo vise doprinjeti uspjehu, ili biti razlog poraza, nego bilo kakve rijeci ili govori! Izabrane osobe ce biti indikacija politike koju ce provoditi u slucaju izbora».
Po čemu je nov onaj koji je bio i u Partiji i u Socijal-demokra tima i u HDZ-u, i u HIP-u i u 'Jedino Hrvatskoj' i HB-u (koalicija s Pašalićem) i Hrvatskom Zvonu i gjde sve ne??? A savjetnici? E, tu će se tek vidjeti tko bi kakvu politiku vodio. Unutarnju i međunarodnu. Na koncu, kako me ne biste krivo shvatili, drag mi je Miro, ali draža mi je istina.
Drago mi je da ste procitali MOJU POLNOCKU. Valjda vam nije promakla uloga Mate Bobana u vrijeme moje mladenacke avanture od 1957. - do mog odlaska u emigraciju. Moram ovdje istaknuti da moja «prica» zavrsava na 1. listopada 1969, kada sam bio na avionu za Toronto. Sjetite se, onda su u SRH bili na vlasti Savka i Mika. Usprkos toga ja sam morao na put u zrak!
Naravno, ja ne mogu biti niti namjeravam uzetu ulogu nicijeg advokata.
Meni je vrlo tesko diskutirati kadrovsku politiku pok prvog Predsjednika RH. Ja sam dosao u 'cor sokak' kada sam mu to spomenuo na telefon. Jedan od razloga da nisam nastavio pisati svoju drugu knjigu «Izleti u sjecanja» je upravo ta: personalna politika novostvorene Drzave Hrvatske. Suvisno je i napomenuti da ja nisam pripadao ni u jednu njihovu kombinaciju. Na zadnjoj stranici u mom dosjeu kazu da ja pripadam u grupu «Ekstremnih hrvatskih emigranata». Ja niti znam niti mogu odavde pronaci tko i kako je sluzio u novoformiranoj sluzbi obavjestajaca novostvorene Drzave Hrvata. Ne bi sluzilo nicemu da ja ovdje ili negdje drugdje napisem ono sto ja znam. Ali cu ipak spomenuti ime Gojka Suska, covjeka koji se «vratio» i sa sobom doveo jos neke ljude. Dovoljno je navesti da je njega na aerodromu Pleso docekao jedino Josip Perkovic, i nitko vise! Koliko ja znam on je odredio da se svi UDBini dokumenti u Sirokom Brigu spale! Vi sami izvolite zakljucivati sto to znaci. Znao sam za rodjaka Milana Bandica, koji je sluzio kao «veleposlanik RH» u Madjarskoj. Izgleda mi da su Hercegovci na zlu glasu samo onda kada zastupaju ideje hrvatstva, a kad se sklope sa kojekakvim jugosima, onda su dika i ponos naroda. Kojeg to naroda?
Zato ja i postavljam pitanje: Da sam ja pristao raditi za njih 1958. u Mostaru, bili sudbina svih Hercegovaca bila «incija»? Sigurno je da oni onda ne bi trebali Bandice!
Ja se slazem sa «ognjistarom» da je buduci tim savjetnika koje prof. Tudjman oznaci kao svoj tim, jedini nacin da mi koji ga podrzavamo danas, saznamo snagu i volju njegovog HRVATSTVA. Nadam se i javno mu savjetujem da to napravi cim je to najoportuno, tako da se znademo ravnati.
Jedan pametan covjek kojega ja osobno cijenim, na pitanje o promjeni stranaka, mi je odgovorio: «Ja sam uvijek trazio nacina kako najbolje mogu pomoci hrvatskom narodu».... Ja to nazalost nisam prakticirao 1957., a znao sam da je pisanje anti komunistickih i anti jugoslavenskih uradaka pogibeljno. U zanosu i snazi nabubrele mladosti to sam ipak napravio! I jos danas mi se to gadno osvecuje, i ne samo od udbasa i njihovih potomaka.
Jos cu samo istaci jednu misao: Stvarati hrvatsku drzavu u 90-im nije kao izlet na Sljeme! Pokojni predsjednik je tu spoznaju upotrebio do maksimuma. Nadam se da ce i u njegovu slucaju prevladati ona narodna: kruska pada pod krusku, a jabuka pod jabuku!
1. U RH na mnogim važnim javnim pozicijama rade ljudi koji su se ozbiljno kompromitirali radeći za strane interese a usuprot interesa hrvatske države;
2. S pozicije svih nas komentatora, nemoguće je provjeriti vjerodostojnost mnogobrojnih priča o tome tko je bio prokazatelj Hrvata, kako se zove, gdje je živio i radio te gdje se danas nalazi (osim nekih o kojima svi znamo, primjerice Perković mlađi). Stoga nema smisla širiti i time razvodnjavati priču o nadolazećim predsjedničkim izborima;
3. Dosadašnji komentari(iako ne predstavljaju znanstveno reprezentativan uzorak) još jednom potvrđuju misao da domoljubna opcija neće uspjeti na predsjedničkim izborima ako ne bude ujedinjena iza jednog zajedničkog kandidata;
4. Moramo početi razlikovati strategiju od cilja. Dok nam je svima cilj zajednički kandidat domoljubne opcije, dotle imamo više načina (strategija) iznalaženja zajedničkog kandidata. Za sada se isčitavaju četiri strategije:
4.1. Jedna strategija pretpostavlja svojevrsni gospodski dogovor među kandidatima o jednom zajedničkom kandidatu. Tek nakon ovakvog dogovora bi slijedila predsjednička kampanja zajedničkog kandidata domoljubne opcije, čime bi se izbjeglo razvodnjavanje glasova na izborima;
4.2. Druga strategija je ona koju predlaže Dr. J. Jurčević, za koju smatram da smo svi s njom upoznati te da je nije potrebno ovdje elaborirati;
4.3. Treća strategija uključuje odvojene kampanje i na koncu odvojen (zaseban) izlazak na predsjedničke izbore svakog kandidata domoljubne opcije ponaosob;
4.4. Četvrta strategija pruža mogućnost da se kandidati međusobno unaprijed (tajno) dogovore o zajedničkom kandidatu, ali da ipak (prividno) koriste model Dr. J. Jurčevića o javnom zajedničkom nadmetanju.
Koja je suštinska razlika između ove četiri strategije? Prva i treća strategija predstavljaju borbu jednog odnosno više pojedinaca protiv medijskih i partijskih vjetrenjača. Druga i četvrta strategija predstavljaj borbu grupe ljudi protiv istih medijskih i partijskih vjetrenjača. Čista logika nameće zaključak da će zajednička javna galama dvoje ili više kandidata (za razliku od kandidata pojedinaca) polučiti veću pozornost kako medija tako i puka. Ovdje još valja pridodati da četvrta strategija, iako svrsishodna, u praksi ostavlja prostora medijskom razapinjanju upravo zbog dojma prethodnog (tajnog) dogovora kandidata nauštrb demokratske procedure (čitaj: varanja glasača).
Zaključno, treća strategija je najgora jer vodi razvodnjavanju glasova i marginalizaciji domoljubne opcije. Prva, druga i četvrta strategija, iako kudikamo bolje od treće strategije, također nisu bez mana. Prva strategija izbacuje pojedinca kojeg se lakše može ignorirati i marginalizirati . Četvrta strategija može biti laka meta razapinjanja zbog nedemokratičnos ti. Druga strategija je snažna upravo tamo gdje su slabosti prve i treće strategije. Međutim, druga strategija - ukoliko se ne provede kirurški precizno i javno (točno onako kako obrazlaže Dr. J. Jurčević) - imat će iste slabosti kao i četvrta strategija.
Hvala na pažnji!
Prvo, moraju postojati neki preduvjeti da bi se kandidat uopće upustio u bitku za Pantovčak – i to ovim redom:
- stranačka infrastruktura
- financijska infrastruktura
- podrška medija
- program kandidata
ad 1) bez široke mreže suradnika i simpatizera a to može jedino omogućiti razgranata stranačka infrastruktura nema šanse da bilo tko ozbiljnije uđe u bitku. Kandidat treba biti nazočan svojom promidžbom u svakom dijelu zemlje – bilo osobno, preko posrednika ili plakata i drugog promidžbenog materijala. Kandidat stranke već u startu ima podršku velikog dijela birača, pogotovo ako je stranka nazočna sa svojim ograncima u većem dijelu zemlje. Veliki posao u tom dijelu rade stranačka tijela od Središnjice do najmanjeg ogranka. U svakom slučaju tu su favoriti Hebrang i Josipović jer im je stranačka infrastruktura najrazgranatija.
ad 2) financijska infrastruktura je bitna zbog promidžbenih aktivnosti jer što se više kandidat približi javnosti, što je češće nazočan u javnosti na bilo koji način – njegove šanse rastu. Što se više njegovo ime vrti po medijima, prikazuje na plakatima, osobno obilazi birače time stječe više bodova. Tu ne bih rekao da su stranke u prevelikoj prednosti pred nezavisnim kandidatima jer i oni mogu svojim angažmanom osigurati adekvatna i potrebna financijska sredstva. Dakle, tu ne dajem prednost nikome.
ad 3) vrlo bitna sastavnica u izborima iako postoje neka ograničenja na javnoj TV glede minuta prikazivanja itd. ali uvijek se nađe vremena i prostora da se netko pojavljuje više a netko manje na TV. U pisanim medijima je sasvim druga situacija jer su lobiji vrlo prepoznatljivi i rade punom parom za određene kandidate. Po mom sudu, tu je Josipović u velikoj prednosti jer je većina pisanih medija, portala itd. lijevo nastrojena. Dio medijskog kolača otići će i Hebrangu, kao kandidatu stranke na vlasti a zatim ostalima.
ad 4) program kandidata će vrlo malo odlučivati jer naši birači nemaju naviku studirati programe, ocjenjivati čiji je program bolji itd. Rekao bih da je kod nas još uvijek populistički način biranja predsjednika države u smislu da se cijene neki drugi atributi a ne bitne stvari poput stručnosti, moralnosti, patriotizma, doprinosa društvu i državi.
Iz ove kratke analize mogu zaključiti da u prvom redu su favoriti Hebrang i Josipović a zatim Tuđman te potom Pusić i ostali nezavisno kandidati. Dosta promjena može donijeti samo eventualna kandidatura Milana Bandića koji ima već sada solidnu karizmu bez obzira što osobno mislili o njemu.
Želja mi je i od jednog i od drugog kanidata čuti kako misli
gospodarski oporaviti posrnulo hrvatsko gospodarstvo, iučiniti da svi živimo bolje i sigurnije, da smo sigurni da naša djeca imaju solidno naobrazovanje.
Osobno mislim da je prof Jurčević bio više prisutan u skupovima
znamo i jasno smo čuli sve njegove stavove što se tiče branitelja, povijesti, jasno i glasno se odredio prema zločinima iz 2.svj. rata, dok za Tuđmana juniora to samo pretpostavljam. Narod voli jasne i kratke odgovore.Osim toga za medijsku pozornost se treba izboriti. i to je znanje i sposobnost važna za političara.
Eto, gospodo moja, mali prilog diskusiji.
Kratko i jasno. Bez zamagljivanja. Time će usmjeriti i hrvatsku državu tamo gdje pripada, izvan šarolikog društva nesvrstanih, kojekakvih sumnjivih država a'la Libija itd. i svakako odbaciti tzv. 'antifašizam' bivše jugoslavije kao kukavičje jaje podmenuto Hrvatima još 1945.
Sadašnja Hrvatska ima temelj u Domovinskom ratu i to treba biti zaglavni kamen državnosti.
Jedini nacin da Miroslav Tudjman dobije siroku podrsku je da pokaze da zna, hoce i moze voditi drzavu! Moj komentar o savjetnicima/mi nistrima je dio veceg i potpunijeg teksta i za sada nije za javnost. To bi isto vrijedilo i za Jurcevica, kad bi(ki bi da bi)...
Dakle, pristup da su ovo predsjednicki izbori za predsjednika s malim ovlastima vodi ravno u poraz!
Citajuci ove komentare, sve domoljubnih osoba, kako seciramo kandidate, moze se zakljuciti da niti jedan kandidat sam po sebi ne moze dobiti vise od par postotaka, mozda 7!? Zato su potrebni savjetnici, za sva podrucja, a za prvi cas, bar glavna! Da ne bi bilo zabune! Kako rekoh, rijeci nikome ne ce donijeti puno, samo djela, a jedino djelo prije izbora je izbor savjetnika. Zaboravih reci, premda se samo po sebi razumije, da savjetnici imaju zadatak napisati program iz svog polja ekspertize, a glavni savjetnik(Preds jednik Vlade) mora ih uskladiti i prirediti za objavu/tisak! Tak bi to trebalo izgledati!
Rasjasnjenje: rijeci ne ce puno dodati, ali mogu JAKO PUNO oduzeti. Jedna kriva, i GOTOVO!
Za Mireka Tuđmana glasovat će hrpa zakretenjenih metuzalema čije se vele-"rvactvo" sastoji od stalnog vikanja, skvičanja, trabunjanja o "Srbima", "komunistima", "udbašima", "britanskim urotama protiv Hrvatske" itd. Radi se o ljudima koji nemaju nikakve ideje za sadašnjost ni budućnost, čija se politička pozicija sastoji od tugaljivog viktimističkog slinjenja nad "hudom hrvatskom sudbom", kojima nije stalo do promjene sadašnje politike nego samo do nekog "simbola" koji će sjediti na Pantovčaku i davati im mentalnu satisfakciju. I unatoč tomu ne može Tuđman postati predsjednik. Jer će veći broj goreopisanih i onako glasovati za onog kandidata kojeg a-de-ze odredi.
Inače cijenim g. Pečarića, ali ovdje griješi. Trebao bi se zalagati za bitne promjene u Hrvatskoj, denuncirati zlo koje je danas u ovoj zemlji zavladalo (on to već donekle radi u nekim svojim spisima i izlaganjima), a ne se minimalistički zadovoljavati zamjenom jedne istrošene face s Pantovčaka drugom (od kojih faca obje dijele u temelju isti svjetonazor).
Kad već sveznajući Golub ovako sarkastično i odriješito pokušava diskreditirati određene skupine, molio bih ga da odgovori na nekoliko pitanja:
1.) Tko nam je u posljednjih stotinu godina nanio najviše štete, dakako, uz domaće izrode? Jel' su to bili Mlečani, Indijanci, afrička plemena, ili možda gusari, ili ipak Srbi u okviru pseudodemokrats ke, kasnije monarhofašistič ke, prve Jugoslavije, i kasnije socijalističke Jugoslavije koja je kao i prva bila paravan za stvaranje velike Srbije? Jesu li u tome ili nisu uživali potporu Velike Britanije kojoj je kroz jačanje koncepta velike Srbije cilj bio smanjiti utjecaj Njemačke na Balkanu? U kojim je ono centrima moći zamišljena prva Jugoslavija i čija je riječ tamo bila presudna? Tko je ono partizanima izručio Hrvatske vojnike i civile? Tko je i danas glavni sponzor kojekakvih inicijativa na "Zapadnom Balkanu" (nedavno npr. izvršena je prva zajednička akcija Hrvatske i Srpske policije - sponzor - VB)?
2.) Etiketiranje svojih neistomišljenik a i korištenje ironije znamo da su danas u modi. No ipak, ja se ne zadovoljavam etiketama. Zašto? Zato što se isključivo etiketama koriste oni koji nemaju argumenata. Pa da ne bih slučajno pomislio da i g. Golub nema argumenata, nego da zna samo prozivati, etiketirati i ismijavati svoje neistomišljenik e, molio bih ga nam otkrije misterij na koji bi on način, kad, eto, drugi samo sline i tuguju, pokrenuo određene promjene. Pritom se, dakako, ne bih zadovoljio nekim nacional-romant ičarskim odgovorom, nego nečim provedivim i realnim za današnje odnose u Hrvatskoj i općenito u svijetu. Jer, kad se već kritizira druge da im nije do promjene, bilo bi pohvalno da se dadu neke natuknice kako g. Golub zamišlja potencijalne promjene. Jer, između onih koji samo nariču nad hudom sudbinom i ne žele promjene i onih koji kritiziraju spomenute, ne vidim da ima bitne razlike, osim dakako ako kritičari dadu svoje viđenje mogućih promjena. Inače, ako znamo da je jedan od aktera trećesiječanjsk e revolucije bio i Stipica, onda bi trebali znati to da predsjednik ipak nije samo fikus, nego da ipak ima mnoge ovlasti koje se mogu iskoristit za ili protiv Hrvatske. Naravno da nitko ne smatra da će izbor Tuđmana riješiti sve probleme, to uostalom nije nikada ovdje nitko niti napisao. Ovdje je izneseno mišljenje da će izbor Tuđmana biti tek početak eventualnih promjena. A tko ne vidi razliku između Tuđmana koji je aktivno i neposredno sudjelovao u stvaranju RH, i poslije rata se pisanjem borio protiv kriminalizacije Domovinskog rata, i Mesića, o koje se sve jako dobro zna (od epizode u Jugoslaviji, do suradnje sa KOS-om, izručivanja dokumenata, svjedočenja u Haaagu), tom doista činjenice nisu poznate.
Mi Hrvati smo sami krivi za sve što nam se dogodilo, što nam se događa i što će nam se dogoditi. Uvijek smo se oslanjali na nekog van Hrvatske da nam vodi našu politiku. Zato i nismo imali svoju državu sve do '91. Upravo Dr. F. Tuđman je dokazao što znači pravi vođa koji može ujediniti narod i voditi Hrvatsku politiku u bespućima povijesne zbiljnosti. Ne mogu kriviti ni Srbe ni Engleze ni Mađare... jer oni vode ili su vodili svoju politiku, makar ona bila sasvim promašena iz naše perspektive. Stvar je u tome što mi imamo toliko kukolja među sobom, da je kroz povijest nositeljima stranih interesa uvijek bilo odveć lako pronaći nekog među nama tko će provoditi njihovu politiku, umjesto hrvatske državne politike. Upravo iz toga zamjeram Dr. Miroslavu Tuđmanu što nije uspostavio civilne i vojne tajne službe na način da dugoročno osiguravaju kontinuitet politike hrvatskih državnih interesa. Ne govorim o nikakvom puču. Primjer, Srbi su 'makli' Đinđića u Srbiji, makli su Radića u Kraljevini Jugoslaviji, makli su cijeli niz hrvatskih rodoljuba u dijaspori. Talijani su makli Mussolinija i doslovno preko noći promjenili stranu. A mi nismo uspjeli maknuti Pavelića kada smo vidjeli da njemački brod tone. Imali smo vojsku (poslije pobijenu na Križnom putu), ali je nije imao tko preuzeti i preusmjeriti da prijeđe na stranu saveznika i stane na hrvatske granice. Zato onog budalu Pavelića jugoslavenske tajne službe i nisu htjele ukloniti (odgovarala im je takva egoistična budala), nego su uklanjali one koji su pisali, npr. Bruna Bušića.
Dakle, sami smo si krivi. Upravo zato je bitno da čujemo od mogućih predsjedničkih kandidata što planiraju napraviti po pitanju osiguravanja dugoročne provedbe hrvatske državne politike. Lustracija, iako ne garantira, ipak stvara realne pretpostavke da na važnija mjesta isplivaju novi ljudi s novim idejama, koji će onda provoditi, među ostalim, i nacionalnu ekonomsku politiku. Jer pretpostavka hrvatske ekonomske politike je svijest da trebamo gledati svoje interese, odnosno uklopiti svoje interese u iste velikih sila. Takvu politiku nikako ne može provoditi nitko tko državu vodi po principu da 'pod svaku cijenu' želimo u EU (jučer Austro-Ugarsku i Iliriju/Jugosla viju). Nažalost, nema čarobnog štapića kojim se stvari mogu promjeniti preko noći. Upravo zato je iznimno važno da na vodeće mjesto u ovoj stranoj koloniji koja se zove Hrvatka što prije dođe netko tko će providiti hrvatsku državnu politiku te pri tom stopiti dijasporu sa svojom maticom.
Postoji skoro kompletan program, STO i KAKO, na nivou detalja izvrsne naredbe(Executi ve order), upravo sam ih prebrojio, preko 50. Dakle, ne placemo, bar ne ja. Miroslav Tudjman je najkvalificiran iji provesti dalekosezne reforme, od onih koji su javna imena, a samo takvi mogu u trku za predsjednika. HKV ima preko tisucu clanova, i ne odgovaraju svi gornjem opisu(koji neodoljivo podjeca na svima poznatog vrijednog clana). Put do pobjede je dalek, ali postoje ljudi koji su spremni i odlucni, dodju li u priliku, ostvariti je! Svako vrijeme trazi svoje ljude. Dragovoljci su ucinili nemoguce, oslobodili Hrvatsku od vanjske okupacije. To je bila samo prva faza. Druga faza je oslobodjenje od nutarnej okupacije. Svaka slicnost s Amerikom nije slucajna. Amerika je postala drzava tek kad se uspjela obraniti 1812. od Britanske invazije, koja je, uz put budi receno, zapalila Washington D.C i Bijelu kucu!. Svaka slicnost s Vukovarom, Dubrovnikom i raketiranjem Banskih Dvora nije slucajna!
Kad je prof Jurčević najavio svoju predsjedničku kandidaturu kandidatura dr Miroslava Tuđmana je bila davno objavljena i jasno je bilo da je ova nova diverzija prikrivena nebuloznom ponudom za pretkampanjom.
Upravo se provode detaljna naučna istraživanja o genetskom porijeklu ove inicijative . Jasno je da dr Hebrang skučen u svoj IQ vapi za pomoć birača čvrste neokaljane nacionalne desnice , naravno pošto njihov vitez herojski izgine na izborima .
Scenario "eto mi smo bili iz heroje , ali nažalost sad nam preostaje manje zlo" nije nov. Nadam se da će istraživanja otkloniti svaku sumnju da sve ovo ima veze sa popravkom jednog crkvenog krovišta u New Yorku.
@docMaric: čitajući Vašu knjigu uvjerio sam se u Vašu dosljednost, konzistentnost stavova, zato se čudim Vašem percipiranju pojma 'tuđmanizam'. Ne možete zagovarati tuđmanizam a ne prihvaćati lik i djelo pok. ministra Šuška. Ili njegove supruge Đurđe, zamjenice prof. Tuđmana u negdašnjem HIS-u. Takodjer Vaš stav implicira i prihvaćanje tzv. norvalskog kruga i svih djela fra Lj. Krasića i društva male braće. Naime nije jasno o kojem tuđmanizmu precizno govorite, jer su tuđmanisti i drugari okupljeni oko Hrvatske Bratske Zajednice, itd., o kojima znate više od nas. Nisu li tuđmanisti i još jedan, dva kandidata, primjerice Perica Jurič i Nadan Vidošević, od kojih je jedan stvarao HDZ a drugi sve do ovih dana bio u njemu? Ne možete, dalje prihvaćati tuđmanizam, a negirati ga primjerice Vašem kolegi dr. Pašaliću. Pravo je pitanje - kakav tuđmanizam misli provoditi prof. Tuđman? Što misli o lustraciji? Što o procesu Dariju Kordiću, a što o prvoj pa drugoj presudi T. Blaškiću. Može li precizno odgovoriti tko je npr. angažirao Nobila u slučaju Blaškić i koje su sve posljedice te i takve 'obrane'. Nastavit ćemo...
Temelj i zaglavni kamen hrvatske države je Domovinski rat i odnos prema njemu. I točka. Tu sve počinje i tu sve završava.
Obzirom da sam osobno prozvan, a postavljena su mi pitanja direktno, pokusat cu odgovoriti barem na ona za koje odgovor imam.
Pojam “Tudjmanizam” za mene znaci stvaranje i obrana Drzave Hrvata. Mi Hrvati smo izgubili drzavu 1102 godine iz jednostavnog razloga sto kralj nije imao sina, pa je njegova zena uspjela, po ondasnjem obicaju, nagovoriti velikase (citaj Predstavnike naroda) da za Hrvatskog kralja izaberu njenoga brata. To je trajalo sve dok Madjari nisu izgubili bitku na Mohackom polju 1526. godine, pa su onda bili prisiljeni za svoga kralja uzeti stranca – Austrijanca Habsbourgha. Hrvati nisu imali nikakve bolje opcije, pa su i oni pristali da isti kralj bude i kralj Hrvata. To je trajalo skoro 4 stoljeca, dok se pod novim drustvenim okolnostima i razvoju opce civilizacije, da ne spominjem Francusku revoluciju, situacija potpuno promijenila, i ta Habsbourghova carevina je morala podleci silama Europe , plus Amerika s Canadom, i Hrvati nisu znali nista bolje nego za svoga kralja opet uzeti stranca, ovaj put preprodavaca svinja! Brzo je doslo do sloma drzave tih svinjogojaca, i velika vecina Hrvatskog naroda je prihvatila stvaranje nove nezavisne drzave Hrvata, koju su njeni procelnici nazvali upravo tim imenom, samo su uzeli pridjev umjesto imenice “Hravati”. Nazaalost to je bilo vrijeme fasizma, nacional-socija lizma i komunizma, a veliki broj hrvatske inteligencije je bio opijen idejom komunizma, mada su znali za zlocine koje je komunizam izvrsio u Rusiji i susjednim zemljama, gdje se njihova vlast protezala.
Prva zrtva tog agresivnog komunizma je Drzava Poljska, upravo jucer 70 gopdina od napada Hitlera na Poljsku! Isticem ovdje, da nema zabune: Da Staljin nije pohlepno pristao na podjelu Poljske, Hitler bi mislio vise od dva puta da li napasti ili ne. Hrvatski komunisti su znali sto se dogodilo Poljskoj 1939, pa su vrlo velikim zanosom podrzali napad Hitlera i na Sovjetski Savez, jer su, kao intelektualci znali da ce udruzene snage Engleske, i Sovjetskog Saveza uz ono malo sto je ostalo od Francuske, na kraju potuci nacizam i tako sami zajasiti na Vlast u svojim drzavama. Obzirom da samo nepismeni seljaci nisu mogli predvidjeti i eventualni ulazak u rat Amerike, na strani “matere zemlje” (mother country), sto je inteligenciji bilo vise nego jasno. Sva ta hrvatska inteligencija je prisla komunistickom taboru, a ono malo intelektualaca je podrzalo NDH. To je ucinio i veliki pjesnik Hrvat, - Vladimir Nazor. Kasnije je on otisao u sumu, ali je pisao hvalospjeve Anti Pavelicu – Poglavniku! No to nije tema , pa tu stajem.
Kada je pod mudrim vodstvom Amerike i Zapadnih saveznika Ronald Reagan doveo Sovjetski Savez do bankrota, pao je i Berlinski zid, a snjim i komunizam u Eeuropi. Jedini medju Hrvatima, kod kuce i u inozemstvu, koji je shvatio situaciju bio je Franjo Tudjman, najmladji Titov general. Ja danas rado priznajem da ga onda nisam shvatio, i mislio sam da on puno “muti”. Dogadjaji i vrijeme su pokazali da je jedini on bio u pravu, a svi mi drugi smo mutili i ono malo bistre vode sto smo imali. On je stvorio Drzavu Hrvata, doduse ne na svim hrvatskim prostorima, niti onakvu kakva je ona mogla biti, ali je postala nezavisna, medjunarodno priznata od skoro svih drugih drzava. Drzava Hrvata je tu! Na nama prezivjelima je da tu Drzavu Hrvata dovedemo do demokracije, blagostanja, prava svih gradjana I da je prosirimo na povijesne hrvatske zemlje. Na dobrobit svih njenih gradjana. I taj “Tudjmanizam” ja podrzajem. Sve one druge attribute koje vi nabrajate nisu meni “pod kapu”.
Da odgovorim samo na ono sto znam!
Gojko Susak: On je mladji od mene! Ja ga nisam poznavao dok sam bio u gimnaziji na Sirokom Brigu. Mislim da smo bili u razmaku 3 ili 4 godine. Meni je general Slobodan Praljak, prije objave moje knjige, rekao da su on i GS sjedili u klupi zajedno, cetiri godine, poslije nastave isli kod Praljka u stan, jeli, radili domacu zadacu, i sve druge prilike sto ih srednjoskolci rade. Slobodanov otac se zvao Mirko, i moja knjiga je opsirno obradila toga zlotvora i ubojicu.
Kad je Franjo Tudjman isao u “posjetu” emigraciji, odsjeo je kod GS. To vi bolje znadete od mene.
Kad se GS vratio iz Canade, na aerodromu ga je docekao jedino Josip Perkovic. (Na zdorovije!)
Kao Ministar obrane RH GS je dao nalog da se zapale svi UDBini dokumenti u Sirokom Brigu, sto je ucinjeno! Zasto?, Komu je smetalo da se dokumenti sacuvaju? Sigurno ne Ivanu Lasicu Gorankicu, jer svi znamo kakva UDBina guja je on bio.
Jos mi nije jasno ubojsvo Ante Paradzika (?) 1991. u Sesvetama i Blaza Kraljevica kod Mostara 1992. Mozda vi znadete nesto vise o tome? Nema smisla da ja ovdje nabrojim sve price koje sam cuo o ubojstvu Mira Baresica u Zadarskom zaledju.
Ja sam se nadao da ce to koalicijska vlada Ivice Racana razrijesiti. Ako se ne varam, Drazen Budisa je bio u uskom vru te vlade. Umjesto toga oni izglasaju ustavni zakon o suradnji s Haagom, i na tom zakonu izruce generale haskom tuziteljstvu.
Jos jedna stvar koja se ne smije ispustiti iz vida. Kada je doslo do rata u centralnoj Bosni, jadni Hrvati su se odselili i osnovali nekoliko naselja u onoj vuko-ebini ispod Stoca. Jedno naselje se nazvalo Bobanovo, a drugo Suskovo. Ja se sjecam da su nekada Ploce bile preimenovane u Kardeljevo! Neka mi to netko objasni!
Ja neznam nista o gospodji Susak kao zamjeniku sefa SIS. Tko je to odredio?
Norval? Ja s tim nemam nista, absolutno nista! Tek sam prije nekoliko tjedana odveo jednog cetverogodisnja ka s Golog Otoka na Niagara Falls, pa do Hr. Centra u Torontu. Po prvi put u zivotu sam vidio taj Centar! (I prodao 16 knjiga).
Fra Ljubo Krasic? On ima dokumente, kofer pok. Brune Busica. Tamo bi trebala biti i moja dva pisma koja sam poisao Bruni kada je presao u emigraciju. Telefonom sam nazvao fra Ljubu, htio sam vidjeti taj kofer s dokumentima. On mi je rekao da nije u Chicago-u kada sam ja bio tamo. Inace se nikada sreli nismo da ja pamtim.
Pasalic? Sreli smo se samo jedamputa i to slucajno u Zagrebu. On ni nezna tko sam ja. Moram istaci da je on puno mladji, pa ga ja ne smatram mojim kolegom, jer se uopce ne druzimo. Osim toga obojica smo napustili bavljenjem medicinom. Dok je pok. Tudjman bio na Pantovcaku, ja nisam tamo dolazio. Jedino sam mogao k njemu na razgovor u Americi, jer ovdje je drukcije!
Za Hr. Bratsku Zajednicu mogu vam otkriti jedan detalj. Ja sam 1973 kupio zivotno osiguranje kod njih. Tada su po prvi put u postojanju HBZ napisali policu od 100,000.00 (sto tisuca US dollara). DA ne duljim, otkazao sam je na prvu godisnjicu, jer mi njihovo “Jugoslovenstvo ” nije islo pod kapu. Kada su trazili oglase za 100 (stotu) godisnjicu, ja sam oderdio jednu stranicu, koja se skupo placa. Htio sam napisati ” kupac prve police od 100 tisuca dolara”. Drugovi su odbili objaviti moj oglas, i vratili mi cek!
Ne znam tko je Perica Juric, a Nadan Vidosevic ce morati objasniti svoju ulogu o otimanju hotela “Split”.
Na vase pitanje: “Kakav Tudjmanizam misli provoditi Tudjman?”, mogu mirne duse odgovoriti, onaj drzavotvorni, za obranu Drzave Hrvata, uspostavu prava na zakonu, organizirati strucnjake koji ce dovesti do poleta u gospodarstvu, kulturi, skolstvu, turizmu, znanosti; postivati hrvatske historijske svetinje, obnoviti nacionalni ponos i pospijesiti zanos za opce dobro. Osposobiti HOS za zastitu hrvatskih narodnih interesa, a ne samo imati kontigent za slanje na svjetska bojista. Omoguciti povratak Hrvata, bez obzira kada su otisli I gdje su rodjeni. Mogao bih ja toga nabrajati do sutra, alii je vrijeme da ja zavrsim.
Duboko vjerujem da je prof dr. sc. Miroslav Tudjman JEDINI od zivucih Hrvata to u stanju provesti. Zato mi drzavotvorni Hrvati imamo samo jedan izbor na dolazecim predsjednickim izborima. Dati svoj glas za Dr. Tudjmana.
Sve propuste od stvaranja Hrvatske Drzave do sada moze vam objasniti cinjenica da je bio rat i okupacija, pa bolest i smrt narodnog vodje. To sto su kojekakvi karakteri usli u HDZ, SDP, HNS, HSP itd, itd, je otezavajuca okolnost, ako izaberemo prvo prof. Tudjmana za Predsjednika, onda ce se i ostali loncici sloziti. Mi kao narod nismo nestali, ne smijemo ni sada dozvoliti da nas unisti zapadni Balkan ili globalizacija.
S duznim postovanjem. Samo napominjem da ja nisam kandidat!
Zadnja izmjena: 13.08.2009. 09:38
Pošalji na mail
Ispiši
Komentiraj
Vidoševićeva kolekcija slika vrijedna 500 tisuća eura
Umjetnička kolekcija predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića ubraja se među deset najvrednijih privatnih kolekcija u Hrvatskoj, piše Jutarnji list. Njezina je minimalna vrijednost 200 tisuća eura, no neki stručnjaci je procjenjuju na približno 500 tisuća eura.
Vidoševićevu kolekciju javnost nije imala prilike vidjeti, no jedan poznavatelj rekao je da predsjednik Hrvatske gospodarske komore posjeduje 50-ak slika. Najvrednija slika u njegovoj kolekciji je "Krist na odru" Vlahe Bukovca koju je nedavno posudio za izložbu u Nizozemskoj, prenosi 24sata.
Komentari (1)
walter brani sarajevo, 14-08-2009 07:06
iz bloga na webu
junak naše današnje priče, predsjednik Privredne komore Hrvatske, Nadan Vidošević.
Naš je Nadan, pored svega, i predsjednik upravnog odbora tvornica Kraš što je posao koji za 200,000 kuna – mjesečno... No ono zbog čega pišemo sve ovo zapravo je kratki životopis našeg Nadana, našeg komoraškog viteza koji uživa u svojem položaju kralja Artura a kojem svi njegovi vitezovi (privrednici) plaćaju danak, htjeli ne htjeli... Evo dakle krokija kroz lik i djelo Nadana Vidoševića, čovjeka koji sama sebe vidi u ulozi predsjednika države. Osim porodičnih detalja iz osobne iskaznice ništa od ovog što slijedi nije moguće naći u 'novinama'.
Evo sada popisa sadašnje imovine Nadana Vidoševića (za koji ne pretendiramo da je potpun):
1. Vila na Prekrižju u Zagrebu, po veličini prva iza Todorićeva hotela-dvorca; u nedavnom članku u Jutarnjem listu okaraterizirana da '... veličinom nalikuje hotelu'. Tu je naš Nadan napravio jeftini trik za malu dječicu; investitor i vlasnik zgrade je njegova majka Marija Vidošević. Prema sigurnim izvorima, u kući se ne vide zidovi od umjetničkih djela.
2. U Nemirima više nema vikendice već se tamo nalazi zgrada s dvadeset apartmana.
3. 16000 kvadrata zemlje u Gorskom Kotaru
4. Kuću na Bjelolasici
5. Kuću Na Kupresu s dva teniska terena
6. Atelier Ivana Meštrovića kupljen za pola milijuna Eura a nakon promjene GUP-a prodan za 1,5 milijuna Eura. Kupljen je kao objekt u kojem će naš Nadan iuzložiti predmete svoje ljubavi kad je umjetnost u pitanju iako je iz toga proizašla prijevara uz svesrdnu suradnju splitske gradske uprave zbog koje je promijenjen urbanistički plan kako bi se na tome mjestu mogao sagraditi novi objekt (muzej). No kako je pravi predmet Nadanov samo novac, kad se dokopao zgrade prodao ju je za već spomenutu svotu (ako ovo nekog podsjeća na vrijeme divljeg kapitalizma na sjevernoameričk om kontinentu, u pravu je!)
Majčina 'imovina' potječe iz vremena kad je bila u upravnom odboru Jadrantekstila, odlične firme koju je politika naumila prodati Kutli. Da bi se svi članovi upravnog odbora s time složili, svima je plaćeno po 30,000 njemačkih maraka. Odmah potom Jadran tekstil uništen a nekretnine prodane.
Prvi ozbiljniji novac Nadan je zaradio izvukavši s Vedranom Rozićem 15 milijuna dolara iz Hajduka koji je djelomično otišao u Dinamo kad se iz Dinama pokušavao napraviti hrvatski stjegonoša i ponos države. U to je bio upleten i jedan funkcioner Hajduka koji se protivio tome planu. Ne mogavši se oduprijeti Vidoševićevom i Rožićevom planu, ovaj je učinio samoubojstvo skrenuvši automobilom u provaliju kod Vrulje između Omiša i Makarske. Postoje mišljenja da se u stvari radilo o organiziranom ubojstvu čovjeka koji je znao detalje 'operacije'.
No najvažniji od početnih koraka Nadana Vidoševića prema galaksiji državnih dobročinitelja bila je tvornica plastične stolarije 'Mosor' kod Omiša. Tvornica je dobila kredit od 15 milijuna maraka koje je u obliku gotovine Vidošević izvukao iz Mosora a Mosor je potom bankrotirao. Knjigovodstveni inspektor koji je našavši dokumentaciju otkrio ovu malverzaciju bio je suočen s prijetnjama smrću i to u sljedećim etapama: najprije su ga pred stanom dočekala dva razbijača i prijeteći mu premlaćivanjem zatražili su da im preda navedene dokumente. On je to odbio. Nakon nekog vremena pojavila su se nove dvije osobe koje se i danas u Omišu duhovito naziva 'poštarima'. Ova dvojica su mu zaprijetili smrću ili smrću njegove djece ali su kao znak dobre volje ponudili jedan milijuna kuna koje su u tome trenutku imali u rukama ('torbi'; odatle poštarima ime). Opet su bili odbijeni. Navedena osoba nije im dala dokumente niti je uzela novac. Finale ove zgode ostavljamo za drugu priliku, ponajviše zbog zaštite svjedoka.
No, prava prilika za našeg Nadana pojavila se na obzorju kad je počela rasprodaja hrvatske industrije a u konkretnom slučaju tvornice cementa u Solinu (Dalmacija cement). Službeno je ostalo zabilježeno da je tvornica prodana za 25 milijuna dolara. Koliko je to točno Vidošević izvukao novca iz operacije 'Dalmacijacemen t' nije poznato ali je poznato da je nekome u vrhu drzave ponudio 12 milijuna dolara da se slozi s prodajom tvornice. Budući je ista prodana očito je odobrenje dobio. Vjerojatno se radi o iznosu od 20-50 milijuna dolara koje je spremio u vlastiti džep.
Zanimljiv je podatak da je jedan (ubijeni) talijanski industrijalac tvrdio da je 'Hrvatima platio 12.5 milijuna dolara mita za prodaju tvornice' ali je istraga o tome prekinuta... Općenito se drži da je ovoga ubila sicilijanska Mafija... Koliko su pojedinci (jer Vidošević nije radio sam!) stavili u džep kad je nuđeno mito za dozvolu prodaje od 12 milijuna a tvornica je prodana za 25 milijuna dolara? Danas Vidošević predstavlja potencijalnog kandidata za predsjednika Republike i ima onih koji tvrde da to nije loša ideja. Naime, uz sadašnju imovinu ne bio stimuliran za nastavak bogaćenja u istom stilu...
Sama činjenica da je netko vlasnik svih ovih nekretnina, stečenih u samo desetak-petnaes t godina a bez bilo kakvog jasnog izvora prihoda u svakoj sređenoj državi bila bi ulaznica za dugogodišnji boravak u zatvorenom prostoru i oduzimanje svih problematično stečenih imanja. Ne i u Hrvatskoj! U nas se njihov vlasnik priprema za predsjednika države. Iako mnogi misle da su Upravni odbori institucije za uhljebljavanje partijskih drugova, njihova je uloga mnogo veća. Na primjeru Jadrantekstila i Vidoševićeve majke vidi se da su to tijela koja zapravo služe za odobravanje uništavanja državnih poduzeća – i to uz nagradu.
kompletan tekst:
.../spectator-amac-hrvati-pred sjednicki.html
"" 1.) Tko nam je u posljednjih stotinu godina nanio najviše štete, dakako, uz domaće izrode? Jel' su to bili Mlečani, Indijanci, afrička plemena, ili možda gusari, ili ipak Srbi u okviru pseudodemokrats ke, kasnije monarhofašistič ke, prve Jugoslavije, i kasnije socijalističke Jugoslavije koja je kao i prva bila paravan za stvaranje velike Srbije? Jesu li u tome ili nisu uživali potporu Velike Britanije kojoj je kroz jačanje koncepta velike Srbije cilj bio smanjiti utjecaj Njemačke na Balkanu? U kojim je ono centrima moći zamišljena prva Jugoslavija i čija je riječ tamo bila presudna? Tko je ono partizanima izručio Hrvatske vojnike i civile? Tko je i danas glavni sponzor kojekakvih inicijativa na "Zapadnom Balkanu" (nedavno npr. izvršena je prva zajednička akcija Hrvatske i Srpske policije - sponzor - VB)? ""
Golub:
Da, i?
Na koji način tugaljivo i patetično vječno lamentiranje nad svim ovim (što je uglavnom točno) pridonosi rješavanju sadašnjeg stanja, rušenju 3. siječanjskog režima, dekonstrukciji njegovih osnovnih premisa, prokazivanju njegovih nedjela? Ili vi kanite pokrenuti rat protiv Velike Britanije? Ili protiv Srbije? I zašto sada uvodite Njemačku u igru? Tko kaže da bi Hrvatska trebala biti vječno vezana na Njemačku? I što je to dobroga došlo iz Njemačke? Neprekidni pritisci i kolonijalno ponašanje njemačkih veleposlanika u Hrvatskoj u 90-ima? Velikodušna potpora Njemačke dolasku 3. siječanjskog režima? Deutsche Telekom i njegovo "dranje" pretplatnika i monopolsko ponašanje? Germanofilija kod nekih je stvarno slučaj za psihijatriju.
Uostalom, zaboravlja se spomenuti, kad god se govori o "britanskim pritiscima" na Hrvatsku nakon 2000., da su oni bili u velikoj mjeri kondicionirani željom kvislinškog Račan-Mesić-San aderovog režima da potšo-po to uđe u EU i NATO. Da nije bilo te želje, manje bi bilo mogućnosti za pritiske. Hoćete EU i NATO? Dobro, ali onda morate prihvatiti Haag, nevladine udruge, Pusićke itd. I tko je tu onda više kriv? EU i NATO idu samo uz Pusićke, a to što neki jadnici s "desnog centra", (kaoti) "demokršćani" misle drukčije, to je njihov problem. Što se mene tiče, na koncu, meni su isto sadašnji vladajući "ljevičari" (Pusićke, HDZ, SDP itd) i moralizatori s desnog centra koji bi htjeli vlast (tipa hakaveovaca). Zamijeniti jedan drek drugim? Ne, hvala.
Na koncu, malo tko ima razumijevanja za vječna tugaljiva slinjenja nad "hudom sudbom", za sentimentalna moraliziranja, patetiku, uvijek istu dosadnu frazeologiju (srbokomunistip artizaničetnici britanci, trućblabla), bolećivo življenje u prošlosti (1941., 1971., 1990., samo biraj) i sl. Ozbiljno govoreći, slutim da Pusićka s osobitim užitkom čita ovakve stranice i komentare jer kad vidi na što joj sliči neka navodna "oporba" njoj i njezinima, zasigurno zna da može mirno spavati i da je njezin režim zacementiran do daljnjega.
Davor D.:
"" 2.) Etiketiranje svojih neistomišljenik a i korištenje ironije znamo da su danas u modi. No ipak, ja se ne zadovoljavam etiketama. Zašto? Zato što se isključivo etiketama koriste oni koji nemaju argumenata. Pa da ne bih slučajno pomislio da i g. Golub nema argumenata, nego da zna samo prozivati, etiketirati i ismijavati svoje neistomišljenik e, molio bih ga nam otkrije misterij na koji bi on način, kad, eto, drugi samo sline i tuguju, pokrenuo određene promjene. Pritom se, dakako, ne bih zadovoljio nekim nacional-romant ičarskim odgovorom, nego nečim provedivim i realnim za današnje odnose u Hrvatskoj i općenito u svijetu. Jer, kad se već kritizira druge da im nije do promjene, bilo bi pohvalno da se dadu neke natuknice kako g. Golub zamišlja potencijalne promjene. Jer, između onih koji samo nariču nad hudom sudbinom i ne žele promjene i onih koji kritiziraju spomenute, ne vidim da ima bitne razlike, osim dakako ako kritičari dadu svoje viđenje mogućih promjena. Inače, ako znamo da je jedan od aktera trećesiječanjsk e revolucije bio i Stipica, onda bi trebali znati to da predsjednik ipak nije samo fikus, nego da ipak ima mnoge ovlasti koje se mogu iskoristit za ili protiv Hrvatske. Naravno da nitko ne smatra da će izbor Tuđmana riješiti sve probleme, to uostalom nije nikada ovdje nitko niti napisao. Ovdje je izneseno mišljenje da će izbor Tuđmana biti tek početak eventualnih promjena. A tko ne vidi razliku između Tuđmana koji je aktivno i neposredno sudjelovao u stvaranju RH, i poslije rata se pisanjem borio protiv kriminalizacije Domovinskog rata, i Mesića, o koje se sve jako dobro zna (od epizode u Jugoslaviji, do suradnje sa KOS-om, izručivanja dokumenata, svjedočenja u Haaagu), tom doista činjenice nisu poznate. ""
Golub:
Može mi netko prigovoriti (možda s pravom) da nisam napisao nijedan prilog. No, primijetio sam da nikoga ne zanimaju pravi problemi. Bilo kada kad sam u komentarima pisao o bilo čem što izlazi iz okvira tugaljivog, već klasičnog, diskursa, nego o nekim konkretnim stvarima, ostalo je bez odgovora. Oni samo hoće da im njihov "simbol" zasjedne na Pantovčak, i to je to.
Ali uvijek ima Kvaka22 -tvrdim da će uskoro USKOK početi ispitivanje podrijetla imovine Nadana Vidoševića! Zašto?
Pogodite. Ili se sjetite Glavaša!
Da, i?
Na koji način tugaljivo i patetično vječno lamentiranje nad svim ovim (što je uglavnom točno) pridonosi rješavanju sadašnjeg stanja, rušenju 3. siječanjskog režima, dekonstrukciji njegovih osnovnih premisa, prokazivanju njegovih nedjela? Ili vi kanite pokrenuti rat protiv Velike Britanije? Ili protiv Srbije? I zašto sada uvodite Njemačku u igru? Tko kaže da bi Hrvatska trebala biti vječno vezana na Njemačku? I što je to dobroga došlo iz Njemačke? Neprekidni pritisci i kolonijalno ponašanje njemačkih veleposlanika u Hrvatskoj u 90-ima? Velikodušna potpora Njemačke dolasku 3. siječanjskog režima? Deutsche Telekom i njegovo "dranje" pretplatnika i monopolsko ponašanje? Germanofilija kod nekih je stvarno slučaj za psihijatriju.
Uostalom, zaboravlja se spomenuti, kad god se govori o "britanskim pritiscima" na Hrvatsku nakon 2000., da su oni bili u velikoj mjeri kondicionirani željom kvislinškog Račan-Mesić-San aderovog režima da potšo-po to uđe u EU i NATO. Da nije bilo te želje, manje bi bilo mogućnosti za pritiske. Hoćete EU i NATO? Dobro, ali onda morate prihvatiti Haag, nevladine udruge, Pusićke itd. I tko je tu onda više kriv? EU i NATO idu samo uz Pusićke, a to što neki jadnici s "desnog centra", (kaoti) "demokršćani" misle drukčije, to je njihov problem. Što se mene tiče, na koncu, meni su isto sadašnji vladajući "ljevičari" (Pusićke, HDZ, SDP itd) i moralizatori s desnog centra koji bi htjeli vlast (tipa hakaveovaca). Zamijeniti jedan drek drugim? Ne, hvala.
Na koncu, malo tko ima razumijevanja za vječna tugaljiva slinjenja nad "hudom sudbom", za sentimentalna moraliziranja, patetiku, uvijek istu dosadnu frazeologiju (srbokomunistip artizaničetnic ibritanci, trućblabla), bolećivo življenje u prošlosti (1941., 1971., 1990., samo biraj) i sl. Ozbiljno govoreći, slutim da Pusićka s osobitim užitkom čita ovakve stranice i komentare jer kad vidi na što joj sliči neka navodna "oporba" njoj i njezinima, zasigurno zna da može mirno spavati i da je njezin režim zacementiran do daljnjega.
Nekima možda to sve već je dosadno. I meni je. Kada bi bi bar i drugima bilo dosadno jer bi to značilo da shvaćaju uzroke sveg navedenog. A dok se ne spoznaju uzorci, nemoguća su i rješenja. A na žalost većina o tome blagog pojma nema, niti ih to zanima. No, kad vam je već sve to dosadno, istrošeno itd., onda ponudite neka konkretna rješenja. Odgovorite mi, dakle, na pitanja koja sam postavio. Jer pazite, od navođenja uzroka krize i lamentiranja ima barem nekakve koristi, barem će netko spoznati uzroke krize. Od vašag ironičnog kritiziranja (i sam sam inače izritiran ovim stanjem postao ciničan, tako da vas dijelom razumijem)nema baš nikakve koristi. U odgovoru mi niste naveli niti jedno rješenje, nego ste nastavili sa ironičnim kritiziranjem. Naravno da je trećesiječanjsk a družina kriva za to, tko uopće tvrdi da nije? Tko kaže da sam za EU ili NATO? Tko kaže da HDZ i SDP ne smatram sijamskim blizancima? Napišite onda lijepo prilog pa, kad već drugi samo tugaljivo sline nad hudom sudbinom, dajte vi neka rješenja. Po mom mišljenju prva stvar je ujedinjenje naše opcije, zatomljivanje glupih podjela i bolesne taštine. Mislim da dok se to ne dogodi da ništa od ikakvih promjena.
nezavisni kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske
Zagreb, 04. 09. 2009.
Izvješće s konferencije za medije
Tema:
Javni poziv nezavisnim predsjedničkim kandidatima na sudjelovanje u predkampanji
Josip Jurčević, nezavisni kandidat za Predsjednika RH, danas je održao konferenciju za medije na kojoj je pozvao ostale nezavisne kandidate da sudjeluju u predkampanji. Predkampanjom bi se, objektivnim i transparentnim načinom, odabrao samo jedan nezavisni nacionalni kandidat koji bi sudjelovao u kampanji za predsjednika RH, a svi ostali nezavisni kandidati bili bi dio njegovog izbornog stožera.
Jurčević je naglasio kako je razvidno da postojeće upravljačke strukture – koje su krajnje korumpirane, neuspješne, asocijalne i anacionalne – neće Hrvatsku izvesti iz sve katstrofalnije gospodarske i opće društvene krize. Stoga je nužno da u Hrvatskoj započnu korjenite upravljačke promjene, koje će nas učiniti stabilnom i sigurnom zajednicom, u kojoj žive uspješni, životno zbrinuti i sretni ljudi, jer hrvatsko društvo ima sve pretpostavke za to: prirodna bogatstva i očuvan okoliš, važan geoploltički položaj i izuzetan socijalni kapital.
Proces dubinskih upravljačkih promjena u Hrvatskoj, rekao je Jurčević, treba započeti izborom stvarno nezavisnog Predsjednika RH koji ne pripada postojećoj upravljačkoj strukturi koja je Hrvatsku dovela do ruba socijalnog kaosa. Predkampanja će dati samo jednog nezavisnog nacionalnog kandidata koji će biti favorit predsjedničkih izbora, jer će on biti prijedlog građana a ne uskih interesnih skupina tj. stranaka koje su okupirale položaje političke moći.
Zbog svega toga, naglasio je Jurčević, predsjednički kandidati koji se predstavljaju nezavisnima moraju biti odgovorni i osobne ambicije podrediti interesima zajednice, te na taj način pokazati da se razlikuju od postojećih političkih struktura koje su izgubile svaku vjerodostojnost i povjerenje građana.
Protiv predkampanje kao modela objektivnog odabira jednog zaista nezavisnog nacionalnog kandidata već sada djeluju mnogobrojne silnice, od političkih i privatizacijski h skupina kojima je već davno istekao rok trajanja, do vlasnika i urednika najmoćnijih medija koji su dio korupcijskog lanca. Tako se tri mjeseca prije izbora, u strahu od promjena koje su nužne za hrvatski prosperitet, pokušava zloporabom javne i medijske moći birače uvjeravati kako ozbiljno postoje samo predsjednički kandidati koji su poželjni sadašnjim gospodarima Hrvatske.
Pritom se u medijima kao spasitelji Hrvatske i nezavisni predsjednički kandidati predstavljaju čak i pojedinci koje dvadesetak godina intenzivno osobno sudjeluju u pljački nacionalnog vlasništva i sustavnom upropaštavanju hrvatskih interesa. Uz to još i vrijeđaju dostojanstvo građana tvrdnjama kako su oni među prvima otkrili i prepoznali vrijednost hrvatske kulturne baštine te su je kupili u vrijeme dok je bila jeftina.
Na koncu je Jurčević upozorio na opasnost najavljenih rasprodaja hrvatskih šuma, HEP-a i ostalog nacionalnog blaga. Stoga je, još jedanput, javno pozvao sve istinske i odgovorne nezavisne nacionalne kandidate da sudjelovanjem u modelu predkampanje pridonesu početku procesa korjenitih upravljačkih promjena, te se tako suprotstave općoj hipokriziji, manipulacijama i rasprodaji svega što vrijedi u Hrvatskoj.
NAPUTAK ZA GLASOVANJE: DA, ZAŠTO TUĐMAN ZA PREDSJEDNIKA?
ILI
U ZNAKU KRIŽA NA PREDSJEDNIČKE IZBORE
Ne birajte za svoje glavare, prema riječima Svetoga Franje, pohlepne za vlašću, jer kad im je date, oni će je zloupotrijebiti u osobne svrhe; birajte one koji vlast ne žele, ali kad ih izaberete prihvatiti će tu dužnost kao žrtvu za opće dobro.
Ne birajte one koji nesmiljeno teže dosizanju razine vlastite nesposobnosti, a osobito ne one koji ne shvaćaju da im je položaj na kojem upravo rade i lagodno žive već sada daleko iznad osobnih znanja i mogućnosti.
Ne birajte one koji su uvijek protiv svega hrvatskog, i to davno prepoznatih s crvenim karanfilima u ruci na mimohodu protiv spomenika Maruliću na njegovu trgu ili deračini protiv Trga hrvatskih velikana na koji se baš slijeva nekolicina ulica hrvatskog velikanskog predznaka, (što spominjem samo kao metaforu za njihove prvotne petokolonaške pojave u našem društvu, koje, nažalost, i danas traju), te ne birajte ni one njima srodne koji stalno patvore našu povijest, zanemarujući svaku nacionalnu i kulturnu vrjednotu, i to uz kontinuirano izvrgavanje ruglu svakog starovirskog temelja hrvatskog pisma, riječi i tradicije. Sve to osuđuju i obezvrjeđuju anarhističkom larmom na ulici ili trgu, pa čak i u Hrvatskom saboru i medijima ili na nekim štrajku sklonim fakultetima, naravno, i prije i bez sudskih ili znanstvenih dokaznica, a što je upravo prestrašno. Takvima već desetljećima poručujem: “Intelektualac ne prEsuđuje, on prOsuđuje!“ - i zato svaki onaj koji ne poštuje ovo geslo nije dostojan predsjedničke časti i dužnosti!
Preuzvišeni kardinal Josip Bozanić nedavno u najvećem Marijanskom svetištu u Hrvata izreče: “Hrvatska kultura bez križa tone u neprepoznatljiv ost!“, a ja se nadovezujem na njegove riječi, i to ne samo hrvatska, nego i cijela zapadna civilizacija te kršćanska tradicija, kao i moralnost svega Svijetom. Križ u današnjem društvu više nije znamen samo vjernika, nego i svih ljudi dobre volje i u nas i diljem svijeta! Puno dobra stasalo je uz i pod križem! Stoga križ stavimo na lese i kapije, na vrata i oko vrata, na porte i škure, u aute i vlakove, te u sve ine državne i privatne prostore. Svemu i svima usuprot. Križ istovremeno može biti izvrsna potka za okupljanje građana u predizbornim nastupima, ali i opredjeljenjem u glasovanju.
Živimo u vremenima kad se stalno upozorava Pacta sunt servanda, ali neki se ugovori ne moraju poštovati kao na primjer oni sa Svetom Stolicom!? Što je pak to kad netko na australskim putovanjima pjeva pjesme za koje se u Hrvatskoj može otići u zatvor, a svim silama gura kandidata iz stranke u kojoj su omiljene pjesme Po šumama i gorama ili Od Vardara do Triglava !? Takoreći još jučer progonio se pjevač zbog pjesme To je tvoja zemlja, a danas pak jedan drugi zbog neke vrste ode domovini Lijepa li si ! Usuprot tomu najstrašnije od najstrašnijeg je pak to da su nakon 100-godišnjeg srbofilskog lobiranja svijetom danas i četnici postali antifašisti, a mi skoro svi ostali - stalnim podmetanjem nekih “manekena“ u crnim odorama na ciljanim priredbama, vjerojatno, i uz pripomoć bjelosvjetskih judinih škuda te nekih novinarčića i vickastih spikera - postali ustaše, kao i povelik broj domobrana ili branitelja-drag ovoljaca iz veličanstvenog Domovinskog rata, pa čak i oni koji ustaše nedaleko Siska protiv začetka zla svijetom početkom II. svjetskog rata, i to kao prvi u Europi! Zato svim jugosrbofilima pokažimo javno figu iako jednog od njih neki mediji i naštimani anketari već proglašavaju pobjednikom ili bar sasvim sigurnim za drugi krug!
Stoga u znaku križa, a poslušavši riječi Svetoga Franje i zdravog razuma, na predsjedničkim izborima dajmo glas prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu.
Kako u nas ne postoji snažna i našom planetom uobičajena desnica, nego nažalost nikakva, možda ćemo morati procjenjivati i šanse drugih kandidata, a pogotovo ako se ne posreći da dvojica od trojice sveučilišnih profesora: Tuđman, Hebrang, ili Jurčević ne uđu u drugi krug, nego samo jedan. Tada bismo imali i samo jedan izbor!
Božidar Ručević diplomirani inženjer iz Zagreba