Zar opet, tišina? Zaborav?

Solin, 1976.-2011.

Ove, 2011. godine trebali smo kao Crkva u hrvatskom narodu na Gospinu Otoku obilježiti 35. obljetnicu onog velebnog slavlja daleke 1976. godine, kada smo kao "Crkva hodočasnica" započeli obilježavati Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, upravo na Gospinu Otoku, na obali rječice Jadro, tom hrvatskom Jordanu. Okupiti u ono vrijeme 80.000 vjernika iz svih krajeva naše Domovine, u onoj noći priprave moleći s majkom Terezijom i ocem Antom Gabrićem, i sutradan s biskupima iz cijele Europe slaviti jubilej svoje vjerske povijesti bio je prvorazredni događaj,Ivan Pavao I.Velika nam je radost i dar Božji bilo sudjelovanje u našem slavlju predsjednika Biskupske konferencije Italije, mletačkog patrijarha Albina Luciania, koji je 1978. godine izabran za papu - Ivan Pavao I koji je iznenadio i nas ali i biskupe iz europskih zemalja koji su iz Solina i Splita ponijeli u svijet istinu o nama.

Nazočnost Svetoga Oca

Velika nam je radost i dar Božji bilo sudjelovanje u našem slavlju predsjednika Biskupske konferencije Italije, mletačkog patrijarha Albina Luciania, koji je 1978. godine izabran za papu - Ivan Pavao I. Dakle, i Sveti Otac bio je na našem slavlju 1976. godine. Konačno u srebru i zlatu, koje je sakupljano nekoliko godina, upravo u akciji "Glasa koncila", izradili smo Pralik Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, prema izvorniku iz Biskupije kod Knina. I na kraju slavlja naš nadbiskup dr. Franjo Kuharić izrekao je ovu znamenitu Molitvu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta.

I tako je krenuo nezaustavljiv hod "Crkve hodočasnice" najznačajnijim postajama naše vjerske i narodne povijesti. Bili smo 1978. godine u Biskupiji kod Knina, molili i plakali s prorokom Jeremijom, njegovu Veliku tužaljku.

Branimirova godina

A onda je došla 1979. godina. Naš prvi susret s "Papom iz daleke zemlje" u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodočasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. I Papina riječ nama: "Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja". Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, ujesen iste godine u nazočnosti sada već 300.000 hodočasnika.

ZaboravMožda se nešto promijenilo. Zapravo, sigurno se je promijenilo. Samo je Majka ostala ista. Ona, naša Majka i Učiteljica. Ona koja čuva staru škrinju. I u njoj staro kamenjeNin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjerničkog puka. Nin nam je zacrtao program: "Hrvatska katolička obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu." Kao znak naše vanjske prepoznatljivosti dobili smo Zavjetni križ, taj simbol pripadanja Crkvi u Hrvata. I dobili smo novu molitvu, Ispovijest vjere Hrvata katolika. Sveti Otac nam je odobrio da ovu molitvu u posebnim prigodnim slavljima možemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obećali zajedno s našim biskupima da ćemo ovu molitvu moliti svaku večer u 21 sat, a da će biskupi u to vrijeme blagoslivljati svoj vjernički puk.

Tako je to bilo u našoj nedavnoj vjerničkoj povijesti.

A, danas?

Solin, Gospin Otok, to sveto mjesto odakle je sve počelo, obilježio je 10., a posebno svečano 20. obljetnicu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, u nazočnosti skoro svih naših biskupa, Papinog nuncija i visokog državnog izaslanstva. Dvadesetpeta obljetnica obilježena je tek kao slavlje Splitske nadbiskupije!

Nin je o svojoj 10. obljetnici okupio velebno mnoštvo vjernika iz svih hrvatskih krajeva. Dvadesetu obljetnicu Nin je obilježio u sklopu Euharistijskog kongresa Zadarske nadbiskupije!

Stožerni događaji naše vjerske povijesti kojih smo i sami bili sudionici, kao da blijede i nestaju iz sjećanja naraštaja koji dolazi iza nas. Naši pastiri, biskupi koji su nas vodili, neki su umrli, neki su umirovljeni. Jedan novi naraštaj Crkve i naroda ušao je u Treće tisućljeće.

Nemojmo zaboraviti

Možda se nešto promijenilo. Zapravo, sigurno se je promijenilo. Samo je Majka ostala ista. Ona, naša Majka i Učiteljica. Ona koja čuva staru škrinju. I u njoj staro kamenje. Kamenje Trpimirovo, Branimirovo, Zvonimirovo. Te naše stare plemićke povelje. Koje nam govore u ovo vrijeme kada se posebno mlađi naraštaj osjeća beznadno, da smo narod stari, narod kršteni, narod kulturni, narod neizbrisivi iz povijesti naše civilizacije.

I zato nemojmo olako zaboravljati. Nemojmo šutjeti!

Jer, ako ćemo mi šutjeti kamenje će umjesto nas vikati.

Ivan Jaklin, Varaždin