Osvrt na „slučaj" Botteri

U obranu slikara

U ovom trenutku želim naglasiti da na ovoj tribini nastupam kao povjesničar umjetnosti u svoje osobno ime, ali i u ime onih kolega koje su kao i ja ogorčeni načinom istupa pojedinaca u javnosti, i njihove paušalne ocjene slikarstva Josipa Botterija Dinija. Mislim da su takvi istupi neprihvatljivi, pogotovo ako si imali za cilj narušiti osobni integritet J.Botterija Dinija kao čovjeka, akademskog građanina ovoga grada, predanog djelatnika u kulturi.

Svodeći njegovo slikarstvo samo i isključivo na sakralnu tematiku, zaboravljajući njegove prekrasne pejzaže i vedute, apostrofirajući njegovu likovnu nesuvremenost, povrijedili su ne samo slikara nego i sve one likovne kritičare koji su se godinama bavili njegovim radom, stilskim razvojem i došli do zaključka da je upravo Botteri ,,skinuo predznak profanosti s moderne umjetnosti''...(J.Depolo) .

Ime ovoga autora s vremenom postalo je paradigma sakralnog slikarstva, jer upravo je on sa sakralnog sadržaja slike skinuo predznak akademizma i doveo ga u žižu modernog stilskog izričaja. Vrativši tom sadržaju slike aktualnost kroz svoj prepoznatljivi, stilski u potpunosti definirani likovni jezik, širom je otvorio vrata drugim autorima, koji danas svojim likovnim djelima ispunjavaju i sakralne prostore. Botteri je uistinu zaslužan za promjenu mišljenja i stava likovne kritike da je moderna stilska odrednica rezervirana samo za profano, a sakralnom je mjesto u getu akademizma.

Pok. Josip Depolo.1999. god. kaže

''Godinama je Botteri ostao izoliran i za jednu vrstu militantnih radikala bio je sluga Božji, a za one druge (koji nisu odobravali njegov način tretiranja sak. tematike) otpadnik iz sotonina tabora avangarde''- kako suvremeno i danas.

''Na tom putu Botteri je bio prepušten sam sebi , a slažem se s mišlju ovoga kritičara da ''u noćima u kojima zavijaju vukovi uvijek je sigurnije u zaštićenom toru t r e n d a ''.

Likovna monografija u kojoj je u potpunosti istražen stilski razvojni put J.Botterija Dinija tiskana je 1999. godine. Autor monografije jest vrsni likovni kritičar pok. Josip Depolo. Predgovor je napisao dr. Kruno Prijatelj o čijoj stručnosti je besmisleno govoriti. Upravo on u Predgovoru govori o ljepoti Botterijevih veduta Venecije, Pariza i zavičaja, o modernoj ekspresivnosti njegova izraza, o užarenoj paleti slikara koji se ''nadahnjuje umjetničkom tradicijom prošlosti prožet iskrenom ljubavi za duhovne dobrote''.

U povodom izložbe otvorene u MHAS-a 1987. godine , na kojoj Botteri izlaže dva ciklusa slika, pod nazivom Buvina i Procesije K. Prijatelj kaže

''moderni slikar je baštinu vratio na svoj osobit način, svojom užarenom paletom, svojom modernom ekspresivnošću, svojom novom interpretacijom duhovnog faktora. ''

Sada se pitamo: je li to danas krimen? Je li krimen slikati i povijesne dalmatinske gradove prepoznatljive arhitekture, s heraldičkim znakovima hrvatske opstojnosti?

Suvereno vladanje bojom i linijom ,uz prisustvo odrednica gestualnog slikarstva, ekspresionizma, konstruktivizma, tašizma, svih tih elemenata moderne umjetnosti u Boterijevom slikarstvu, Josip Depolo obradio je u poglavlju monografije koje je nazvao „Dijalog sa suvremenošću" (1971-1976), -zapravo vremenskom razdoblju razvoja osobitog Botterijevog stila kada beskompromisno zakoračuje u sakralno – motive koji su se činili nespojivi s avangardom. I u tome je uspio u potpunosti.

O njemu se piše o njemu se govori, njemu se otvaraju vrata moderne umjetnosti, i 80 tih godina o njemu pišu svi: Andro Filipić, Petar Selem, Ivo Babić, Vladimir Maleković, Gvido Quien, Matko Peić, Vinko Srhoj, Ivo Šimat Banov, Milan Bešlić, Stanko Špoljarić- sve vrsni likovni kritičari, a kruna svih tih izričaja je tisak likovne monografije.

O izvrsnosti slikarstva J.B.Dinija govori preko 150 izložbi održanih u Hrvatskoj i inozemstvu, mozaici i vitraji unutar sakralnih objekata, štafelajno slikarstvo koje i nije samo obrada sakralne tematike, likovni jezik originalan i suvremen. U razgovoru s novinarkom SD Gordanom Benić Botteri kaže:

''Kroz vrata tradicije ulazim suvremenim nervom u povijest i povijesno. Prošlost prenosim u budućnost''. A u jednom drugom razgovoru ''Baština svih duhovnih naslijeđa riznica je naše sigurnosti''....što odstranjuje svaku isključivost u odnosu na povijesnu i vjersku pripadnost.

Zaključit ću s mišljenjem pok. Josipa Depola iznešenog na zadnjoj pisanoj stranici likovne monografije,str. 156. da je

Botteri ,,.... ustvari slikar iskonski stvaralac koji je djelovao po diktatu svoje duhovnosti i strastvene prirode, antidogmatik koji je pružao otpore krajnosti i isključivosti, radoznali istraživač bez predrasuda i neopterećen doktrinarstvom, smioni novator iz prve linije, lirski pjesnik čije je viđenje svijeta bilo dramatično. Uvijek angažirano i strastveno, s ''modernim senzibilitetom'' (I.Fisković), s povjerenjem u ljudskost, s najvišim kvalitetama izvornog stvaraoca koji ni u jednom trenutku nije iznevjerio svoju slikarsku i ljudsku sudbinu''

A ja dodajem: To ne čini ni danas...nije iznevjerio sebe, duhovnost koju udahnjuje u svoja likovna ostvarenja, pripadnost svom rodnom podneblju, i narodu.

I pitam se. ''Jesmo li došli do točke kad je to postaje n e p o d o b n o? Ako imalo sumnjamo dovodimo se u situaciju da se upitamo: u kakvoj to demokratskoj državi živimo?

Dodatak

Ne osporavam nikome mogućnost preispitivanja već donesenih sudova o kvaliteti Botterijevog slikarstva, ali zašto se to čini baš sada, u trenutku kada to može biti samo u funkciji eliminiranja mogućnosti njegovog imenovanja za ravnatelja Galerije umjetnina. To mi se čini nepošteno i izrazito uvredljivo. Mišljenja sam da bi i jedan broj stručnjaka, koji se u javnosti nisu opredijelili za gosp. Botterija kao kandidata, suspregnuli svoj javni istup da su predvidjeli kako će njihove izjave biti iskorištene za narušavanje ugleda čovjeka - slikara kojega i sami poštuju i cijene.

Ankica Babin, prof.