Hrvatske vlasti iseljenoj Hrvatskoj

Rujan je u Hrvatskoj. Politički život dinamičan, nije dosadno. Tako odlučile vlasti, idu u Ameriku. Tamo je Amerika tamo je stvarna vlast, tamo su banke, tamo je UN, a tamo je i Predsjednik Amerike. I odoše: Predsjednik sa svojom pratnjom i Premijerka, kako to zvonko zvuči, sa svojom. Tu su i ministri i privrednici, fotografi i savjetnici i svi drugi potrebimi, od frizera i brošera do šofera i gorila, dakako. Navodno su u pripremi i lisice za neke izbrisane koje hitno treba privesti i suditi u Hrvatskoj, a ne da oni tamo švrljaju po na daleko poznatom reakcionarnom Zapadu.

Ispraćaj je za pamćenje: jedni sabornici pripremaju druge sabornike za Remetinec, skoro će zima, suha (h)rana, deke i tako to, a bit će, kazuju, mjesta i za neke putnike kad se vrate. Tako sabornici. Pa nisu li oni najbolji od najboljih kad se hapsi, a što se kulture tiče, napose. Sigurno su zadivljeni i "Ameri" i UNovci koliko to Hrvati imaju neustrašivih boraca spremnih da ih odvedu u bolju i nadasve svjetliju budućnost. Naravno kad dođu na red da mogu dizati nove zajmove, a ne da štede kao onaj Franjo, samo 500 milijuna godišnje, to nipošto - sjajna budućnost traži bar 2500 milijuna godišnje ako ne i više. Dolara, naravno, kakvog li pitanja!. Što se ugleda u svijetu tiče, on je zajamčen.

I tako društvo ode, bude tamo fino primljeno, ohrabreno i pohvaljeno.

Posjetiše oni i naše i svoje iseljenike pa fino popričaše kako javlja naša „katedrala duha", sve neki fini iseljenici, nisu postavljali nika(kva) neumjesna pitanja. Njih se to ne tiče, a ni katedrali ne priliči o tome javljati, pa nismo mi neki prostaci da i u (A)merici govorimo prosto. Predsjednik je bio s Obamom, bili su i drugi. Ovaj put, koliko pamtim, HTV i drugi mediji nisu proglašavali susret hrvatskog Predsjednika s američkim Predsjednikom historijskim uspjehom hrvatske politike jer je sam Josipović pravodobno, govoreći za HTV objasnio susret protokolarnim te tako podučio HTV da je neukusno i prema domaćinu opisivati događaje onakvima kakovim HTV misli da bi Predsjedniku laskalo. Bogu hvala da smo i to dočekali.

Predsjednik je posjetio i muzej holokausta i tamo lobirao za Hrvatsku. Nadam se da je tamo podsjetio domaćine na neke krivotvorine u popisu žrtava Jasenovačkog logora gdje su mnoge hrvatske žrtve različitih zločinaca navedene kao žrtve Jasenovca. Samo primjera radi, imena žrtava pokolja u Gatima koja su napisana na spomeniku u Poljicama, a koje su izmasakrirali četnici pod zaštitom talijanskih okupatora 1942., zapisana su i u popisu žrtava Jasenovca upravo u New Yorku. Sigurno je da ih tamo nisu zapisali istraživači holokausta nego manipulatori žrtvama holokausta u druge svrhe. Ako to predsjednik nije učinio, može učiniti i drugi put, ali već sad može upozoriti svoje savjetnike da ga obavještavaju o svim činjenicama pravodobno. Ako pak i jest, treba to ponavljati tako dugo dok manipulatori ne zašute pa makar to bilo tek na sudnjem danu.

Predsjednik je tako rekao da je Hrvatska, nažalost, malo zanemarila iseljeništvo, a on će se truditi to ispraviti. Oni su bili zadovoljni, kaže katedrala. Možda, ali ja nisam. Hrvatska je jako zanemarila iseljeništvo, a to čini i sad i više od zanemarivanja, ona ih se želi otarasiti, da ne spominjem omalovažavanje, optuživanje itd, itd. Pa nismo li svjedoci harangiranja protiv pokojnog Šuška ili živog Belje i drugih koji ostaviše Ameriku pa dođoše u Hrvatsku gubiti glave o svom ruhu u kruhu. Kako se Hrvatska ponijela prema onom Maglici koji htjede na otoku X sanirati odpad ili proizvodili žarulje u starom kraju. Onakove žarulje kakove su putovale i na Mjesec a koje i sada potuju po dubljem ili plićem Svemiru. Pa šta bi, pa ne dadoše mu, pa neće se on bogatit na naš račun! Mislim da nije ponudio dovoljno mita, ako je ikakvo. Jedino na Braču nisam čuo pokude ribara što dođoše na Brač lovit ribu umjesto da je love na Aljasci ili u Meksiku, a da je Bračanima samo prodaju.

Predsjednik: Hrvatske je na pragu EU. Oni su bili zadovoljni, kaže katedrala. Predsjednik im nije ništa govorio o svojoj odluci da oduzme odličja hrvatskim generalima u Hagu čim budu u Haagu presuđeni, a ni o onima kojima je već oduzeo, (Glavaš, Norac, Orešković i drugi). Oni su bili zadovoljni, kaže katedrala, pa kako i ne bi bili kad je Hrvatska pravna država, a tako zakon kaže. Predsjedniče, pogriješili ste. Niste Vi Predsjednik građana EU, a još manje haaški. Birali su Vas hrvatski građani, njima odgovarate, njima ste dužni. Još jedanput, provjerite Vaše savjetnike!.

Predsjednik im nije govorio o oslobađajućoj presudi ubojicama i pljačkašima u Širkoj Kuli, koji su 1991, opljačkali i ubili osamdeset dvoje ljudi iz najnižih pobuda (tako su ih ocijenili istražitelji Republike Srpske Krajine !). Među ubijenim je i petero Srba, koji su umrli ne htijući sudjelovati u zločinu protiv svojih susjeda Hrvata!. Ubojice je oslobodio (2001. godine !) tužitelj, dakle DORH, promijenivši činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela ranije optužnice. Oni bi bili zadovoljni rekla bi katedrala i da su znali. Usudim se misliti da oni nebi bili zadovoljni.

Predsjednik im nije govorio da je Republika Srbija podigla optužnicu i da počinje suđenje u Beogradu bar za dio zločina istih počinitelja koje je hrvatsko pravosuđe oslobodilo. Oni bi opet bili zadovoljni rekla bi katedrala i da su znali. Ne bi bili gospodo, sigurno ne bi! Premijerka je iseljenicima objavila radosnu vijest da Hrvatska grabi u EU sve krupnijim koracima tako krupnim da ja ona sigurna da je baš ona srećkovićka koja će usrećiti Hrvatsku u EUniji.

Premijerka je iseljenicima obznanila da nema toga djela ni zlodjela kojeg ona neće učiniti za ulazak u EU.

Ako treba dati Istru, može!

Ako treba dati ribu, može!.

Ako treba odbaciti Odbor za zaštito hrvatskog teritorija - Umag, može!. Pa tko su oni, obični ribari mokrih gaća. 

Ako treba prezret akademiju i struku u tisućama primjeraka, a narod, birače u stotinama tisuća primjeraka, može i to!. Pa ona i Šeksi su birani pa i pozvani da odlučuju, a ne oni kojima Šeks ne može zapovijedati, ali će im presuditi čim mu se pruži prilika.

Ako treba ni ne čuti ni ne vidjeti "Apel hrvatskoj upravljačkoj eliti za zaštitu temeljnih nacionalnih prava hrvatskog naroda u RH! "naravno, može. Njegovu ekselenciju gospodina Gianfranca Finija će u tu svrhu pozdraviti i u Zagrebu ugostiti prvi zamjenik Predsjednika RH u nuždi.

A gospodin Damir Kajin je za gospodina Finija zaboravio čuvenu: Život dam-zemlju ne dam! Možda ju je samo zamijenio sa: Za drage goste, i Finija i Šešelja, spremni smo kao gostoljubivi Istrijani dati i zemlju i zemlje samo neka ne dovode Thompsone. Poželjan je samo ricinus!.

Premijerka je vrlo zadovoljna s iseljenicima, obznanila je hrvatskoj javnosti.

Premijerka se osokoljena vratila u Hrvatsku premda nije uspjela privesti izbrisanu svoju moru. Mora se sama vratila, a k tomu još izjavila novinarima da ona, mora, voli Hrvatsku te i da je Hrvatska lijepa.

Premijerka, čuvši za takovu neprimjerenu izjavu svoje vlastite more, reći će :

„ i ja volim Hrvatsku. Hrvatska je najljepša, gle to more...." itd. Novinari, vjerojatno podučeni u „katedrali duha" nisu pitali voli li ona i Hrvate. Voli li ih koliko i Pahora s kojim se razumije. A razumiju se, pa zajedno su naredili ekspertima jedne i druge strane da pronađu rješenje za preostale probleme između Hrvatske i Slovenije najduže za mjesec dana. Rečeno ne učinjeno. Eksperti prionuli poslu, slamaju se već mjesecima, a Hrvati to ne razumiju! To su finese politike koju ona vodi zajedno sa svojim ministrom vanjskih poslova.

 Posjetio Milinović svog kolegu Komšića da on vidi kako izgledaju izbori u Bosni. Vidio on, vidio i ja. Gledao HTV. Nit se biju nit čupaju!. Pravo čudo za Milinovića. Je li to njemu Komšić namješta, pita li se on?. Pitam se ja, srami li se Milinović da je upravo on zahtijevao od Sabora da donese diskrimirajući zakon upravo za Bosance s hrvatskom domovnicom kad glasuju na izborima u Hrvatskoj. Srami li se on umjesto svoje partnerice gospoje Pusić koja je nama u RH tumačila kako i zašto Bosanci nisu sazreli za dopisno glasovanje. Pitam se ja  misli li i gospodin Komšić da su gospodin Milanović i gđa Pusić sa svojim istomišljenicima, a takovih se ovdje namnožilo zadnjih desetak godina sva sila, nadmočni, superioni ljudi, pismeniji od vas bosančerosa?. Odgovirite sebi, ja se nadam da znam.

Josip Papković