„Budi lijepa i šuti"

Ne, nije to savjet majke neke mlade gospođice pred udajom davne 1850. godine, već najozbiljniji savjet koji je članica žirija popularnog „showa" dala kandidatkinji nježnih godina i još nježnijeg samopouzdanja.

Hrvatska traži zvijezdu, Hrvatski idol te sva slična idolatrija koju smo preuzeli sa zapada, mladima obećava instant slavu i sve što ona donosi, bez puno truda, vježbanja, odricanja -samo s talentom koji ti je Bog dao ili nije - i malo sreće.

Ne čudi ni broj kandidata koji se u svim većim hrvatskim gradovima spremno daju ponižavati pred vodom za streljanje iliti „stručnim žirijem" ... tisuće i tisuće mladih drhte i tresu se, zaboravljaju tekst i plaču, kao da će ispuniti svrhu svog života prolaskom u drugi krug ... sve do nove sezone, novih imena, novih zvijezda. Stari se brzo zaboravljaju, rijetki, rijetki se probiju.

Uostalom, što i očekivati od generacije koja subotnje večeri provodi uz stihove „suzama sam lijepio tapete?" Novog Arsena? Teško.

Sjećate li se Pervanovog velikog hita „Servus dragi Zagreb moj?", od prije nekih 20 godina? Kada je staru zagrebačku šansonu obradio, u najboljoj maniri zezancije kao turbo folk hit i ne znajući u vlastitoj zafrkanciji da bi mu ta stvar postala, ali za ozbiljno, dvadeset godina kasnije hit broj jedan u vrlo popularnim zagrebačkim diskotekama.

Prije dvadeset godina to je bio predmet zafrkancije. Sad, statistički gledano, velik broj ljudi u Hrvatskoj to ustvari i sluša i lijepo se zabavlja uz te note.

Što oblikuje osobnosti mladih ljudi koji su osobito prijemljivi za određene društvene trendove? I zašto su društveni trendovi takvi kakvi jesu?

I možda neki mladi čovjek u knjižnici posudi Tina ili Goloba, otpuhne prašinu i vidi kako ustvari izgleda poezija.

N. N.