Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Dan Međunarodnog priznanja Hrvatske
15.siječnja slavimo dan Međunarodnog priznanja Hrvatske. Tom je priznanju prethodio vrlo složen proces, raščlanjen u tri faze:
1. faktičko priznanje postignuto tijekom ljeta 1991.
2. političko priznanje postignuto s datumom 7. rujna 1991, kad je Hrvatska postigla položaj faktičkog subjekta međunarodnog prava (svoj subjektivitet, pravnički rečeno). (Datum 7.rujan 1991, temelji se na odluci Badinterove komisije.)
3. diplomatsko priznanje, u stjecanju subjektiviteta države, dakle postupak koji je uslijedio nakon faktičkog i političkog priznanja.
Diplomatsko priznanje Hrvatske nije bio jednokratni čin, nego mu je predhodio složeni, trnoviti postupak deklariranja njene samostalnosti i neovisnosti putem faktičkog, a zatim i poličkog priznanja.
U našem dnevnom listu Vjesnik od 7. rujna 2004., u rubrici «Stajališta», dakle pred više od šest godina, je objavljen tekst na dijelove kojega nije na odmet ponovo upozoriti:
«...Na izvanrednoj sjednici ministara vanjskih poslova Europske zajednice (koja se tada sastojala od dvanaest država članica) održanoj u Bruxellesu 27. kolovoza 1991. donesena je Deklaracija o Jugoslaviji. Jednoglasno prihvaćenom Deklaracijom o Jugoslaviji ustanovljena je Konferencija o Jugoslaviji pod predsjedanjem lorda Petera Carringtona i pod okriljem EZ-a. To tijelo, od prvorazrednog značenja u europskim relacijama, je konstituiralo i Arbitražnu komisiju od pet članova, a svaki od njih je bio i predsjednik ustavnog suda države EZ-a.... Arbitražna komisija Konferencije EZ o Jugoslaviji, djelovala je pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske...
Arbitražna komisija donosi 4. srpnja 1992. interlokotornu odluku kojom se utvrđuje da ingerencije svojeg rada temelje na uvjetima koji su određeni zajedničkom Deklaracijom o Jugoslaviji od 27.kolovoza 1991.... Tu je Deklaraciju prihvatilo svih šest jugoslavenskih republika, pri otvaranju Konferencije o miru. U obrazloženju donesene odluke Arbitražna komisija se pozivala na odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu...
Datum od 7. rujna 1991. ima posebno značenje, jer se svi sukobi i nasilja do tog datuma tretiraju kao unutarnji sukobi. Dakle nakon tako utvrđenog datuma od 7. rujna 1991., svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenja, odnosno nanošenja imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim međunarodnog sukoba, pa se shodno tome ispunjavaju potrebni uvjeti za ostvarivanje naknade za pretrpljene štete. ... Agresivni napadi i aktivnosti na području Hrvatske su upravo eskalirali tijekom jeseni 1991. godine.
Sredinom prosinca 1991. europska dvanaestorica postižu dogovor o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije, što je bio čin deklarativne prirode s tim da je kao datum dostave notifikacija diplomatskim putem utvrđen dan 15.siječnja 1992. To je zaista važan dan i doživljen je od svih građana s velikim oduševljenjem.
Tekst u Vjesnikovom članku završava: «... Pri tom ne treba zanemarivati povjiesnu činjenicu da su i Hrvatska i Slovenija , političkim priznanjem već 7.rujna 1991. godine postale nezavisni međunarodni subjekti... «.
Zagrepčanka
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
meni nepoznatog autora - uz današnji dan
obljetnice priznanja Lijepe naše.
MORA SE IMATI ZEMLJA O KOJOJ SE SANJA, ZA KOJU SE MOLI I UMIRE. PA I KAD NAS RAZOČARA. DOMOVINA JE ZATO DA POSTOJI, A NE DA SE OPRAVDAVA.
Slavonski lokalni mediji će svakako prikazati ono što se događalo,za ostale ne znam.
Pa niti novi predsjednik nije jednom riječju spomenuo Hrvatice i Hrvate koji su podnijeli krvavu i tešku žrtvu za spas Domovine.I on i Kosorica spominju "građane Hrvatske ", a među tim "građanima" je bio ne mali broj onih koji su je rušili i palili. Zar i njima " čestita ? "
Danas, mladi koji postraju punoljetni, pojma nemaju o Domovinskom ratu, odricanjima i panji svih, posebno prognanih, zatočenih, ubijenih...
Za sve te žrtve, gotovo nitko sa SRPSKE strane nije odgovarao. Što više, mnogi od tih zlotvora i dalje neometano šeću HRVATSKOM, svi mi im financiramo obnovu njihovih kuća, sjetimo se koliki od notornih ČETNIKA su obukli uniformu MUPa jer im je takvo konvertitstvo bilo međunarodnim pritiskom i sporazumom omogućeno ! Koliki od ČETNIKA su od ove Hrvatske i dobili "mirovinu" !!!
Sve smo to morali "progutati", no zaslugom "JUDINIH ŠKUDA", neki od, nazovi HRVATA, u funkciji interesnih krugova "EU", i dalje rade o glavi državi HRVATSKOJ !
ZA predsjedničke izbore, goebelsovština od josipovićevog marketinga je očekivano obavila >"dobar posao", te privukla mnogobrojne naivce i praznoglavce da svoj glas poklone onom što ih vodi u Balkaniju ! Eto, SRBIJA već počinje prisvajati prekodunavska područja i daje koncesije za gradnju pogona na "ničijem zemljištu".... Kosorica šuti, a Mesić se opravdava što je minimalno pomilovao jednog "ustašu", pravdajući se kako je pomilovao i sedmoricu četnika....
A Zagreb je bio opet bez zastava koje bi nas trebale podsjetiti tko smi i što smo !
ponovo okupiti - krenuli su u novi početak- bez ikakove materijalne potpore.
Pitanje lažnih branitelja - zaista moraju pokrenuti sami branitelji, jer to je preosjetljivo pitanje, a da bi se umiješala politika.
Neka Domovinski rat ostane čist i naša svjetla točka za budućnost.
Ispovjed molimo, prebrzo i odsutni duhom, nerazmisljajuci sta uopce "molimo".
Priznanje pocimlje od samog sebe, obitelji preko prijatelja, i ukupnoj braci i sestrama po krvi i duhu. Pa neka ruka ruku miluje.
Rjeci Kralja Tomislava:
Neka se osusi desnica moja Boze, ako zaboravin svoju svetu crkvu, svoj dom i narod.
na dan kad je većina hrvatskoh medija ignorirala (osim u večernjim radio i TV emisijama) taj važan događaj u Hrvatskoj povijesti, kaka smo ponovo postali međunarodno priznata država, vi se u svom tekstom igrate pojmovima i promišljanjima o vrsta priznanja Hrvatske.
Tipični hrvatsko ponašanje, "nije tako kako je, nego je takokaku ću ja kazati da je". umjesto da smo dostojanstveno obilježili taj dan.
Znam da bi svi željeli da smo priznati još 1941 ili 1945, ali nije tako, pa ni dan danas se neke države ne mogu pomiriti da je Hrvatska samostalna država iako su je čak prod protiskom Eu priznale, ako npr. Velika Britanija.
Pustite sada pravničke fraze!
U vrijeme kad vi govorite o faktičkom i političkom priznanju, Hrvatska je kao još uvijek sastavnica federacije imala međunarodni embargo na uvoz oružja.
U to vrijeme Slobodanu Miloševiću je dato tjedan dana da "smiri" Hrvate i riješi srpsko pitanje.
Ne znam sjećate li je koje je kritike dobila Sveta stolica koja je "usudila" priznati nas dva dana ranije od velikih svjetskih moćnika i EU.
A vi raspljinjujete taj dan s nekim vrstama prizanja. Ni možete vi misliti što želite i to je vaše demokratsko pravo, no Hrvatska je međunarodno priznata od većine zemalja EU 15. siječnja 1992. i danas se sjećam tog dana (to se ne zaboravlja).
Sjedili smo isped televizora u selu Jagma kod Lipika, koje smo nešto prije toga oslobodili i klicali od radosti pri spomenu svake zemlje koja nas je priznala.
Pjevali smo "Danke Deutschland !" , pjesmu koji su nasnije zabranili javno izvoditi.
Tog 15 siječnja 1992. stizale su vijesti:
Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Evrpopske Unije, te još i Austrija, Kanada, Bugarska, Madžarska, Poljska, malta, Norveška i Švicarska.
Dan poslije to su učinile Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj.
Do kraja siječnja 1992. godine, Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja - Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija.
Zatim su uslijedila priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), SAD-a (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako je do uspostave diplomatskih odnosa došlo tek pet i po godina kasnije) te Kine (27. travnja).
Prva azijska i islamska zemlja (ako se ne računa Turska) koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.).
Hrvatsku su tijekom 1992. mislim priznale 73 zemlje svijeta, a do danas nešto preko 120 zemalja.
Primanjem u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Hrvatska je definitivno postala jednakopravna članica međunarodne zajednice.
Prema tome gubi svaki smisao "filozofiranja" o vrstama prizanja, jer sasvim je normalno da su priznaju morale prethoditi neke djelatnosti koje su dovele do toga.
I nema nikavog smisla obilježavati ili slaviti:
Dan faktičkog priznanja
Dan političkog priznanja
Dan diplomatskog priznanja
Te fakat između poltičkog i diplomatskog priznanja ne vidim razliku!
Bilježim se ..........
Željko
fakat:
1. m 〈G -kta, N mn fȁkti, G fàkātā〉 razg. činjenica, činjenično stanje, ob. u: [to je fakat = to je činjenica; to su fakti = to su činjenice]
2. čest. (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u slaganju s rečenim) [A: Suočeni smo s katastrofom B: (Da) fakat]
3. fil. ono čemu se ne može osporiti postojanje niti ga se može različito tumačiti
politika:
1. djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima [voditi politiku; zastupati državnu politiku]
2. umijeće i način vladanja državom, gradom, kompanijom, institucijom [demokratska politika; razvojna politika; nacionalna politika]
3. opće usmjerenje, planiranje i način upravljanja djelatnošću nekog posebnog područja društvenog, državnog, privrednog, kulturnog itd. života [komunalna politika; financijska politika; monetarna politika; socijalna politika itd.; politika razvoja sela, otočja, turizma]
4. ponašanje, odnosi i način odnošenja države, kompanije, poduzeća, institucije u široj zajednici [ekspanzionisti čka politika; hegemonistička politika; kooperativna politika; miroljubiva politika; izolacionističk a politika]
5. zastupanje interesa neke države, nacije, društvenog sloja, udruženja, grupacije [američka politika; sindikalna politika; cehovska politika]
6. u demokraciji, djelatnost koja teži pridobivanju javnosti za neki program, pridobivanju što više glasača na izborima kako bi se osvojila ili zadržala vlast [stranačka politika; baviti se politikom]
diplomacija:
1. term. grana politike, bavi se odnosima među državama
2. svi oni koji se bave tom djelatnošću [naša diplomacija pokazala je veliku umješnost]
3. razg. iron. vještina da se lijepim načinom i lijepim riječima provede svoja volja [upotrijebi diplomaciju i sve ćeš dobiti]