Izađite na izbore – ne poklanjajte svoj glas vašim političkim protivnicima

1. Prvi krug izbora

Rezultati izbora u prvom krugu su 44% aktivnih (oni koji su izašli na izbore) i 56% neaktivnih glasača kojima je još uvijek dobro i koji još uvijek imaju dovoljno kruha i dovoljno igara, a za njihovo vlastito sutra i sudbinu njihove djece i unučadi nije ih ni briga. Po onoj narodnoj neka se svak' u svoje vrijeme snalazi kako zna i može, kako smo se i mi sami snalazili!

To ne bi bilo ni tako tragično kad oni danas ne bi svojom nemarnošću davali ovlasti drugima da u njihovo ime stave na kocku njihovu sudbinu i sudbinu njihove djece i unučadi za čitavo pokoljenje. Parlamentarni mandati traju četiri godine, predsjednički 5 godina; zaduživanja na 20-30 godina, a rasprodaja i dužničko ropstvo na nekoliko pokoljenja.

2. Ne izlazak na izbore je političko samoubojstvo

Ključna poruka većine medija u Hrvatskoj u ovo predizborno vrijeme je: „Ne izlazite na izbore jer svakako ne možete ništa promijeniti, a ako i pokušate dobivate isto što već imate, samo upakirano u drugačiji celofan“. To su nedemokratske poruke upućene svim onima koji svojim neizlaskom trebaju potvrditi istinitost već unaprijed naručenih anketa.

Borba ljudskoga roda protiv raznih bolesti i borba svake jedinke da sama odlučuje o svojoj sudbini su podjednako stare – koliko i ljudska vrsta.

Bit svake demokracije sastoji se u tome da svaki pojedinac ima mogućnost odlučivati o vlastitoj sudbini u sklopu zajednice u kojoj živi. Ne korištenje te mogućnosti ravno je samoubojstvu, a poziv, direktan ili prikriven na neizlazak na izbore ne samo da je nedemokratski čin nego je poziv na kolektivno samouništenje.

Bez obzira koliko sužen izbor imali još uvijek je to daleko više nego ne imati mogućnosti bilo kakvog izbora. Izići na izbore u najmanju ruku znači proširivati mogućnosti izbora, a neizlazak na izbore ima za posljedicu automatsko poklanjanje svoga glasa svojim političkim protivnicima.

3. Stranka u tradicionalnim demokracijama i tranzicijskim demokracijama

Još od vremena industrijske revolucije u zapadnoeuropskim zemljama, na oba američka kontinenta u Australiji pa i u nekim azijskim zemljama institucije stranaka su osnovica demokratskog načina života u društvu. Taj suživot ima i svoja čvrsto ugrađena pravila po kojima se utakmice igraju – bilo da se radi o unutar stranačkim ili međustranačkim odnosima. Poštivanje tih pravila kao vrhunske vrednote od strane svih sudionika u natjecanju je preduvjet za bilo kakav napredak. Svi pokušaji podvala, prevara ili bilo kakvih drugih manipulacija direktan su udar na osnove demokratskog sustava i slobodu svakog pojedinca u procesu da odlučuje o vlastitoj sudbini i podjednako su neprihvatljivo za sve.

Karakteristika novonastalih tranzicijskih demokracija je to da su one postale višestranačke iz same činjenice što je umjesto jedne partije došlo do inflacije 'partija', ali je u svima njima zadržan način upravljanja isti onaj kakav je bio u jedinstvenoj partiji. Novi šefovi 'partija' su učinili sve da njihova moć ostane jednaka moći bivših šefova jedinstvene partije, te da se mogu u svim pokušajima unutarpartijske demokracije obračunati na način kao što se bivša partija obračunavala s frakcionašima u vlastitim redovima.

Tu nema razlike između Sanadera i Milanovića. Nedostatak te unutarstranačke demokracije koja je preduvjet za funkcioniranje bilo kojeg demokratskog višestranačkog sustava najočitije je došao do izražaja u ovoj predsjedničkoj kampanji koja se je zapravo pretvorila u unutarstranačku kampanju koja je završila poražavajuće za HDZ i sva tri njihova kandidata bez obzira što je jedan od njih imao legitimitet stranke, a druga dvojica su bili nezavisni. Slično se dogodilo i u SDP-u, drugoj po snazi stranci u Hrvatskoj s razlikom što su obojica kandidata iz njihovih redova ušli u drugi krug. Jedan od njih, Josipović je izdanak 'partije' staroga kova oboružan novokomponiranom retorikom, a drugi je Milan Bandić, populist i zagrebački gradonačelnik, koji je izbačen iz SDP-a i nastupa u kampanji kao neovisni kandidat. Bilo je više uspješnih načelnika glavnih gradova pojedinih zemalja koji su kasnije postali uspješni predsjednici država - Jacques Chirac bivši francuski predsjednik.

U direktnom i svakodnevnom kontaktu s ljudima gosp. Bandić je uočio razloge koji birače iritiraju i zbog kojih vjerojatno ne izlaze na izbore. Naime, oni sve više shvaćaju da nema velike razlike između bivšeg jednopartijskog sustava ili višestranačkog kohabitacijskog u kojemu ih u međuizbornom razdoblju svakako nitko ništa ne pita.

Milan Bandić je prema svemu do sada viđenom založio svoju političku karijeru s ciljem da se na tom planu nešto promijeni pa je i sama ta činjenica dovoljna za sve one neodlučne da iziđu na izbore i da mu daju svoj glas. Njegova pobjeda bi svakako doprinijela unaprjeđenju hrvatske demokracije i otvorenju novih demokratskih obzora i mogućnosti za tako potrebnu promjenu izbornih zakona.

4. Zatvaranje branitelja

Sam čin zatvaranja hrvatskih branitelja u vrijeme božićnih blagdana je nehuman i necivilizacijski akt. Takvo što se događa samo u diktaturama gdje se tiranijom nastoji demonstrirati sila. Koja su to opasnost za društvo bili ljudi koji su svojim životima branili i stvarali ovu državu – da bi sada optuženi za nešto što se događalo prije 13 godina (što oni sami nisu počinili ali što su navodno morali znati) trebali biti zatvoreni, a da im se nije omogućilo niti da Božić i Novu Godinu provedu u krugu svoje obitelji?!

Drugi iz svijeta uz svesrdnu pomoć mnogih iz Hrvatske su otvorili europski Guantanamo (Haški pritvor i zatvor u Scheveningenu) za naše branitelje i generale, a sada evo takva ista mučilišta se otvaraju i diljem Hrvatske. Slično kao i 1948. g. u vrijeme rezolucije Informbiroa! U zadnjih nekoliko dana govori se mnogo o zahtjevu Srbije za članstvo u EU ali i o njihovoj tužbi protiv Hrvatske za genocid. Čujemo i to da je neosnovana i lako oboriva?!

Tko će ju oboriti, ako nam svi ključni svjedoci budu zatvoreni, a dokazi koje oni imaju budu uništeni?! Ne traže premetači i njihovi naredbodavci samo nepostojeće topničke dnevnike?!

5. O povratku Sanadera

Najbolje što se za Hrvatsku moglo dogoditi u političkom smislu bio je odlazak Ive Sanadera, a najgore što nam se može dogoditi je njegov povratak.

Ante Beljo, upravitelj Hrvatskog informativnog centra