Kako je moguće izbjeći odluke Badinterove Arbitražne komisije od 7.rujna 1991.g. u odnosu na međunarodnu afirmaciju Hrvatske

Jutarnji list, utorak 13.listopada 2009, Vijesti, str. 7 objavljuje članak novinara Vlade Vurušića na temu Hrvatski povjesničari odgovaraju Švicarcima. Hrvatski povjesničari (prof.dr. Hrvoje Klasić, prof.dr. Neven Budak, prof.dr. Ivo Banac ) u članku izjavljuju:

„…rat je istodobno počeo kao građanski i kao međunarodna agresija…… ne može se izbjeći činjenica agresije Srbije, i prije međunarodnog priznanja Hrvatske i nakon njega…“

„…o građanskom ratu se uopće ne može govoriti jer su prema Ustavu SFRJ republike bile definirane kao države, a Srbija je inicirala rat……. Cijelu stvar komplicira činjenica da u Hrvatskoj ratno stanje i agresija nisu bili proglašeni……. Ali neosporna je činjenica da je …Hrvatsku napala Srbija… stoga ….ne može se govoriti o građanskom ratu , nego isključivo o agresiji…“

Čitajući izjave hrvatskih povjesničara, koje je zabilježio novinar Jutarnjeg lista, začuđuje me, kao čitatelja ovog članka bitnog sadržaja, da u tim stavovima ne dolaze do izražaja:

• Deklaracija o Jugoslaviji održana 27. kolovoza 1991. u Bruxellesu i

• konstituiranje Arbitražne komisije od 5 članova pod presjedanjem Roberta Badintera, tada predsjednika Ustavnog suda Francuske.

Odluke Arbitražne komisije, pod predsjedanjem R. Badintera definiraju položaj Hrvatske i Slovenije u tada nastalim uvjetima, iz kojih proizlazi političko i faktičko priznanje Hrvatske . O tome opširno piše stručnjak i svjedok događaja prof.dr. Hrvoje Kačić u članku, koji je objavio Vjesnik 7. rujna 2004.g. u rubrici Stajališta, dakle pred više od pet godina, te u knjizi „U službi domovine, Croatia Rediviva“ objavljenoj 2006.g. u Matici hrvatskoj.

Od osobite je važnosti da nakon tako utvrđenog datuma od 7. rujna 1991. svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenja, odnosno nanošenja imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim međunarodnog sukoba, i to uslijed agresije na Hrvatsku, pa se shodno tome ispunjavaju potrebni uvjeti za ostvarivanje naknade za pretrpljene štete.

Bitni odlomci iz navedenog članka, objavljenog u Vjesniku :

… To tijelo međunarodnog ustroja od prvorazrednog značenja u europskim relacijama, konstituiralo je i Arbitražnu komisiju koja je imala pet članova, a svaki od njih je bio i predsjednik ustavnog suda države EZ-a.

Arbitražna komisija Konferencije EZ o Jugoslaviji djelovala je pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske. Datum od 7. rujna 1991. ima posebno značenje, jer se svi sukobi i nasilja do tog datuma tretiraju kao unutarnji sukobi.

Na temelju te meritorne odluke, nakon 7.rujna 1991., za sve ljudske žrtve, njihovima bližim srodnicima, a i ranjenicima, za sve pretrpljene gubitke i podnesene patnje pripada pravo na ostvarivanje naknade od strane agresorske armije i njima pridruženim snagama odnosno od sljednika tadašnje Jugoslavije. To se tiče i ostvarivanja naknada štete s naslova pretrpljenih uništenja i oštećenja imovine zbog napada i s kopna i s mora i iz zraka. Agresivni napadi i aktivnosti su upravo eskalirali tijekom jeseni 1991. godine….

Robert Badinter, predsjednik Ustavnog suda Francuske i predsjednik Arbitražne komisije Europske zajednice, odlikovane 11. ožujka 2003. počasnim doktoratom Sveučilišta u Zagrebu za golem doprinos borbi za pravnu kulturu, demokraciju i zaštitu ljudskih prava. Time je posebice pomogao Hrvatskoj u njezinoj pravno utemeljenoj borbi za samostalnost i nastojanju za međunarodno priznanje.

….. U zajedničkom podnesku od 8. lipnja 1992. koji su potpisali u ime Crne Gore Momir Bulatović, a u ime Srbije Slobodan Milošević osporavaju mjerodavnost Arbitražnoj komisiji…..

…. Međutim, Arbitražna komisija 4. srpnja 1992. donosi interlokutornu odluku kojom se utvrđuje neosnovanost žalbenih navoda i odbijaju se svi podneseni prigovori.

Arbitražna komisija utvrđuje da ingerencije svojeg rada temelje … na uvjetima kako su određeni zajedničkom Deklaracijom o Jugoslaviji od 27.kolovoza 1991.

… Arbitražne komisije utvrđuje da je uvjete, određene Deklaracijom o Jugoslaviji, prihvatilo svih šest jugoslavenskih republika, već pri otvaranju Konferencije o miru, te da su ti uvjeti stupili na snagu dana 7. rujna 1991. U obrazloženju donesene odluke Arbitražna komisija se pozivala na odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu…“.

H. Kačić je već i u Vjesniku još 1991. – 1. listopada, istaknuo da je Hrvatska već do tada postigla faktičko političko priznanje, a da je diplomatsko priznanje čin deklarativnog karaktera. U članku on navodi: „ … Badinterova komisija, u svojem očitovanju 7. prosinca 1991. izričito konstatira da je „ postojanje ili nestajanje neke države je činjenično pitanje, te da su učinci priznanja ostalih država isključivo deklaratorne važnosti….“

„…Apeliram na naše državnike i sve javne djelatnike, a i medije, da uz slavlje o obljetnici kada su europska dvanaestorica svoju odluku o diplomatskom priznanju objavila svijetu, ne zanemaruju činjenicu od povijesne važnosti za našu domovinu a to je da su – prema odluci Arbitražne komisije pod predsjedanjem Roberta Badintera- Hrvatska i Slovenija 7. rujna 1991. postale nezavisni međunarodni subjekti…..“.

Ponavljam pitanje iz naslova: kako se u našoj javnosti smiju ignorirati odluke Badinterove Arbitražne komisije, a koje se odnose na međunarodnu afirmaciju Hrvatske?

Dr.sc. Inga Lisac