Hebrang nije domoljubna ikona

U Hrvatskom listu br. 255 u članku g. Gojka Borića o predsjedničkim kandidatima favorizira se g. Andrija Hebrang. Glede toga iznio bih i svoje mišljenje. Sljedeće činjenice upućuju na nešto sasvim drugo. Dr. Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat ili bolje rečeno, Sanaderov kandidat, neraskidivo je vezan za politiku svoga šefa koja je iznjedrila nekoliko neoprostivih stvari:

1. Akcijski plan: locirati, identificirati, transferirati

2. Odustajanje od gospodarskog morskog pojasa i, još gore, predaju već proglašenog Zerpa

3. Solidarnost s titoistima da se u slavu najvećeg zločinca nad Hrvatima sačuva ime najljepšeg trga u Zagrebu Trga maršala Tita, bojkotiranjem prosvjeda za promjenu imena na trgu

Gospodin Andrija Hebrang, Sanaderov bliski suradnik, ne može biti od svega toga aboliran jer ni u jednoj fazi svoje usponske karijere u HDZ-u nije se zbog toga sukobio sa svojim šefom i ugrozio svoj položaj kako bi dokazao da je on nešto drugo. Sada se u svojoj predsjedničkoj kampanji glasno deklarira kao antifašist i time šalje mesićevsku poruku svijetu da je Hrvatska i danas leglo fašista, a to je velika podlost spram hrvatskog naroda. Iako se samoreklamira kao onaj koji će vratiti hrvatski ponos, dr. Andrija Hebrang ne može se odvojiti od politike koju su vodili HDZ i SDP s predsjednikom Mesićem, a to je projekt da se hrvatski ponos strpa u Haag.

Dr. Miroslav Tuđman središnja je ličnost ovih izbora. Nema stranku, ali ga podržavaju respektabilni slobodno -misleći hrvatski intelektualci okupljeni u HKV-u (Hrvatsko kulturno vijeće). Dr. Miroslav Tuđman jedini ja ozbiljni kandidat koji predstavlja i stvarni politički zaokret i napuštanje sadašnje četveronožne politike. On je stvarni politički udar sa jednostavnom i svima razumljivom porukom 'Tuđman protiv detudmanizacije. Prezime Tuđman govori sve jer je to svima jasan pojam koji podrazumijeva suverenost i nacionalni ponos. To je poruka naroda sadašnjoj i svim budućim hrvatskim vlastima da će biti sankcionirani za radnje kojima se vrijeđa nacionalni ponos, kriminalizira Domovinski rat i dira u teritorijalni integritet.

Prezime Tuđman poruka je svijetu da su Hrvati odlučni da očuvaju svoju državu i da sva politička kombinatorika bilo zapadnobalkanska, bilo regionalna, pada u vodu. Izbor dr. Miroslava Tuđmana u tom pogledu sigurna je opcija jer on brani i lik i djelo svoga oca i tu nema prostora za kompromise i spekulacije glede vitalnih nacionalnih interesa. Izbor dr. Miroslava Tuđmana jedina je prava pljuska predsjedniku Mesiću na njegove svinjarije glede pok. Franje Tuđmana i bio bi potpuni debakl Mesićeve detuđmanizacije. Dr. Miroslav Tuđman intelektualac je par exellance, samozatajan i nenametljiv, uravnotežen i smiren čovjek sa zrelim političkim procjenama naše stvarnosti koje se mogu iščitati iz njegovih javnih nastupa i objavljenih stručnih radova. Dr. Miroslav Tuđman kao nestranački kandidat ne donosi zaoštravanje i konfrontaciju jer ne remeti međustranačke odnose, a kao slijednik očeve politike nacionalne pomirbe prihvatljiv je svima osim onima koji Hrvatsku ne će. Bit ovih predsjedničkih izbora u činjenici je da za razliku od bipolarnih, parlamentarnih, koji su svedeni ne izbor većeg ili manjeg zla, ovdje imamo mogućnost da biramo dobro. A dobro je da narod izborom dr. Miroslava Tuđmana bez većih unutarnjih potresa može jasno izraziti stav da podržava svoje generale u Haagu, da je protiv detuđmanizacije i Mesićeve titoizacije.

Svi ostali predsjednički kandidati vladajućih stranaka ili njihovi sateliti jesu sudionici politike zajedničkog izdajničkog pothvata. Ovo je bitna podjela kandidata na nestranačke i stranačke, odnosno u ovom trenutku na dobro iz zlo. Nije lako nositi teret činjenice da srno kao narod izdali svoje heroje, iako naše srce kuca za njih, upali smo u političku zamku da smo demokratsko pokriće vodstvima vladajućih stranaka koje su to realizirale u prljavoj trgovini pod geslom: Oni u Haag, a mi u EU! Sad je jedinstvena prilika da se moralno ekskulpiramo, da izborom dr. Miroslava Tuđmana jasno kažemo što mislimo o izdajničkoj politici vladajućih struktura i da zaista stojimo uz našeg Antu Gotovinu. Jasno je da sam izbor predsjednika Miroslava Tuđmana ne bi bio preokret preko noći jer ta funkcija ima ograničene mogućnosti, ali takva izborna pobjeda, odnosno tako izražen stav naroda, jest fitilj za strukturne promjene u vodstvima stranaka koje dobivaju snažnu poruku da protuhrvatska politika i nositelji takve politike više na će prolaziti. Svega ovoga svjesni su budući gubitnici izbora i pokušavaju da od dr. Andrije Hebranga stvore domoljubnu ikonu kako bi fokusirali pažnju na njega u nastojanju da se glavna opasnost dr. Miroslav Tuđman marginalizira. HDZ-ovim fanovima koji su frustrirani nadimkom 'tamničari hrvatskih generala to je hrana, da se samozavaravaju kandidatom koji je "i njihov i tako domoljuban i opasan za ljevicu jar, evo, svi lijevi ga napadaju.

Sve je to inicirao predsjednik Mesić kako bi izbjegao osobno poniženje da mora predati svoju predsjedničku lentu sinu velikog Franje Tuđmana kojeg je s toliko žara blatio. Mesić i njegov orkestar ne napadaju Hebranga, kako misli g. Borić u svom članku, već obrnuto tim 'napadajima' dižu mu rejting s ciljem da stvori poznato bipolarnu shemu gdje treće mogućnosti nema. Ali, na žalost HDZ-ovaca, dr. Hebning nešto je drugo, dio je svih dosadašnjih akcijskih planova, pa ako je to radio i nevoljko, radio je, a njegov pragmatizam poznat je po tome da glavu diže onoliko koliko mu dopuste; on je, dakle, Sanader u malom. Napao bi Mesić izravno Miroslava Tuđmana, ali to bi brzinom munje fokusiralo pažnju birača na Miroslava Tuđmana i srušilo nametnuti mu medijski embargo. Osim toga, Mesiću je jasno da Hebrangov izborni domet maksimalno seže koliko i HDZ-ova izborna baza, a to je nedovoljno za pobjedu, dok je Tuđman svehrvatski pojam koji može sezati mnogo, mnogo šire. Najvažnije je da narod prepozna ovu povijesnu razdjelnicu! Očekujem da nam u tome pomogne i naš Hrvatski list. Bilo bi mi drago da HL kod daljnje prezentacije predsjedničkih kandidata, a za razliku od režimskih medija, istakne ovu bitnu izbornu podjelu, dakle na prvom mjestu da bude nestranački kandidat promjene dr. Miroslav Tuđman, a s druge strane ostali stranački kandidati kao baštinici i nastavljači ove političke i društvene agonije.

Drago Duvnjak, dipl.ing
Hrvatski list