Problem kopnene podijeljenosti Hrvatske

Problem kopnene podijeljenosti Hrvatske

Jutarnji list 22. lipnja piše: "Tvrdoglavost kojom Vlada brani Pelješki most, govori da se radi o moralnoj i financijskoj korupciji"! Petar Šegedin, po kojemu bi se most mogao nazvati, veliki hrvatski književnik i borac za povijesnu istinu i interese hrvatskoga naroda u svom djelu Svi smo odgovorni govori o "presijecanju Hrvatske". Što se zapravo dogodilo?

Požarevačkim mirom 1718. Dubrovačka republika uspjela je odijeliti svoj teritorij od mletačke Dalmacije i Albanije, dvostrukim izlaskom turske na more: kod Kleka i kod Sutorine. Ti izlasci ostaju Turskoj i za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, što se produžuje i onda kada Austrija anektira Bosnu i Hercegovinu 1908.

Tek 1918. nestaju ta dva izlaza na more, jer je Dalmacija bila likvidirana kao političko-administrativna jedinica u sastavu Hrvatske. Međutim SFRJ uspostavlja Bosnu i Hercegovinu u njenim povijesnim granicama ali samo s jednim izlazom na more, onim kod Kleka (Neum, Klek), dok je izlaz Sutorine prepušten Crnoj Gori, bez ikakvog obrazloženja, iako bi izlaz kod Sutorine, na granici Hrvatske i Crne Gore, jednostavnije, sadržajnije i bez ikakvog dijeljenja bilo koje republike postigla isti cilj – pristup Bosni i Hercegovini do mora.

Upravo zato će Šegedin na str. 244 i dalje, ustvrditi: "Da je tim aktom Socijalistička Republika Hrvatska presječena na dva dijela, dakle od svih republika naših nju je (Hrvatsku) jedinu zapala ta čast da bude mali Pakistan"!

Zahvaljujući smislu za ozbiljno zaključivanje Šegedin će, na ovom primjeru dijeljenja Hrvatske na dva dijela, otvoreno kazati kakve se sve posljedice mogu očekivati kad se nedovoljno brani vlastiti identitet. Nezavisno od toga što se radi o 11 kilometara puste kamene obale, koja nije sama po sebi značajna, neminovno se nameće misao o zlogukosti sumnjivih namjera za neku eventualnu budućnost. Upravo to se ukazuje neshvatljivim upravo danas kad je Hrvatska i borila svoju samostalnost, slobodu i neovisnost u obrambenom Domovinskom ratu, skršivši srpsko-crnogorskog agresora.

Prema tome spomenute igre i kvalifikacije oko želja Hrvatske da izgradi most kopno-Pelješac, koji bi Hrvatsku povezao kao cjelinu, nezavisno od njezinog dijeljenja, koji bi riješio problem presijecanja hrvatskoga državnoga teritorija na istočni i zapadni dio, kamen smutnje i sukoba uz iracionalnu tvrdnju Jutarnjeg lista da "tvrdoglavost kojom Vlada brani Pelješki most, govori o tome da se radi o moralnoj i financijskoj korupciji, uz nebuloznu tvrdnju kako "nikome osim vama ne treba taj most"!

Reagirajući na problem izgradnje Pelješkog mosta na ovaj način, nositelji tog shvaćanja izvrgavaju se opasnosti pada u onu vrstu pragmatizma koji u sebi sadrži bezbrojne opasnosti, onih koji ne vide jasnoću horizonta političke i državničke izgradnje samostalne Hrvatske. Uz to je sve očitije da neki segmenti novih generacija, za razliku od onih koje su pravilno procjenjivale stanje koncem dvadesetog stoljeća, ne procjenjuju pravilno, ostajući kod spontanog reagiranja, u uvjerenju da su u pravu.

Izgradnja Pelješkog mosta je poticaj pozitivnog političkog cilja usmjerenog na povezivanje Hrvatske, njezinoga međunarodno priznatog teritorija koji je podijeljen nametnutim nam podjelama. Ta je podijeljenost rezultat nedovoljne obrane vlastitog teritorija i povijesnog identiteta. Konačno, zbog loše politike znali smo često izgubiti nacionalni ponos i dostojanstvo, iako je hrvatska samosvijest velika. Nažalost, kako vidimo, ona se uvijek javlja u kriznim situacijama. Upravo zato baš sada moramo graditi Pelješki most kako bi razbili hrvatsku teritorijalnu podijeljenost, jer je i to dio smisla borbe malobrojnih naorda za opstojnost.

Milan Vuković
Hrvatsko slovo